Ime koje moraju znati svi

Rjeva, vodi, rukovodi, izvještava i obavezno putuje.

Nepuna tri minuta pokazala su kako otkriti i sakriti što ne treba. Dnevnik drugi, veče pred Evrovizijski nastup, 12. maj. I zbunjenost. Koga očekivati na glavnoj sceni. Pobjednicu Montesonga ili izvršnu producenticu. Sudeći prema njenoj uniformi ubuduće će se za vaterpolo mečeve Šofro i njegove kolege skidati. 

Počelo tako što je urednica Dnevnika najavila „Vladanu“. Bez prezimena. Jer što bi se morao znati precizan podatak o bilo kojem liku kome snagu daje RTCG i moguća kriminalna grupa a ne stečeni autoritet? U takvom improvizorijumu svako može sve, dovoljno je da te glavni ovlasti pa si reditelj, vozač, muzički urednik, nabavljač, korporativni direktor, ili malterdžija. Staž je nevažan, rezultati bačeni, pa umjesto reportera sa iskustvom razgovor pred kamerom vodi šefica delegacije. Sve ona može. Dajući inspiraciju. Za ovakav tekst. Podrške da uči. 

INOVACIJA ZA BBC I CNN

Da se RTCG gleda diljem svijeta, i da neki turista znalac može da se zgrozi, slučajni gledalac da potraži ouzbiljnije vijesti, puritanski posmatrač da ugasi TV a vjerski ostrašćen Marokanac dobije nagon da se raznese. U svakom slučaju vidjevši uniformu prozvane pomisliće da to nije glavna informativna emisija. Jer neće znati ko je tačno upao u kadar, oči će možda biti napojene ali razum ne. Od Rojtersa, preko Dojče Vele, Rusije 1 i Kineske centralne do Al Džazire, profesionalni standardi novinarstva zahtijevaju ozbiljnost, neutralnost i poštovanje publike. Obraćanje širokoj publici znači strogo izbjegavanje bilo čega neozbiljnog ili uvredljivog. Razgolićenost se smatra kršenjem standarda i može dovesti do disciplinskih mjera ili otkaza. Tamo. A ovamo pionirsko uključenje za Dnevnik u kostimu neće se u tavom duhu vjerovatno propratiti jer teško je sankcionisati sebe i svoga. Pa je lako praviti iskorake. Ne stidi se Vladana.  

Neće ni njeni zaštinici, tvorci poslednje iteracije Etičkog kodeksa Javnog servisa prema kojoj je, sažeto „obaveza svakog zaposlenog da služi kao uzor, doprinosi izgradnji ugleda RTCG u javnosti, vodi računa o svom profesionalnom nastupu i primjerenom izgledu, prikladnom poslovnom odijevanju“. Portiri inače vraćaju i kad si mnogo bogatije odjeven, ne daj bože da se mi obični smrtnici prošetamo zgradom u bodiju.

Osoba navikla na Evro-takmičenje pjesama se dobrano opustila. Ko ne bi? Podsjetimo, prvo bez konkursa otišla pjevati 2022. u ime svih nas. Boris Raonić interno odlučio. Poslije plasmana neprijatnog za navijače ali ohrabrujućeg njoj i Meceni nagrađena je ekstra dodacima na platu te raznim rukovodećim funkcijama. S kojih ide neprestano na Evropsko takmičenje kao šefica delegacije RTCG, PR, menadžer, zastupnik Montesonga, voditelj, evo i izvještač… Aj da joj se oprosti, ama bilježi rezultate kao Budućnost u fudbalu. Dako pokuša nešto čime ćemo se ponositi. Kad je već moramo gledati.

NAZDRAVITE DRUGOVI

I razgovor je bio komičan. S mašućim, rekli bismo nazdravljajućim, mikrofonom, što je hvatao dobro samo glas naše junakinje, dok je trematično mahala. Nespretno zbog zvuka i OSI. Čitači s usana teško da su sve razumjeli. Kad je pruženo Tamari bijasmo i dodatno uskraćeni. Zbog lošijeg tona. Iz studija dodatno montažom podvučenog muzikom. Umjesto da olakšaju prijem, pogoršali su zvuk. Amatersko pakovanje.

Dok je na telopu pisalo da premijer Spajić poručuje kako su „sprovedene značajne reforme“.

„NACIONALNI EMITER ĆE POŽELJET TURAKA …“

Uključenju iz Beča prethodio je ornitološki prikaz nekog italijanskog grada, đe paunovi šetaju ulicama. Razmnoženi u koroni. Da je sugestija CZIP-a shvatio bih. Ovako: što je povod da se ta ne-novost usred glavne info emisije prikaže (pojava međeda u u Zeti?) i zašto je to važnije da bude prije naše junakinje (ređa se po važnosti)?

Pitajući jesam li prestrog podijelih zapažanja sa Slavenom Knezovićem. A on podsjetio na tursku izreku: „Kada se klovn useli u dvorac, ne postaje kralj. Nego dvorac postaje cirkus“.