Kroz teška je vremena naša Crna Gora stvarala svoje hiljadugodišnje istorijsko trajanje. Neka od njih su bila takva da je opstati i ime sačuvati bilo sasvim neobjašnjivo iz ove savremene perspektive. Između mita i stavarnosti, fakata i fantazije ovaj narod pisao je svoju istoriju. Mitološku u svom nevjerovatnom davanju i žrtvi, a stvarnu i istinitu kao kod rijetko koga đe drugoga. 
Pokoljenje za pjesmu stvoreno
vile će se grabit o vjekove
da vam v'jence dostojne sapletu
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit
I, dobro je što su baš takvi Crnogorci i Crnogorke stvarali ovu državu, jer iako bih volio da vjerujem, iskreno sumnjam da bi ova naša, današnja generacija, bila kadra sve to izdržati i izboriti se protiv jedne od najvećih vojnih sila koje je Evrope zapamtila. Protiv sile, a pomeđu bratskih naroda i susjeda koji su nam vječiti prijatelji i dobromislitelji sve do onog trenutka dok nam glavu mogu slomiti. 
Rijetko su koja zemlja i narod na ovome svijetu na svojoj koži, i to više puta, stravično spoznali onu veliku istinu da na svijetu nema bratskih naroda i vjekovnih prijatelja, već samo interesa. Nekada bratskih, a nekad i vjekovno bratskih. 
No, ima jedan moment koji nije samo nama svojstven, već je utkan u vaskoliko ljudsku prirodu i predstavlja animalni refleks u čovjeku. To je da se usljed velike opasnosti koja nadolazi ili se nadvija nad nama mi pokažemo bratske osobine. Ujedinimo se, zbijemo, ponašamo poput jednog i borimo se za opšte dobro. Pa u toj vjekovnoj borbi za opstanak upravo smo bili takvi. Jaki u svom jedinstvu i pravični u odlukama – jer dugačije se nije moglo opstati.
Svaka pozicije u toj i tadašnoj Crnoj Gori dobijala se žestokim zalugama koje su se uvijek i iznova sticale i potvrđivale samo na jednom mjesto – na stratištu, prsa u prsa, pa što ko ponese. I, tu nije bilo prevare i podmetanja. Na tom mjestu đe se u trenu stiče i slava i vječna sramota nije se moglo trgovati. Tamo se nisu kupovale diplome, lažno zaklinjalo i nezasluženo uzdizalo. Tamo su se istinski planine pomjerale, ali ne snagom volje ili nekom mantrom, već snagom jedinstva i bratske ljubavi.
Takvi su nas Crnogorci predvodili, a nećete vjerovati iz ove današnje prespektive, tada je i crkva bila uz narod, uz svoj narod, ne neki tuđi, tuđu sreću i iz tuđeg korita – bila su to viteška vremena.
Uvijek smo mi znali i umjeli da se borimo protiv neprijatelja za kojeg znamo da je neprijatelj. No, protiv ovih „prijatelja” to nikada nismo naučili.
Ne bojim se vražijega kota,
Neka ga je ka' na gori lista, 
No se bojim od zla domaćega.
A, zla domaćeg se nakotilo taman ka' na gori lista. Do te mjere da su prestali i da se sakrivaju. Valjda ih je u masi manje strah, poput onih junačnih zabjelske „kristalne noći”. I možda je tako i bolje, da se pogledamo u oči i vidimo ko je đe, sve ostalo će biti lakše. 
U ovim danima kada slavimo neponovlji um pjesnika i filozofa, kojeg brat od nedostojnog Mićovića nazva provodnikom, gledamo kako svako, za svoj groš, tumači njegove misli. Od znavenih do ovih drugih (ili prvih u ovom pasusu), svako kako mu odgovara. Neki, poput Bečića prošle godine, vole da njegove stihove javno izgovore i umetnu u svaku moguću priliku. A kakve prilike, takvi i recitatori.
Podsjetimo se: 
Tvrd je orah voćka čudnovata,
Polomi mi ga al' zube na slomi.
I nije, čini mi se, ovaj lapsus posve slučajan, ima on u sebi toliko simbolike i istinitosti da može predstavljati paradigmu današnje Crne Gore i onoga šta žele napraviti od Njegoša. Polomiti „orah” (Crnu Goru) a sačuvati zube i lijep osmijeh za narod i svijet je izgleda upravo ono čemu se teži i što je konačni cilj.
A u lomnjenje Crne Gore i Njegoša bi prvo preko mauzoleje. Da njega prvo sruše, pa će poslije sve ići samo od sebe, tako ih je valjda „đedo” učio dok je sebi za života podizao mauzolej. 
No, gospodo, ima tu jedan problem. Svi putevi do Lovćena, sa ove ili one strane, vode preko Cetinja i Stare Crne Gore. A tuda, do njega nikada nije moglo!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Siguran sam da je izreku „o mrtvima sve najbolje“ smislila neka bitanga na samrti. Zaista ne znam kako se to drugačije moglo desiti. Vjerovatno je pri spoznaji da se kraj primakao, poželio da mu se nakon smrti zaborave sva nedjela i nepočinstva koja je uradio za života, pa da se makar nakon što ga nestane o njemu lijepo zbori. 
Vjerujem da mu je u onom momentu kada je ovaj svijet nestajao, pred očima proletjelo sijaset slika i trenutaka u kojima je, na primjer, svađao ljude, blagosiljao puške koje će pucati na đecu i starce, kleo i u kamen zatucao neistomišljenike, glasno uzviknuo: „O mrtvima sve najbolje!“.
Predśednik Crne Gore Jakov Milatović, koji ovih dana twituje svoje svjetonazore u zavisnosti đe se nalazi i pred kim govori, odlučio je da posthumno dodijeli naveći crnogorski orden Amfilohiju Radoviću. Tom prilikom je rekao: „Mitropolitu Amfilohiju posthumno dodjeljujem najviši državni orden, bio je simbol duhovnog otpora”. Ja se s ovom rečenicom i tvrdnjom ne mogu ne saglasiti. Sve što je u njoj rečeno je potpuna i neprikosnovena istina. Amfilohije je zaista bio simbol otpora prema svemu duhovnome. Sve što je činio i govorio za života bilo je potpuno suprotno od bilo čega duhovnog. 
Ukoliko se poslužimo definicijama nekih od najvećih tumača religije i njene korijenske duhovnosti predstavljene kroz Bibliju i druge duhovne knjige onda dvojbe nema.
Toma Akvinski je smatrao da se duhovnost temelji na razumu i ljubavi - to nije samo emocija ili ekstaza, već racionalno i moralno usmjeravanje života prema Bogu.
Dallas Willard vjeruje da je duhovnost postepeno preoblikovanje čovjekove duše da liči na Hristov karakter.
Ukratno, duhovnost u biblijskom smislu označava život vođen Svetim Duhom, u kojem čovjek razvija odnos ljubavi, povjerenja i poslušnosti prema Bogu, i u kojem njegova unutrašnja priroda biva preobražena po uzoru na Hrista, a uvijek zasnovana na ljubavi prema ljudima. Dodaću: svim ljudima bez obzira na njhovu nacinalnu, vjersku, političku, seksualnu ili društvenu pripadnost.
Tako da je Milatović apsolutno u pravu, Radović je bio simbol otpora svemu duhovnome. No, problem je u tome što on to nije tako mislio. Rekao jeste, ali mislio nije. Njegovo poimanje i shvatanje uloge počivšeg mitropolita je sasvim drugačije. Samo mu se omaklo da kaže ovo šta je rekao, inače ne bi ga predložio za najveći državni orden.
Ali, kako kaže ona stara izreka: Kada idu kola, neka idu i volovi. Bilo bi baš bezveze da je samo ta jedna nagrada i titula ostala neunižena. Evo smo dobili i snimak kako ovogodišnji laureat Trinaestojulske nagrade krade telefon. A sve i da nije lopov (unaprijed se izvinjavam i snosim svu odgovornost ako se dokaže da je taj telefon samo pozajmio a ne ukrao), dovoljno je bilo što je nagradu dobio za knjigu koje nema, a za koju kada je napokon izašla je mnogo bolje da je nije ni bilo.
Dočekali smo da u društvo uvaženih kulturnih radnika izaberemo freško osuđenog prestupnika, kao i da nam iz reda istaknutih pravnika u Sudski savjet delegiraju čovjeka koji je prava studiirao dvije decenije... tako da ova jedna manje-više ne znači puno, ili: O nagrađenima sve najbolje”.
Ono šta me fasciniralo jeste da je samo dan nakon što je to predložio, naš posve slučajni predśednik, posjetio Kraljevinu Švedsku. U „istorijskoj” pośeti, kako voli da izjavi za sve svoje radnje, on se sastao i sa švedskim kraljem i saopštio da su imali veoma iscrpni razgovor. 
E sada, kako ne znam o čemu su razgovarali pa imam pravo da sumnjam, a i kako sam ubijeđen da Šveđanin nije previše zalazio u dubinu i širininu ko mu dolazi na „čašicu razgovora, već je pročitao par redaka šta je naš „istorijski” predśednik radio u prethodnom periodu – đe je našao i to da je predložio pokojnog vjerskog poglavara jedne od konfesija u Crnoj Gori za orden i spomenik.
I, zamislimo, pita tu on (Karl Gustav XVI) našeg (Jakova I Milatovića) šta je to gospodin Radović uradio da bi mu se dao tako vrijedan orden i podigao spomenik u rodnom Kolašinu?
„Pa vidite, kralju”, odgovara Jakov I, „on je zaslužan za puno stvari, teško je i pobrajti šta je sve uradio za života. Evo ukucajte u ovo moderno sopočalo ChatGPT i on će vam dati cijelu listu”.
Evo i liste, direktno iz najveće baze podatka u svijetu:
<ul><li>U ratu na području bivše Jugoslavije, podržavao je srpske snage i posjećivao srpske rezerviste i pozivao na borbu.</li><li>Svojim djelovanjem je doprinio polarizaciji u Crnoj Gori između „srpskog“ i „crnogorskog“ identiteta.</li><li>Postavio je na planini Rumiji, bez zakonske dozvole, limenu crkvu i time poremetio dobre viševjekovne odnose između pravoslavaca, katolika i muslimana.</li><li>Izjavio je da su pripadnici LGBT zajednice „parada smrti, samouništenje, ubistvo i homicid“.</li><li>Izjavio je i da su muslimani „lažni narod sa lažnom religijom“</li><li>U vrijeme raspada Jugoslavije i ratova 1990-ih, imao je bliske veze i simpatije prema vođama bosanskih Srba koji su pravosnažno osuđeni za zločine protiv čovjećnosti nad civilnim stanovništvom i genocid.</li><li>Za Crnogorce, narod iz kojeg je potekao, je rekao da su kopilad i izmišljena nacija</li><li>Poznat je po tome što je pred velike hrišćanske praznike govorom mržnje (kletvama) govorio o svojim političkim protivnicima".</li></ul>
„Pa, Jakove, ova lista je dosta duga, evo ima i druga strana. Sve je ovo zaista fasicnantno i prosto nevjerovatno za jedan ljudski vijek, ali mi nije jasno šta je od ovoga vrijedno ordena i spomenika. Da li na ovoj listi ima i jedno dobro djelo”.
”Nema, kralju. Odnosno, ima ali nije na listi. Znate, ja sam vam bio odličan student, bio sam, i to svuda ističem i Cum laude”.
„Bili ste kum od čuvenog automobiliste Laude?”
„Ma ne, kralju, bio sam najbolji student a to se na latinskom piše Cum laude. Nego nije to bitno, mada se baš ponosim time. Mene vam, kralju, niko nije primjećivao, niko mi nije ponudio da budem neki direktor, šef nečega, ili političar. Nisam pravio pitanje, prihvatio bih bilo šta šta je u mom visokom Cum laude rangu. I, samo se on sjetio, samo me on prihvatio i smjestio u prvu oslobodilačku Vladu u Crnoj Gori. Dobro nije samo on, bila je tu i jedna ili dvije ambasadorke, neke strane službe, ali generalno on je bio taj koji me prepoznao. To mu je najveća zasluga u životu, makar ja tako mislim, kralju”.
„Jakove, evo me izgleda Silvia av Sverige nešto zove, sigurno je ručak. Viđi, zvali bi te ali ne vjerujem da ti voliš ovu našu hranu. Ajde, da se ne pozdravljamo. Vidimo se!”

1250x600

O nagrađenima sve najbolje

Samo narcisoidna osoba, ili ona koja ničim potvrđena veliča i hvali sebe, ne vidi svoj odraz u ogledalu onakvim kakav zaista i jeste. I sve dok mu neko ne saspe istinu u lice neće ni imati pojma. A, istina zna jako da zaboli.&nbsp;
Nego, čemu sve ovo?
Crna Gora je danas u nekim elementima identična sa susjednom nam Hrvatskom. I, oni kao i mi imaju premijera i predsjednika države koji se, najblaže rečeno, ne vole i koji jedan drugome kažu toliko ružnog da biste češće pomislili da ste na nekoj buvljoj pijaci nego li na visokoj političkoj sceni jedne zemlje Evropske unije.&nbsp;
Bilo je tu raznih epiteta, poput šmrkavaca, jazavaca, hijena i raznih drugih životinja, ali nije, koliko se dalo ispratiti, bilo svinja. A, kada se naučite na takav narativ onda ne birate ni mjesto, ni vrijeme, a ni osobu kojoj ćete reći nešto slično.
Svinje je, makar na nivou simbolizma ili diplomatske packe, hrvatski predsjednik ostavio za nas.
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše.– Petar Petrović Njegoš
Tokom protekle nedjelje Crnu Goru je posjetio hrvatski predsjednik Zoran Milanović i sastao se sa našim visokim političkim predstavnicima u vidu predsjednika i premijera države, ove naše.&nbsp;
I, bilo je tu svega. No, glavna priča je bila o tome šta je sve Crnoj Gori potrebno da bude nova članica Evropske unije, koja nas čeka raširenih ruku, a mi nikako da pohrlimo u njen zagrljaj jer nama se više dopada ona druga “komšinica” koja je puno ljepša i prpošnija od “stare dame”, i kako tu može da nam pomogne iskusnija i starija “sestra” Hrvatska. A, starija sestra ko svaka sestra voli da zavali i po neki šamar mlađem bratu. I sve je to valjda normalno, jer sestra to radi iz čiste ljubavi i, naravno, u bratovljevu korist.
“Ošamario” je Milanović, diplomatski naravno, našeg predsjednika Milatovića, čim se za to ukazala prva prilika, a uključene kamere su bile savršen tajming za tako nešto, jer ipak on kao iskusniji zna da će se u toj prilici puno bolje snaći od našeg, još uvijek predsjednika-pripravnika.
Savjetovao je Milanović našeg Jakova da nauk i putokaz za svoju politiku nađe u Njegošu i njegovim stihovima, za koje je izgleda hrvatski predsjednik puno veći poznavalac od ovog našeg deklarativnog ljubitelja njegoševske Crne Gore.&nbsp;
Nego, ne bi ođe bilo ništa sporno da mu je savjetovao da se ponaša poput vladike Danila, Vuka Mićunovića ili Vuka Mandušića, ajde nekako bi mu “progledali kroz prste” i da je izabrao popa Mića, ili čak i onu babu, ali nije.
Milanović je savjetovao Milatovića da prouči i izvuče pouke iz Njegoševe pjesme “Orao i svinja”.
Meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam. - Petar Petrović Njegoš
Aluzija koju mu je uputio Milanović je bila jasna svima, pardon, bila je jasna onima koji su znali ovu pjesmu, što izgleda nije slučaj sa našim predsjednikom. Jer, ne znam kako bih drugačije protumačio odustvo bila kakve reakcije na ovu izjavu.&nbsp;
On, izgleda nije skontao da mu Milanović jasno poručuje da mora izabrati, ukoliko želi biti državnik za kojeg se izdaje, hoće li cijeli život provesti u blatu pred punim koritom (koje mu, pogodite ko puni) ili da se poput orla vine u visine i dokaže svoju samostalnost.&nbsp;
Dobro, Milatović se za samostalnost nije ni borio, uvijek mu je nakako bila bliža filozofija “punog korita” i nenadležnosti, ali istorijski moment je bio drugačiji i on je sada tu đe jeste. Slučajno, ali ipak jeste. I, na toj funkciji, koja sobom nosi i veliku odgovornost, mora se reagovati na ove više nego direktne prozivke susjeda nam Milanovića. Ali nije, jer ili nije znao šta mu zbori ili prosto ne umije i ne smije. Što god da je od to dvoje nije dobro za predsjednika jedne države, jer prozivke na njegov račun, pa bile i lične prirode, su prozivke svima nama.
Ali, kako se u životu uvijek mora biti optimista i nadati se najboljem, tako smo se i mi ponadali da će mu, kada ovom prvom nije bastalo, ovaj drugi (premijer) odgovoriti, ako ne direktno kako bi to morao prijemijer-domaćin, a onda makar sa nekom japanskom haiku pjesmicom.&nbsp;
No, mjesta za optimizam nije bilo, kako ono kaže stara poslovica – tresla se gora, rodio se miš.&nbsp;
Od lava ili orla ni traga ni glasa. Možda je Milojko i htio nešto reći u odbranu našeg kolektivnog dostojanstva, znate svi kakva je to “britva” kada hoće, ali je izgleda onaj udarac u čelo na premijerskom satu bio suviše jak i ostavio posljedice mnogo veće nego što je to u početku izgledalo.
Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života – Petar Petrović Njegoš
I, nikako da se otmem jednom utisku, ili bolje reći poređenju, sa onim animiranim filmom koji smo kao djeca rado gledali. Sjećate li se one čuvene replike: Đole, zašto si sam sebe udario po glavi, je li Đole?
A, dok nam “Đole” ne odgovori na to pitanje, ostaje nam nada da neće pogrešno pročitati riječ B E N Z I N, misleći da je voda i da nam neće užditi ovo malo što je ostalo od one “spržene zemlje”, koja nam u ovom trenutku zaduženja od pet milijardi, izgleda posve lijepa i zelena.

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Veliki dio građana Evrope zaprepašćen je porukama koje dobija od strane trenutne administracije SAD-a. Mi, Evropljani smo poput one „Marice“ iz vica koja, jadna naivna, nije imala pojma ni o čemu, neobaviještena poput Koštunice, ostala je „paf“ kada je čula šta nam poručuje Tramp.
„Iznevjerovali smo“ kada smo čuli da će SAD blokirati sve vrste pomoći prema Ukrajini i da će od nje, ukoliko žele (čitaj moraju), prihvatiti njihov plan za okončanje rata, morati da plešu po Trampovim notama. A, Tramp će im sve to naplatiti u naturi, tako što će uzeti ukrajinske rude i minerale.&nbsp;
Američke kompanije potpisaće dugogodišnje ugovore o koncesiji i eksploataciji rudnih bogatstava i time značajno uvećati svoje bogatstvo, a i radna snaga biće veoma jeftina. Ono šta će Ukrajina dobiti jeste mir, makar sve do momenta dok se na njenoj teritoriji budu nalazile američke kompanije. A, kada nestane minerala i ruda, „Ameri“ će otići, ostavivši za sobom prazne rudokope i nebranjenu zemlju.&nbsp;
Nakon toga će se nekom novom Putinu javiti ideja kako Rusija ima istorijsko pravo na teritoriju susjedne Ukrajine i odlučiće da ih „oslobodi novom specijalnom intervencijom“. S tim što ovoga puta Ukrajini neće imati ko da pomogne, odnosno neće imati interesa od toga da im pomogne.&nbsp;
I, samo ne znam čemu se čudimo i šta nas je to zaprepastilo u ovom američkom planu. Ništa drugačije nije bilo ni do sada. Pokušajte da se sjetite, a nije bilo davno, da je cijela vojna akcija protiv Sadamovog ražima u Iraku, bila pokrenuta zbog toga jer su američke obavještajne službe bile „u saznanju“ da Iračani posjeduju nuklearno naoružanje i da je ono ozbiljna prijetnja po cijeli svijet.
I, nakon što su kvazi pregovori popali, i nakon što im Iračani nisu predali nuklearna postrojenja (a, ispostaviće se da nisu imali šta), SAD su pokrenule široku vojnu akciju kojom su porazile Sadamovu vojsku.&nbsp;
I, sada su mogli na miru da traže nuklearna postrojenja. I tražili su ih, veoma uporno i temeljno. Traže ih i dan-danas, 12 godina od prve intervencije. Iako kopaju svuda po iračkoj zemlji niđe ni traga nuklearkama, kažu da ih u tom poslu konstantno ometa to što čim iskopaju malo dublju rupu iz nje, pogle baksuza, izvire ona glupa sirova nafta. Kako je krenulo i kako to za sada izgleda moraće da kopaju još dugo, dugo, sve dok ne iscjede i posljednju kap nafte koja im smeta da pronađu ono... šta ono bješe tražimo?
Slično je bilo i u Libiji, s tim što su se ovdje pojavili kao spasioci Libijaca od njihove vlasti koja ih je decenijama mučila i maltretirala sa besplatnim stanovima, medicinskom zaštitom, školovanjem na prestižnim svetskim univerzitetima... I nakon što su ih „oslobodili“ od tih pošasti sada ih temeljno oslobađaju i od prirodnih bogatstava, nafte prije svega.&nbsp;
I, kako se u istoriji sve iznova i iznova ponavlja, samo se mijenjaju imena aktera, trebali bismo da budemo veoma zabrinuti za svoju budućnost. Jer, ova „jurnjava“ velikih sila za prirodnim bogatstvima, po periferiji ove naše planete je momentum koji smo već gledali. A i cijeli kontekst koji se danas dešava na globalnom planu je, zastrašujuće sličan.
Tridesetih godina 20. vijeka je u Evropi počelo jačanje desničarskih snaga. Italijani su, vođeni Musolinijem, marširali prema Rimu stvarajući nešto što će se ubrzo nazvati fašizmom i šta će biti inicijalna kapisla sveopšteg požara, koji će uskoro zapaliti.&nbsp;
U Sovjetskom savezu i Njemačkoj na vlast će doći dvojica, iako na izgled suprotnih, ideološki veoma sličnih osoba. A, počelo je tako što su se ova dvojica najmoćnijih lidera dogovorili da podijele veliku i nezavisnu Poljsku. Tadašnja Evropa je zapomagala i molila da se to ne radi ali njena snaga je bila toliko mala i beznačajna da na nju niko nije ni obraćao pažnju. Svi preduslovi su bili tu i rat je mogao da počne.
Danas takođe imamo jačanja desnice u Evropi. Italijanska primijerka je liderka partije koja u svojim stavovima baštini nasljeđe Musolinijeve politike. Tramp i Putin se dogovaraju kako da podijele Ukrajinu, sasvim slično onome kako su Staljin i Hitler podijelili Poljsku.&nbsp;
Evropska unija danas, poput Lige naroda četrdesetih godina, ima dobre namjere ali, nažalost, ništa više od toga.&nbsp;
Svi preduslovi su tu.

Ponovo će nas zateći dešavanje istorije

Došla je sa roditeljima pred Vilu. U ruke su joj, dati majka ili otac, dali svijeću koju će uskoro, prvi put u životu, zapaliti za smiraj duša svojih drugara iz škole. Prerano je za tako nešto. Prerano i preteško. Majka je ispratila prema spomeniku đe su mnogi drugi palili svijeće. Bilo je puno i njenih drugarica i drugova. Svi zatečeni i prekinuti u igri sada stoje tu i prate svoja dva draga dječaka. 
Svijeću je jedva zapalila jer su joj promrzli prsti tresli i nije lako bilo savladati strah od tog strašnog mjesta za koje je ona suviše mlada da bude na njemu. Ali, uspjela je, hrabra i prkosna poput svog grada, uspjela je. Onda je ustala i zatrčala se prema majci, zaronila je glavu u njen zagrljaj pokušavajući da sakrije suze kojih se iz nekog razloga stiđela. „Za junacima se ne plače“, odzvanjala joj je neđe davno naučena lekcija. Ali, oni nisu ti junaci, oni su samo mali, zaigrani i nevini dječaci. Čvrsto je držala taj zagrljaj iz kojeg se, u onoj dubokoj tišini, čulo jedno tiho i teško – Ah. 
Pretežak je to uzdah za jednu djevojčicu, jednu desetogodišnju Cetinjanku koja je tog 5. janura došla da posljednji put pozdravi svoje drugare. Preteško je to sve bilo za nju pa iako je ona, a rekoše da jeste besramni i zli, tu po nalogu Kavčana, Đukanovića, Lazovića, Bemaxa...
Da vas kojim slučajem može sresti cetinjskim ulicama, da može a neće jer niste smjeli ni na komemoraciju doći, sigurno bi vam postavila par pitanja.
Zašto vi, sramotni potpisnici one gadosti, kada ste mogli staviti svoje ime iza toga da smo svi onu noć pred Cetinjskom vilom i podgoričkim MUP-om bili poslati i organizovani od strane mafije, ili da citiram: „Poziv na proteste nije glas naroda, već glas Bemaxa, Aca Mijajlovića, kavačkog, škaljarskog i drugih klanova“, niste došli da nas vidite, pogledate u oči i kažete uplakanoj cetinskoj đeci, rođacima, porodici i komšijama poginulih da su mafijaši. Sram vas bilo!
Je li vas stid, Bečiću, što ste onu noć dok su se još brojala tijela ubijenih i dok su se cetinjskom dolinom prolamali jecaji majki, sestara, braće i očeva, odlučili da narodu podmetnete svoju staru fotografiju na kojoj palite svijeću, ne biste li bili prvi koji će to objaviti i time pokupiti veći broj lajkova i pregleda na društvenim mrežama? 
Znate li, Bečiću, da ste time pljunuli i na one za koje ste prvi put palili svijeću, žrtve NATO bombardovanja i na ove cetinjske mučenike? Je li Vam teško da se pogledate u ogledalo kada znate da u vezi sa ovim sramnim činom niste ni pokušali da izvinite žrtvama i njihovim porodicama i da ovo što se uradili nije imanentno čovjeku kao biću, koje bi morao imati makar trunku empatije i samilosti u duši, već lešinaru ili hijeni? 
Da li imate, kao skupina ljudi koja sebe naziva partijom, bilo kakav etički regulator u svojim činjenjima, koji bi vas opomenuo i zaustavio u nevaspitanim i lažavim postupcima? Već danima vaši puleni u bezbjednosnom sektoru, nas lažu o detaljima masakra i prikrivaju već javno dostupne činjenice. Skraćujete video zapise, podmećete informacije, štelujete vrijeme... Da ste se ovoliko trudili da nas sačuvate od ubice koliko danas od istine, ne bismo imali ovu tragediju iza nas.
Odgovorite, đe ono trči ministar prije prvog obraćanja javnosti od strane MUP-a? Da slučajno ne bježi od Mila Đukanovića, jer kako kasnije izjavi ispade da je on za sve kriv, pa na kraju i za njegov osjećaj moralne odogovornosti? Kakav je ono šprint gospodo? Zašto ne objasniti da je jedini razlog trke taj da se stige prvi do mikrofona. Jer i ođe, poput one Bečićeve fotomontaže, ništa nije bitnije od broja pregleda ne društvenim mrežama i medijima.
Stidite li se makar malo, zbog toga što ste podmetnuli fotografiju nepoznate osobe kao ćerke jednog od vlasnika kompanije Bemax, čime ste pokušali da napravite vezu između studentskog protesta i predstavite Bemax i gore pomenute kao organizatore? Kada je otkriveno da djevojka sa vaše podmetnute fotografije nije ona za koju ste pisali da jeste, vi ste kukavički, bez imalo stida, fotografiju obrisali. To što ste dvije osobe lažno optužili, javno ocrnili, denuncirali i uznemirli, lagali javnost... ma koga briga za to, nova laž se već kuva.
Da li je moguće da niste osjetili nikakvu moralnu ili funkcionalnu obavezu da se pojavite na komemorativnoj sjednici povodom pogibije 12 Cetinjanki i Cetinjana i da kao svoju odbranu zašto se niste pojavili napišete da niste znali za komemoraciju, odnosno da niste bili obaviješteni? 
Kako to da je partija koja veoma pomno i studiozno vodi računa o svim svojim protivnicima, kroz razne arhive i dosijee, partija koja ima foto galeriju svih potencijalnih meta koje će se u jednom trenutku pokazati kao korisne za podmetačinu i uvlačenje u blato, partija koja vodi „štazijevsko“ praćenje svih profila na društvenim mrežama osoba koje ne misle poput vas, bila neobavještena o komemoraciji na Cetinju? 
Nije moguće, naravno. Znali ste, samo što niste imali hrabrosti da se pojavite jer znate da vam pred porodicama nastradalih neće proći priča o tome kako niste vi ni za šta krivi.
Kažete da Lazović iz zatvora upravlja dešavanjima u Crnoj Gori, policijom, službama..., pa zar to ne znači da ste nesposobni da se bavite bezbjednosnim poslovima, ukoliko ne možete da se suprostavite osobi koja je iza rešetaka?
I, sve ovo i još puno toga bi vas pitao svaki Cetinjanin ili Cetinjanka da vas đe mogu sresti i da vi imate petlje da se sa njima suočite jer njima ne biste mogli bezočno lagati i podmetati. Oni znaju odlično šta je moral i poštenje jer su odrasli u Gradu heroju u kojem su se, svakodnevno susrijetali na ulici sa jednim Lesom Ivanovićem, Pavlom Đonovićem, Filom Filipovićem, Danilom Kišom, Dadom Đurićem... koji su im prenosili univerzalna znanja o časti, pravdi i slobodi.

Demo(n)kratija

Nikako, već danima, da saznamo ko je uništio specijalnu letilicu Vojske Crne Gore vrijednu oko 100.000 eura, a koja se bezuspješno i, fatalno po nju (letilicu), koristila za traženje odbjeglog starca po bjelopoljskim selima.&nbsp;
Ovo posebno čudi jer je direktno u vezi sa ministarstvom koje se, od kako ga vodi ministar Krapović, očitalo kao ultra transparentno. Sjetite se šta smo sve, a nismo zaista morali ni željeli, saznali iz ovog ministarstva u potonjih pola godine.&nbsp;
Saznali smo koliko koštaju cipele ministra Krapovića. Saznali smo i da su cipele lažne, da ne postoje i da cipela nikada nije ni bilo, jer fotografija hoće da slaže a ministar, daleko se kazalo, neće.&nbsp;
Dobili smo informaciju, takođe iz prve ruke od ministra, kako je general Lazarević iskoristio prostor u kamionu vojske da, za svoje potrebe, preveze neki motocil. Vidite, nije ovo ministar saopštio iz neke loše, zadnje namjere, već iz čisto profesionalne dužnosti da se sve transparentno, javno i bez ikakvih uzusa i moralnih normi saopšti, apsolutno sve.
Pod ovo sve se podrazumijeva sve ono što se ne tiče njega lično, naravno.
Tako da još nismo (a kada ćemo, ne znamo) saznali kako su kupovani brodovi od Franscuske za potrebe mornarice, koja je njihova stvarna cijena, detalje iz ugovora, procedure nabavke i kupovine... A nećemo saznati ni koja je to analogna stranačka uhljeba upravljala sa digitalnom letilicom vrijednom oko 100 nepostojećih ministarskih cipela.&nbsp;
I, kada malo bolje sagledamo sve ovo šta je izašlo, iz ministarstva Vojske Crne Gore, a nije zaista trebalo, i šta sve nije a moralo je, ova posljednja informacija o uposlenicima ovog ministartsva, koji su uhapšeni na Kosovu, baš nimalo ne čudi.
Naime, nakon hapšenja i određivanja pritvora, u trajanju od najmanje mjesec dana, dvojici pripadnika Vojske Crne Gore, ministar je saopštio:
"Upoznat sam sa slučajem koji se dogodio na Kosovu, kao i svi ostali, primarno putem medija. Oba pripadnika Vojske Crne Gore koji su lišeni slobode su u sistemu već duže vrijeme, jedan od 2011. a drugi od 2022. godine. Prema mojim saznanjima i ocjenama njihovih starješina riječ je o dobrim i uzornim pripadnicima Vojske Crne Gore. U ovom trenutku obojica se zvanično nalaze na bolovanju”.
Kakav nam je bezbjedonosni sektor od kako su ga preuzele Krapovićeve Demokrate, zaista ne čudi da je on, ministar Vojske, iz medija saznao da su mu dvojica službenika uhapšena u stranoj državi zbog izazivanja i podrivanja nacionalne i etničke netrpeljivosti.&nbsp;
Da smo kojim slučajem zaratili sa Kosovom, ministar bi o tome, sve su prilike, saznao preko Instagrama, ali da zaobiđemo ovu suludost u bezbjednosnim strukturama, ođe ima jedan detalj koji ozbiljno remeti čak i ovo stanje, koje odavno nije normalno. Ova dvojica “kad se vojska na Kosovo vrati” su na bolovanju. “Aperisani”, što bi kazali mimeri.&nbsp;
I, ministar, bez zadrške ili ma kakve mentalne ustave izjavi da mu zaposlenici, koji su na bolovanju, odnosno koji su spriječeni da dolaze na posao zbog zdravstvenih problema, prave međudržavne incidente.
Šta bi uradili da su u punoj radnoj sposobnosti, bolje i da ne pitamo.
Kaže dalje ministar da ovim uzornim momcima neće “preko koljena” suditi, veće će sačekati da se utvrde sve činjenice. Ovako je postupao i sa generalom Lazarevićem, sve čekajući da se utvrde činjenice.&nbsp;
Nego, ministre, čekali ili ne, jedno je sigurno. U ministarstvu koje vodite vam se udružuju službenici na bolovanju radi zajedničkih ekskurzija. Operacija “Aperisani na bolovanju” valjda bi bio neki prigodan vojno-tehnički termin.&nbsp;
I dok ministar Krapović čeka da mu radnici donesu doznake, on će se pozabaviti mnogo bitnijim državnim pitanjem. Kako da sa 1-2% podrške građana koju ima u rodnoj Budvi, zadrži poziciju ministra?
Ali, zato pritvoreni, radno skrhani pripadnici Vojske za to vrijeme ne treba da brinu ni o čemu, jer se veliki zaštitnik svih imaginarnih i “nije se desilo” pohoda na Kosovo, Marko Kovačević, digao u njihovu odbranu.&nbsp;
Dobro, ovo digao je možda malo prenaglašeno, ajde recimo podigao glas, mada i to ne odgovara istini. Neka bude ovako - Marko je tiho, umuklo, u sebi, stao u zaštitu ove dvoijice kosovskih mučenika (mučenici, zbog poremećenog zdravstvenog stanja).
- Izdržite nedaće u koje ste zapali, pomoći ćemo u skladu s mogućnostima - poručio im je Kovačević odmah nakon hapšenja.
Nego, momci, da vam ja ovo prevedem.&nbsp;
Kovačević je u stvari mislio: Braćo, izdržite jos mjesec dana dok traje taj pritvor pa će vas onda, valjda pustiti, a mi ćemo to predstaviti kao našu veliku pobjedu, samo da prođe. Reći ćemo kada vas po sili zakona puste da je to bilo zbog našeg diplomatskog pritiska i odlučnosti da čuda napravimo u suprotnome, samo vi, braćo, izdržite.
Mi za ovih mjesec dana nećemo ništa raditi, junački ćemo ćutati kao zaliveni da vam ne bi, zbog nas, produžili taj pritvor. Mi sve ovo zbog vas, braćo, radimo, to znate.
A, mogu da vam produže pritvor ako budu htjeli jer to je tamo njihovo. Ovo što mi ođe pričamo da je naše i da tamo kreće vojska, i da je će dogodine sve biti kao nekad u Prizrenu, to vam je priča za mase, da malo popalimo…&nbsp;
Evo ja lično bih se spustio dolje samo da smijem, vjerujte mi, braćo, da bih, nema toga ko bi me zaustavio samo da znam da neće i mene uhappsiti. A, ja bih, braćo, propao na tu njihovu, zatvorsku hranu, vama je lakše jer ste na bolovanju pa svakako morate na dijatalnu ishranu, taman vam se poklopilo, pa zar nije braćo?
Zvao sam i ovo moje munje iz Tvrdoša ali su od onoga dana svi van dometa, računam, mora da su već krenuli “dole”, pa su u romingu.
Braćo, evo svi ođe zajedno u frontu brojimo dane do vašeg povratka.&nbsp;
Izdržite, vama je najteže, ma ni nama nije lako!!!

Operacija „Aperisani na bolovanju“ ili: Kad se dva vojnika na Kosovo vrate

Vjerujem da se svi dobro sjećate one fantastične scene iz Kustiričinog remek-djela „Podzemlje“, u kojoj jedan od aktera kaže: „Ušo majmun u tenak, biće katastrofe“. Ova je replika u savršeno prenešenom značenju dala sliku, tumačenje i očekivanja umjetnika prema onome šta će se dogoditi sa našom, tada, zajedničkom zemljom. Majmun je simbol vlasti koja je vodila državu (tenk) u tim vremenima velikih izazova. Šteta što se tim izazovima ni veliki umjetnik nije odupro i što su ga odvukli na sasvim suprotnu stranu od onoga šta je stvarao, što je potvrdio još jednom da etika i estetika ne moraju uvijek ići zajedno.&nbsp; Nego, to je za neku drugu temu. Mi ćemo danas o našem lokalnom „tenku“ i njegovim vozačima. Prije neki dan kaže Vučić, tatko od ovih naših „osvježivača“, kako je miris asfalta naljepši miris na svijetu. Ovi njegovi iz Glavnog grada Podgorice to ozbiljno shvatili pa krenuli odmah da šire taj divni miris osvježenog asfalta po predizbornoj Podgorici. I, reći će neko kako je i DPS decenijama asfaltirao pred izbora. Jeste. I, ne samo on. Rade to sve političke partije i pojedinci koji žele da produže svoja postavljenja za još jedan mandat. Rade to svuda po svijetu, pa po tome ovi „naši“ nisu mimo-svijet. Ali su mimo-svijet i mimo-narod po svemu ostalome. Da ne bih puno opisivao, dobro pogledajte fotografiju iznad teksta i razmislite da li u vašoj porodici, komšiluku, široj rodbini postoji neko „ovoliko mudar“ da uradi nešto ovako. Znam, sada će većina vas reći naravno da nema jer niko ne želi priznati da među svojima imate i nekog šašavog, a svi znamo da ih ima suda i u svim sredinama. Ima ih, i šta da se tu radi, ali ođe je problem sasvim drugačije prirode i pitanje se podstavlja samo od sebe.&nbsp; Kako to da su se svi ti „premudri“ sastavili, formirali partije, postizborne koalicije i uspostvili se kao vlast u glavnom nam gradu? Kako ste nastali znamo, ali kako vas Bog (SPC) sastavi i zašto - ostaje velika tajna?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240921070956_b4aca27dbc04043c98ad10d0e7bd4ab1f70d40d9f5414e2c0f3159aa0d285467.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240921070956_b4aca27dbc04043c98ad10d0e7bd4ab1f70d40d9f5414e2c0f3159aa0d285467" data-rendition-name="original" width="1079" height="1074" loading="lazy" alt="klupa"> </figure>  I, na nju bi samo veliki „tajnovidac“ mogao odgovoriti, ali kako njega više nema ostaje nam da sačekamo da nam se najavljeni beranski spomenik obrati i kaže zašto.&nbsp; Ovo, naravno, uz zadovoljenje dva uslova. Prvog, da Ervin i ekipa ne obore Vladu zbog verbalnog delikta pokojnika, i drugog - da Ervin i ekipa ne obore Vladu zbog verbalnih, personalnih i čvrstih stavova živih članova Vlade i skupštinske većine koji su značajno rigidniji od pokojnikovih. Koliko zaista treba da vas bude baš briga i koliko treba da ste nazainteresovani za svoj posao i generalno za potrebe građana pa da uradite ovako nešto? I, nije ovo samo primjer nečijeg pojedinačnog neznanja i bahatosti, već je slika jednog vremena. I to ružna slika koja će, nadam se, ostati za nama. I, uporedite sva ova predizborna obećanja koja nam se plasiraju svaki dan sa ovim što vidite ispred sebe. Utrkuju se ko će prije da izgradi bulevar Vojislavljevića do te mjere da ne bi bilo iznenađenja da dobijemo dva bulevara, jedan predsjednički i drugi premijerski, pa svako da bira kojim će ići. Spajićev će, naravno, biti puno brži jer će se raditi inovativnom japanskom Paf-Paf metodom. Samo još da zamolimo građane da pomjere parkirane automobile, bicikla, karivolice i dječja kolica jer će sigurno biti „zaobiđeni“ u procesu asfaltiranja poput ovog „Nikšićanina“ u Staroj varoši.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240921070956_24859384a1c7c201f14d1c4c44de5dac31f61f6ce8c1bb04e36ab176fe21facb.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240921070956_24859384a1c7c201f14d1c4c44de5dac31f61f6ce8c1bb04e36ab176fe21facb" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="auto"> </figure>  Neko će se zapitati šta bi bilo da je bilo više parkiranih automobila u trenutku asfaltiranja i da li bi sve na isti način „oivičili“, a zapitaće se neko i kako će nam izgledati onih najavljenih šest auto-puteva koje Spajić planira izgraditi za tri godine, kada nisu u stanju ni parking da asfaltiraju. A, nisu bili u stanju ni smeće da pokupe, parkove da pokose, ni da uposle već kupljene gradske autobuse, ni da postave gradski imobilijar tamo đe mu je mjesto... Čak nisu izgradili ne onih nekoliko „deficitarnih“ pravoslavnih hramova koje je gospođa Borovinić-Bojović najavljivala kao glavni strateški infrastrukturni projekat pred prethodne izbore. Ništa od toga nisu uspjeli uraditi, a ovo što jesu – mnogo bi bolje bilo da nisu. Uostalom, pogledajte fotografije, one govore više od svih riječi.&nbsp; I, ne, nisu fotomontaža, već samo blamaža.

Podgorički South Park

Ostalo je još tri sedmice do izbora u Podgorici, i ovi će kao i svi prethodni biti istorijski, presudni, sudbinski, sad ili nikad, drž' gaće - drž' levor. No, ipak će se po nekim detaljima razlikovati od onih prethodnih iz 2022. godine. Sada bi podgorički šereti kazali – razlikuju se po tome što profesor Mujović sada radi za PES, za razliku od 2022. kada je radio za... I, sve ovo oko njega, kao nosioca jedne od listi, ali i drugih koji su titulari i predvodnici svojih partija ili koalicija se razlikuje od prethodnih izbora u par bitnih elemenata. Nego da krenemo redom ili samo rendom što bi kazali Staropodgoričani. <h2>E, moj brale!</h2> PES je ponovo okrenuo igricu i u političku praksu uvrstio nešto čega nema ni u jednoj političkoj teoriji. Nosioca liste NEMA na izbornoj listi te partije. Odnosno, ukoliko glasate za listu koja se zove „Još jače – prof. dr Saša Mujović“ vi ćete glasati samo za ovo „još jače“ jer Mujovića prosto nema, ili što bi rekli u onom legendarnom YouTube uradku – Đe ovi čo'ek ma'ko, ne mogu ga nać. U stvari, kada pogledate ko je sve na toj listi nećete glasati čak ni za ovo „još jače“, jer na njoj imate pet aktuelnih ministara i nekoliko poslanika. Od njih sigurno ne možete očekivati da ostave te pozicije i prihvate se komunalnih problema grada, pa će vaš glas, ukoliko sve ovo uspijete „skuvati“, otići nečemu što se zove – „još“. I to ne samo „još“ nego „hoćemo još jedanput“ i to Oliveru Injac. E, sada, kako nju neće niko, čak ni ovi njeni koji nisu imali hrabrosti da je postave na čelo liste, dosjetili su se da je ovako „na mala vrata“ uguraju u još jedan mandat. A, dok birači ne uspiju da shvate za koga će zaista glasati, ostaje im da se igraju i zanimaju novim političkim izazovom, zvanim #MujovićChallenge, ili - pronađi fotografiju profesora Mujovića iz 2022. sa nekog od političkih štabova DPS-a. Za sada DPS-ovci postuju fotografije, a profesor se brani kako nije na njima, ili kako nije znao da je to gdje je uslikan baš bio izborni štab DPS-a. A, hoće to da se desi, zaluta čo'ek na pogrešnu konferenciju i tek dvije godine kasnije shvati đe je bio, i zašto nije. Posebno je simpatičan, iako veoma nemušt, pokušaj pravdanja kroz screenshot viber poruku koju je navodno baš sa tog sastanka DPS-a, on, Mujović, poslao svom mentoru, rektoru Božoviću.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240907110928_6adf5b93c4290686b70114fa21fa8d37e0b0764a7d1b9589e71a4381077b10cd.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240907110928_6adf5b93c4290686b70114fa21fa8d37e0b0764a7d1b9589e71a4381077b10cd" data-rendition-name="original" width="398" height="600" loading="lazy" alt="prepiska božović"></figure>  Beskrajno je zanimljivo i veoma simptomatično što u toj poruci jedan drugog imenuju sa „Brale“. Sjećate li se partizanskih filmova u kojima je ovo „Brale“ bio zaštitni zov onih dječaka sa bradama. Zanimljiv pokušaj, ali suviše infantilan čak i za naš IQ. <h2>Tuci me, to je sve za moje dobro</h2> Još jedna lista na svom čelu, kao nosioca, ima osobu koja ni u kojoj varijanti neće biti budući gradonačelnik Podgorice, jer ni on nije na listi predloženih odbornika. Aktuelni predsjednik države, „Jakov bez partije“, odlučio je da se pojavi, kao zaštitno lice, na listi „Za bolju Podgoricu“. I, ođe kao i na prethodnoj listi imamo pokušaj sakrivanja tragova i privlačenja glasača na lik i djelo nosioca liste, ovog puta predsjednika države Milatovića. I, pored toga što ovo nije politički pošteno a ni poznato u praksi, ima smisla za ovu političku grupaciju, jer zaista nisu imali koga drugog postaviti kao zaštitno lice. Kažu, da tetka nije htjela a da „sreća strikova“ nije dovoljno fotogeničan. Odnosno, imalo je da se Milatović nije još jednom izblamirao i sve nas zajedno osramotio. Elem, sjećate li se onog starog snimka iz devedesetih u kojem Milošević, ne znajući da je sniman, viče na dva Bulatovića, Momira i Predraga, zbog loše sprovedene politike Beograda u Crnoj Gori. Crnogorska javnost je tada prvi put vidjela na koji način se, kao prema slugama, odnosi Milošević prema crnogorskim poslušnicima. E, tada se tako nešto moralo „profesionalno“ snimiti, a sada isto to možemo da gledamo uživo, i to na međunarodnom forumu. Gledali smo kako Vučić „kara zvijezdu Danicu“, i kako mu ona niti smije niti umije odgovoriti. I, ovo je vidio cijeli svijet. Nadam se da ga je bar procent sramota koliko je nas koji smo to sa gađenjem i mukom gledali. Ali, šta smo drugo i očekivali od nekog kome su gore pomenuti „sužnji“ politički i moralni uzori. <h2>„Sejdefizacija“ Podgorice</h2> Da je živa, Ksenije Cicvarić bi sigurno bila među kolegama muzičarima one noći na trgu Bećir bega Osmanagića, i pjevala svojoj Podgorici najljepše stihove koje je starovaroška kaldrma iskomponovala. Ali, sigurno bi i njenu „Milicu“ i „Sejdefu“ proglasili islamizacijom Podgorice. Infantilni ratni pokliči u pjesmi Danice Crnogorčević i litijaško „ludilo“ sigurno su bili umjetničko-građanski performansi i zato ih „novinari“ i čuvari pravoslavlja nisu tada targetirali kao što to čine sa nečim što je antipod svega onoga šta su naškrabali na svojim rasističkim portalima. Uostalom, siguran sam da će više od 70 odsto Podgoričana uvijek izabrati da budu „islamizirani“ Ksenijinim stihom „Kad se Jovo iz Stambola vrati“ nego li onim „Kad se vojska na Kosovo vrati“. I, dok iščekujemo podgoričke izbore i nove političke vratolomije, zapamtite da možete mirno i sigurno da spavate jer na vas pazi Vojska Crne Gore bez glavnog zapovijednika, MUP kojem u ovom trenutku nedostaje 1.500 policajaca, a da na našu međunarodnu poziciju pazi predsjednik koji ne smije da kaže kojim jezikom zbori i nedostajućih 27 ambasadora. Samo nam ministara ne fali. Oj-ha!!!

Ne kuju se konji po Mjesecu

Službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Zapad“, Odjeljenja bezbjednosti Nikšić, lišili su slobode D.J. (33), koji se potraživao shodno naredbi Osnovnog suda u Nikšiću radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od tri godine.
Kako je saopšteno iz Uprave policije, D.J. je pravosnažno osuđen zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Intenzivnim operativnim radom na terenu i preduzimanjem više policijskih aktivnosti, službenici nikšićkog Odjeljenja bezbjednosti locirali su i uhapsili ovo lice, koje je potom sprovedeno u UIKS na izdržavanje kazne.
Uprava policije poručuje da će i dalje nastaviti pojačane aktivnosti na pronalasku lica koja izbjegavaju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka.

Nikšić: Uhapšen muškarac koji je izbjegavao izdržavanje trogodišnje kazne zatvora

Odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Bijelom Polju, Asmir Pućurica, reagovao je na izjave predsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića, ocjenjujući da je riječ o „teatralnom i očajničkom pokušaju političke kampanje“.
Pućurica poručuje da Milatović, ukoliko želi da se bavi političkim nadmetanjem, to ne može činiti iz pozicije predsjednika svih građana Crne Gore.
– Slučajnom predsjedniku Crne Gore treba da bude jasno da kampanju, koju očajnički vodi obijajući pragove, ne smije voditi u ulozi predsjednika svih građana – navodi se u njegovom reagovanju.
On podsjeća Milatovića na odluke iz perioda kada je bio ministar u „apostolskoj“ Vladi.
– Ako se već poziva na „pohare“ i „pljačke“, valja podsjetiti da je on postavio svoju suprugu u CGES, a svog druga u Montenegro Works – kompaniju koja je, prema svim pokazateljima, služila namirenju interesa partijskih prijatelja – poručuje Pućurica.
Nadalje, tvrdi da Milatovićeva ekonomska politika „nije ostavila dobre rezultate“.
– On je kumovao gašenju nacionalnog avioprevoznika, zbog čega i danas trpi crnogorska privreda. Za njegovog mandata nastavljen je i sunovrat KAP-a i rastući pad izvoza, koji aktuelni premijer Spajić samo produbljuje – navodi odbornik DPS-a.
Pućurica podsjeća i na spor sa Aman Resorts-om.
– Milatović je takođe učestvovao u raskidanju saradnje sa renomiranim hotelskim lancem, što je građane koštalo više od pola miliona eura i udaljilo Crnu Goru od svjetskih turističkih trendova – ističe on.
Odbornik DPS-a ocjenjuje da Milatović danas „pokušava da prisvaja teme radnika i propalih fabrika“, dok zanemaruje politički kontekst devedesetih.
– Dok danas glumi zaštitnika radnika, zaboravlja da je politika njegovih ideoloških prethodnika držala Crnu Goru u sankcijama i izolaciji. Da nije Đukanovićeva politika krajem devedesetih istrgla Crnu Goru iz kandži onih kojima se Milatović danas divi, o našoj sudbini bi se pitalo u Beogradu – navodi Pućurica.
Na kraju, poručuje:
– Ako spašava svoju političku karijeru, neka to radi kao lider partije koju godinama osniva, a nikako da dovrši – a ne preko leđa građana, kojima već pet godina nema šta da ponudi.

Pućurica: Milatovićeva „zabrinutost“ za Bijelo Polje još jedan pokušaj političke manipulacije

Uprava Glavnog grada na čelu sa gospodinom Sašom Mujovićem, zbog neefikasne realizacije Budžeta u narednu godinu prenosi 38 miliona, kazao je odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) Filip Terzić.
Terzić je na mreži X naveo da bi red bio da Mujović ispoštuje dato obećanje i isplati zimnicu zaposlenima, koji se danas suočavaju sa rekordnim cijenama hrane, stanarina, vode, struje, parkinga, a uskoro i usluga Čistoće.
- Novca ima, volje nema - konstatovao je Terzić

Terzić: Novca za zimnice zaposlenih u Glavnog gradu ima, ali ne i volje

Evropska komisija izrekla je danas kaznu od 120 miliona eura kompaniji X zbog kršenja obaveza transparentnosti prema Zakonu o digitalnim uslugama (DSA), saopštila je Komisija. Ovo je prva odluka Komisije o neusklađenosti sa ovim zakonom.
Prekršaji kompanije X uključuju obmanjujući dizajn njenog „plavog bedža“ (plave oznake za verifikaciju naloga), nedostatak transparentnosti u njenoj arhivi oglasa i neuspjeh da obezbijedi pristup javnim podacima za istraživače, navodi se u saopštenju.
<h2>Obmanjujući dizajn „plavog bedža“</h2>
- Upotreba "plavog bedža" za "verifikovane naloge" obmanjuje korisnike. Ovo krši obavezu iz DSA prema kojoj platforme moraju da zabrane obmanjujuće dizajnerske prakse u svojim uslugama - navodi Evropska komisija.
Kako se pojašnjava, na platformi X svako može da plati da dobije "verifikovani" status bez da kompanija suštinski proveri ko stoji iza naloga, što korisnicima otežava procjenu autentičnosti naloga i sadržaja sa kojima stupaju u interakciju.
- Ova obmana izlaže korisnike prevarama, uključujući krađu identiteta, kao i drugim oblicima manipulacije od strane zlonamjernih aktera. Iako DSA ne zahteva verifikaciju korisnika, on izričito zabranjuje platformama da lažno tvrde da su korisnici verifikovani kada takva provjera nije izvršena - upozorila je Komisija.
<h2>Nedostatak transparentnosti u arhivi oglasa na X</h2>
Arhiva oglasa kompanije X ne ispunjava zahteve DSA u pogledu transparentnosti i pristupačnosti, navodi Evropska komisija.
- Pristupačne i pretražive arhive oglasa od ključnog su značaja za istraživače i civilno društvo u otkrivanju prevara, hibridnih prijetnji, koordinisanih operacija informisanja i lažnih reklama - navodi se u saopštenju.
X uvodi dizajnerske elemente i barijere za pristup, kao što su prekomjerna kašnjenja u obradi, što, kako se ocjenjuje - podriva svrhu arhiva oglasa.
Arhiva takođe ne sadrži ključne informacije, poput sadržaja i teme oglasa, kao ni pravnog subjekta koji ga je platio. Ovo, prema navodima iz saopštenja - otežava istraživačima i javnosti da nezavisno ispitaju potencijalne rizike u onlajn oglašavanju.
<h2>Neuspjeh u obezbejđivanju pristupa javnim podacima za istraživače</h2>
X ne ispunjava svoje obaveze prema DSA u vezi s pružanjem pristupa javnim podacima platforme istraživačima, utvrdila je Komisija.
Na primjer, uslovi korišćenja kompanije X zabranjuju kvalifikovanim istraživačima da samostalno pristupaju javnim podacima, uključujući scraping (scraping je tehnika automatskog prikupljanja podataka sa veb stranica pomoću specijalnih programa).
Pored toga, kako se navodi, procesi za pristup javnim podacima nameću nepotrebne prepreke, čime se efektivno podriva istraživanje sistemskih rizika u Evropskoj uniji.
- Kazna izrečena danas izračunata je uzimajući u obzir prirodu ovih prekršaja, njihovu težinu u pogledu broja pogođenih korisnika u EU, kao i njihovo trajanje. Ovo je prva odluka o neusklađenosti prema DSA - zaključuje se u saopštenju.
<h2>Šta su sljedeći koraci</h2>
X sada ima 60 radnih dana da obavijesti Komisiju o konkretnim mjerama koje namjerava da preduzme kako bi okončala kršenje člana 25(1) DSA, koje se odnosi na obmanjujuću upotrebu plavih bedževa.
Dalje, X ima 90 radnih dana da Komisiji dostavi akcioni plan u kojem će navesti neophodne mjere za rješavanje kršenja članova 39 i 40(12) DSA, koji se odnose na arhivu oglasa i pristup javnim podacima za istraživače. Odbor za digitalne usluge imaće mjesec od prijema akcionog plana kompanije X da iznese svoje mišljenje.
Komisija će zatim imati još mjesec da donese konačnu odluku i odredi razuman rok za sprovođenje.
Neispunjavanje obaveza iz odluke o neusklađenosti može dovesti do periodičnih kazni, ukazuje se u saopštenju i dodaje da Komisija nastavlja da sarađuje sa X "kako bi obezbijedila poštovanje ove odluke i DSA uopšte".
Podsjetimo, 18. decembra 2023. Evropska komisija pokrenula je formalni postupak radi procjene da li je X možda prekršio DSA u oblastima povezanim sa širenjem nezakonitog sadržaja i delotvornošću mjera za borbu protiv manipulacije informacijama, za koje se istraga nastavlja.
Ovi postupci takođe su obuhvatali upotrebu obmanjujućeg dizajna, nedostatak transparentnosti oglašavanja i nedovoljnu dostupnost podataka za istraživače, za šta je Komisija 12. jula 2024. usvojila preliminarne nalaze i danas donijela odluku o neusklađenosti.

Evropska komisija kaznila X sa 120 miliona eura

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović podnio je ostavku na sve funkcije u toj partiji, potvrđeno je Portalu ETV.
Janović je odluku objavio i na mreži X, a dalji angažman u politici nastavlja kao nezavisni poslanik.
- Obavještavam vas da više nijesam član Demokratske partije socijalista Crne Gore. Samim tim, prestaje i moje članstvo u Glavnom odboru. Takođe vas obavještavam da DPS može da raspolaže sa mojim mjestima u tri skupštinska odbora – Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za antikorupciju i Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Svoje dalje bavljenje politikom nastaviću kao nezavistan poslanik - naveo je Janović u ostavci.
Bez obzira, kako je istakao, na razlike koje u razmišljanjima o budućnosti DPS-a, zahvalio se na korektnoj i sadržajnoj saradnji i svima poželio uspjeh u budućem životu i radu.
- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem - poručio je Janović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikolaJanovic%2Fstatus%2F1996633773774155844%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996633773774155844%7Ctwgr%5E6108ed308730d64b44a3132528d71d68585f33a4%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Janović je bio član Glavnog odbora DPS-a, a do marta ove godine bio je i član Predsjedništva te stranke. Poslaničku funkciju je obavljao od 2020. godine.
Janović je ranije naznačavao da DPS mora da napravi zaokret u djelovanju i razmišljanju i u više navrata imao drugačije stavove od onih koji su dominantni u stranci.
Bio je ministar sporta i mladih od 2016. do 2020. Kao uspješni vaterpolista osvojio je brojne titule, a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore 2013. godine.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne "osmice”. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje "ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Nikola Janović napustio DPS, ostaje nezavisni poslanik: Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Tag: bojan-duranovic

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

O nagrađenima sve najbolje

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Ponovo će nas zateći dešavanje istorije

Demo(n)kratija

Operacija „Aperisani na bolovanju“ ili: Kad se dva vojnika na Kosovo vrate

Podgorički South Park

Ne kuju se konji po Mjesecu

Nikšić: Uhapšen muškarac koji je izbjegavao izdržavanje trogodišnje kazne zatvora

Pućurica: Milatovićeva „zabrinutost“ za Bijelo Polje još jedan pokušaj političke manipulacije

Terzić: Novca za zimnice zaposlenih u Glavnog gradu ima, ali ne i volje

Evropska komisija kaznila X sa 120 miliona eura

PRATITE TVe UŽIVO