Viteštvo Crnogoraca na Vučjem dolu i častan odnos prema zarobljenom generalu Osman-paši (1876)
Piše: Novak Adžić
Veličanstvenu, časnu vojničku pobjedu Crnogoraca na Vučjem Dolu 28. Jula 1876. godine (odnosno, 16. jula po starom, julijanskom kalendaru), nije moguće, političkim klero-šovinističkim mahinacijama i lažima velikosrba, pripisati srpskoj istoriji. Ona je crnogorska, po biću i karakteru, smislu i tu dileme nema. I tako će vazda biti. Zaludu im pokušaji krađe. Uhvaćeni su na djelu, u stvari nedjelu, opet, ali pisaće se to kao još jedna propala anticnogorska diverzija i fijasko njihov u lažiranju istorije.
Mi, u ovom prilogu govorimo o crnogorskom viteštvu u bici na Vučjem Dolu 1876., i poslije njega, odnosno, o odnosu Crne Gore i Crnogoraca, prema pobijeđenom ratnom neprijatelju.
Na osnovu jednog krupnog primjera, egzemplara, paradigme koja svjedoči o borbi, pregnuću za čojsku i sojsku Crnu Goru, njenu državnost i nacionalnu slobodu.
Naime, Luka Filipov Dragišić iz Pipera (rođen 1824-umro 1901), pripadao je piperskom bataljonu u bici, koji je bio u sastavu brigade kojom je komandovao serdar Jole Piletić, zarobio je osmanskog komandanta na Vučjem Dolu generala Osman Pašu i sproveo ga u ratni štab knjaza Nikole I Petrovića- Njegoša.
Bilo je to vrijeme viteškog ratovanja Crnogoraca i Turaka (Osmanilija). Evo sto o tome činu zarobljavanja generala Osman paše piše "Glas Crnogorca", Cetinje, broj 37, od 26. Jula 1876 (po starom kalendaru), strana 1. Valja zapamtiti ovo kao svjedočanstvo trijumfalnog crnogorskog (ne srpskog, naravno) Vučjeg Dola i časnog odnosa viteških pobjednika prema poraženim, koji su se isto tako junački borili kao i Crnogorci na Vučjem Dolu itd i izgubili bitku protiv naših predaka.
Taj tekst, iz navedenog broja "Glasa Crnogorca" (1876) glasi:
"Osman paša, brigadir, zarobljen je. Zarobljeno je još nekoliko nižih oficira i oko 100 nizama. Jedan starac Luka Filipov iz Pipera, uhvatio ga, živa i doveo (nije bio Luka Filipov tada starac već u srednjem dobu života- imao je tada 52 godine - nap. N. A) pred Knjaza, koji je bio već čuo o njegovom zarobljenju i junačkom držanju; Knjaz ga je predusreo prijatno s riječima: «Ekselencijo, ratna sreća, koja se danas sklonila na moju stranu, dodijelila vam je ovu sudbinu. Vi je možete lako podnijeti, jer ste se junački borili. Sjedite, počinite». Knjaz je naredio, da se donese paši piva, da se potkrijepi malo, jer sav drhtaše od umora i možda uzbuđenja. Za tijem se nekoliko razgvarao s njime na francuskom jeziku, za tijem ga je poslao u glavni stan na Vrbicu, davši mu konja i pratnju. Osman paša je oko svojih pedeset godina, dosta izobražen. Vojnici naši pričaju da se junački borio. Kad je obrnuo nizam da bježi, sabljom ih je bio i vraćao na trag napošljetku i sablju o njih slomio. Kad ga je naša stara junačina Luka uhvatio molio ga je Osman paša po desst puta «ubi me, ne vodi me živa»! (Osman paša zna po nješto srpski; rodom je Čerkez, i on je više vremena proveo u Bosni i Hercegovini). «Nesmijem, pašo, a bih, jer je Gospodar zapovijedio nam, da više ne sječemo glave turske, a žive i ranjene iste da ne siječemo nego da ih vodimo u našu vojsku. Hajde, pašo, ne boj se ništa. Naš Gospodar lijepo pazi Turke i ranjenike turske daje našijem medizima, (medicinarima-nap. N. A) da ih vidaju«.
Zarobljenog generala Osman-pašu, koji je nakon Vučjeg Dola, uz maksimalno pošovanje Knjaza Nikole i njegove svite sproveden na Cetinje, oslobodio je knjaz Nikola na svoj imendan decembra 1876. i Osman pasa se vratio kao slobodan čovjek u Istanbul (Carigrad). S knjazom Nikolom se na Cetinju, tokom zarobjeništva često srijetao, igrali su i karte, pricali su često, na Dvioru na Cetinju, a Nikola mu je dopustao da se gleda i sa svojom porodicom. Tako da je on bio vise slobodan nego u četvoromjesečnom zarobljeništvu., prije nego je i stvarno pušten da ode slobodno iz Crne Gore.
Bilo je to doba viteštva i ratovanja sa kodeksom časti, čojstva i junaštva, vojničkog morala, etičkog riterstva u odnosima među ratnim neprijateljima. I dokaz crnogorske moralne i slobodarske vertikale.