Svijet iluzija

Istorija nas uči da su se pojedinci i narodi motivisali za borbu i pokretali, čak i žrtvovali mnogo češće za iluzije, nego za istinu. Velike istine demotivišu, obeshrabruju, razbijaju iluzije i zato ih čovjek teško prihvata i bježi od realnosti, čak se može reći da pada u malodušnost zbog njih.

Crnogorsko društvo tek očekuju iskušenja spoznaje istine u pogledu stanja države i društva kao posljedice sijanja laži i nerealnih iluzija. Iluzije su stvorili aktuelni vladajući politički subjekti upornim ponavljanjem dok one nijesu pretvorene u istinu kod većeg dijela stanovništva. Razobličavanje tih iluzija najviše pogađa iste te vladajuće političke subjekte, zato se sve više pribjegava gušenju kritičke misli i sve više i češće, napadu na medijske slobode. Crkva Srbije, koja i sama prodaje iluzije, često je potpora vlasti u obmanama i stvaranju društvenih prilika po mjeri svojih ambicija. Uostalom, ona je i zaslužna što Crna Gora danas ima vlast kakvu ima.

Kada zakažu svi mehanizmi sijanja iluzija obično se pribjegava goloj fizičkoj sili u očuvanju vlasti. Crna Gora ima eklatantan primjer takve situacije kod śevernog suśeda. Slično tom suśedu mobilišu se simpatizeri i poslušnici određenih političkih subjekata vlasti u formiranju i kontroli bezbjednosnog sektora, čija funkcija se okreće ka unutrašnjoj, prevashodno političkoj kontroli, umjesto djelatnostima koje su zakonima predviđene.

Donose se zakoni kojima se daju tim političkim subjektima odriješene ruke u kršenju ljudskih prava i sloboda, garantovanih svim međunarodnim poveljama i Ustavom Crne Gore.

ASIMILACIJA CRNOGORACA

Opozicija je u parlamentu donijela odluku da zbog donošenja zakona o MUP-u i ANB-u nadalje ne podržava tzv. zakone sa plavom zastavicom, koje donosi većina. To je ponukalo premijera Milojka Spajića da, slično Aleksandru Vučiću, predśedniku Srbije, koji u Briselu optužuje studente u Srbiji da iza njihovog protesta stoji Rusija, optuži opoziciju, prije svega DPS, da opstruiraju evropski put po nalogu Rusije. Premijer Spajić je još jednom potvrdio da se radi o klasičnom šibicaru, koji funkcioniše isključivo paf-paf lažima i da mu je ozbiljna i odgovorna politika, da ne pominjem istinu, nepoznata kategorija.

Volja naroda se mistifikuje kao osnov legitimnosti svake vlasti, iako je volja naroda sve više plod širenja iluzija, laži, širenja podjela, ugroženosti pojedinih grupa i raznim manipulacijama. Pri tome se izbori pretvaraju u legalno sredstvo postojeće vlasti da zloupotrebom resursa sami sebe biraju za vlast, uz formalnu pomoć birača, slično kao u Srbiji i uz pomoć Srbije. Iluzornost volje naroda dodatno je usko povezana sa iluzornošću dva osnovna principa ideje demokratije: slobode i jednakosti.

Mada se često zloupotrebljavaju prava pojedinih etničkih grupa, vrijeme je za jednu ozbiljnu analizu položaja najbrojnije etničke grupe u Crnoj Gori, Crnogoraca, jer je sve vidljivije da se sve institucije čiste od nacionalnih Crnogoraca i da Crnogorci sve više postaju progonjeni od pravosuđa, dok je ekces procesuiranje pripadnika vlasti i njihovog članstva, bez obzira na bezbrojna kršenja zakona. Pred očima EU i uz njihovu ambivalentnost nestaje jedna nacija i u Crnoj Gori i u Srbiji, na način koji direktno čini od same EU saučesnika, zbog načina kojim se ostvaruje asimilacija, a koja je u suprotnosti sa samim principima EU i njenim osnivačkim aktima.

Lična prava i slobode štite pravo na život, pravo na slobodu, pravo na intimnost i tajnost, pravo na rad, na obrazovanje, pravo na pobunu i sva druga prava. Njihova krivično-procesna zaštita treba da ograniče upotrebu prisile države i ugrožavanje tih prava. Nasuprot tome, u stvarnom životu svjedočimo arbitrarnom i samovoljnom gaženju tih prava, sa teškim posljedicama po pojedince, posebno Crnogorce. Osim navedenih prava, Crnogorcima se ugrožavaju i kolektivna prava na identitet, državnost, nacionalnost, vjersku pripadnost...

U tom smislu je opasna duhovna prinuda, koja je u toj mjeri snažna i raširena da poprima snagu kojom se kontrolišu svi društveni procesi. 

Nosioci društvene moći, uz pomoć Crkve Srbije, svojom kontrolom nad brojnim sredstvima duhovnog oblikovanja u velikoj mjeri uspjevaju da pretvore članove zajednice u „poslušno stado marljivih ovaca“, kako kaže Džon Stjuart Mil i da ga oblikuju po svojim kalupima.

SVIJET BEZ PRAVILA

Vjerovatno su istinite riječi Vistona Čerčila da je demokratija najmanje loš sistem, ali se današnji svijet sve više trudi da obesmisli tu tezu. Navodno, demokratski dio svijeta sve više pokazuje da su mane demokratije i njene zloupotrebe tolike da postaju negacija same sebe. Nikada me nijesu fascinirali predśednici SAD-a, ali sam uvijek vjerovao u američke institucije u zaštiti demokratije, te mi činjenica da aktuelni predśednik SAD-a koristi američku demokratiju u kršenju demokratskih principa razbija i potonje iluzije u sistemsku efikasnost demokratije. 

Dobili smo svijet bez pravila u kojem četiri-pet kontroverznih ličnosti suvereno, bez kontrole bilo kakvih institucija, odlučuju o hiljadama života, o životu i smrti, pa i o sudbini planete. Postoje brojne brige i zebnja od tendencija, pojava i snaga koje stoje na retrogradnim konzervativnim i autoritarnim pozicijama i koje predstavljaju ozbiljne prijetnje, ne samo društvenom i demokratskom razvoju već i opstanku savremenog svijeta.

I sama liberalna ideja EU iz vremena dominacije lijevih ideja šestdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća sve više poprima obrise nedefinisane zajednice, u kojoj dominiraju ideje daleke od ideja iz vremena kad se stvarala. Gledajući mnoge zemlje EU čovjek se pita - što su to evropske vrijednost? Ako je Mađarska, kao članica EU, etalon evropskih vrijednosti, onda ne čudi što Crna Gora dobija pohvale Evropske komisije za proširenje i što je Milojko postao miljenik Marte Kos kao Crnogorac.

A i Mađarska i Viktor Orban su nekako vrijednosno najbliži većini u vlasti. Nije čudo što su potpisali ugovor sa Mađarskom o saradnji dvije države. Viktor Orban je u više navrata smatrao da Srbija Aleksandra Vučića zaslužuje da bude članica EU, jer to je taj sistem vrijednosti.

Da su veze crnogorske vlasti sa Vučićem neraskidive pokazuje da Crna Gora ne može proslaviti, ako zvanična Crna Gora uopšte slavi, 20 godina obnove nezavisnosti u režiji srpske firme koja organizuje sve skupove Vučićevog SNS-a. Tako, ako neko vikne „Milojko Srbine!“, da znate da je to po inerciji sa skupova SNS-a. Kad je u pitanju proslava 20 godina obnove nezavisnosti Vlada je ušteđela novac za logo pod kojim će se proslava odvijati. Logo je u boji usirene krvi, kao da je Crna Gora zaklana - shodno vremenu iz kojeg je poklon maketa vojvode Andrije Mandića poklonjena evropskoj komesarki Marti Kos - sa grbom, kao simbolom države, okovanim šipkama u obliku rimskog XX. Tako da je simbol odgovarajući. Upravo on definiše trenutno stanje crnogorske države.

NEIZVJESNA BUDUĆNOST CRNE GORE

Demokratija je danas vjerovatno najfrekventnija riječ. Ona je postala parola i zaštitni znak crnogorskih vlasti, nezavisno od toga što je karakter i stvarno ponašanje vlasti u društvu i politici potpuno suprotan. Jedini metod i sredstvo u stvaranju i egizistiranju bezbjednog i progresivnog građanskog društva i politike jeste konstituisanje i funkcionisanja stvarne, a ne fasadne, manipulisane ili manipulativne demokratije. A to sa postojećom vlasti je nemoguća misija. Nadam se da je to građanima Crne Gore jasno.

Na Cetinju se vodi sudski postupak protiv osmorice Cetinjana samo zato što su izrazili protest protiv održavanja predizbornog skupa sadašnjeg predśednika Crne Gore Jakova Milatovića, zbog njegovih besprizornih riječi povodom protesta 5. septembra 2021. godine na Cetinju kod ustoličenja Jovana Mićovića, kao nedostojnog, u mitropolita: „Pa što ako pogine 10 Crnogoraca“.

To je bio njegov komentar na upozorenje o mogućim posljedicama intervencije policije. Sam Milatović se drznuo da traži aboliciju Vesne Bratić, osobe koja je kao ministarka četiri resora učinila niz krivičnih djela, ali mu ne pada na pamet da se izjasni o bezazlenom događaju u kojem nije bilo nikakvih posljedica. Čitav taj sudski proces je samo još jedna potvrda položaja Crnogoraca u državi po kojoj nose ime i koja je matična država Crnogoraca.

Nažalost, crnogorska politika funkcioniše na principu poslušnosti i lojalnosti vođama i partiji. Radi se o osobama bez karaktera, bez potrebnog znanja i obrazovanja, nesposobnih da imaju svoje mišljenje i koji svoju egzistenciju ostvaruju na beskičmenjaštvu. Krajnje je vrijeme da se u izborni zakon uvedu otvorene liste, a ne da neka Nedović, neki Leković ili neki Čarapić i drugi prilično lagodno žive na grbači naroda, bave se besmislicama i prošlošću političkih protivnika iz opozicije i to na najgluplji mogući način.

Vlast koja ne zna čime da se bavi i da doprinos društvu, pa bježe u teme koje su eksploatisali dok su bili opozicija i dokazuju se time svojim vođama.

Ako bi ovom tekstu trebalo dati neki zaključak, moglo bi se reći da između ideja i institucija postoji odnos međuzavisnosti, tako što su ideje stvorile institucije, dok ih institucije uništavaju: ideju religije uništava Crkva Srbije kao institucija, ideju demokratije uništavaju institucije demokratije takve kakve su danas u Crnoj Gori i ne samo u njoj, dok ideju pravde i pravne države uništavaju partije i institucije pravosuđa.

Crna Gora dočekuje 20 godina obnove nezavisnosti sa vjerom da će postati nova članica EU i sa zebnjom da je čeka više nego neizvjesna budućnost, sa ljudima na vlasti koji prema Crnoj Gori imaju odnos kao prema tuđoj zlatnoj kokoški, na čiji račun žive živote koje nikada i niđe ne bi mogli ostvariti osim u Crnoj Gori. Eh, da nam je Joko postao premijer. Đe bi nam bio kraj? Bojim se, previše blizu.