Istraživači upozoravaju: Što više razgovaramo sa AI, postajemo sličniji robotima

Znamo da vještačka inteligencija mijenja savremeni život na bezbroj načina, utičući na sve, od naučnih istraživanja do obrazovanja učenika. Međutim, manje je jasno kako sve veća upotreba ovih naprednih alata u korisničkim službama, poput onih u maloprodaji i zdravstvu, utiče na nas kao potrošače.

Novi teorijski rad objavljen u časopisu AI & Society navodi da bi provođenje mnogo vremena u interakciji sa vještačkom inteligencijom u korisničkoj podršci moglo da dovede do toga da usvajamo obrasce koje ovi robotski sistemi lakše obrađuju, uključujući oponašanje načina na koji komuniciraju.

Ironično, autori studije navode da, dok AI botovi postaju sve sličniji ljudima i sve ih je teže razlikovati od stvarnih osoba, barem kada je riječ o razmjeni tekstualnih poruka, mi bismo mogli da počnemo da preuzimamo određene osobine mašina sa kojima razgovaramo i tako postajemo manje nalik sebi.

Istraživači koriste termin "robotoidna ljudskost" kako bi opisali mogući način na koji bi ponovljene interakcije sa vještačkom inteligencijom mogle da promjene naš doživljaj sopstvenog identiteta.

Međunarodni tim istraživača koji stoji iza studije pretpostavlja da kroz ponovljene interakcije sa tehnologijom postajemo "kompatibilniji sa AI", ograničavajući svoje neobičnosti, osobenosti i nepredvidivost.

"Društveni roboti u korisničkim službama dizajnirani su tako da oponašaju gestove, govor i emocionalne signale kako bi kod korisnika izazvali kognitivne i emocionalne reakcije", kaže Inči Toral-Manson, istraživačica marketinga sa Univerziteta u Birmingemu u Velikoj Britaniji.

Kako navodi, njihovo istraživanje proučava kako interakcija sa ovim antropomorfizovanim robotima može da stvori dvosmjerni uticaj, pri čemu roboti postaju sličniji ljudima, a ljudi sličniji robotima, što se naziva "robotoidnom ljudskošću".

Studija je u potpunosti teorijska, tako da nisu sprovedeni eksperimenti na ljudima tokom dužeg vremenskog perioda kako bi se izmjerili efekti interakcije sa vještačkom inteligencijom. Međutim, okvir koji je tim razvio zasniva se na prethodnim istraživanjima interakcije između ljudi i robota.

U središtu njihove argumentacije nalazi se činjenica da je vještačka inteligencija dostigla nivo na kojem može prilično uspješno da pruža korisničku podršku i vodi prirodan razgovor. Osim toga, može da se prilagođava pojedinačnim korisnicima, na primjer pamćenjem onoga što je ranije rečeno.

Time se briše granica između bota i čovjeka, zbog čega komunikacija može da djeluje društvenije, a vještačka inteligencija "življe" nego ikada ranije.

"Potrošač nešto uradi, robot odgovori, a uz ponovljeno izlaganje potrošač vremenom usvaja taj način komunikacije", kaže Selčen Ozturkčan, stručnjakinja za menadžment inženjering sa Univerziteta Lineus u Švedskoj.

Ona dodaje da "mašinsko učenje i vještačka inteligencija mogu dodatno da pojačaju ovaj proces, prilagođavajući ponašanje robota na osnovu reakcija korisnika i omogućavajući robotu personalizovanije oponašanje ljudskog ponašanja“.

Istraživači dalje pretpostavljaju da bi to moglo da utiče i na naš doživljaj sopstvenog "ja", odnosno sliku koju stvaramo o sebi kao pojedincima.

Dok su reakcije stvarnih ljudi koje utiču na našu sliku o sebi često neočekivane i izvan naše kontrole, kod AI robota one su afirmativne, zasnovane na statistici i vođene algoritmima. Hipoteza istraživača je da bismo vremenom mogli da počnemo da oponašamo neke od obrazaca koje algoritam nagrađuje.

"Kod ljudi urođeni instinkt za oponašanjem može da dovede do toga da počnu da uzvraćaju komunikacijske obrasce robota, čime i sami postaju sličniji robotima", kaže Ozturkčan.

Drugim riječima, vještačka inteligencija je dizajnirana tako da najbolje odgovara na verziju nas samih kojoj su "izglađene" ljudske osobenosti. Studija pretpostavlja da bismo, kroz ponovljene interakcije, mogli nesvjesno da počnemo da se približavamo takvom identitetu kako bismo dobijali bolje odgovore i lakše vodili razgovore.

Naravno, sve ovo tek treba eksperimentalno provjeriti, ali ovi istraživači nisu prvi koji upozoravaju da interakcija sa vještačkom inteligencijom može da promjeni način na koji razmišljamo i izražavamo se kao ljudi.

Ljudski mozak se i dalje razlikuje od vještačke inteligencije na mnogo načina, a autori studije zabrinuti su da bi usluge posredovane vještačkom inteligencijom mogle da suze spektar veoma ljudskih načina na koje ljudi razumiju i predstavljaju sebe.

Za sada, ovo bi moglo da nas podstakne da obratimo pažnju na trenutak kada koristan alat počne da oblikuje način na koji vodimo razgovor.

"Roboti i vještačka inteligencija danas su uobičajeni u korisničkim službam", kaže Žan-Pol de Kros Peronar, stručnjak za razvoj poslovanja sa Univerziteta Arhus u Danskoj.

Kako dodaje "zbog toga je važno da razumijemo kako ljudi komuniciraju sa njima, kako bi kompanije mogle na najbolji način da koriste tehnologiju koja im je na raspolaganju, a da pritom postupaju etički".