Državni interes Crne Gore – očuvanje ustavne i građanske države, zaštita stvarno ugroženog nacionalnog identiteta crnogorske nacije i afirmacija istinskog, a ne spinovanog ili fingiranog evropskog puta – ne predstavlja pitanje političkog izbora, već trajnu obavezu odgovorne državne i društvene borbe.
Borba protiv asimilacije i ugnjetavanja Crne Gore i Crnogoraca ne može se voditi kroz partijske kalkulacije, oportunizam, bojažljivost i povlačenje pred kontinuiranom agresijom Crkve Srbije i njenih političkih eksponenata, vazala režima u Beogradu i Moskvi. Takav pristup nije ni politički racionalan, ni društveno zdrav, ni istorijski opravdan.
Ako hoćemo i ako možemo, dužni smo da, naučnim, stručnim, pravnim i političkim sredstvima, učinimo sve kako bi se pred Carigradskom patrijaršijom izdejstvovao tomos o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Ne pričam o kadrovskim pitanjima, koja su u ovom kontekstu irelevantna, već o pitanju opstanka Crne Gore, kao i etničkih i nacionalnih Crnogoraca.
U tom smislu, obaveza je svih crnogorskih rodoljuba da danas i ubuduće, zajedno i jednodušno, djeluju kako bi se, kanonskim, pravnim i političkim putem, legitimno okončala diskriminacija i ugnjetavanje.
Mi, Crnogorci, koji ne priznajemo legalnost i legitimnost nasilne aneksije i okupacije Crne Gore iz 1918. godine, niti tada, okupatorskom silom, nametnutu Crkvu Srbije kao istorijsku ( jer ona to u Crnoj Gori nije bila do 1920) osjećamo se (ne ugrožavajući i ne vrijeđajući druge) ne samo kao građani drugog reda, već kao narod koji objektivno živi pod velikosrpskim klero-nacionalističkim aparthejdom.
Zato je naša obaveza da, dogovorno i realno, pronađemo bolje i pravednije solucije kako bismo ostvarili ljudska prava koja su nam davno oteta i zgažena.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Adžić: Pravo na autokefalnu CPC, istorijska istina i savremena obaveza

Naša je obaveza da se borimo protiv asimilacije i ugnjetavanja Crne Gore i Crnogoraca, za državni interes Crne Gore, za ustavnu, građansku Crnu Goru, za nacionalni identitet zbilja ugrožene crnogorske nacije, za stvarni, a ne spinovani ili fingirani evropski put Crne Gore - poručio je predsjednik Crnogorske evropske partije Novak Adžić.
Ističe da "partijske kalkulacije, oportunizam, bojažljivost, strah, povlačenje pred agresijom, permanentnom, Crkve Srbije i njenih političkih eksponenata, vazala režima u Beogradu i Moskvi, nije zdrava opcija".&nbsp;
- Sve moramo, naučno, stručno, politički itd, uraditi, ako hoćemo i možemo, da se izdejstvuje od Carigradske patrijaršije tomos o autokefalnosti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Ne pričam o kadrovskim pitanjima, to je irelevantno, i ne zanima me to, nego je bitno za opstanak Crne Gore i etničkih i nacionalnih Crnogoraca, da svi rodoljubi Crne Gore, zajedno i jednodušno rade u sadasnjosti i budućnosti da se, kanonskim, pravnim i politickim putem, legitimno oslobodimo diskriminacije i ugnjetavanja - kazao je Adžić.&nbsp;
Dodaje da Crnogorci koji ne priznaju legalnost i legitimnost nasilne aneksije i okupacije Crne Gore iz 1918. i tada nametnutu, okupatorskom silom, kao istorijsku (jer to u Crnoj Gori ona nije do 1920), Crkvu Srbije, i njenu ideologiju, koji žele svoju Crnogorsku crkvu, ne ugrožavajući i ne vrijeđajući druge, osjećaju se ne samo kao građani drugog reda, već kao da žive pod velikosrpskim klero-nacionalističkim aparthejdom.&nbsp;
- Obaveza nam je da nađemo, dogovorno, realno, bolje solucije da bi ostvarili ljudska prava, koja su nam davno oteta, zgažena - poručio je Adžić.

500x500

Adžić: Naša obaveza da se borimo protiv asimilacije i ugnjetavanja Crne Gore i Crnogoraca

Velibor Džomić, kao službenik srbijanske crkve (Crkve Srbije) i bivši njen sveštenik i političko-agenturni specijalac u Crnoj Gori duže vremena, komentarišući, ubrzo demantovanu, objavu Spoljne ruske obavještajne službe, kako mediji prenose, izjavio je prije nekoliko dana: „To je bila, jeste i ostaje Srpska pravoslavna crkva sa punom kanonskom jurisdikcijom na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora“.
Neshvatljivo je da pravnik Džomić ignoriše istorijsko-pravne i kanonske činjenice. Neshvatljivo je i neprihvatljivo u moralnom i istorijsko-pravnom smislu da on gazi, obijema nogama, trupačke, po istini, koju zna dobro sam, taman kao i ja, ali je radi velikosrpskih klero-osvajačkih i okupatorskih i ličnih interesa - svjesno prećutkuje.
Nije on neuk, naprotiv, a pošto zna istinu - samo neka je pošteno kaže, a to je: Crnogorska crkva je vjekovima bila autokefalna, hiljade dokumenata nauka je publikovala o tome i pošteno i pravedno je da obnovi svoju autokefalnost, a SPC je instalirana u Crnoj Gori nasilno, na osvajačkim srpskim bajonetima i na teroru i zločinima, od kraja 1918, kada su Crnoj Gori, zavojevači, novi, oteli nam državu, pa onda i našu Crnogorsku crkvu.
I sam mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori dr Amfilohije Radović je priznao javno da je Crnogorska crkva bila autokefalna. O tome dokazi postoje. Pozno je to Amfilohije uradio, ali je to, napokon, priznao u sudaru sa istorijskim i kanonskim činjenicama - istinu, tešku za velikosrpske kleronacionaliste, kojima je bio i sam korifej.
Neka Džomić, makar jednom bude pravno-istorijski pošten i oslobodi nas političkih profiterskih manipulacija. Neka saopšti, citira istorijska dokumenta, Vaseljenske patrijaršije, Moskovske i Petrogradske mitropolije, Crkve u Knjaževini i Kraljevini Srbiji, Antiohijske i Jerusalimske patrijaršije, Karlovačke crkve (patrijaršije) itd... iz kojih se jasno vidi da je Crnogorska crkva bila do 1920. u kanonistici i odnosima među pravoslavnim crkvama - jednakopravna- autokefalna pomjesna crkva.
On zna, kao i ja, da je ovo tačno, samo neka apstrahuje profiterstvo i prizna činjenice. Još je starorimski istoričar Amijan Marcelin zapisao: „ISTORIČAR KOJI SVJESNO PREĆUTKUJE DOGAĐAJE VRŠI PREVARU, ISTO KAO ONAJ KOJI PIŠE O ONOME ŠTO SE NIJE DOGODILO“.

Neprihvatljive manipulacije i interesne obmane srbijanskog sveštenika Velibora Džomića

Vijest i komentar, objavljeni od strane Spoljne ruske obavještajne službe, kao što je javnosti poznato, demantovani su od strane Carigradske patrijaršije. No, postoji drugi dio priče, neispričane i otvorene pro futuro i pro bono, koji, svakako na relevantnim adresama, uz adekvatnu dokumentaciju istorijske sadržine i legitimnih zahtjeva, treba aktuelizovati i procesuirati kanonsko-pravno.
A to je ući u proces, koji će biti težak, dug i složen, proces zalaganja za sticanje, izdavanje tomosa za Crnogorsku pravoslavnu crkvu od strane majke crkve Carigradske patrijaršije i na tome svi crnogorski rodoljubi, maltene plebiscitarno, trebaju složno raditi, da bi to bilo krunisano uspjehom u budućnosti.
Pravda bi bila i istorijska i savremena da Carigradska vaseljenska patrijaršija dodijeli u budućnosti tomos o autokefalnosti Crnogorskoj crkvi i da ona povrati, obnovi status pomjesne autokefalne crkve, priznate od svih drugih autokefalnih ravnopravnih crkava, kao što je bilo do njenog bespravnog i nasilnog ukidanja 1920. godine.
CRNA GORA TREBA DA SLIJEDI PRIMJER SJEVERNE MAKEDONIJE KOJA JE USPJELA OD CARIGRADSKE PATRIJARŠIJE NA KRAJU DUGOG I TEŠKOG PUTA, ZADOBITI STATUS PRIZNANJA AUTOKEFALNOSTI MAKEDONSKE PRAVOSLAVNE CRKVE.
CRNA GORA JE DUGO POD OKUPACIJOM SPC, ODNOSNO, CRKVE SRBIJE I TO, NA RAZNE NAČINE, ALI KOHERENTNO OD 1920. GODINE. TO BI SE TREBALO PROMIJENITI.
Do sada su, od 1945. godine do danas, propuštene mnoge šanse u tom pogledu, ali ne treba malaksati u tom nastojanju, u toj borbi. Ne očekujmo da Crkva Srbije, kojom upravljaju u Crnoj Gori mitropoliti Joanikije i Metodije, išta namjerava uraditi da se njihove vođe distanciraju od centralne Beogradske patrijaršije, kojoj služe revnosno.
Sužnji su u pitanju. Ne vjerujem da iko od relevantnih krugova iz te postojeće strukture razmišlja i ima snage i hrabrosti da traži ni autonomiju, a kamoli autokefalnost od unitarne Srpske patrijaršije. Za to dokaza nema, a iluzija je da bi oni to i pokušali napraviti.
Oni su ipak glavešine Crkve Srbije u Crnoj Gori i zagovornici četničke ideologije i deplasirano je očekivati da bi oni prema Carigradskoj patrijaršiji čak i pokušali ući u proces oslobođenja od vazalstva i potčinjenosti Srpskoj crkvi, čiji je centar vlasti i moći u Beogradu. Svako očekivanje u tom smislu je opsjenarstvo.
Nadalje, važno je da naglasim. Očigledno je nastalo veliko uznemirenje od potencijalne mogućnosti u budućnosti, i da bi jednog dana Carigradska patrijaršija mogla, a trebala bi priznati, kao nekad što je bilo, autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. To bi bilo pravedno. Od te mogućnosti, pretpostavimo je, već je nervoza nastala, čak i medijska histerija, kod centralističkih velikosrpskih krugova iz redova Crkve Srbije i iz obavještajnih krugova putinovske Ruske crkve, koja se ponaša neosnovano, kao da je hegemon u pravoslavlju, premda nikad od Carigradske patrijaršije nije dobila tomos o autokefalnosti.
Moramo biti optimisti i vjerovati u ispravljanje istorijske nepravde i trijumf kanonskog prava. Crnogorska crkva treba da povrati status priznanja autokefalnosti od strane meritorne Carigradske patrijaršije, kao nekad što je bilo do 1920. godine.
Nezavisna Crna Gora jednako je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva priznata kao nekad od strane vaseljenske Carigradske patrijaršije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2Fclanak%2Fpriznanje-autokefalnosti-crnogorske-crkve-bilo-bi-posteno-izvrsenje-pravde-i-pravednog-kanonskog-prava&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Priznanje autokefalnosti crnogorske crkve bilo bi pošteno izvršenje pravde i pravednog kanonskog prava

New York Times je 30. decembra 1923. godine, na strani 8, objavio tekst autora Luiđija Kriskuola, počasnog generalnog konzula Kraljevine Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o članku tadašnjeg nezvaničnog diplomatskog i političkog predstavnika crnogorske Vlade u egzilu u SAD-u, nakon zvaničnog prekida diplomatskih odnosa između Sjedinjenih Država i Crne Gore 1921. godine. Radi se o reagovanju velikog i iskrenog prijatelja Crne Gore i istrajnog borca za njena prava – komandira Luiđija Kriskuola, lidera Međunarodnog komiteta za nezavisnost Crne Gore sa sjedištem u Njujorku, nosioca viteškog Ordena knjaza Danila I Petrovića Njegoša za nezavisnost Crne Gore. Tekst Luiđija Kriskuola, u prevodu sa engleskog na crnogorski jezik, glasi: <h3>Aspiracije Crne Gore</h3> Luigi Criscuolo 30. decembar 1923. Uredniku The New York Timesa: – Ako postoje trenuci kada novine mogu iskoristiti svoje uredničko pravo i ne dozvoliti objavljivanje određenih priloga u svojim stupcima, onda je to pravo s punim razlogom moglo biti primijenjeno u vezi s pismom gospodina Marka Radičića-Kavaje, koje je objavljeno u prošlonedjeljnom izdanju Timesa. Neću se predugo zadržavati na suštini crnogorskog pitanja; ono je u boljim rukama nego što su moje. Ja sam ga ovdje samo ponovo pokrenuo u trenutku kada su evropski diplomati pokušavali da zaborave sramnu transakciju u čijem su sprovođenju i sami učestvovali. – Moji prilozi o crnogorskom pitanju objavljivani su u Timesu tokom posljednje tri godine, tako da nemam potrebu da dodatno objašnjavam svoje motive vašim čitaocima. Čak i ako se ne slažu s mojim idejama, uvjeren sam da vjeruju da su one iskrene i bez ikakvih skrivenih pobuda. A kakvi bi uopšte mogli biti motivi u borbi za jednu takvu stvar – za narod koji nema ništa drugo da ponudi osim zahvalnosti? – Što se tiče poređenja između mojih tvrdnji, budući da nijesam Crnogorac, i tvrdnji vašeg dopisnika, koji tvrdi da jeste, kakve to veze ima sa samim pitanjem? Sama činjenica da je gospodin Radičić-Kavaja možda rođen u Crnoj Gori ne daje mu nikakvo pravo da govori u ime Crnogoraca. To pravo pripada ljudima poput gospodina Plamenca, koji su u prošlosti obavljali najviše državne funkcije u Crnoj Gori, ili njihovim bliskim saradnicima. – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi novu tvrdnju da je Crna Gora uključena u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pod vlašću unuka njenog pokojnog vladara, kralja Nikole. On ne pominje da je taj unuk kralj Aleksandar od Srbije, ostavljajući, možda namjerno, utisak da govori o princu Mihailu od Crne Gore, koji je takođe unuk pokojnog kralja Nikole. On takođe tvrdi da je od tog vremena Crna Gora išla ukorak s ostalim pokrajinama Jugoslavije. Ali ako su uslovi u Crnoj Gori zaista tako dobri, zašto se onda svijetu ne bi dokazalo da su zahtjevi autonomaša neosnovani, da su Crnogorci zadovoljni i da se sprovede legalan plebiscit koji bi jednom zauvijek riješio to pitanje? – Na taj način bi srbofili mogli uvjeriti svijet da ljudi poput lorda Sidenama, lorda Gladstona, dr Aleksandra Devajna, generala F. E. Bernama, Artura Hendersona, Alberta Tomasa, Vitnija Vorena, senatora Koplejnda i drugih, koji se bore za crnogorsku stvar, zapravo uzalud troše svoje vrijeme na bezvrijedan cilj, navodno pod uticajem skupine – bandita – iz Crne Gore. – Međutim, činjenice pokazuju da stanje u Crnoj Gori nije dobro i da su, od primirja naovamo, Srbi u Crnoj Gori sproveli pravi režim terora i ugnjetavanja – paljenje kuća, ubijanje i mučenje stanovništva, kao i silovanja žena. Kao izvor navodim nepristrasnog autoriteta poput generala F. E. Bernama iz Kanade, koji je proveo gotovo deset godina na Balkanu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3" data-rendition-name="original" width="241" height="302" loading="lazy" alt="plamenac"> <figcaption>Crnogorski ministar predsjednik Vlade Jovan S. Plamenac</figcaption> </figure>  – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi i tvrdnje o Crnogorcima koji su se vratili u svoju domovinu da bi uživali u velikodušnoj vlasti Jugoslavije. To nije tačno. Veliki broj Crnogoraca napustio je Sjedinjene Američke Države i druge zemlje kako bi učestvovao u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu. Značajan dio njih poginuo je boreći se u odbrani svog izdajničkog saveznika, Srbije, a hiljade tih ljudi i danas se nalaze u crnogorskim planinama, nastavljajući borbu protiv Srbije. – Što se tiče pitanja ko finansira moj rad ovdje – smiješno je pomisliti koliki su strah moji navodni kontakti na Vol Stritu unijeli u redove srbofila. Oni sanjaju o nekom tajanstvenom fondu, o bezdanom trezoru zlata koji me snabdijeva nebrojenim milionima kako bih širio ovu – podmuklu – propagandu o Crnoj Gori među lakovjernim Amerikancima. Problem je u tome što neki ljudi nikada ne rade ništa bez lične koristi. – Idealizam je u Evropi toliko mrtav da je ljudima odatle neshvatljivo kako bi razumna osoba mogla pomoći onome ko je na koljenima, a da zauzvrat ne dobije neku materijalnu korist. Vudro Vilson je bio pogrešno shvaćen jer se zalagao za određene ideale, iako je, naravno, pravio i greške. – Idealizam je, razumije se, stran većini balkanskih naroda, koji su vjekovima bili prodavani i mučeni – najprije od Turaka, a potom od Austrijanaca. Stoga mogu lako razumjeti zašto gospodin Radičić-Kavaja ne može da se uzdigne do nivoa idealizma, koji jedino američko okruženje i američko obrazovanje mogu da stvore. – Ali da se vratim pitanju finansiranja. Reći ću ko me ne finansira, a to će biti sasvim dovoljno. Sigurno me ne finansira italijanska vlada, koja je zatražila od gospodina Plamenca da napusti Italiju, jer su on i njegovi saradnici ugrožavali dobre odnose između Italije i Jugoslavije. – Moj rad ne finansira ni Jovan S. Plamenac, koji je od nekadašnjeg milionera i povjerenika kraljevskih kuća danas sveden na život u veoma skromnim uslovima na zapadnoj strani Njujorka, ulažući sav svoj napor da nastavi posao započet ovdje prije tri ili više godina. – Takođe me sigurno ne finansiraju ni moji italijansko-američki prijatelji, koji se plaše da bi mogli doći u nemilost italijanske vlade i ostati bez odlikovanja. Neki od njih polako umiru od bijesa pri samoj pomisli da bi Crna Gora mogla postati slobodna bez njihove pomoći. – C’est à rire! – Smiješno je!

Luiđi Kriskuolo u New York Timesu 30. decembra 1923: Srbi su u Crnoj Gori uveli režim terora i ugnjetavanja

Nije velikosrpski nepismeni agitarori bilo ujedinjenje CG i Srbije 1918. godine no kriminalna aneksija i okupacija, poručio je vladajućoj većini akademik DANU i predsjednik CEP-a Novak Adžić.
Kazao je da Nova godina dolazi, ali da stare istine ostaju.
- Preko 6.000 zapaljenih kuća, preko 3.000 ubijenih Crnogoraca, preko 5.000 emigranata zbog srpskog terora, gladomor naš, to su oni- poručio je Adžić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNovakAdzic123%2Fstatus%2F2005659549790036193&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Adžić: Nije 1918. bilo ujedinjenje, no kriminalna aneksija i okupacija

Pravnik i istoričar Novak Adžić poručio je da treba odbiti prijedlog da ulica u Nikšiću nosi ime princ Mihaila Petrovića.
Na to, podsjeća on na mreži X, insistiraju velikosrbi.
- Velikosrbi insistiraju da jedna ulica u Niksiću nosi ime princa Mihaila Petrovića. Inače velikosrbina, odanog Karađorđevićima, koji je bio protiv obnove Crne Gore kao države i kao federalne jedinice u Jugoslaviji i protiv podizanja mauzoleja Njegošu - naveo je Adžić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNovakAdzic123%2Fstatus%2F1997237288409940190%3Ft%3DQflBOlJVt4PGYgpNWrlCjQ&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1084x550

Adžić: Odbiti prijedlog da ulica u Nikšiću nosi ime princ Mihaila Petrovića

Pravnik i istoričar Novak Adžić podnio je ostavku na članstvo u Crnogorskom PEN centru.
- Tražim da se ista odmah konstatuje. I moje ime da se izbriše sa spiska članova- navodi Adžić u saopštenju.
On se zahvalio svima i poželio dobro i napredak PEN centru.&nbsp;
- Ali, važna napomena, ne prihvatam da mi jučerašnji i politički balavci kroje politiku, čast izuzecima- poručuje Adžić.

Novak Adžić podnio ostavku u Crnogorskom PEN centru

Akademik DANU i predsjednik Crnogorske evropske partije (CEP) Novak Adžić poručio je da je u trenutnoj društveno-političkoj situaciji neophodno snažno i odgovorno građansko jedinstvo radi, kako ističe, zaštite državnih i nacionalnih interesa Crne Gore.
– Valjano je građansko crnogorsko jedinstvo zbog odbrane Crne Gore i ugrožene crnogorske nacije, kao i zajednička strategija da se pobijedi ova štetna vlast – navodi Adžić.
On dodaje da takvo jedinstvo mora biti zasnovano na zdravom dogovoru, bez partijskih kalkulisanja i uskih interesa.
– Oprez jaki treba prema oportunistima i preletačima. Ne ide se sa svakim u svatove – poručio je Adžić.

Adžić: Potrebno jedinstvo u odbrani Crne Gore, bez partijskih kalkulacija

Akademik DANU i predsjednik Crnogorske evropske partije (CEP) Novak Adžić oglasio se povodom godišnjice Podgoričke skupštine, ocjenjujući da je 26. novembar jedan od „najtragičnijih i najsramnijih datuma u istoriji Crne Gore“.
Adžić je poručio:
– Danas je dan odluka pravno ništavne Podgoričke skupštine 1918. godine, kada su srbijanski agenti i veleizdajnici Crne Gore brutalno zgazili i poništili državu Crnu Goru, kako je pisao hrvatski akademik Dušan Bilandžić.
U poruci naglašava da taj događaj u kolektivnom pamćenju Crne Gore ostaje simbol državnog rušenja, nasilnog ukidanja crnogorske suverenosti i potiranja nacionalnog identiteta.

Adžić: Podgorička skupština jedan od najsramnijih datuma crnogorske istorije

Dok se za brojne ključne sektore sredstva ograničavaju ili pravdaju „fiskalnom disciplinom“, budžet Skupštine kontinuirano raste - bez jasnih kriterijuma, mjerljivih efekata i ozbiljne javne rasprave, naveli su iz Centra za građansko obrazovanje na Iks mreži.
Kako su istakli, izdvajanja iz državnog budžeta za rad Skupštine Crne Gore bilježe kontinuiran rast od 2021. godine, a prema planu za 2026. godinu dostići će 15,63 miliona eura.
Prema podacima koje navode na mreži Iks, budžet parlamenta iznosio je 8,78 miliona eura 2021. godine, da bi već naredne godine bio povećan na 9,99 miliona, što predstavlja rast od 13,9 odsto. Trend rasta nastavljen je i 2023. godine, kada je izdvojeno 10,95 miliona eura (+9,6 odsto), dok je u 2024. godini budžet uvećan na 11,39 miliona eura (+4 odsto).
Kako stoji u objavi CGO-a, najveći skok zabilježen je 2025. godine, kada su sredstva povećana na 14,49 miliona eura, odnosno za 27,2 odsto u odnosu na prethodnu godinu. 
Za 2026. godinu, ističu, planirana su izdvajanja od 15,63 miliona eura, što predstavlja dodatni rast od 7,8 odsto.
Ukupno povećanje budžeta Skupštine u periodu od 2021. do 2026. godine iznosi približno 78 odsto.
- Ostaje ključno pitanje: da li ovakav budžetski rast prati i stvarni napredak u odgovornosti, transparentnosti i kvalitetu rada najvišeg zakonodavnog tijela? - zaključili su iz CGO-a.

Budžet Skupštine Crne Gore - rast bez pauze: Za pet godina uvećanje od 78 odsto

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni,
Nijesam na društvenim mrežama, ali nekim čudom sve Vaše I Borisove objave dođu do mene, da ih pročitam I analiziram, pa evo da to uradim I sad, da ne narušim tradiciju koju sam uspostavila još davne prošle godine. (A koliko vidimo za uspostavljanje tradicije potrebna je samo volja.)
Elem, dođe tako do mene jedno Vaše zanimljivo smatranje o još jednom neviđenom uspjehu Javnog servisa ostvarenom zahvaljujući mudroj I nadasve promišljenoj upravljačko-uređivačkoj politici, to jest Vama I Borisu.
Da pojasnim. Naš Nelegalni, tek što se vratio sa napornog skijanja, obznanio je da je “RTCG prema najnovijem EBU izvještaju među javnim medijskim servisima sa najvećim reachom (dosegom) u Evropi”. Šta god to značilo. Stavio je on tu I neke tabelice I naravno motivacionu poruku – Idemo dalje! I, sad ide najzanimljiviji dio. U jednom od komentara neko je to pohvalio I postavio pitanje: hoće li RTCG reprizirati seriju “Božićni ustanak”? Nelegalni i da budem korektna pa da upotrijebim eufemizam – socijalno inteligentni Boris, u odgovoru, ostavio je mogućnost da će se to desiti. Međutim... Iz dubine Fejsbuka ukazaste se I Vi, po meni ničim izazvani, ali valjda željni pohvala, pa baciste smatranje:
“Upravo što smo relaksirali program od ‘ustanaka i ustanika’ i raznih ‘tema i jastrebova’ bilježimo ovakve rezultate. Okrenimo se životu i budućnosti!”
Aha, ponijelo vas, pa ishitreno, olakšaste dušu.
I, kakav zaključak možemo da izvedemo? Jedini mogući. Po Vama Božićni ustanak je “razna tema”, a svako ko se bavio ili bavi tim je jastreb?! I sve ste uspješno eliminisali, odnosno relaksirali. Na ovaj ili onaj način.
Je li tako? Očito jeste.
Jesam li iznenađena? Pa, pravo da Vam kažem i ne. Znate, onom kome su vrane prirodno okruženje, jastrebovi se često priviđaju! Uostalom, bolje da se Vi ne bavite ustancima i ustanicima. Imate Vi prečeg posla. Treba pravdat one aranžmane, da se podiže svijest makanjama da trče za loptom. Zahtjevno je to.
I još nešto, ako to već nijeste uradili, onaj spisak što ste dobili sa imenima, u Vašem citatu naznačenih kao jastreb ptice, možda najbolje da progutate. Otkud znate šta nosi vrijeme. Ali, popijte I jedan probiotik. Za svaki slučaj. Ako me razumijete šta hoću da kažem?!
E, sad, analizirajmo i Vašu parolu “okrenimo se životu i budućnosti”. Šta to u praksi znači zorno ste juče pokazali. Na svim platformama Javnog servisa tradicija koju by the way ne pamte stariji od 20 godina toliko je detaljno i pomno propraćena da čak ni zvanični sajt Crkve Srbije nije imao šta da doda. A, onaj dio slavljenja i pjevanja zločincu i koljaču, u Dnevniku je pojašnjen ležerno - jedan dio pjevao, jedan dio negodovao. I kraj. Ne treba da se bavimo “raznim temama”. Samo život i budućnost.
Nego, s obzirom na događaje koji nas očekuju - isticanje mandata, depeše iz sudstva i tužilaštva i tako to, predlažem da proaktivno djelujemo. Pošto smo okasnili za ovaj 19. januar, predlažem da već počnemo da pripremamo adekvatnu akciju za sljedeći. I da o tome blagovremeno
obavijestimo javnost. Valjalo bi. Dakle predlažem da svi djelatnici i djelatnice Javnog servisa iduće godine organizovano i obnaženo, krenu na Sastavke i ulete u ladnu Moraču. Sa Vama i Borisom na čelu. Normalno.
Crkvi bi ovo bilo milo. A što je njima milo, Vama je zeru milije. I korisnije.
I, naravno, djelatnici i rukovodeći kadar trebalo bi da imaju na sebi speedo kupajuće gaće, a djelatnice da odjenu bikini. Živahnih boja. Valjalo bi zbog kolorita, jer bi dron pratio kolonu od 800 uposlenika Javnog servisa kako organizovano baulja prema Sastavcima. Ozbiljnosti radi, bilo bi poželjno da Vi I Boris lično provjerite opremu svakog uposlenika, pa da sukladno tome odlučite ko ide u prvi, a ko u posljednji red. Vi i Boris ste u svakom slučaju na čelu kolone.
Bio bi to lijep prizor!
Priznajte, već zamišljate.
Neka Vas bog sačuva od nazeba I neka Vam podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, Dukljanski fanatik

Vrane i jastrebovi

Businessman Aleksandar Mijajlović continues to be held under strict conditions in the Remand Prison, the ETV portal has learned. The Podgorica-based businessman has still not been allowed walks under the same conditions as other detainees, in several different exercise yards, but instead, as we have learned, only one smaller yard has been designated for him for this activity.
Mijajlović’s conditions in the Remand Prison have been worsened for quite some time. After several reports aired on Television E and the public disclosure of the treatment of this detainee, he was summoned for a meeting with Vladimir Šćepanović, the head of the Remand Prison. According to information obtained by our portal, he was then promised that he would be allowed to take walks in five out of a total of eight exercise yards.
However, as we have learned, nothing has changed, and the order remains in force that Mijajlović is only allowed to walk in one yard, which consists of some fifty steps of a concreted surface.
For clarification, prison walks, which are allowed twice a day for 30 minutes each, can be taken in several different yards, shorter or longer, equipped with various exercise facilities.
It is symptomatic that this concerns conditions that, as a rule, belong to every detainee, yet here we are witnessing, albeit in a negative sense, special treatment of a single detainee.
This raises the question - why is someone making an effort to ensure that Mijajlović does not have decent conditions in the Prison Administration?

Mijajlović still without decent conditions in prison custody

Iako je talenat važna odskočna daska, presudan je rad kako bi djeca koja vole da crtaju postala umjetnici. To je u emisiji E-uživo kazala slikarka i likovna pedagoškinja Angelina Đoković-Janjušević, koja već godinama radi sa djecom.
- Sve je do nas – hoću ili neću. Često kažemo: ‘ja to nemam, pa neću’. Ne – hoću. I to ‘hoću’ mnogo znači u ovom poslu. Talenat jeste važan, ali se djeca, kao i odrasli, razlikuju i po tome koliko rade. Rad, rad i samo rad - istakla je ona.
Đoković-Janjušević, koja je podučavala brojne generacije djece u Nikšiću, naglašava da je odnos prema djeci od ključnog značaja, te da je davanje podstreka najvažniji dio pedagoškog rada.
- Kada se družite s djecom i primjerom pokažete kako treba da se ponašaju, oni to prate. Oni meni, s druge strane, pokazuju da ne treba da se plašim njihovog izraza i rada. Rade s ljubavlju i potpuno su posvećeni. To mi daje ogromnu satisfakciju, vraća me u mladost i daje novi polet. Djeca često i mene uče kako da budem bolja - kazala je ona.
Posebno je naglasila da je važno djeci usaditi ljubav prema umjetnosti.
- Djeci su potrebni podstrek, vjetar u leđa i aplauz, čak i kada njihov rad još nije na nivou talentovanije djece. Dijete koje tek počinje može vremenom da napravi veliki iskorak. Potrebno im je ohrabrenje i pomoć da pronađu sebe, jer su još mali da bi znali šta žele u životu - objasnila je.
Dodala je i da je početnicima najteže da savladaju crtež, ali da nakon toga sve ostalo dolazi mnogo lakše.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FZLHB1aKG3b4%3Fsi%3DvkEEOycVXXQ3rmnM&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: novak-adzic