Specijalno državno tužilaštvo (SDT) predalo je Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici optužnicu protiv: Radoja Zvicera, Nikole Vušovića, Marija Miloševića, Radovana Mujovića, Ivana Biletića, Aleksandra Ćetkovića, Davora Kordića, Damira Mandića i Branka Simića za stvaranje kriminalne organizacije.
Optužnica je podignuta zbog postojanja osnovane sumnje da su Zvicer i Vušović, sredinom 2020. godine, u Crnoj Gori i Srbiji, organizovali kriminalnu organizaciju čiji su pripadnici postali ostali okrivljeni, kao i optuženi: Strahinja Savić, Lazar Ilić, Grga Milićević, Miloš Klečko i Nikola Mileković.
SDT je protiv njih već podiglo optužnicu 20. jula 2021. godine za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, a protiv Ilića i za krivična djela ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, Savića i za krivično djelo ubistvo u pokušaju i Milekovića i za krivično djelo ubistvo u pokušaju putem podstrekavanja.
Kriminalna organizacija je, prema optužnicama, imala za cilj vršenje krivičnih djela ubistvo i lišenje života Marka Kana Ljubiše iz Budve, ali i, kako podsjećaju u SDT-u, druga njemu bliska lica - upotrebom vatrenog oružja.
U optužnici je predloženo da se Ćetkoviću i Kordiću produži pritvor, u kojem se nalaze od 12. septembra prošle godine, a da se Zviceru, Vušoviću i Simiću, za kojima je raspisana potjernica jer su u bjekstvu ili nijesu dostižni državnim organima, sudi u odsustvu - dok su ostali okrivljeni već u zatvoru u pritvoru ili na izdržavanju kazne zbog ranijih krivičnih postupaka.
- Predloženo je i da se nakon potvrđivanja optužnice krivični postupak spoji sa krivičnim postupkom protiv već optuženih lica, koji je u fazi glavnog pretresa - navodi se u saopštenju SDT-a.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

SDT predalo optužnicu protiv Zvicera, Vušovića, Miloševića i ostalih

Šest sudija koji su zaduženi specijalnim predmetima i dvoje koji postupaju kao sudije za istragu ne mogu da se izbore sa prilivom predmeta Specijalnog državnog tužilaštva u kome trenutno postupa 18 specijalnih tužilaca, ukazale su sudije Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.
Na nedavno održanoj sjednici sudija Višeg suda u Podgorici konstatovano je da je Specijalno odjeljenje za prvih devet mjeseci 2024. godine završilo 29 predmeta, što je za 11 predmeta više nego što je završeno u istom periodu 2023. godine.
Sudije ovog odjeljenja su na početku godine iznijele svoje interne planove u pogledu broja završenih predmeta i sa zadovoljstvom su konstatovali da su planovi bili realni i da ulažu izuzetne napore kako bi se smanjio broj nezavršenih predmeta.
- Tome treba dodati i činjenicu da je trenutno zaključeno još osam glavnih pretresa, u kojima će biti izrađene presude. Sudije Specijalnog odjeljenja će uraditi i više od potrebnog broja predmeta, međutim, navedeni pozitivni rezultati ne mogu se pozitivno odraziti na rad Specijalnog odjeljenja kod činjenice da je samo u septembru 2024. godine Specijalno odjeljenje primilo sedam predmeta, a da je na dan ovog obraćanja nezavršeno 162 predmeta. Prosto upoređenje broja izvršilaca u Specijalnom odjeljenju i Specijalnom državnom tužilaštvu pokazuje da šest sudija koji su zaduženi specijalnim predmetima i dvoje sudija koji postupaju kao sudije za istragu ne može da se izbori sa prilivom predmeta Specijalnog državnog tužilaštva u kome trenutno postupa 18 specijalnih tužilaca - navedeno je u saopštenju sudija Specijalnog odjeljenje.
Početkom 2020. godine u Specijalnom odjeljenju bilo je nezavršeno 56 predmeta, a kada je na kraju godine porastao na 82. Veliki porast broja nezavršenih predmeta trebalo je, napominju sudije, da predstavlja alarm za nadležne državne organe za preduzimanje hitnih mjera u cilju smanjenja broja nezavršenih predmeta. 
- Zbog objektivnih problema uzrokovanih virusom Kovid 19, obustava rada advokata, zamjene sastava kompletnog Specijalnog odjeljenja i drastičnog povećanja priliva novih predmeta broj nezavršenih predmeta se povećavao, pa je primjera radi na kraju 2022. godine ostalo nezavršeno 120 predmeta. Broj nezavršenih predmeta se tokom samo nekoliko godina uvećao u obimu koji postojeći broj sudija ne može da savlada. Naprijed navedeno, ali i početak dostavljanja materijala pribavljenog putem SKY ECC aplikacije trebalo je da bude pokazatelj za sve nadležne u državnim organima koji imaju veze sa pravosuđem da će postupanje u tim predmetima uz povećanje broja Specijalnih tužilaca dovesti do povećanog priliva, a samim tim i broja nezavršenih predmeta, a koja situacija je iziskivala preduzimanje hitnih mjera u pogledu značajnog povećanja broja sudija koje postupaju u ovom referatu, što je izostalo - navedeno je u saopštenju sudija.
Sudije Specijalnog odjeljenja godinama ukazuju da faktički još primjenjuju Zakon o krivičnom postupku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji je donijet 1976. godine koji se u pogledu odredbi glavnog pretresa nije mijenjao i koji, napominju, ne može predstavljati oruđe za borbu protiv organizovanog kriminala u svijetu koji doživljava nezabilježeni tehnološki progres, koji se koristi i za kriminalne aktivnosti. 
Dodaju da su više puta, a posljednji prije samo nekoliko mjeseci, dostavili prijedloge za izmjene odredbi Zakonika o krivičnom postupku. Međutim, Skupština Crne Gore iste nije još uvijek usvojila.
<h2>Prostorni kapaciteti</h2>
Opšte mjesto svih rasprava o stanju u pravosuđu su i smještajni kapaciteti Višeg suda u Podgorici. Svi se slažu da su uslovi rada neadekvatni ulozi koju ovaj sud ima u pristupnim pregovorima za članstvo u Evropskoj uniji, i brojnim strategijama, ali u tom pravcu, napominju sudije Specijalnog odjeljenja, se ne preduzima ništa, osim ideje za izgradnju Palate pravde koja godinama ostaje samo ideja. 
- Ono u čemu se većina učesnika u ovom procesu slaže jeste da treba pronaći krivca za ovakvo stanje. Od raspoređivanja novih sudija u ovo odjeljenje, što je prvi i najvažniji korak, usvajanja izmjena zakona i stvaranja boljih uslova za rad lakše je krivicu za stanje adresirati na sudije Specijalnog odjeljenja, koji i pored vanrednih napora ne mogu da se izbore sa ovim problemom koji je očigledno postao samo njihov problem. Pojedini rješenje vide u formiranju Specijalnog suda, drugi u Vetingu, a sudije Specijalnog odjeljenja ukazuju da u datoj situaciji mora da se reaguje hitno i da nemamo vremena za rješenja koja ne mogu dati rezultate u kratkom vremenu. Ukoliko neko smatra da će Veting biti rješenje problema, sudije ovog odjeljenja predlažu da prvi budu predmet takvog postupka i da se prvo ispita sva njihova imovina, kako bi se u krajnjem stavila tačka na to pitanje i kako bi prestalo kontinuirano medijsko predstavljanje sudija ovog odjeljenja kao korumpiranih, pristrasnih, potkupljivih itd. Ali naravno nakon toga, očekujemo da nam se obezbijede svi uslovi za dostojanstveno obavljanje ove zahtjevne funkcije. Evropske institucije su ocjenjujući kadrovske kapacitete navele da je Crna Gora država sa ograničenim administrativnim kapacitetima što je diplomatski izraz za nedostatak stručnog kadra. Izražavamo bojazan da će se ispostaviti da je zbog pogrešnih sistemskih rješenja u pogledu izbora sudija ranijih godina i njihovog statusa u Crnoj Gori nemoguće izabrati ne samo dobre potencijalne sudije Specijalnog odjeljenja, već da nećemo moći da izaberemo bilo kakve sudije, jer sudijski poziv pri ovakvim uslovima nije privlačan mladim i stručnim kadrovima, a postojeće sudije ne žele da rade u Specijalnom odjeljenju - navedeno je u saopštenju sudija.
Poručuju da problemi sa kojima se suočava Specijalno odjeljenje zahtijevaju hitno reagovanje. To reagovanje, kažu sudije, mora biti sveobuhvatno i odnosi se na izmjene Zakonika o krivičnom postupku, izbor novih sudija i saradničkog kadra i rješavanje prostornog i tehničkog kapacitete za rad sudija a koji uslovi jedino mogu dovesti do rješavanja trenutnog problema u kojima se nalizi ovo odjeljenje. 
- Primjera radi odjeljenje Višeg suda u Beogradu koje postupa u predmetima organizovanog kriminala ima 18 sudija koji poslove obavljaju u pet modernih sudnica u kojima je instalirana savremena tehnika, a broj predmeta u kojima postupaju je po 3 predmeta što je mnogo manji od broja predmeta Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici koji pojedinačno ima od 25 do 30 predmeta u radu. U Albaniji, ali i drugim zemljama u regionu, je slična situacija kao u Beogradu gdje jedan sudija postupa u 3 do 4 predmeta, ima obezbijeđene sve uslove za rad u pogledu saradničkog kadra, prostornih uslova, bezbjednosti..., a da ne govorimo o materijalnim uslovima, koji nijesu predmet ovog dopisa, ali ih svakako treba pomenuti u smislu da su zarade sudija koje sude ovu vrstu predmeta, u zemljama okruženja veće i za više od 50% od zarada sudija u Crnoj Gori. Na nedavno održanoj obuci sudija Specijalnog odjeljenja jedan evropski sudija, da bi pokazao koliko on obavlja odgovoran posao upoznao je sudije ovog suda da ima u radu jedan predmet sa više desetina optuženih lica, navodeći da postupanje u više predmeta te složenosti nije moguće. Nije imao odgovor na pitanje kako se može efikasno organizovati rad sudija Specijalnog odjeljenja koji u radu imaju i po tridesetak predmeta sa nekoliko desetina optuženih lica, pri čemu se svako odbijanje dokaznog predloga od strane branilaca ocjenjuje kao pristrasnost suda, uz podnošenje zahtjeva za izuzeće, a u konačnom napuštanje sudnice od strane branilaca, kao i druge vrste zloupotreba sud može sankcionisati novčanim kaznama koje su postale toliko niske da su izgubile svoju svrhu - ističe se u saopštenju.
<h2>Izazovi i upozorenja</h2>
Sudije Specijalnog odjeljenja ukazuju i na alarmantnu situaciju u ovom odjeljenju u smislu nemogućnosti da se sa postojećim brojem sudija i uslovima rada koji su prethodno opisani, odgovori postojećem izazovu i upozoravaju da će broj predmeta u budućnosti, ukoliko se stanje hitno ne promijeni, samo rasti, te da Crna Gora neće pružiti adekvatan odgovor u smislu pravosnažnog okončanja postupaka koji su od izuzetnog značaja za ovo društvo. 
- Pri ovakvom stanju ne trpe samo sudije ovog odjeljenja, trpe i okrivljeni, branioci, tužilaštvo, a posebno društvo u cjelini koje od ovog suda i Specijalnog odjeljenja očekuje nadljudske rezultate u situaciji kada oni objektivno nijesu mogući - naglašeno je u saopštenju.
Nadaju se da ovo obraćanje neće doživjeti sudbinu prethodnih.
- Jer u posljednje tri godine od kada se povećava značajno priliv predmeta niko od nadležnih organa nije na bilo koji način reagovao ili preduzeo bilo kakav potez da se poboljšaju uslovi rada u Specijalnom odeljenju a posebno ne oni koji nas konstantno pominju u negativnom kontekstu, koji konstantno pričaju o borbi protiv organizovanog kriminala, već se sve svodi na samo obećanje a ništa se ne preduzima kako bi se situacija popravila. Nadamo se da će nadležni državni organi uvidjeti da od uspješnog rada Specijalnog odjeljenja zavisi u konačnom ispunjavanje uslova u pristupnim pregovorima za članstvo u Evropskoj uniji i da nećemo dobiti odgovor koji nam je dao jedan raniji ministar pravde koji je zaključio da sudije Višeg suda u Podgorici nemaju pravo da se ljute na loše uslove rada i nedostatak kadra jer su prilikom konkurisanja za mjesta sudija bili svjesni loših smještajnih kapaciteta i uslova rada u tom sudu - zaključeno je u saopštenju sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.

Sudije upozoravaju na manjak kadra: Ne možemo da se izborimo sa prilivom predmeta SDT-a

U posljednjih pola decenije crnogorsko društvo nalazi se u ambijentu u kojem su zamijenjene uloge i gdje je sloboda govora pretvorena u govor mržnje, koji razara društvo iznutra. I to je tiha prijetnja, jer poštovanje različitosti nije slabost, već temelj zajedničkog života u Crnoj Gori. To ocjenjuje poslanica u državnom parlamentu Aleksandra Despotović, komentarišući prijetnje koje su na društvenim mrežama upućene poslanicima Oskaru Huteru i Ivanu Vukoviću.
- Ono što najviše brine je da govor mržnje postaje sve vidljiviji i prihvaćeniji u javnom prostoru. To više nije marginalna pojava, već simptom dubljih problema, političkih podjela, krize identiteta i naravno slabljenja kulture dijaloga - ističe Despotović.
Naglašava da govor mržnje često dolazi od javnih ličnosti, koje su u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, čime se takav način komunikacije normalizuje kao legitiman.
- I kada oni koji imaju moć i vidljivost koriste uvrede i ističu podjele, šalje se poruka da je netrpeljivost dozvoljena, pa čak i poželjna. Time se ne ugrožavaju samo manjinske zajednice, već i pravo svakog građanina na dostojanstvo i slobodno izražavanje bez straha. Ono što je jako važno istaći, jeste da se borba protiv govora mržnje ne može voditi ni samo zakonima. Razvijanje kulture dijaloga, kritičkog mišljenja i medijske pismenosti, posebno među mladima, ključno je za dugoročne promjene. Jer moramo braniti ideju Crne Gore kao zajednice različitih, ali ravnopravnih ljudi - naglasila je Despotović.
<h2>Vlast svakodnevno crta mete neistomišljenicima</h2>
Crnogorska vlast je, potcrtava, osokolila ove pojave, jer njeni predstavnici bez zazora svakodnevno crtaju mete onima koji politički različito misle.
- Ono što brine jeste relativizacija tih događaja i normalizacija nenormalog. Jer vladajuća većina samo retorički govori o jednakim pravima svih, ali ipak postoje oni koji su jednaki od drugih... I institucije su slabe. Institucije ne funkcionišu, jer da one funkcionišu na pravi način, svi koji pokušavaju da unize ugled javnih ličnosti u javnom prostoru, bili bi sankcionisani, međutim, zakoni postoje, ali se ne implementiraju i institucije ne preduzimaju sve što mogu - poručila je sagovorica Antene M.
<h2>Nikad više priče o poštovanju žena, nikad manje poštovanja</h2>
Komentarišući slučaj bivše državne funcionerke Mirjane Pajković, poslanica kaže da nikad nije bilo više priče o poštovanju žena, a nikad manje poštovanja u realnosti.
- Toksični ambijent koji je stvoren i koji je zasnovan na mržnji, proizvodi društvo koje je žedno afera - društvo koje likuje na nesreći drugih, društvo u kome se stvara atmosfera linča i gdje se potpuno zaboravi početni događaj. To je ono što se uvijek zaboravi - ko je žrtva, a ko je nasilnik.
Zaboravlja se da je okidač za sve ustvari neovlašćena distribucija snimaka. Ustav garantuje privatnost, a institucije nijesu jasno odgovorile na ovaj slučaj, koji je pokazao kako ljudi olako kreću u napad i davanje kvalifikacija", navela je Despotović.
Javne ličnosti, dodala je, moraju promijeniti obrazac ponašanja.
- Ne možete stalno targetirati i prozivati ljude bez ikakvih dokaza, time šaljete poruku da svako može da radi šta hoće - poručila je poslanica u emisiji Mentalna higijena.
Dodaje i da društvo mora biti budno, prilagodljivo i odgovorno.
- A ne da čeka samo da zakon reaguje, jer nekada ni zakon ne garantuje da će sve biti regulisano, stoga je prevencija važna, kao i da javne ličnosti šire pozitivnu energiju i empatiju za drugoga. Kritika je u redu, ali ne zarad nekih poena targetirati druge i pozivati na linč - apostrofira Despotović.
<h2>Narativ o otklonu od identitetskih tema opasan i perfidan</h2>
Ove sedmice je obilježen Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Nevladina organizacija Akcija za ljudska prava tim povodom poručila je i da uprkos istorijskim lekcijama, javni prostor u Crnoj Gori danas je opterećen govorom mržnje i predrasudama, koje politički akteri često tolerišu ili čak podstiču kroz ratnu propagandu. Posebno, kažu, zabrinjava istorijski revizionizam koji uporno promoviše Srpska pravoslavna crkva, relativizujući zločine i rehabilitujući ideologije i ličnosti povezane sa fašizmom. Vlast, dodaju, izostankom odlučne reakcije, daje prećutnu saglasnost…
Upitana za komentar o ocjenama HRA Despotović kaže:
- Definicijom “seoske teme” premijer Milojko Spajić je sublimirao odnos vlasti prema temeljnim vrijednostima Crne Gore. Jer narativ u otklonu od identitetskih tema je veoma opasan i perfidan. Jer nama se stalno saopštava da ne treba da se bavimo o prošlošću. A šta se dešava? Ispod površine se dešava pokušaj revizije istorijskih činjenica i znanja o prošlošti.Jer seoske teme su format koji bi trebalo da oblandira promjenu sadržaja koji Crnu Goru čini državom. E sad, šta je suština i šta je važno napomenuti? Da je Crna Gora država koja temelji vrijednosti antifašizma i koja pokazuje da su ti temelji toliko jaki da i poslije poludecenijskog rada na rušenju tih temelja vlast u tome nije uspjela, niti će uspjeti. Dalje, kad govorimo o odnosu Srpske pravoslavne crkve prema određenim pitanjima i promovisanju istorijskog revizionizma, moram reći da Demokratska partija socijalista kojoj pripadam uvijek iznosi mišljenje da je nedopustivo da vjerska organizacija na taj način veliča zločine. Nedopustivo je da veličate nazadnu ideologiju, da veličate te pjesme koje su bile recimo u Zaostru. Crkva se u Crnoj Gori duboko bavi politikom, identitetskim pitanjima, a vlast se tome ne suprotstavlja".
Sud Bosne i Hercegovine prvostepenom presudom je osudio jedno lice na tri godine zatvora zbog veličanja Ratka Mladića i Radovana Karadžića, osuđenika za ratne zločine, tačnije jer je prilikom jednog događaja u Banjaluci izašao na binu držeći njihove fotografije. Na konstataciju da mi, međutim, nemamo epilog brojnih slučajeva podsticanja na mržnju i veličanja ratnih zločinaca, Despotović poručuje:
- Jednostavno i sama vlast, dio vlasti, baštini te određene ideologije. Tako da svi oni koji šire govor mržnje ili pjevaju pjesme koje mogu da uvrijede nekog drugog, osjećaju sigurnost da neće biti kažnjeni. To je ono što sam i na početku rekla. Reakcije su jako slabe, a i kada se započnu procesi, oni se ne završe. I onda naravno, svi ti koji su učesnici takvih događaja, oni se osjećaju vrlo sigurnim, čak i prihvaćenim u društvu".
Slovenija je, dodaje, zabranila veličanje fašizma i nacizma.
- Zato što naravno, korišćenje tih simbola koji mogu da uznemire druge, je prepoznato kao remetilački faktor društva. Jer znate kako, fašizam je pitak, fašizam je plitak i odgovor na njega treba biti britak. A za to morate imati jake institucije, morate imati vlast koja želi sa tim da se obračuna i morate imati sistem koji će jasno osuditi svaki govor mržnje -zaključila je Despotović.

Despotović: Fašizam je pitak i plitak, i odgovor na njega treba biti britak

Asocijacija MNe - USA Cetinje reagovala je povodom prekida suđenja u Osnovnom sudu na Cetinju u slučaju masovnog ubistva u naselju Medovina 2022. godine.
- Zamislite sljedeću scenu: tri i po godine borbe. Suđenje koje se privodi kraju. Sve dokazne radnje završene. Sutkinja spremna. Porodice koje su sahranjivale djecu — konačno pred završnom riječju. I onda , 22. decembra, kao božićni "poklon" , Specijalno državno tužilaštvo traži spise. Tri dana kasnije, predmet nestaje sa Cetinja.Niko ne zna zašto. Ni sutkinja nije obaviještena o razlozima. Pročitajte to ponovo - započinju svoje reagovanje iz ove Asocijacije.
Što SDT krije, kažu, nije pitanje. To je konstatacija.
- Jer kad institucija preuzima predmet u finalnoj fazi postupka , bez obrazloženja, bez transparentnosti, bez elementarne ljudske pristojnosti prema porodicama koje su izgubile sve , tada više ne govorimo o pravnom sistemu. Govorimo o sistemu zaštite. Pitanje je jednostavno: koga štite? Olivera Krivokapić, bivša načelnica MUP-a na Cetinju, tereti se da nije oduzela oružje čovjeku koji je potom pobio deset ljudi, uključujući dvoje djece — Marka i Mašana. Dokazi su izneseni. Činjenice su na stolu. Završna riječ je bila na dohvat ruke. A onda je NEKO povukao ručnu - podsjećaju oni.
<h2>"RADILI SMO NJIHOV POSAO"</h2>
Vesna Pejović, koja je u Medovini izgubila ćerku i unuke, rekla je, dodaju, ono što svi misle, ali malo ko smije da izgovori.
- Mi smo radili njihov posao. Došli smo do istine ne iz priča, već iz vidnih dokaza - podsjećaju iz Asocijacije na njene riječi.
Porodice i novinari su, kažu, vodili istragu. Prikupljali snimke. Tonske zapise. Dokaze koje je, navode, tužilaštvo "zanemarivalo".
- A sada, kada je sve to trebalo da kulminira presudom, SDT interveniše."Simptomatično - kaže advokat Lalić. Ja bih rekao: SKANDALOZNO", stoji u reagovanju.
<h2>NOVOVIĆU, ČEKAMO ODGOVOR</h2>
Vesna Pejović je poručila specijalnom tužiocu Novoviću: "Gledaćemo se u oči. Moraće mi objasniti zašto je ovo urađeno", podsjećaju iz Asocijacije
- Crna Gora takođe čeka objašnjenje. Bar onaj čojski i pošteni dio! Jer ovdje nije u pitanju samo jedan predmet. U pitanju je povjerenje građana u institucije koje bi trebalo da ih štite — a koje, očigledno, štite nekoga drugog. Kad se predmet izuzima pod "velom tajne", javnost ima pravo da pita: čija tajna? I zašto je ta tajna vrijednija od pravde za desetoro mrtvih? - stoji u saopštenju.
<h2>PRAVDA ZAUSTAVLJENA NA KORAKU DO PRESUDE</h2>
Porodice žrtava sada, prema njihovim riječima, lebde u pravnom vakuumu.
"Sutkinja Marija Ćupić , koju su porodice opisale kao "vrhunskog profesionalca" , nije dobila ni osnovno obrazloženje. Sistem koji tako tretira sopstvene sudije, tako tretira i građane. I tako tretira mrtve", ističu u Asocijaciji MNE-USA Cetinje.
Navode i pitanja koja ne smiju ostati bez odgovora.
1. Zašto je SDT zatražio predmet 22. decembra , tri dana prije završnih riječi zakazanih za januar?
2. Ko je donio tu odluku i na čiji zahtjev?
3. Zašto sutkinja koja vodi predmet nije obaviještena o razlozima?
4. Postoji li veza između ovog poteza i osoba koje bi mogle biti kompromitirane presudom?
5. Da li "specijalno" u imenu tužilaštva znači specijalno izuzimanje od odgovornosti?
Ovo, kažu, nije slučajnost.
- U Crnoj Gori smo navikli na "proceduralne manevre" koji se dešavaju tačno kad ne treba. Zastare koje dolaze u posljednji čas. Predmeti koji nestaju. Optužnice koje se gase u tišini. Ali cetinjski masakr nije običan slučaj. Desetoro mrtvih. Dvoje djece. Porodice koje su tri i po godine čekale pravdu. I sada im se kaže: čekajte još. Ne znamo koliko. Ne znamo zašto -podsjećaju oni.
Gospodi iz SDT-a poručuju da Crna Gora gleda.
- Porodice žrtava gledaju. I istorija će zabilježiti , ko je stao na stranu pravde, a ko je stao na stranu "tajne". Desetoro mrtvih. Zar oduzeti životi ne traže pravdu i istinu?! Marko i Mašan zaslužuju zakon koji nosi njihovo ime. A njihove porodice zaslužuju odgovor - zaključuje se u reagovanju.

Slučaj stravičnog zločina u Medovini: Ko se uplašio završne riječi?

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija kontinuirano unapređuje digitalne javne usluge u oblasti obrazovanja. Elektronske usluge, koje su počele da se razvijaju od 2020. godine kao odgovor na pandemiju izazvanu virusom Covid-19, danas predstavljaju ključni segment modernizacije i efikasnijeg funkcionisanja sistema obrazovanja.
Kako je navedeno u saopštenju ovog ministarstva, tokom prošle godine građani su u velikoj mjeri koristili sljedeće elektronske usluge Ministarstva:
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u predškolsku ustanovu – 5.992 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred osnovne škole – 5.400 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred srednje škole – 6.276 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred osnovne muzičke škole – 675 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za elektronski upis na prvu godinu studijskih programa Univerziteta Crne Gore – 3.737podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za smještaj i ishranu u učeničkim i studentskim domovima – 3.730 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za studentski kredit – 5.586 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za stipendije za učenike i studente – 1.444 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za oslobađanje obaveze vraćanja studentskog kredita – 399 podnijetih zahtjeva elektronskim putem (nova elektronska usluga u 2025. godini)
• Podnošenje zahtjeva za akreditaciju programa obuke za stručno usavršavanje zaposlenih u obrazovno-vaspitnim ustanovama – 596 podnijetih zahtjeva elektronskim putem (nova elektronska usluga u 2025. godini).
Elektronske usluge Ministarstva, kako se dodaje, zasnovane su na automatskoj razmjeni podataka sa drugim državnim organima putem Jedinstvenog informacionog sistema za elektronsku razmjenu podataka (GSB). Na ovaj način eliminiše se potreba za pribavljanjem obimne dokumentacije i omogućava brža obrada zahtjeva, uz značajne uštede vremena i troškova za građane. U okviru sistema omogućene su i dodatne funkcionalnosti, poput elektronskog zakazivanja, automatskog bodovanja i drugih procesa koji dodatno unapređuju kvalitet usluge.
Svako podnošenje zahtjeva podrazumijeva elektronsku komunikaciju sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, odnosno Centralnim registrom stanovništva, čime se eliminiše potreba za dostavljanjem izvoda iz matične knjige rođenih. Razmjena podataka ostvaruje se i sa Ministarstvom socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, za potrebe upisa u predškolske ustanove, osnovne i srednje škole, čime se zamjenjuje potvrda o korisnicima materijalnog obezbjeđenja porodice.
Kako pojašnjavaju, u 2025. godini, putem Jedinstvenog informacionog sistema za elektronsku razmjenu podataka (GSB), izvršeno je 33.835 web-servisa ka Ministarstvu unutrašnjih poslova i 18.343 web-servisa ka Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.
Ključni benefiti implementacije ovih elektronskih usluga ogledaju se u sljedećem:
• Značajna ušteda vremena i novca građanima, bez potrebe za pribavljanjem dokumentacije i odlaskom u institucije
• Smanjenje gužvi i obima posla zaposlenima u Ministarstvu unutrašnjih poslova i socijalnim službama
• Eliminisanje gužvi u obrazovnim ustanovama i olakšan rad upisnih komisija kroz bržu obradu zahtjeva i automatsko generisanje rang-lista
• Brža i jednostavnija izmjena zahtjeva za upis iz jedne škole u drugu, odnosno sa jednog fakulteta na drugi
• Mogućnost podnošenja zahtjeva u bilo koje vrijeme (24/7) tokom trajanja konkursa
• Brža analiza podnijetih zahtjeva na svim nivoima obrazovanja
• Efikasnija obrada zahtjeva u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija
• Doprinos zaštiti životne sredine smanjenjem upotrebe papira kroz digitalizaciju dokumentacije.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija nastaviće sa razvojem novih digitalnih rješenja, sa ciljem daljeg unapređenja kvaliteta, dostupnosti i efikasnosti javnih usluga u oblasti obrazovanja.

Elektronske usluge MPNI: Hiljade zahtjeva podnijeto elektronskim putem tokom prethodne godine

Nijesam osoba za koju se može reći da je strašljiva. Navikla sam da se bavim problemima, da ih imenujem, da ih ne guram pod tepih i da tražim načine kako da se s njima nosim.
Pa ipak, kada krenem da razmišljam o svemu onome čemu su moja djeca svakodnevno izložena u online svijetu, ne osjećam se sigurno. Ne osjećam se ni mirno, ni samouvjereno, ni spremno koliko bih željela.
I to nije strah od tehnologije. Nije ni nostalgija za „starim vremenima“. To je nelagoda koja dolazi iz spoznaje da živimo u svijetu koji se mijenja brže nego što mi uspijevamo da ga razumijemo – a kamoli da u tom svijetu budemo pouzdani vodiči svojoj djeci.
Razloga za nelagodu ima mnogo. A pitanje jesmo li spremi za sve to. Postoji čitava industrija zloupotrebe djece koja funkcioniše paralelno sa našim svakodnevnim životima.
Postoje platforme koje koristimo kao da su bezazlene, a dokazano je da nijesu. Postoje algoritmi koji ne služe da informišu, već da zadrže pažnju, po svaku cijenu. I postoji sloj interneta koji ne vidimo, ne razumijemo i često potcjenjujemo – dok istovremeno ni ovaj „vidljivi“ ne znamo da koristimo kako treba.
Iskreno, danas često ne umijem da prepoznam da li je neki video stvaran ili je nastao uz pomoć vještačke inteligencije. Nekad se šokiram onim što vidim, nekad se nasmijem, nekad ostanem zbunjena. A onda me sačeka rečenica: „Ada majko, zar ne vidiš da je to AI?“. U tim trenucima shvatim zašto me zovu Facebook majka, koliko se brzo uloge mijenjaju i zašto smo mi odrasli postali oni koji kasne.
I dok se sve to dešava, mi se kao roditelji najčešće samo vrtimo oko istog rješenja: ZABRANI! Gasi internet. Da im uzmemo telefone, da im zabranimo sadržaje, da ih na silu zaštitimo od svijeta koji nam djeluje opasno i nepoznato. Rjeđe razmišljamo o tome da li smo ga mi uopšte pokušali razumjeti, naučiti da ga čitamo, da se za njega pripremimo i da ga pratimo zajedno s djecom. Kao da nam je zabrana prva i jedina linija odbrane, jer je najbrža i jer od nas traži najmanje učenja.
Ipak, vremenom mi se iskristalisala jedna razlika oko koje nemam dilemu. Kada su u pitanju mala djeca, granice ne mogu biti rezultat improvizacije. One moraju biti jasne, unaprijed postavljene i dosljedne.
Kod tinejdžera je već drugačije. Tu više nema iluzije da ćemo „ugasiti internet“. Koliko god ponekad poželjela da mogu jednim klikom da isključim sve i da se ne borim za svaki slobodan minut bez ekrana, znam da to nije realno. To bi bilo jednako moguće kao i to da me u ovom trenu prestanu oslovljavati sa „druže“.
Neke tokove ne možemo da zaustavimo. I možda je najveća greška koju pravimo upravo to što trošimo energiju pokušavajući da zaustavimo ono što je već dio stvarnosti, umjesto da se zapitamo kako da u toj stvarnosti budemo snalažljiviji, prisebniji i iskreniji.
Prije par godina, pokušavajući da riješim problem sa Metom i Facebookom, sat vremena sam razgovarala sa asistentom, ubijeđena da je u pitanju stvarna osoba. Razgovor je bio smislen, tečan, djelovao je „ljudski“. Tek sjutradan, dok sam pokušavala da na internetu pronađem način da ponovo stupim u kontakt, shvatila sam da sam zapravo razgovarala sa vještačkom inteligencijom.
Taj trenutak mi je bio poraz. Ne zato što sam razgovarala sa AI, nego zato što mi dlaka s glave nije posumnjala da jeste. Zato što sam bila ubijeđena da „bih ja to znala“. Taj mali lični šok bio je mnogo jači od bilo koje statistike. Pokazao mi je koliko je lako povjerovati, koliko se lako oslonimo na pretpostavku da smo „dovoljno pametni“ i koliko brzo potcijenimo kompleksnost svijeta u kojem živimo.
To je za mene medijska pismenost.
Medijska pismenost nije predmet. Nije jedno predavanje. Nije kampanja. Nije ni još jedna lijepa fraza koju ćemo ponavljati u strategijama, dokumentima i javnim nastupima.
Medijska pismenost je svakodnevna praksa. To je navika da zastanemo prije nego što povjerujemo. Prije nego što podijelimo. Prije nego što se uplašimo ili zgrozimo.
To je spremnost da se zapitamo: ko stoji iza ove informacije? Zašto mi je baš sada servirana? Šta se od mene očekuje – da kliknem, da se naljutim, da se uplašim, da kupim, da dijelim?
Problem je što mi, roditelji današnje djece, nikada nijesmo učeni kako da to radimo. Odrasli smo u svijetu u kojem su informacije dolazile sporije, kroz ograničen broj kanala. U svijetu jednog televizora u kući, jednog crtanog u 19:15 i relativno jasne razlike između stvarnog i izmišljenog. Danas živimo u svijetu u kojem se sadržaji proizvode brže nego što mi uspijevamo da ih obradimo, a granica između stvarnog i konstruisanog postaje sve tanja.
Zato me plaši što se kod nas medijska pismenost često svodi na pojam, a ne na vještinu.
Kao da je dovoljno reći djeci „ne vjeruj svemu što vidiš“ i time završiti posao. A vještina se ne uči jednom rečenicom. Ona se gradi vremenom, ponavljanjem, greškama i priznanjem da nešto ne znamo. Plaši me i to što naš strah često postaje glasniji od naše radoznalosti. A strah, kada se nekritički dijeli, ne štiti – on se širi. On stvara paniku, teorije zavjere, nepovjerenje prema svemu i svima. I tada postaje problem ne samo za našu djecu, nego i za cijelo društvo.Ako želimo da djeca odrastaju u svijetu u kojem razlikuju činjenice od manipulacije, moramo prvo priznati da tu razliku često ne pravimo mi. Da i mi klikćemo, dijelimo, vjerujemo i reagujemo impulsivno. Da i mi nekad prihvatamo problematične, lažne ili plasirane sadržaje zdravo za gotovo.
I možda je upravo to prvi i najvažniji korak medijske pismenosti: da se odrasli usude da kažu – ne znam. Ali želim da naučim. I spremna sam da učim zajedno sa svojom djecom. Ne kao autoritet koji sve zna, nego kao roditelj koji je svjestan da je odrastanje danas proces u kojem se i odrasli stalno iznova obrazuju. Jer djeca ne uče najviše iz onoga što im govorimo, nego iz onoga što vide da mi radimo.
Medijska pismenost, na kraju, nije pitanje tehnologije. To je pitanje odnosa prema svijetu. I odgovornosti da priznamo da više nijesmo sigurni vodiči po defaultu – ali možemo to postati, ako prestanemo da se pravimo da znamo sve.

Tag: specijalno-odjeljenje-viseg-suda

SDT predalo optužnicu protiv Zvicera, Vušovića, Miloševića i ostalih

Sudije upozoravaju na manjak kadra: Ne možemo da se izborimo sa prilivom predmeta SDT-a

Despotović: Fašizam je pitak i plitak, i odgovor na njega treba biti britak

Slučaj stravičnog zločina u Medovini: Ko se uplašio završne riječi?

Elektronske usluge MPNI: Hiljade zahtjeva podnijeto elektronskim putem tokom prethodne godine

Priznanje koje dugujemo sebi i djeci

PRATITE TVe UŽIVO