Vaša zahvalnost radnicima RTCG za njihov doprinos osnažilo je čežnju za vaktom kada ćete prozivati. Može i nas, jer doprinos nam nije bio pun. A mogli smo, željeli, i ima nas dosta. Pa pesimistično doživljavamo taj dašak između redova u vašoj prigodi. Izostavili ste jedno ime, a njegove floskule kao da ste iskopirali. Ili nam se čini? Pišemo zbog nagomilanog ispod tepiha.
Ponadasmo se nestaće prije koju godinu nedodirljivi političari i njihove produžene ruke da koče glasove što im po volji nijesu. Da će svaki pojedinac u Nacionalnom emiteru samoinicijativom i nesputanošću, znanjem i entuzijazmom, ugrađivati sebe u mozaik koji čini realnu sliku našeg društva. Umjesto toga napredujemo nazadačke.
Iščezla je samostalnost. Utihla i najmanja kritika za sav crnogorski establišment u programima RTCG. Nema osvrta, analize iz kuće, niđe ne postoji stav što je dobro a što je loše. Osim građevinac, studentski maratonac, Boris Raonić i njegova ekipa. Samo dobro! A priznaćete, niko nije idealan? Ako velite da samo komentari nijesu žurnalistiika, u pravu ste i to je najgore: samokritike nema a mnoge informacije saznaćete na tuđim medijima umjesto na našim. Portal + TV + Radio = ogromna rupa u kojoj ne bi smjelo nedostajati bilo što važno građanima. Jer mjesta ima. Uprkos tome sadašnjem rukovodstvu je profesionalno nešto objaviti samo ako im „je interesantno“.
To nije transparentnost koju pominjete, pretpostavljamo? Nekad se zvalo sakrivanje ili „zamazivanje“, nikad opravdano. Nezanimljive su sad vijesti od vitalnog značaja za kuću i državu čak. Od sudskih presuda do stavova EK, direktno povezanih s radom kuće koju upravo hvalite.
Poglavlje za prijem u EU na polju prava je problematično upravo zbog dešavanja u Javnom servisu, a revizija istorije i multietnički sklad su eskalirali, pa bi realno bilo da ste uputili i makar konstruktivnu opomenicu. Recimo za uznemirujuću seriju Vraneš.
Pravosudni procesi, i sindikalni bunt koji eskalira ovih dana pokazuju da godišnjica nije u znaku napretka. Samostalnost i autoritet pojedinaca i redakcije iščezli, sve radničke sudbine u rukama jednog čovjeka, protivzakonito i čudno akademski namještenog. Već je opšte popularan po tome. Mimo vas i vašeg ministarstva izmijenjeni su medijski zakoni da mu omoguće najnovije imenovanje pa bi čestitka bila prilježnija od famoznog Ministarstva evropskih poslova i poslanika Vasilija Čarapića. 
Pošto su preskočivši vaš resor neprirodno ublažili, prilagodili, uslove za jednog koji šuška, sa željom da „povećaju konkurenciju“. Ona im je bitna bila, a ne znanje. Farsično, niko s manje škole od njihovog (pretpostavljamo ne i vašeg čim ga rekli nijeste) miljenika nije prijavljen na konkursu 2024. Postiđeli se ljudi ili prepoznali pakovanje za onog što se besomučno prijavljuje bez potrebnog iskustva.
Znajući da će ga Savjet RTCG opet i opet nezakonito birati. Sudski višestruko ukazano. Komedija, jer nije zadovoljio, ni takve - naštelovane zakone. Hoće da bude direktor, pa hoće. I evo može mu bit. Voljom parlamentarne i izvršne vlasti. Koju bi i Javni servis trebao da kontroliše a ne kao sad - da sluša. Evropa to vidi, i nećete moći tamo ovako. Stoga datum nije za isticanje. Niti aktivnost u kući znači napredak i „temelj povjerenja građana“ uz programe kojima nema mane „na svijet i u Beograd“.
Stoga je vaše pominjanje „doprinosa razvoju objektivnog, savremenog i odgovornog informisanja“ iluzorna slika kako je sve super. A nije. Tehnička dostignuća nijesu informisanje. Mogli bi opširno kako su u RTCG u zapećku brojne teme i profesionalci na svim poljima. Državi treba takva firma oslobođena od neznalica i koristoljubaca, i menadžment prepoznatljivog (neplagiranog) obrazovanja i bogatog, specijalizovanog staža za razne oblasti. Koje uzurpator na čelu ne razaznaje pa premješta ljude nasumice bez priznanja za njihov legat.
I rješava „stambeno pitanje“. Dovedenih. Zbog čega neki dugogodišnji radnici nijesu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Ne pomaže suva čestitka za Dan Javnog servisa

U zgradi RTCG juče, skoro običan radni dan, a trebalo je bit s fanfarama. Jutro nagovještavalo opšte grljenje i ljubljavu. Pa uđoh odjeven po etičkom kodeksu, okupan i spreman, ništa doručkovao i žedan. Jadac. Osim francuskinja Zorka niko me, skoro pa, milo pogledao nije. Kroz TV uobičajeno bijaše tiho a Radio bez talasa radosti hodnicima. Nije bilo ni Slaviše da ponudi jabuku. Bozu makar.
Dok su u dimenziji s oznakom sala 501 dijeljeni ključevi. Ne gedore. Niti violinski. No oni zbog kojih se u životu žestoko slavi, trebalo bi. Mnogi to ne dočekaju. Međutim, ni utvare s bocom kroz te hodnike. Da časti. Bez očekivanih talambasa, kikota, ili, daleko bilo, kakvog posluženja za sve. Muk. Ka' da je neko nešto ukrao. Nijedan političar nije primijećen. Da se nakašlje makar. Utopistički očekivah, mada bi, fakat, bilo iznenađenje poslije prošlogodišnjeg odbijanja predsjednika Jakova Milatovića da prisustvuje obilježavanju 80 godina postojanja medija. Nije davao legitimitet nezakonitom Borisu Raoniću. Utopija sad moguća radi ministra Radunovića ili predsjednika Parlamenta Mandića. Oni su rekli, prenešeno, da ga kao takvog vole.
<h2>Legitimisanje presudom</h2>
Slika sa portala oko podne ukazala je zatim zbivanja za probrane. Suvi menadžment u prvom planu (među njima glavni dobitnik) i 40-tak zapošljenih. Ostali odsutni zbog tjeskobe ili se stidjeli, đavo bi ga znao. Falilo je makar pola srećnika. Umjesto masovnog slavlja. Da sam se pitao, veselje bi bilo na velikoj terasi dolje, ili u parku ispred. Đe je sad trave gotovo nema, nekoliko klupica se nekako drže a oko njih gužva druge vrste, štrajkuju skulpture „Živka Nikolića“. Zbog muzike iz razglasa ili što nemaju đe bolje ne piše. Srećom bezbjedan ambijent je ostao. Mirne su pri tom, i ne puše.
Tako ostade da se svečanim besjedama na petom spratu jedino iskažu rukovodioci, čak posprdno prema institucijama. Veselin Drljević, predsjednik Savjeta RTCG, istače kako njegov saziv i menadžment „sa ponosom mogu da se legitimišu na svakom mjestu i u svakoj prilici“. Jesu li ga kontrolisali neđe kad nije imao ličnu pa ga micoši prepoznali, ili potencira kako su ponosni i na nedavnu presudu zbog zloupotrebe funkcije. Kako li će tek eruptirati gordost kad pravosnažna stigne? Može li naknadno uticati i na ovu raspodjelu?
Nečuveni doktor i docent Veselin opisa ovim kratkim povodom kako popravljaju raspoloženje „korisnika programa koji emituju“. Što otkriva da imaju i dodatni. Koji se ne emituje? Ima li nade za sve, dakle i za neraspoložene, da se nešto načini? To je tajna znanja? Nemanog ili neželjenog.
Za stanove je konkurisao 191 radnik. Ko zna koliko je odustalo, čitajući diskriminišući pravilnik, pa mrka kapa za većinsku sreću i u samoj kući. Da zamaže Drljević je poželio kako bi najviše volio da su mogli izgraditi onoliko stanova koliko ima zaposlenih u RTCG-u i da to bude po njihovom projektu i željama. A zašto nije moglo? Para su imali. Da su svih godina koliko vladaju samo milion izdvojili godišnje preteklo bi stambenog prostora. Umjesto toga stukli su silne novce na krečenje, eloksiranje, trgovanje „pedestalne“ i ostale nepotrebne tehnike, putovanja i ko zna što sve ne. Jedino Šofru za slušalice nijesu imali. Papire uglavnom kriju o detaljima a i kad zatražiš i preko suda sakriju. Finansijske planove ne poštuju.
<h2>Što piše u katastru?</h2>
Ovim stanovima ključevi su kod ljudi ali sudbina u palati pravde. Inicijativu prethodnog direktora Božidara Šundića sadašnji nelegalni naslednik Boris Raonić juče je samo „na priču“ okončao. Raonićeve slične inicijative nema pa se ovom diči. K'o da ne bi neko drugi znao privesti kraju. Bi, smatraju znalci i to brže i bolje. Čak dvije godine po preuzimanju potpisao je ugovor sa graditeljem. Na što je čekao? Kolega mi reče: „da porasporedi svoje favorite“. Posljednje glasine su da „ima još do murava“ te da izvođaču ništa još plaćeno nije. Ako su lagali mene i ja lažem vas. Sluti nastavku priče. Ili presuda. Kako god bilo:
Svim dugogodišnjim radnicima srećan stan. I da stanuju u njemu.

500x500

Svečanost bez slavlja u RTCG: Ključevi tjeskobe

Piše:Časlav Vujotić
Propade plan dosadašnjim vlasnicima jedne domaće medijske kuće da isporuče novim „neko zgarište“, ma što značilo, kazao je juče mistično Andrija Mandić, predsjednik parlamenta, našte srca, sudeći po nepitanom na jednoj od milih mu televizija, zadovoljan što nije pošlo za rukom preuzimanje Javnog servisa (?) koji, tvdi - veoma dobro radi svoj posao! Nije ostvarena, kako se izrazio „velika seoba iz privatnog medija“ u … RTCG (uplašismo se da nije na Velje Brdo)? Nije nagovijestio, nikakvu prijavu, žalbu, dokaz za taj užas u pokušaju. Ostaje da mu vjerujemo na riječ, podrivenu brojnim dokažljivim parametrima:
Dakle brojne sakrivene informacije, otpušteni ili nipodaštavani profesionalci u toj kući, nejasno potrošene budžetske pare, nenormalne varijabile menadžmentu, očajna prosječna plata, radničko nezadovoljstvo … poruke EU da tu stanje nije dobro - ne znače ništa lideru DF-a i zagovaraocu nekakvog pomirenja. Sa njegovom vlašću i servilnošću prema njegovoj partiji u državnom mediju.
Procurio je ovih dana snimak: Boris Raonić žurno napušta parlament. Na mrežama se špekuliše kako je taj pogled na odlazećeg otraga dokaz političke vezanosti. Jer na njegovim programima niti Fejsu poslije nije objasnio što je tamo činio. Pogađajmo sve sigurnije s kim se konsultovao, jer je evo izgovorio njegovu besomučno ponavljanu odbrambenu tezu i predsjednik najvišeg zakonodavnog tijela. Kako je sve u Nacionalnom emiteru idealno dok bezočna konkurencija, preciziralo se i koja, postavlja kučice. Blokaderu javnosti. Da mu sazna makar ugovore i platne liste.
Nažalost, ili naravno, voditelji jutarnjeg programa su preskočili, a nametalo se, pitati đe se može naći, pročitati, viđeti, taj „zgarišni“ plan. Administrativnom odboru dat je tako šlagvort da vjerujući u neviđeni a izjalovljen plan danas možda ne digne ruku za nekog od predloženih za Savjet RTCG, bez obzira na regularnost predloga i predlagača. Politički lider bez pardona sije opciju da je neko od kandidata pod uticajem nekakvog koncerna (neobjašnjivo i taj koncern ćuti)! Te da će eventualno nečije eliminisanje biti spasenje a ne protivzakontost. Ostaje da sačekamo do popodne i saznamo rezultate crnih slutnji. Da nije, suprotno, ne daj bože, predsjednica odbora Jelena Nedović sa drugovima potpala pod uticaj?
Andrija se pri tome dodatno zapleo. Rekavši spriječeno je - preuzimanje. Ispada kako podrazumijeva da Javni servis nije neutralan. Kao da kaže „ne damo ga“.
Dodatno potom otkrivši analitičarima moguću agendu za opstanak nezakonitog generalnog RTCG. Upućujući u istom gostovanju kako su „naša rak rana, tužilaštvo i sudstvo“. Nudi kao izlaz proces vetinga, odnosno preispitivanje jesu li neki pripadnici pravosuđa eventualno stekli ogromna bogatstva radeći nešto nedozvoljeno. Otvoreno je pretpostavio da ima tužilaca koji rade za organizovani kriminal i - korumpiranih sudija „koji prodaju presude“, da sve treba biti temeljno pretrešeno.
Znači li to naknadno poništavanje silnih sudskih odluka, kod nas je postalo sve moguće, presuda da je njegov pulen Raonić nezakonito „preuzeo“ Javni servis, evo peta godina? Apsurdno, ama mi smo zemlja čuda. Svjedočimo nečemu mnogo opasnom. Indirektnom pritisku šefa zakonodavne vlasti na sudsku sa akcentom na dva jaka procesa članovima Savjeta RTCG, posredno Raoniću. Kako će vagati sudije kad im nad glavom visi Mandićeva sumnja, a nikoga nije imenovao? Treba li reći „milost, milost gospodaru“ i ne dirati onog koji mu - dobro radi posao?

Raonić dobro radi

Grupa radnika Javnog servisa - Srđan Čović, Časlav Vujotić, Tatjana Šuković, Mladen Vukčević, Danijela Popović i Slaven Knezović - pisala je zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore sa zahtjevom da se utvrdi suma koju, kako navode, višestruko nelegalno izabrani generalni direktor RTCG Boris Raonić mora da vrati državi Crnoj Gori iz čijeg se budžeta finansira Javni servis.
Pretpostavljaju, kako su rekli, da se to može procesuirati zahtjevom da se proglase ništavnim ugovori koje je Raonić sklopio sa Savjetom RTCG.
- Notorna činjenica utvrđena pravosnažnim presudama Višeg suda je da je Raonić dva puta nelegalno izabran za generalnog direktora - 6. avgusta 2021. i 1. juna 2023, što znači da je najmanje do 1. septembra 2024. nelegalno primao platu. Tada je izabran treći put, najvjerovatnije nelegalno, ali je sudski proces u toku - navodi grupa zaposlenih.
To znači, kako ističu, da je na osnovu nezakonite odluke Savjeta RTCG Raonić potpisao i ugovor koji mu je omogućio da pored plate, utvrđene koeficijentom 20,75, redovno dobija i dodatak od tri prosječne plate u RTCG.
- I to po pravilima i uslovima koje je i DRI problematizovao i tražio od RTCG da ih definiše i promijeni. Potpuno je nepoznato koji su vanredni učinci, kako ih je Savjet procesuirao i cijenio kako bi Raoniću dodijelio trostruku prosječnu platu, kao dodatak redovnom dohotku. Tako je on dugo imao najveću platu u državi i pored toga što je u opisu posla generalnog RTCG da se stara da RTCG posluje po zakonu - ističu u pismu. 
Osim nelegalnog zapošljavanja Raonić je, kako dodaju, u kontinuitetu donosio i niz pravno spornih odluka koje su poništene na sudu.
- Raonić je u toku 36 mjeseci dobio najmanje 80.000 eura bruto koje mu nijesu isplaćene u skladu sa zakonom. Napominjemo da je ova suma predstavlja iznos preko njegove plate određene koeficijentom i kolektivnim ugovorom, koji važi za sve, osim njegovog menadžerskog tima, koji djeluje van odredbi Zakona o platama u javnom sektoru - navode u pismu.
O ovim činjenicama, kako su rekli, posebno govore i nalazi Državne revizorske institucije od 3. februara ove godine u kojima se, pored ostalog, navodi da "pravilnikom o dijelu zarade po osnovu ostvarenih rezultata u radu u RTCG nije precizirano ko ocjenjuje, predlaže i odobrava uvećanje zarade po osnovu ostvarenih rezultata u radu generalnog direktora, direktora Radija Crne Gore, direktora Televizije Crne Gore i direktora Internetske publikacije (Online medija), tako da status realizacije ove preporuke ostaje nepromijenjen".
- Uz to, Sindikat zaposlenih RTCG je u svojim obraćanjima nastalim povodom nesporazuma, nesaglasnosti, ali i manipulacijama informacijama tokom pregovora o novom Kolektivnom ugovoru naveo i obraćanje Ministarstva finansija koje najbolje opisuje nekontrolisane finansijske tokove u RTCG: „Iz dostavljenog akta nijesmo dobili obrazloženje po kom osnovu generalni direktor i pomoćnici generalnog direktora ostvaruju dodatak po ugovoru o radu, odnosno da li se radi o dodatku na osnovnu zaradu ili varijabilnom dijelu zarade. Imajući u vidu činjenicu da je u ovim slučajevima, iznos dodatka veći od osnovne zarade, ukazujemo da takav način utvrđivanja zarade obesmišljava institut zarade i koeficijenata koji su utvrđeni Kolektivnim ugovorom, što dovodi i do narušavanja principa transparentnosti” - citirala je grupa zaposlenih.
Dodaju da se svi potrebni vjerodostojni podaci za donošenje odluke nalaze se u dostupnim dokumentima - odlukama suda, izvještajima DRI, izvještajima Agencije za sprečavanje korupcije o primanjima Raonića kao javnog funkcionera, te na portalu RTCG, đe se nalaze sporni ugovori Raonića.

1250x600

1084x550

Grupa radnika Javnog servisa pisala zaštitniku imovinsko-pravnih interesa: Utvrditi sumu koju Raonić mora da vrati državi

Raste naglo broj presuda protiv RTCG ovih dana. Međutim Boris Raonić ne haje. Podržan od Savjeta kuće neprekidno uglednim profesionalcima bez razloga i konsultacije ukida radna mjesta. Ili emisije. Kontra Pravilniku o specifikaciji degradira kad mu god na nekog „padne pik“. Ili išćeruje.
Sve više zapošljenih suočeno je s onim što su mislili da ih neće snaći. Džaba su žmurili. Stižu ih neželjene izmjene radnog ugovora po principu „uzmi ili ostavi“. Beskrupozno se ignorišu vrijednosti i sudbine. Širi se revolt spolja i unutra, među do juče neutralnim, domaćim ili stranim.
<h2>Popovi može, đeca ne</h2>
Preko trideset godina RTCG je pratila dječiji festival u Kotoru. Manifestacija od nacionalnog interesa. Za ovo ljeto bila je u planovima, programsko produkcionom i finansijskom, usvojenim i obavljenim čak na Portalu. Trebalo je da gledamo sedam polusatnih "Hronika dječjeg festivala". Uzalud. Decenijska tradicija ne znači ništa generalnom. I obavezujući dokumenti. Kad se može posprdavati sa presudama može i s njima. Odlučuje samostalno, bezrazložno, kako mu se ćefne. Jer vlast ne reaguje.
Upravo su stradala đeca, ako se može reći, pošto eliminiše emisiju koja im je godinama posvećivana. Sa festivala obilježja Dječje redakcije RTCG i zaslužnih ljudi iz prošlosti kuće. Osnovali su ga između ostalih Dragan Radulović i Bato Dukaj. Neće biti praćen.
„Kad se male ruke slože“ naziv je ovogodišnjeg izdanja manifestacije. Te ručice ne interesuju mogula poznatog kao Raonikije. Sa budžetom da isprati festival pa da je u Americi. Osmijeh tih mališana, pjesma, radost, igra, neće više biti na Javnom Servisu. Nelegalni predvodnik, kako reče koleginica iz Kotora, „TV škatule“ riješio je da to ne treba Crnoj Gori.
Isto kao što je mimo pravila, ugovora, planova uveo da treba afirmacija nekih drugih, ne ručica, nego ruku. Ručerdi reće neko. Što vodeći nam političari ljube. „Svetosavska akademija“ da, dječji festival ne. Nije ovo sukob vrijednosti nego apsurd. Dešava i jedno i drugo. Ignorisati oboje je medijski pomašaj. Za sve treba naći mjesto. Propratiti primjereno je vještina koju ne zna odlučivač u RTCG. On ima svoje interese. Kontra društvenih.
Nadam se da će crkveni oci ovo razumjeti. Isto zatražiti da se slike iz Kotora prikazuju. Makar poput đece sa metanija iz Bara.
„Javni servis napreduje“ Evropska Unija je platila analizu medija u Albaniji, Crnoj Gori, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Turskoj a rezultat je 181. strana „komparativnih perspektiva“ i „longitudinalnih analiza“, grafikona, stručnih izraza i insinuacija nejasnih običnom čovjeku. Piše da su isključivo mišljenje autora i ne odražavaju nužno stavove EU ili EK. Malo će ko prečešljati osim kome treba.
Takav radi na Portalu Javnog servisa. Ne da rastumači. Tražio je nešto fino o sebi i nadređenima. Kako nije našao precizno, RTCG je samo dva put nabrojana, jedan načelan sud je prilagodio. Da istakne sebe i ekipu. Da „pojača utisak“, na početku su mu Centar za medijski pluralizam i Rober Šuman Institut, oglašivači pomenute analize, „vodeća medijska organizacija Evrope“. Na internetu fali u čemu to. Đe su ti sadržaji, dnevnici, podkasti, sportski prenosi, ili … crtani filmovi od ogromnog značaja. Bave se medijima, tačno, ali baš da vode - u kojoj trci? Ili je možda Raonićev kolumnista mislio da su te osobe obdarene izvanosjetilnim zapažanjem vizija iz sfere onostranog?
Tražio je nešto da ublaži izvještaje iz Evrope da je RTCG podložna političkom pritisku uprkos sprovedenim reformama. I naišao je na pasus „Što se tiče Crne Gore, neuravnoteženo izvještavanje bilo je vidljivije u glavnim komercijalnim medijima nego u nacionalnim javnim medijskim servisima, koji su pokazali napredak“. Pominje se množina, al je objavio na Portalu RTCG u jednini. Kamo sreće da je tako.
Zaobišao je važnije za državu, ka i vazda, kako je politička kontrola medija u Srbiji značajna i da se preliva na medije u Crnoj Gori koji su u srpskom (stranom) vlasništvu, te da pokušavaju uticati na distribuciju informacija u toj zemlji. Ili da je inkluzivni pristup medijima Albaniji, Crnoj Gori, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji visokorizičan, a pristupačnost programa za osobe s invaliditetom ograničena. Pomenuo je, što jes - jes, da u Crnoj Gori nije implementirana Mreža za borbu protiv govora mržnje, online uznemiravanja i dezinformacija. Ima li dezinformacija u RTCG zaboga, čekamo analizu. To znači i sakrivanje. Ako ovaj tekst izbace na Portalu biće iznenađenje. Uredno dostavljam.

Na RTCG đeci nije mjesto

Vrela neđelja u RTCG okončana još jednim cirkularnim mejlom menadžmenta. Elegičnom. Sindikati nijesu odgovorili na prethodni poziv da razgovaraju. I vjerni otkazaše. Kaže kolega „mislio je da ćemo se stučiti glavama po vratima njegovog kabineta“.
Poslije 4 godine relaksiranosti od obaveza da savjetuju, upravljaju, kontrolišu procese, od željenog radnog mjesta, ili - posla, radnici se najnovijom elektronskom poštom ubjeđuju da RTCG opstaje zahvaljujući njima. A ne direktoru. Koji obrt! Koji je dosad ističući prvenstveno svoje zasluge neumorno nešto izjavljivao, osamljeno, bez kontra novinara ii sagovornika, nabrajavši misteriozne rastove povjerenja, popularnosti, zgrade, u programima koje kontroliše on i samo on. Uzvraćao je uglavnom tuđinima i zamišljenim protivnicima, a sad konačno svojima, sindikalcima (krivične prijave su još u fijoci).
Mejlom kuka kako ga eskiviraju. Pokušavamo dokučiti zašto?
· Traži samilost bez lijeka, a sindikati bi prije povećanje koeficijenata?
· Jer neće da zaborave što su mu rekli ovih dana: pregovori može, ama - bez njega?
· Neće neki sindikalci, ili svi, ulazeći u dijalog da mu priznaju zakonitost? Ako je to odgovor, sumnja menadžmenta da sindikati osporavaju legitimitet Kolektivnog ugovora promašila je. Odnosi se na - direktora.
· Zato što su dosad servilni ispaljeni od dotičnog. Čime? Za to valjda traži poligraf?
· Umorni su od neistina koje sipa? Npr. nema mobinga pod njim. Poruka mi poslije: „Ništa ne pitaj, preživio sam torturu, počev od mog prvobitnog šefa, preko poslije nametnutih, od produkcije do ljudskih resursa a sve po direktivi Raonića ... Na sudu ću tražiti pravdu“.
· Jer sam potvrđuje zloću? „Prethodni prijedlog Kolektivnog ugovora nije nametnut od strane menadžmenta, već je rezultat usaglašavanja sa sindikalnim partnerima“. A pregovarao je samo sa jednim, Sindikatom zaposlenih (čije ime, inače, ne zna). Ako menadžment nije nametao svoj predlog što je onda imalo usaglašavati?
Uvodi ovom prilikom jednu veeliku futurističku, kako njemu i priliči, novost: „Predložili smo da se angažuje nezavisni detektor laži“. Pošto svi po kućama imamo po jedan, naravno, zavisan, moramo razmisliti čiji neće odati da laže. Ili će specijalni pod-direktor Javnog servisa prilikom sljedeće velike a nekontrolisane trošačine narodnih para kupiti odgovarajući. Za intervjue. Goste priveže za mašinu i kad slažu - alarm. Voditelj klikće od sreće, gledateljstvo u delirijumu! Eto najveće svjetske inovacije poslije takmičenja za talente. Već čitam čestitku od Maska „Borise, zar i ti na struju“?
Na kraju: što će sindikalce i njega pitati kad sjednu na to?
· Jesi li imao najveću platu u državi?
· Jesi li sam sebi dijelio varijabilu?
· Dobijaš li procenat od dodijeljenog stana?
Pozivam čitalačku publiku da obogati niz. Službi ljudskih resursa RTCG koja služi da se radnicima prenosi što šefovi žele. Pošto zasad funkcioniše jednosmjerno, na kojoj je strani ljudskoća, odaberite sami.
PS. Pridaje kolega s početka: što će direktor ako se niko ne odazove? Platu evo prebolijevamo. Samo da ne ostanemo bez njega! Pu-pu

Hoće li RTCG postići mir prije presude; Traži se specijalan poligraf, policija, ANB ili vojska se pitaju

Časlav Vujotić, novinar RTCG koji tvrdi da je mobingovan, u autorskom tekstu &nbsp;iznosi niz ozbiljnih optužbi na račun menadžmenta Javnog servisa i direktora Borisa Raonića, ukazujući da je pokušaj sindikalne borbe sistematski obesmišljen, dok se istovremeno najavljuju otkazi i promjene Kolektivnog ugovora – bez dijaloga i u atmosferi pritiska.
Vujotić navodi da je uprava RTCG-a ignorisala Sindikat zaposlenih i pokušala da predstavi javnosti iskrivljenu sliku štrajka, uz spinovanje činjenica u izvještajima Portala RTCG.
- Izvještači su tvrdili da je direktor tražio detektor laži usred štrajka, iako tada nije bio ni direktor, ni detektor. Tobožnja logika zamijenila je osnovna pravila profesije - piše Vujotić, dodajući da su „manipulativno spojeni događaji sa različitih lokacija i učesnika“, čime je, kako kaže, stvoren pogrešan utisak o ciljevima protesta.
Vujotić tvrdi da je direktor Raonić, umjesto da razgovara sa sindikatom koji je organizovao štrajk, izabrao da optuži Sindikat medija – koji nije bio dio pregovora – i pozove njegove predstavnike „na poligraf“.
- Oni su ostali zatečeni – mislili su da ih je Boris primio na posao. Ispostavilo se da pregovara s drugima, a onda ih javno proziva - &nbsp;navodi autor, dodajući da su medijima obećani dokumenti kao dokaz za tvrdnje menadžmenta – koji nikada nisu dostavljeni.
U tekstu se navodi da direktor RTCG-a svaku kritiku doživljava kao „kampanju“ protiv njega, pri čemu se poziva na sopstvene uspjehe i ocjene finansijske discipline, ignorišući upozorenja Državne revizorske institucije, Vlade i Evropske unije.
- RTCG raste, tvrdi on – ali samo u njegovim sopstvenim jedinicama mjere - piše Vujotić, uz opasku da zgrada RTCG-a, uprkos izjavama, nije „napuhana“ niti se infrastrukturno razvija.
Posebno ističe da Raonić „besomučno ponavlja“ priče o reformama i smanjenju broja zaposlenih, dok se zapravo, kako tvrdi, „smanjuje broj sindikalaca, ne zapošljenih“.
Autor navodi da je menadžment, tek dva dana prije štrajka, poslao poziv svim sindikatima – i reprezentativnim i nereprezentativnim – da započnu pregovore o novom Kolektivnom ugovoru.
- Zašto nije ranije? Šta ih je spriječilo – opstruktivni bronhitis, zaboravljena šifra, zaključana vrata Savjeta? Ili možda zahtjev jednog od sindikata da se pregovori mogu voditi samo nakon razrješenja Raonića, zbog sudski dokazane uzurpacije funkcijež? - pita Vujotić, upozoravajući da bi sve eventualne odluke bez toga mogle biti pravno oborive.
Dodaje da je direktor priznao da je dvojicu pregovarača iz jednog sindikata „počastio“ uredničkim funkcijama, nakon čega su tražili smanjenje koeficijenata kolega iz drugog sindikata.
- Ostaje nejasno da li su za to dobili i stan. Imena ćemo, kaže, saznati kad i dokumente – što znači, nikad - piše autor.
Najvažniji detalj, smatra Vujotić, jeste to što se na Portalu RTCG ne pominje ono što menadžment pokušava da progura kroz izmjene Kolektivnog ugovora – mogućnost otpuštanja zaposlenih bez ograničenja.
- Toliko voli zaposlene da želi nesmetano da ih otpušta -sarkastično primjećuje autor.
Osvrće se i na izjavu Raonića da u RTCG-u „nema mobinga“, iako su, kako navodi, brojni radnici već sudski vraćeni na posao, dok su drugi još u pravnim postupcima – uključujući i njega.
- Poziv onima koji se osjećaju mobingovano da ‘izađu’ – zapravo je najava čistke, a ne podrška. Nije ljudski - zaključuje Vujotić.

Vujotić: Prije štrajka sindikata menadžment RTCG opstruisao pregovore – Raonić najavljuje otkaze, ali bez dokaza

Štednja za neznanog. Koju pjesmu izbjegavati ispred ulaza?
Generalni je opet eloksirao. Ulaz. Da otvoriš sad moraš povući, a ne gurnuti vrata. Figo nije znao. Zaletio se stepenicama nadolje ka porti, i ispružio ruku da gurne. „Umalo nos slomih“ reče bespomoćan. Poslije 35 godina „grešnog“ dolaska na posao. Prema nekoj EU direktivi ili se interno predviđa bježanija, pa olakšavaju izlazak, koji je razlog? Zakon nije. To ne funkcioniše u RTCG, složismo se. Ni poplava neće nikog napolje naćerat. Nabrekli zidovi od vlage podsjećaju kad je fonoteka bila ka' bazen a niko paničio. Čak su poslije zabranili kupaće. I aj sad ti viđi s kim se mi nosimo, bajto moj!
Vatra je opasnost zaključismo. Pošto je pušenje zabranjeno, piromanski potencijal vreba s krova prekrivenog panelima! Vrhovnom Raonikiju kroz jadnu, ali u Savjetu RTCG cijenjenu medijsku karijeru učinilo se: što više solarnih tabli - to bolji Javni servis. Štednja, veli. Kolegu ovi sjeta: „Na mojoj platnoj listi to ne vidim!“.
Vidi on, rekoh.
Kad je bol minula preporučih da uzme novu magnetnu karticu. Bez slike. Miču identitetsku prepoznatljivost. Neko važan nije fotogeničan. Možeš proći i nazadačke, ali turiti na vidljivo. Etički sve je OK. Što niže - to bolje. Zbog nivoa očitavajućeg senzora. Moraš se nagnuti ako ti visi oko vrata. Fanovi menadžmenta, sindikalni aktivisti, oduševljeni. Htjeli bi i niži senzor. Da puca kičma, do Hrama da odjekne, klanjaju li klanjaju. Ekstremima, sve ih više, treba senzor pri podu, neđeljom. Za metanije.
U toj novoj ulaznoj barijeri jeste vještačka inteligencija, priča se. Donijeta s kursa. Iz Amerike. Štetnost provjerih blefom: kad dobacih kako imam pištolj u džepu, šef Vjeko se nasmiješio „nemaš, pištalo bi“! Dakle - zrači! Slutim ugovor da Socijalno dovodi pacijente na recept. Tranziciju od Javnog emitera u Nacionalni rentgen je, uostalom, već naslutila koleginica veoma bliska predsjedniku Savjeta RTCG.
<h2>Kajgana za nepažnju</h2>
Nekoliko dana potom istom baksuznom Figu gost je umalo postao evnuh. Zvanice zaredom prođoše kontrolni ulaz a drugom se sklapajuće staklo sastavilo. Kapetan postade umalo kapetanica.
Navelo na analizu inovacija. Ne mijenjaju program, kreirajući iluziju da nezakonito imenovani nešto zna o prirodi posla. Recimo, staneš li ispred zgrade zahvatiće te zvučni top. Cvrkuta nema u prelijepom parku. Ne zbog vrste muzike nego izbora i kvaliteta zvučnika. Sve zinutiji i zlokobniji likovi u bijelim stećcima prepadaju usred neobrezane trave. Klupe uglavnom prazne. Rijetki opstanu čekajući prevoz, ili duvane jer je tu dozvoljeno. Namjeste facu sreće, za slučaj da prođe inokosni organ.
Dotakosmo se i OTT ili ODT, kako li se to kaže, platforme. Toliko hvaljene od rukovodstva. U Crnoj Gori ta platforma ne znam zašto treba kad je dovoljna obična antena. Diči se nesumnjivo Administrativni odbor državne Skupštine što nas džabe gledaju diljem planete. Kinezi ili potomci Inka zainteresovani za Vraneš serijal. To se zove istraživačko novinarstvo. Kad svi saznaju da je neđe otišlo muslimansko stanovništvo javiće ako ih vide. Sretni su svi zbog našeg direktora zaključi kolega. Taj bi popravio i CNN! Kad dođosmo do radničkog restorana predloži kafu ali ...
Nemam pojma možemo li, čas je zatvoreno, čas otvoreno, uzvratih. Čuh spremaju transformaciju. Od našeg u svjetski. Korporativna ideja, snimaju kulinarske emisije unutra, pa da se ne baca 'rana. Pretpostavismo e će se zvat Montekuhinja. I da će otvorit, a ko bi drugi, izvjesna voditeljka, naša evrovizijska ikona, u štos ostavci. Čime će Javni servis dodatnim inovacijama medijskog piljara proširiti djelatnost u Delivery service, ketering, i 2 dinara druže.
Zauzvrat, postaviše radnicima čips-automate po spratovima. S nimalo dampinškim cijenama. Profit vlasniku garantuje rukovodstvo. Niko kažnjen što se krši zabrana jela i pića na radnom mjestu. Ili radi gubljenja dragocjenog vremena zbog čestog intimnog položaja. S teškom skalamerijom. Nakrivimo je pod 45o, i zagrlimo, pa trzamo. U nadi da će nekako izbaciti … višestruko plaćenu fantu. Progutane pare mašina ne vrće. Benefit kolektivu isti kao kod panela.
<h2>Ko pjeva zlo mu misli</h2>
Interesovao se na kraju, zašto baš nas, bivše kandidate s konkursa direktorskog, tuži bivša advokatica kuće? Objasnih da ona spočitava kako ne razumijemo ,,ontologiju advokature". Priznajemo! Evo ni Google o tom spoju pojma nema! Nadam se da će sudija biti srećnije ruke.
I tako. Raziđosmo se a ne zaokružismo. Da su ulazna vrata s početka teksta preinačena poslije demonstracija. Nedavno. Kad su nosili transparente neki ljudi s parolama protiv direktora. Pa ih je smirio stražar kad je zapjevao s njima. Sad miče tog stražara. Gorana Stanojevića. Kažnjava ga. Umjesto nagrade. Zbog … crnogorske himne.
(Autor je zaposleni u Javnom servisu)

Nisko siječemo

Zaposleni u RTCG-u Časlav Vujotić uputio je prigovor Savjetu te medijske kuće i Komisiji za rješavanje stambenih pitanja povodom najnovije „Izvršne liste“ za raspodjelu stanova u tom kolektivu, ocjenjujući da Pravilnik po kojem se ta lista sastavljena privileguje članove menadžmenta, a diskriminiše radnike sa dugogodišnjim iskustvom u Javnom servisu.
U prigovoru koje je proslijeđen i medijima, Vujotić navodi da su visoki koeficijenti plata rukovodilaca ključni faktor u rangiranju kandidata, što im, iako su kratko zapošljeni u RTCG, omogućava da se nađu na vrhu liste za dodjelu stanova.
- Njihov koeficijent za platu, iako su kratko u firmi, favorizuje se u odnosu na ljude koji dugu karijeru provedoše u RTCG. Dovedeni za šefove predvode listu umjesto da su na njenom začelju. Kreirali ste sistem da par godina bliske saradnje sa Raonićem više znače nego cijelog života čekati stan – navodi Vujotić u prigovoru uz ocjenu da Pravilnik nije pravilnik nego namještaljka za rješavanje stambenih problema dovedenih.
On navodi da Komisija nije demantovala ni ključne sumnje koje je iznio, među kojima i to da su na listi i oni koji su već koristili stambene kredite, što dodatno narušava povjerenje u proces.
- Nijeste demantovali, uz finese, da mogu ugrabiti stan i dobitnici kredita za stambenu izgradnju ili renovaciju. Uzaludno pitah ‘Zašto su onda dobili kredit ako nemaju stan?’ Umjesto odgovora ističete kako je pravilnik ‘svima dostupan’. Niđe veze! – navodi Vujotić.
On iznosi i konkretan slučaj koji, kako navodi, pokazuje ignorisanje socijalnih prilika koleginice koja živi sa višečlanom porodicom u jednoj kući, a dobila je nula bodova.
- Mogao je neko iz komisije tražit’ info i o koleginici koja živi u istoj kući sa majkom, dva brata, njihovim ženama i đecom, a dobila 0 bodova – piše u prigovoru.
Vujotić kritikuje i način na koji je proces ubrzan kako bi se, prema njegovim riječima, stvorio utisak svršenog čina.
Posebno je skrenuo pažnju načinu na koji su odbijeni prigovori, ocjenjujući da su odgovori Komisije lišen konkretnih argumenata i puni birokratskih formulacija.
- Umjesto preciznih kontra argumenata, čitam na kakvim ste mukama bili: ‘temeljito ste i pažljivo pristupili’ neumjesnim navodima podnosioca prigovora... Cijenili ‘savjesno i brižljivo’ pa – nema što raspravljati – piše Vujotić u prigovoru.
Podsjeća da je pravo na obrazloženu odluku garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, ironično komentarišući da se u RTCG ljudsko pravo tumači tako da „listu za dobijanje stana predvodi čovjek postavljen za direktora u vašem mandatu, a ne doajen kolektiva”.
On podsjeća i da su protiv Pravilnika kojim se rukovodila Komisija već podnijete prijave Upravnom i Ustavnom sudu, te poziva Savjet RTCG da poništi postojeći dokument i izradi novi, uz učešće pravnika i predstavnika radnika čije su žalbe odbijene.
- Protiv Pravilnika po kojem neumoljivo postupate podnešene su prijave i Ustavnom i Upravnom sudu - pa razmislite smijete li pod tom anatemom činiti što činite, makar moralno. Ukoliko se savjest aktivira, očekujem da poništite nakaradni pravilnik i sačinite novi uz komisiju koju čine pravnici i svi čije ste žalbe odbili. Lukavo, a vi to jeste, plus ostaćete čisti pred narodom. Za Boga ne znam, nijesam stručan, a nije izgleda učestvovao na konkursu – zaključio je Vujotić.

Vujotić Savjetu RTCG: Stanove dijelite privilegovanima

Zaposleni u Javnom servisu Časlav Vujotić uputio je reagovanje Portalu RTCG i TVCG povodom izvještavanja o tuženim "bivšim kandidatima" za generalnog direktora od 15. aprila.
Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
"Kandidati su dostupni svima. A kamoli urednicima Portala i Dnevnika RTCG. U istoj smo zgradi, firmi, a ekspresno izvijestiste o tužbi protiv nas - bez nas. Da dojučerašnja zastupnica RTCG, kao, pati jer smo je prijavili Advokatskoj komori. Vi ste afirmisali samo, tužbu, njene stavove. Nema druge strane. Nijeste krenuli tragom vijesti, o vašim ljudima, prikazali što mi mislimo, što očekujemo, izvinjavamo li se makar. „Ne razumijem zašto“ prokomentarisao je jedan zavedeni kolega, „pa nijeste na Marsu“. Uskraćeno nam je pravo da se branimo na našem mediju. Po „izbalansiranoj“ uređivačkoj politici Borisa Raonića opet se ističe samo jedna strana. Kad god mu ustreba. I sve češće mu treba.&nbsp;
Objektivno novinarstvo u redakcijama kuće mre, mijenja ga manipulativno radi zaštitite grešne ličnosti. Iako smo dugovječniji i dokazaniji radnici od kompletnog rukovodstva naš servis neće da pomogne da razjasnimo nego afirmiše duševne bolove odbačenog zastupnika. Nakon izgubljenih slučajeva po kojima će Raonića pamtiti kao nezakonitog. I bez specijalnih dokaza je znano kako ni u jednom trenutku nije problematizovala njegovo neiskustvo. Stoga ova programska zahvalnost, kao i prije, objavom samo njenih navoda. Narod veli „stara ljubav zaborava nema“.&nbsp;
Ne znamo ime vještaka (duhovnika), ustanove, ljestvice, i aparature (ima li certifikat o baždarenju) &nbsp;s kojom je izmjerena duševna bol od 25 hiljada evra. Koja gatara je predviđela da će Zorica Đukanović i - u budućnosti „jaukati“. Koji doktor dijagnozira da se to liječi gotovinom. U toj traumi bezobzirna je što su nam plate nam male, nijesu kao u njenog miljenika, pa ne možemo pružiti što je navikla od čelnika RTCG. Pošto smo boleći i, za razliku, savjesni, razmatramo da li da se pojavimo u palati pravde uopšte. Jer je vidimo mnogo podložna našim uticajima. Jer … što ako izgubi ovu tužbu? Da ne bude još gore nešto poslije …
Napuštaju je masovno klijenti zbog nas. Navodi u tužbi ali nije ih popisala. Mora da je velika cifra. Ama, laički velim, valjda bi morala dokazati. Privodeći za svjedoke nešto od te mase. Da kažu da je to zbog bivših kandidata. Očekujem makar Borisa Raonića i Veselina Drljevića da se izjasne na okolnosti zbog čega su je ono „otkačili“ prije no smo je prijavili komori? Ili je htjela i njih tužiti, pa je sad „smekšavaju“ ekskluzivom u informativi?
Ukazasmo Komori da je podržavala samo konkretnog pojedinca, tako mi svih presuda, da bude direktor institucije. Pa naplatila od institucije a ne - pojedinca. E to nam, možda smo u krivu, nije etički. Nevažno izgubila ili dobila. A izgubila je. Baš sve, procese generisane pojedinčevim nezakonitim i bahatim ponašanjem. Ako je neki dobila, dozvoljavamo da to javno istakne! Spremni smo da povučemo riječ.
Nijesmo tražili nikakvu konkretnu disciplinsku odgovornost. Nego prijavili ponašanje. Rezultovano komorativnim rješenjem bez konkretnog obrazloženja: što smo tačno promašili, po taksativno nabrojanim prekršenim članovima Etičkog kodeksa. Ukazali, između ostalog, na član 29, da „Advokat ne smije da sudjeluje ili pomaže u nedozvoljenom pribavljanju prava.“ I obrazložili da je obilato pomogla. Advokatska komora je tako zaštitila svoju članicu načelno zaključujući „da su pravna sredstva širokog opsega“. Nijesmo reagovali jer se pomirismo sa još jednom nepravdom, esnafskim tumačenjem da disciplinski tužilac nema pravo da vrednuje pravne stavove članova. Makar bilo nedozvoljeno? Parafrazirano, možeš pravobraniti kako hoćeš, nevažno na činjenice, samo da odbraniš, sve je dozvoljeno. „Etički“ vala!
Moglo je to da se zaboravi u „bona fides“ maniru (evo učimo i latinski od nasljednika naše tužilje). Međutim tuženi smo za vrijeđanje, diskreditovanje, nematerijalnu štetu, povredu prava ličnosti, i neistine. Da se indirektno bavimo slikarstvom stvarajući nekakvu sliku (o njenom licu) i umanjujemo vrijednost u sopstvenim očima i očima drugih (oftalmolog je konsultovan?)! Hvala što nas je trgnula iz letargije. U koju zapadosmo utiskom da naša borba za pravnu državu sve više liči na Servantesov roman.&nbsp;
Spoznasmo da ne smijemo sumnjati. Inače će nas tužiti. Kako advokatsko udruženje misli da im neko nešto pismeno kaže poslije ovoga? Dileme se nižu: da nas je Komora uvažila, bismo li i mi imali duševne bolove kao borkinja za pravo koja tretira naše obraćanje kao lažno prijavljivanje. Pošto vidim na Internetu da je „lažno prijavljivanje“ krivično djelo onda izgleda važi to i za etiku? Ili samo kod nje to izgleda. Odsad se bojim da nekoga, makar greškom, lošom percepcijom, prijavim da je gazi travu, pogrešno parkira, vrši … nešto bezazleno a mimo propisa. Unajmiće našu poznavateljku propisa pa ću fasovat'.&nbsp;
Prilažem isječke iz dva dokumenta. Izlaganje Đukanovićke od 1.06.2023. i pismo Savjetu RTCG kako bi izdejstvovala „prohodnost“ Raonića za još jedan mandat, 29.avgusta 2024. Jedan kolega je vidjevši dobio utisak da „dušobolja“ nastaje i kao posljedica skakanja sebi u usta. Uprkos činjenicama i sudskim odlukama savjetovala je Savjet RTCG da Boris može biti opet kandidat. Dakle nije to bio blef na sudu nego sugestija koja je rezultovala višegodišnju neregularnu vlast u Nacionalnom javnom emiteru. Protumačila sudsku presudu kako njemu odgovara, „naopako“, javnim službenicima, tijelu koje treba da bira generalnog Javnog servisa. Oni sada u procesu tvrde upravo to, kako su birali ne prema &nbsp;presudi nego pravnim savjetima. A ko im bijaše pravni savjetnik zaboga? Ako kažem da je između ostalih i - naša tužilja, lažem li, zaboga?
Možda niko od nje ubuduće stvarno i ne zatraži savjet. Nije do nas."

Vujotić: Osudiste li nas unaprijed?

Demokratska partija socijalista upućuje čestitke građanima Zete na uspješno iskazanoj volji na referendumu, imajući u vidu ostvarenu izlaznost, saopštio je Šef kluba odbornika DPS-a Zeta Miroslav Boljević.
Kako je dodao Boljević,, Demokratska partija socijalista nije vodila kampanju, jer ni na koji način nije željela da interpretira argumentaciju dvije strane iste medalje – partija koje su trenutno na vlasti u Crnoj Gori.
- Već sada, a uvjereni smo da će to biti još izraženije u narednim danima, svjedočimo pokušajima lokalnih lidera i Demokratske narodne partije da rezultate referenduma predstave kao svoj politički trijumf i kao pokazatelj navodne podrške koju imaju u Zeti, iako to nikako ne odgovara realnom stanju- rekao je Boljević.
Prema njegovim riječima, sigurni su da, da ovo pitanje nije bilo politički obojeno, izlaznost bi bila znatno veća.
Boljević je istakao da glas naroda svakako treba poštovati i dati mu adekvatno mjesto i težinu u daljim pregovorima, ali se ipak nadaju kompromisu, jer ne žele ni da pomisle na drugačije scenarije.
Na kraju, kako je saopštio Boljević, žele da istaknu da bez Demokratske partije socijalista ovaj referendum ne bi imao potrebnu većinu. Dajući legitimitet ovom procesu, poslali smo jasnu poruku podrške mještanima Botuna i Gornje Zete, poštujući njihovu zabrinutost i njihovu borbu.

Boljević: DPS dao legitimitet ovom procesu, poslali smo jasnu poruku podrške mještanima Botuna i Gornje Zete

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp osudio je danas napad na jevrejsku zajednicu na plaži Bondaj u Sidneju opisavši ga kao „čist antisemitski napad“, dodajući da Jevreji u SAD ne treba da se plaše da proslave Hanuku.
- To je očigledno bio antisemitski napad- rekao je Tramp tokom božićne proslave u Bijeloj kući.
Istovremeno, američki predsjednik je istakao da Jevreji u SAD koji obilježavaju Hanuku ne treba da budu zabrinuti za svoju bezbjednost.
- Slavite ponosno. Budite ponosni na to ko ste- naglasio je Tramp u izjavi za Foks njuz.

Tramp: Napad u Sidneju čist antisemitizam, Jevreji u SAD da se ne plaše

Komesar policije australijske države Novi Južni Vels Mal Lanjon izjavio je da policija ne traga za trećim napadačem na plaži Bondi u Sidneju u kojem je poginulo najmanje 16 osoba, uključujući jedno dijete, kao i da su dvojica napadača otac i sin.
Lanjon je rekao da su dvojica naoružanih napadača bili otac i sin, stari 50, odnosno 24 godine, prenio je Skaj njuz.
Naveo je da je oca ubila policija, dok je sin u bolnici u kritičnom stanju.
Lanjon je istakao da je utvrđeno da je otac imao dozvolu za nošenje šest komada vatrenog oružja otprilike deceniju i da je šest komada oružja pronađeno na licu mjesta.
Broj poginulih u napadu na plaži Bondi tokom proslave jevrejskog praznika Hanuke porastao je na 16, uključujući jedno dijete, izjavio je ministar zdravlja Novog Južnog Velsa Rajan Park.
On je za televiziju ABC rekao da broj ubijenih uključuje i jednog od dvojice napadača. Istakao je da je 38 ljudi povrijeđenih u napadu i dalje u bolnici.
Prethodno je saopšteno da je danas u pucnjavi na pripadnike jevrejske zajednice koji su se okupili da bi proslavili praznik Hanuku na plaži Bondi u Sidneju poginulo najmanje 12 osoba, među kojima i jedan od dvojice napadača, dok je 29 ljudi ranjeno.

Sidnej: Policija ne traga za trećim napadačem, počinioci otac i sin

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević zadovoljan je zbog skoro stoprocentnog rezultata nakon referenduma na kojem su građani Zete rekli ,,ne“ gradnji postrojenja u Botunu.
- To je najbolji odgovor svima onima koji su mislili da postrojenje treba graditi u Botunu. Za one kojima ovaj referendum nije pravno obavezujući poručio bih neka grade postrojenje u njihov obor. Za nas je pravno obvezujući i, što se tiče građana Zete i Botuna, neće ga graditi u Botunu- poručio je Knežević.
Jedan od predstavnika mještana Botuna Jagoš Bećirović iskazao je veliku zahvalnost zbog podrške Zećana, a posebno zbog velike izlaznosti i podrške Botunjana.
- Ovdje smo u industrijskoj zoni KAP-a, u veseloj atmosferi proslavljamo pobjedu- kazao je Bećirović.&nbsp;
Podsjetimo, prema riječima predsjednika Opština Zeta Mihaila Asanovića, samo dva stanovnika Botuna podržala su gradnju postrojenja u tom mjestu.

Knežević: Za one kojima referendum nije obavezujući, neka grade postrojenje u svoj obor

Savremeni međunarodni poredak ulazi u fazu dubokog i dugoročnog preslaganja, obilježenu slabljenjem dosadašnjeg liberalnog međunarodnog poretka, rastućim rivalstvom velikih sila i sve izraženijom fragmentacijom političkih i bezbjednosnih struktura Zapada. Sjedinjene Američke Države sve otvorenije redefinišu svoje globalne prioritete, pomjerajući fokus sa normativnog upravljanja međunarodnim odnosima ka zaštiti sopstvenih strateških interesa. U tom procesu, Evropa se sve češće posmatra kroz prizmu pojedinačnih država, a ne kao jedinstven politički i bezbjednosni projekat, što dodatno narušava unutrašnje jedinstvo Evropske unije i produbljuje razlike među njenim ključnim akterima.
<h3>Evropska unija u potrazi za bezbjednosnim i geopolitičkim identitetom</h3>
Dok se Sjedinjene Američke Države, prema novoj Strategiji nacionalne bezbjednosti, sve više oslanjaju na neposredne nacionalne interese i selektivno angažovanje, Evropska unija i dalje traga za koherentnim bezbjednosnim i geopolitičkim identitetom, bez jedinstvenog odgovora na rat u Evropi, migracione pritiske, energetsku bezbjednost, privrednu otpornost i zajedničku odbranu. Istovremeno, Rusija i Kina, različitim sredstvima i intenzitetom, nastoje da se strateški pozicioniraju u promijenjenom globalnom okruženju, dok regionalne sile koriste nastalu fragmentaciju kako bi proširile sopstveni uticaj. U takvom geopolitičkom vrtlogu nastaje strateški vakuum, a iskustvo pokazuje da takvi vakuumi nikada ne ostaju prazni.
<h3>Balkan ostaje zona kontrolisane nestabilnosti</h3>
U tim okolnostima, Balkan ostaje definisan kao zona hronične, ali kontrolisane nestabilnosti. Zapad sve rjeđe poseže za dubinskim političkim intervencijama, a sve više se oslanja na hoc upravljanje krizama i sprečavanje njihove eskalacije. Za Crnu Goru to znači da bezbjednost više ne može biti posmatrana kroz prizmu spoljnog tutorstva, već kao rezultat sopstvene institucionalne otpornosti, strateške dosljednosti i međunarodnog kredibiliteta, uz jasnu svijest o vlastitoj poziciji u regionalnom i širem geopolitičkom okruženju.
I pored unutrašnjih slabosti i brojnih izazova, Evropska unija ostaje ključni politički i razvojni okvir dugoročne stabilnosti Crne Gore. Njena vrijednost ne ogleda se samo u ekonomskim i regulatornim standardima, već u sposobnosti da obezbijedi strateško sidrenje, predvidivost i institucionalnu konsolidaciju države u složenom bezbjednosnom okruženju Zapadnog Balkana. U tom smislu, evropska dimenzija crnogorske politike neodvojiva je od pitanja nacionalne bezbjednosti.
<h3>NATO garancija bezbjednosti Crne Gore</h3>
Istovremeno, NATO ostaje temeljna i nezamjenjiva garancija bezbjednosti Crne Gore. Međutim, priroda savremenih bezbjednosnih prijetnji se suštinski mijenja. Klasični vojni rizici sve više ustupaju mjesto složenim hibridnim izazovima, uključujući sajber napade, informacione i psihološke operacije, ekonomske pritiske i instrumentalizaciju identitetskih i društvenih podjela. Posebnu dimenziju ovih izazova predstavljaju klimatske promjene, čije je posljedice Crna Gora već dobrano osjetila. Ekstremne snježne padavine, katastrofalne poplave i razorni požare više puta su paralisali funkcionisanje države i nanijeli značajnu štetu.
Dodatni izvor ranjivosti predstavlja unutrašnja politička i društvena polarizacija, naročito kada se identitetska i vjerska pitanja instrumentalizuju u svrhu kratkoročnih političkih ciljeva. U uslovima oslabljenih institucija, takve podjele lako prerastaju iz političkog u direktno bezbjednosno pitanje. One potkopavaju društvenu koheziju, narušavaju povjerenje u institucije i otvaraju prostor za maligni spoljašnji uticaj. Produžena polarizacija ne samo da smanjuje kapacitet države za strateško djelovanje, već i usporava evropsku integraciju, posebno u kontekstu smanjene pažnje Sjedinjenih Američkih Država i ključnih država članica Evropske unije prema Zapadnom Balkanu.
Stabilnost Crne Gore neposredno je povezana sa institucionalnom stabilnošću njenog okruženja, prije svega Bosne i Hercegovine i Kosova. Svako slabljenje državnih kapaciteta u tim sredinama nosi potencijal prelivanja rizika kroz bezbjednosne, migracione i kriminalne tokove. Zbog toga je za Crnu Goru od suštinske važnosti da vodi proaktivnu regionalnu politiku, zasnovanu na saradnji, ali i na jasnom strateškom pozicioniranju unutar evroatlantskog bezbjednosnog prostora.
<h3>Maligni strani uticaji izazov za obavještajno-bezbjednosni sistem</h3>
Jedan od najozbiljnijih unutrašnjih izazova ostaje ranjivost obavještajno-bezbjednosnog sistema. Iskustva iz prethodnog perioda ukazuju na ograničene kapacitete za rano prepoznavanje i prevenciju bezbjednosnih rizika, uključujući maligni strani uticaj i djelovanje stranih obavještajnih struktura. Riječ je o sistemskom izazovu koji zahtijeva jačanje kontraobavještajne komponente, depolitizaciju sektora, unapređenje analitičkih i procjenjivačkih sposobnosti, kao i izgradnju efikasnih mehanizama ranog upozoravanja.
U kontekstu evropskih integracija i regionalne dinamike, bezbjednost i kontrola granica dobijaju dodatni strateški značaj. Efikasno upravljanje granicama podrazumijeva dugoročno planiranje ljudskih resursa, kontinuiranu obuku, tehničko opremanje i snažnu međusektorsku koordinaciju. Ova oblast predstavlja jedan od ključnih testova institucionalne zrelosti i bezbjednosne pouzdanosti države.
<h3>Odliv stanovništca utiče na dugoročnu stabilnost</h3>
Pored klasičnih bezbjednosnih pitanja, demografski trendovi i ekonomska bezbjednost sve snažnije utiču na dugoročnu stabilnost Crne Gore. Odliv stanovništva, starenje populacije i strukturne ekonomske ranjivosti direktno utiču na održivost institucija, kapacitete sistema bezbjednosti i ukupnu otpornost društva, te se moraju tretirati kao integralni dio bezbjednosnog planiranja.
U takvom međunarodnom i regionalnom okruženju, diplomatija dobija proširenu i suštinsku bezbjednosnu dimenziju. Njena uloga prevazilazi tradicionalnu diplomatsku reprezentaciju i obuhvata aktivno upravljanje reputacijom države, pravovremeno signaliziranje bezbjednosnih rizika partnerima i očuvanje međunarodnog povjerenja. Nedovoljno koordinisana ili reaktivna diplomatija u ovim okolnostima može postati dodatni izvor ranjivosti.
Zaključno, kako se smanjuje intenzitet spoljnog političkog i bezbjednosnog pokroviteljstva, raste značaj unutrašnje institucionalne snage Crne Gore. Evropska orijentacija, članstvo u NATO-u, otpornost obavještajno-bezbjednosnog sistema, efikasno upravljanje granicama, regionalna stabilnost, demografska i ekonomska održivost, snažna društvena kohezija i aktivna diplomatija moraju se posmatrati kao međusobno povezani elementi jedinstvenog bezbjednosnog okvira. Puna integracija sistema nacionalne bezbjednosti, uz jasno definisane nadležnosti, procedure odlučivanja i upravljanja krizama, predstavlja imperativ institucionalne efikasnosti i dugoročne otpornosti države.
Vrijeme je za strateško otrežnjenje – jer niko neće rješavati naše probleme.

Crna Gora u novom geopolitičkom vrtlogu

Predśednik Srbije Aleksandar Vučić predložio je Evropskoj komisiji genijalnu ideju - da EU primi u članstvo istovremeno sve zemlje Zapadnog Balkana. Drugim riječima, da nijedna zemlja Zapadnog Balkana nikada ne uđe u EU. Ako je neka zemlja predvodnik u kršenju ljudskih prava, suspenziji svih demokratskih principa, uzurpaciji sudstva i svih institucija od strane jednog čovjeka i klike oko njega, posebno institucija sile, predvodnik u suspenziji Ustava i zakona, kontroli medija, zloupotrebi međudržavnih ugovora i lex specialisa u korupcione svrhe, enormnog bogaćenja lojalista vođi, predśedniku Vučiću iz vrha vlasti, upotrebi paramilitarnih, mafijaških grupa, uglavnom kontroverzne prošlosti, u sprovođenju terora nad građanima i falsifikovanju izbornih procesa ... onda je to Srbija. I ne samo to, očigledno je da ne postoje ni naznake da će se nešto promijeniti u dogledno vrijeme, s obzirom na to da u Srbiji nije u pitanju ulog gubitak vlasti, već gubitak slobode. Srbija je do sada otvorila 16 od 34 poglavlja i zatvorila samo dva, nauku i obrazovanje u godinama 2016/17, bez nade da će u skorije vrijeme otvoriti bilo koje poglavlje, a pogotovu da će neko zatvoriti. Posebno najvažnija poglavlja, kao što su - „Poravosuđe i osnovna prava“, „Pravda, sloboda i bezbjednost“, „Javne nabavke“, „Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika“, „Živoitna sredina“, „Spoljna politika“, „Finansijska kontrola“, mada ni sa ostalima ne stoji baš najbolje. Srbija se trenutno nalazi u vanrednom stanju, veliki broj građana nezadovoljstvo manifestuje uličnim protestima i zahtjevom za vanrednim izborima, jer je sve više vidljivije da aktuelna vlast Aleksandra Vučića ne uživa većinsko povjerenje građana Srbije. Vlast se uglavnom brani silom policije i paramilitarnih, maskiranih huligana, koji, pod zaštitom policije neometano vrše nasilje nad građanima, novinarima i poslanicima opozicije.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_d42e91bf91d013e9d87a250cdb1c7e70e3d25084b4898066f21c6fd57d21183b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251214081216_d42e91bf91d013e9d87a250cdb1c7e70e3d25084b4898066f21c6fd57d21183b" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="vučić"> <figcaption>VLAST BRANI SILOM POLICIJE I MASKIRANIH, PARAMILITARNIH HULIGANA: Aleksandar Vučić</figcaption> </figure>  &nbsp;PRIJETI BANKROT Jasno je da vlast Aleksandra Vučića nije opredijeljena za pristupanje EU, njoj odgovara samo status kandidata, jer joj to omogućava povlašćen odnos u trgovini sa EU, s obzirom na to da je srpska ekonomija veoma zavisna od trgovačkih veza sa EU, a i veliki broj investicija dolazi iz zemalja EU, koji su investirali u Srbiju upravo zato da bi mogli prodavati svoje proizvode na tržištu EU. Gubitak statusa kandidata za Srbiju bi značilo ekonomsku katastrofu. Politika Aleksandra Vučića sa međudržavnim, koruptivnim ugovorima sa Kinom i UAE, bliski odnosi sa Moskvom i neiskreni pregovori sa EU kao da sve više gubi manevarski prostor i od Srbije se sve više zahtijeva da se odredi u spoljnoj politici i prestane sa śeđenjem na više stolica. U potonje vrijeme Srbija pokušava iskoristiti vladavinu Donalda Trampa u Americi, ne bi li se dodvorila ovoj zemlji, ali se čini da ta politika nema mnogo uspjeha, bez obzira na poltronisanje Srbije njenom predsjedniku i njegovoj bližoj rodbini. Zahvaljujući politici Aleksandra Vučića i stalnoj medijskoj torturi, popularnost EU u Srbiji je prilično ispod 50%, što je čini vrlo nepouzdanim partnerom u budućim pregovorima o integraciji, bez obzira na to ko će činiti vlast.&nbsp; Simptomatično je da na studentskim protestima, čija se lista smatra respektabilnim protivnikom Vučićevoj listi, zastava EU nije poželjna, za razliku od ruskih crkvenih zastava, kandila, popova i ljubljenja popovskih ruku. Kao da Srbija luta u svojoj spoljnoj politici bez obzira ko će činiti vlast. Hazardske igre samog Aleksandra Vučića oko sankcija od strane Amerike NIS-u i rafineriji u Pančevu, čiji je većinski vlasnik ruski Gasprom, odluka o čekanju 50 dana na rasplet hoće li Rusi promijeniti stav o prodaji svog djela firmi prihvatljivoj Americi, te mogućnost uvođenja sekundarnih sankcija Srbiji, ne izaziva veliku reakciju kod građana. Kao da je ljubav prema Rusiji i želja da joj se ne zamjeri jača od katastrofalnih posljedica koje mogu pogoditi Srbiju ukoliko se blokira platni promet Narodne banke Srbije i banaka koje i dalje posluju sa NIS-om. Blokada platnog prometa Narodne banke Srbije značilo bi da Srbija ne može povlačiti sredstva iz inostranstva niti izvršavati svoje obaveze prema ino partnerima. Drugim riječima, prijeti joj i bankrot u platnim odnosima sa inostranstvom. &nbsp;SIMULACIJA REFORMI Na nivou vodvilja je prepiska premijera Crne Gore Milojka Spajića i predśednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojem Vučić svoju nakaradnu politiku pokušava zamijeniti pričom o crkavanju komšijske krave. Umjesto da shvati da on ubija tu kravu, Vučić pokušava pričom o ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana istovremeno u EU, pretvoriti u zlonamjeru prema Srbiji drugih kandidata koji imaju ogromnu naklonost EU za prijem. To da li i te zemlje zaslužuju tu privilegiju veliko je pitanje.&nbsp; Ogromna naklonost zemalja EU i želja da realizuju namjeru da prime bar jednu zemlju, bez obzira na to da li se ta zemlja istinski reformiše ili samo simulira, čitav proces pristupanja Crne Gore i ispunjavanje zadatih uslova svelo je na puku formu. Borba protiv korupcije se mjeri brojem uhapšenih, a da se ne ulazi u suštinu da li za to postoje osnovi, ili se radi o pukom revanšizmu i tužilačko–sudskoj farsi. Da li se iko iz EU zainteresovao za tužilačko–sudsku farsu oko procesa protiv Milivoja Katnića, bivšeg glavnog specijalnog tužioca, njegovog zamjenika Saše Čađenovića i nekadašnjeg pomoćnika direktora policije za borbu protiv organizovanog kriminala Zorana Lazovića? Da li su iz EU uopšte svjesni da će svi koji učestvuju u tom progonu jednog dana krivično odgovarati, umjesto što ih tapšu po ramenima i dijele im nagrade?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_7c3b08fc0ff06ce23904fa0900805adbecafb2f4fea9c638f92f2b41c62f8798.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251214081216_7c3b08fc0ff06ce23904fa0900805adbecafb2f4fea9c638f92f2b41c62f8798" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="spajić"> <figcaption>NAKLONOST EU PREMA CRNOJ GORI: Milojko Spajić u Briselu (Foto: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Imaju li u EU svijest da su najprivrženiji članstvu u EU i evropskim vrijednostima u Crnoj Gori upravo u opoziciji, a da vlast čini većina koja je proruska, koja je neiskrena u EU integracijama, da ona donosi formalno tražene zakone bez namjere da ih primjenjuju, da je glavna karakteristika većine u vlasti samovolja i autokratija, nepoštovanje zakona, procedura i demokratrskih principa? Onog momenta kada su čelnici EU i zemalja koje ih čine primili Andriju Manddića u zvaničnu pośetu, oni su abolirali Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, jer je Mandić autentični predstavnik te politike. Slike kapele Karađorđevića koje im poklanja uvreda su za svakog građanina lojalnog Crnoj Gori, demokratu, patriotu, antifašistu i prihvatanje je politike velikosrpstva koja je odgovorna za hiljade mrtvih i zatvorenih Crnogoraca nakon 1918. godine od strane srpske vojske, odgovorna za saradnju sa fašističkim okupatorom u Drugom svjetskom ratu i stotine hiljada mrtvih, desetine hiljada osakaćenih, milione raseljenih i desetine hiljada silovanih u ratovima devedesetih godina prošlog stoljeća.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251214081216_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="slika"> <figcaption>ISTORIJSKI REVIZIONIZAM: Andrija Mandić poklonio sliku „Njegoševe kapele“ predsjedniku Donjeg doma parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva Lindziju Hojlu </figcaption> </figure>  &nbsp;REVIZIONISTIČKA AGENDA U Crnoj Gori se proganjaju građanski aktivisti koji s pravom protestuju zbog urušavanja svih institucija, protiv urušavanja najvažnijih crnogorskih nagrada koje se uručuju za nepostojeće knjige čovjeku koji je notorni neprijatelj nezavisne Crne Gore, dok policija izigrava eskort profašističkim, paramilitarnim nacistima koji ulicama Podgorice šire mržnju prema drugim narodima. Dok god jedna sekta drži bezbjednosni sektor u svojim partijskim rukama Crna Gora ne može biti demokratska, niti dio bezbjednosti demokratskog svijeta., Bezbjednosne službe drže đeca Slobodana Miloševića i učenici Aleksandra Vulina, te je teško od njih očekivati poštovanje zakona i spoljnopolitičkog opredjeljenja, a tek je nemoguće očekivati demokratsku i pristojnu komunikaciju. Samo im fali inteligencija Jelene Nedović, jer bi se svojim biserima dobro uklopila među crkvene Kmere iz Demokrata. Dobro je da je preživjela vladavinu DPS-a, jer te golgote koje je ona prošla u jednim patikama, dok je svirala dvije hramonike, to je teror koji je teško bilo izdržati.&nbsp; Takođe, najnovija revizionistička agenda u istoriografiji najčešće je svojevrsni bastardni produkt reakcionarnih i klerofašističkih ideja, duboko ukorijenjenih u svjesnim i namjenskim istorijskim obmanama. Istorijski revizionizam je u krugovima Crkve Srbije i srpskog naroda jedan od ključnih mehanizama kojim se želi izgraditi novo kolektivno śećanje, kao temelj još intenzivnijeg velikosrpskog nacionalizma i klerofašizma i pretvaranja Crne Gore u duhovnu i istorijsku koloniju Srbije. Aleks Devin, engleski publicista i prijatelj Crne Gore, piše 1919. godine: „...što se tiče Crne Gore, njena slavna istorija i prošlost neće nikad biti ugašene ni jednim diplomatom, ma ko on bio, niti nasiljem. Istorija se piše polako ali sigurno, a crnogorska, za vrijeme velikog rata, nije ništa drugo nego jedan niz besprimjernih nepravdi. Ali će pravda pobijediti, a čelični i duhom veliki crnogorski narod, podići će glavu, sam odlučiti o svojoj sudbini i uskrsnuti iz mučeništva u kome je sad“. Nemam što dodati riječima Aleksandra Devina, sem da to neće biti ništa novo u istoriji Crne Gore. Tvrd je orah voćka čudnovata! No to se neće desiti samo od sebe. Svi crnogorski patrioti moraju dići glas protiv srbizacije Crne Gore od današnje vlasti, progona svih crnogorskih kulturnih i naučnih institucija, revizije bliže i dalje prošlosti, fašizacije Crne Gore... Vlast koja vodi dijalog isključivo unutar sebe, koja je obesmislila i uništila sve oblike nezavisne kontrole, koja je uništila institucije, podjelu vlasti, parlamentarnu kontrolu i parlamentarni život, zarobila medije, koja je uvela brutalnu partitokratiju u sve pore društvenog i političkog života, koja novčano stimuliše anticrnogorske institucije, a proganja crnogorske, sprovodi nasilje prema građanskom otporu i koja umjesto pluralizma podstiče agresiju prema neistomišljenicima, nije ništa drugo do totalitarna vlast. Možda EU ima oportune razloge da žmuri na to, mi na to nemamo pravo!

Patriote moraju zajedno protiv pretvaranja Crne Gore u duhovnu i istorijsku koloniju Srbije

Juče smo imali priliku da u dnevnim novinama Vijesti pročitamo detalje sa saslušanja Ranka Ubovića koje je održano u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). Novinarkama ovog medija Jeleni Jovanović i Biljani Nikolić je neko iz Specijalnog državnog tužilaštva dao zapisnik sa saslušanja Ubovića, sa određenim ciljem.
To je saopštio predsjednik Crogorske kulturne mreže (CKM) Aleksandar Damjanović i dodao da su, između ostalog, novinarke Vijesti u tekstu fokus stavile na sina Ranka Ubovića zbog kupovine kompanije Bemax čija prodaja, kako navodi, državi nikakvu štetu nije nanijela.
- Lično me ne čudi što novinarke Jovanović i Nikolić ne poštuju starocrnogorski postulat da se čovjeku bez obzira o čemu se radilo nikad ne napada porodica. Na pitanje ko je dao zapisnik o saslušanju građanima koji mu plaćaju obezbjeđenje, gorivo, telefon, putovanja i mjesecnu zaradu koja iznosi više hiljada eura odgovor treba da da specijalni državni tužilac Vladimir Novović - rekao je Damjanović.
Gospodin Novović kao prvi čovjek SDT-a ima obavezu da, kako je kazao, zaštiti privatnost svakog građanina koji dode na saslušanje bez obzira koje vjere, nacije boje kože i političkog uvjerenja bio.
- Tužilac Vladimir Novović bi trebalo da zna da građane koji plaćaju njegov rad vise zanima šta se dešava sa krivičnim prijavama koje su podnijete protiv premijera Milojka Spajića, za kojeg se sumnja da je oštetio državni budžet nego li kako je sin Ranka Ubovića kupio Bemax. Da ne budem od crnogorske javnosti pogrešno shvaćen, nije mi cilj da stanem u zaštitu Ranka Ubovića, jer je on pokazao da sebe i te kako može odbraniti od pokušaja SDT da ga neosnovano drži u pritvoru, već želim da ukažem da curenje informacija iz SDT-a urušava ugled Crne Gore i nanosi štetu pravdi - naveo je Damjanović.
U svakoj ozbiljnoj zemlji za ovakav tekst novinarke Jovanović i Nikolić bi, dodaje se, bile privedene na saslušanje radi nanošenja štete tužilaštvu i državi.
- Bez obzira radilo se o Ranku Uboviću ili nekom drugom građaninu ovaj gest SDT-a je neprimjeren i zaslužuje osudu javnosti. Javno pitam gospodina Vladimira Novića kako očekuje da građanin moze imati povjerenje u rad SDT-a, kada informacije sa saslušanja izalaze u medijima? Važno je da tužilac Novović zna da se u svijetu kompanije koje zapošljavaju hiljadu ljudi kao Bemax poštuju i ako kojim slučaju budu predmet nekog izviđaja o njihovom ugledu dok se ne proglase krivim se vidi dobro računa - navodi se u saopštenju.
Dio beneficija u kojima uživa po funkciji Vladimir Novović se, dodaje se, između ostalih finasira od poreza koji u crnogorski budžet uplaćuje Bemax.
- Finalno, slučajno ili ne SDT plasira u javnost priču u kojoj se spominje Bemax neposredno pred početak otvaranja ponuda za nastavak izgradnje auto puta - stoji u saopštenju Damjanovića.

Damjanović: Novović da objasni kako su ''Vijesti'' dobile informacije sa saslušanja Ubovića

Na sastanku opštinskog tima za vanredne situacije pored Darija Vraneša predsjednika opstinskog tima za vanredne situacije sastanku su prisustvovali i njegov zamjenik Bogdan Bojović rukovodilac službe zaštite i spašavanja opštine Pljevlja, Dana Krezović rukovodilac opštinske službe za zaštitu životne sredine,lekari iz zdravstvenih ustanova iz Pljevalja, predstavnik EPCG, kao i predstavnik meteorolške službe u Pljevljima.
U svom obraćanju Vraneš je izjavio da se opšinski tim za vanredne situacije sastao po hitnom postupku zbog sinoćnih alarmantnih prekoračenja sumpor dioksida u vazduhu u gradu od kojih su najveća iznosila 805 mikrograma po metru kubnom.utros u 9 časova predsjednik Vraneš je razgovarao sa direktoromAgencije za zaštitu životne sredine Milanom Gazdićem koji je tvrdio da je situacija izuzetno ozbiljna i da je osnovni uzrok zagađenja rad te Pljevlja, jer se juče u toku dana i tokom noći magla visoko podigla iznad dimnjaka termoelektrane, a TE P ljevlja počela rad bez osumporavanja i da je to osnovni uzrok drastričnog zagađenja.
Vraneš poziva EPCG da prestane da prestane sa eksperimentima nad građanima opštine Pljevlja, jer je u Pljevljima situacija neizdrživa, jer se ovde ljudi guše, kao i stotine djece U svakom slučaju tražimo da se struka izjasni i da se sve radi po zakonu. Ako se utvrdi da jedan dio zagađenja tražimo da se ukine potpuno plaćanje struje u zimske mjesece za građane Pljevalja.Uz to mjerna stanica u Gagovića imanju je servisirana upravo ovih dana tako da ovih dana nije ni mjerila podatke za PM čestice.
Dana Krezović rukovodilac službe za zaštitu životne sredine opštine Pljevlja tvrdi da odavno radi na ovom poslu i da nikad nije bila ovakva situacija što se tiče praga prekoračenja sumpor dioksida.Radi se o alarmantnom stanju, posebno što će i narednih dana meteoroška situacija biti slična. S obzirom da smo vidjeli da je termoelektrana na neki način najveći krivac, jer je dimnjak termoelektrane u magli i da je izuzetno visok invezioni sloj magle,Krezović je uputila apel EPCG da termoelektrana zastane sa radom dok je ovakva situacija u Pljevljima, jer postoji mogućnost smrtnih slučajeva kod velikog rasta štetnih koncentracija za zdravlje ljudi.
Operativni tim opštine Pljevlja na čelu sa predsjednikom će svakako predložiti mjere u skladu sa kratkoročnim akcionim planom za sumpor dioksid za Pljevlja sa obavještenjem stanovništvu kako da se ponaša u ovakvoj situaciji.
Dr Biljana Čarkilović načelnica Higijensko-epidemiološke službe Doma zdravlja Pljevlja apeluje na građane Pljevalja, posebno oni iz osjetljivih grupa da prilikom velikog zagađenja vasduha ne bi trebali da borave na otvorenom prostoru.Školska djeca i u prijepodnevnim i poslepodnevnim smjenama su takođe izložena udisanju izuzetno visokih štetnih materija iz vazduha,pa bi moguće bilo neophodno dok trajeva ovakva situacija prekinuti nastavu. Trebalo bi razmotriti mogućnost da se svim grupama u vrtiću i svakom odjelenju u školama donira makar po jedan aparat za prečišćavanje vazduha, a to važi i za sve fiskulturne sale u kojima treba postaviti više prečišćivača vazduha,zavisno od kvadrature objekta.
Dr Maja Terzić, pedijatar iz Dječijeg odjelenja opšte bolnice Pljevlja tvrdi da je stanje u dječijem odjelenju opšte bolnice kritično. Odjelenje je popunjeno, čak ima djece iz Pljevalja koja su poslata za Podgoricu i nalaze se na intezivnoj njezi, a od sve primljenje djece polovina njih su na kiseoniku zbog respirotornih problema.Radi se o danonoćnoj borbi.
Prestavnik EPCG je izjavio da TE Pljevlja radi sa smanjenim kapacitetom, ali je potvrdio da pogon za osumporavanje još nije u funkciji iako je planiran u okviru ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja.
Predstavnik meteoroške službe makar za par narednih dana nije imao ohrabrujućih podataka u vezi promjene vremenskih prilika što pogoduje temperaturnim inverzijama.
U toku rada opštinskog tima za Vanredne situacije putem telefona prisutni su mogli čuti i mišljenje Gordane Đukanović, rukovodioca u službi Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore koja je veoma objektivno u skladu sa strukom govorila o razlozima ovako alarmantne ekološke i zdravstvene situacije u Pljevljima.

Tag: caslav-vujotic