Srpska pravoslavna crkva (SPC) i veliki dio intelektualne elite glavni su tvorci i širitelji velikosrpske ideologije. Najbolje se to vidi u Crnoj Gori u kojoj se pokušava uništiti crnogorski identitet i ponovo svesti ovu zemlju na privjezak Beograda, kazao je zastupnik Hrvatske u Evropskom parlamentu Tomislav Sokol, na današnjem zasijedanju.&nbsp;
Prema njegovim riječima, Srbija pod vlašću Vučića je autokratska država.&nbsp;
- To je režim koji je preuzeo medije, ugušio slobodu izražavanja, pretvorio javnu sferu u instrument vlastite propagande - istakao je Sokol.&nbsp;
On je naglasio i da se evropska politika udovoljavanja Beogradu pokazala potpunim promašajem.
- Srbija godinama vodi politiku sjedjenja na dvije stolice, deklarativno teži članstvu u EU, a istovremeno održava posebne odnose s Rusijom i provodi hegemonistički projekat srpskog sveta - dodao je Sokol.&nbsp;
Međutim, problemi Srbije dublji su, kako kaže, od Vučića.
- Ako opozicija u Srbiji zaista želi evropsku podršku, mora se jasno i nedvosmisleno ograditi od takve politike. Vidovdanski protest pokazao je da je velikosrpska ideja i te kako prisutna i u redovima opozicije, a to je ono što Evropa ne može prihvatiti. Ovakvoj Srbiji nije mjesto u Evropskoj uniji. Sve dok se Beograd konačno ne odrekne velikosrpske politike prema susjedima, vrata EU za Srbiju moraju ostati zatvorena - zaključio je Sokol.&nbsp;

Vjera Ljuljđuraj

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Sokol: SPC pokušava uništiti crnogorski identitet i ponovo svesti Crnu Goru na privjezak Beograda

Hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu, Tomislav Sokol, gostujući u emisiji „24 sata“ &nbsp;Televizije E, osudio je veličanje četničkog ratnog zločinca Pavla Đurišića i ukazao na opasne posljedice prelivanja velikosrpskih ideologija iz Srbije u Crnu Goru. On je istakao ulogu Srpske pravoslavne crkve kao političkog faktora koji destabilizuje Crnu Goru i upozorio na zabrinjavajuće djelovanje prosrpskih snaga unutar crnogorske vlasti, posebno Demokrata.&nbsp;
Govoreći o bilateralnim odnosima Hrvatske i Crne Gore, osvrnuo se i na aktuelna sporenja oko vojne imovine i sigurnosnih pitanja, ističući da Crna Gora mora jasno izabrati svoj evropski put i odmaknuti se od destruktivnih ideologija koje ugrožavaju stabilnost i regionalnu saradnju.
TVE: Gospodine Sokol, reagovali ste kada je u berasnkom selu postavljen spomenik četničkom zločincu Pavlu Đurišiću porukom da - "Vrijeme prodavanja magle od prosrpskih stranaka i SPC lagano prolazi" i da za one koji podržavaju četničke zločine nema mjesta u Evropskoj uniji. Da li to znači da će Brisel reagovati i ima li mjesta u Uniji za državu koja ne može ili neće da se izbori sa ideologijama koje promiču fašizam?
Sokol: Dakle, radi se o kolaboracionistima koji su odgovorni za niz zločina prema prvenstveno hrvatskom i muslimanskom narodu. Konkretno, kada govorimo o Pavlu Đurišiću, on je najviše operirao upravo u području istočnog dijela Bosne i Hercegovine, gdje je na području Foče, Goražda i tako dalje počinio niz zločina, odgovoran je za niz zločina u kojima su pobijene hiljade civila.
Dakle, neosporno se radi o zločincu, a isto tako je neosporno da je četnički pokret bio kolaboracionistički pokret koji je surađivao sa Njemcima, a pogotovo Italijanima na području bivše Jugoslavije. Tako da nema dvojbe da se radi o pokretu čije bilo kakvo priznavanje, rehabilitiranje ili bilo što slično je neprihvatljivo u normalnoj evropskoj državi.
Ja bih samo podsjetio na nedavnu rezoluciju Evropskog parlamenta gdje se osuđuju svi totalitarni režimi i tu se svakako spadaju i fašisti, ali i svi njihovi kolaboracionisti. I naravno da se to odnosi i na černički pokret. Dakle, veličanje takvih ljudi, takvih zločinaca je apsolutno neprihvatljivo.
Ono što je međutim činjenica je da taj pokret i taj trend opet nije došao iz same Crne Gore, nego dolazi prvenstveno iz Srbije. Dakle, opet vidimo preljevanje zločinačkih ideologija i kojekakvih hegemonističkih politika iz Beograda, nažalost preko prosrpskih, velikosrpskih stranaka u Crnoj Gori, priljevanje na samu Crnu Goru. I to je ono što je glavni problem i to je ono protiv čega se treba boriti.
Međutim, ako stavimo stvari u kontekst, ono što bih ja rekao je da je tu država svakako trebala prije reagovati. Dakle, država je reagovala post festum, državne institucije su reagovale post festum, što mislim da je svakako prekasno, ali isto tako je i činjenica da je ovaj događaj koji je za svaku osudu pokazao vrlo negativnu ologu Srpske pravoslavne crkve o kojoj smo više puta govorili, koju je na kraju kraja u jednoj od nedavnih rezolucija osudio i Evropski parlament, ali isto tako se radi i o tome da se s ovime skreće pažnja sa mnogih negativnih stvari koje su se dogodile u zadnjim danima, a koje su isto tako inscenirane, odnosno uzrokovane od strane prosrpskih snaga u vladajućoj koaliciji, mislim najviše na Demokrate i njihovog ministra Krapovića, koji je opet učinio sve kako bi narušio odnose Hrvatske i Crne Gore. I svakako ne bi bilo dobro da ovaj događaj, koji je za svaku osudu, na neki način baci u drugi plan, ono što rade Demokrate kao još jedan izdanak te velikosrpske politike i kao neko ko se danas predstavlja kao možda i najveći problem u samom funkcionisanju crnogorske vlasti, jer mi sad vidimo da su Demokrate, Bečić, Krapović i cijela ta ekipa, trenutno više na braniku velikosrpske ideje, velikosrpske politike od samih Mandića i Kneževića, koji su se nekako povukli u drugi plan.
Tako da generalno sve što se događalo u zadnjih nekoliko nedjelja u ovim ljetnim vremenima u Crnoj Gori nije dobro. Mi imamo opet situaciju da vidimo da Crna Gora sve više i više klizi prema nejakom srpskom svetu, prema uticaju iz Beograda, da se to vidi i kroz veličanje četnika i kroz jačanje uloge Srpske pravoslavne crkve koja tome apsolutno daje podršku, ali isto tako i kroz to da pojedine političke stranke u vladajućoj koaliciji, sada konkretno Demokrate, čine sve kako bi Crnu Goru što više maknule od Zapada, od pozitivnih veza s Hrvatskom i približile više srpskom i ruskom svetu i to je ono što je najviše zabrnjavajuće u ovoj cijeloj situaciji, dakle trend nikako nije dobar.
TVE: Bronzanu statuu ratnog zločinca sada čuvaju popovi. Crkva Srbije u Crnoj Gori je Temeljnim ugovorom postala praktično država u državi, za nju ne važe zakoni Crne Gore. Tako se i ponaša i ima svoje sljedbenike, koji jedino crkvu doživaljavaju kao autoritet. Što ova situacija govori o državi Crnoj Gori, o društvu, vlastima?
Sokol: Srpska pravoslavna crkva je očito glavni temelj velikosrpske hegemonističke politike, to smo vidjeli i devedesetih, a to nažalost vidimo i danas, vidjeli smo to i za vrijeme litija, a nažalost vidimo i upravo u ovom vremenu. To je definitivno nešto što je veliki problem. Dokle god Srpska pravoslavna crkva igra ulogu koju igra, jako teško će se Crna Gora moći potpuno odvojiti iz kandža velikosrpstva u koje nažalost sve više i više ulaze. Svakako, ja sam rekao više puta, Evropski parlament je u nedavnim rezolucijama, spomenuo upravo to negativno djelovanje Srpske pravoslavne crkve i svakao sve više i više sazrijeva misao, sazrijeva svijest u europskim institucijama.
Dakle, govorimo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi da je ona puno više od obične vjerske, religijske organizacije, da je ona praktički parapolitička struktura, parapolitička sila, koja je zapravo glavni čimbenik širenja velikorpskog uticaja i destabiliziranja okolnih zemalja, pa tako i Crne Gore.
Dakle, Srpsku pravoslavnu crkvu ne treba gledati na način kao što se gledaju druge vjerske zajednice, druge religijske organizacije, nego kao organizaciju koja je sve samo ne vjerska, odnosno ne religijska i koja ima vrlo jasne političke ciljeve.
Ja bih samo podsjetio na nedavne izbore u Nikšiću gdje znamo da je SPC praktično odradila kompletnu kompaniju za velikosrpske hegemonističke stranke gdje oni praktično na terenu nijesu morali ni izlaziti kada im je crkva odradila teren kompletno. I vidjeli smo kakvi su bili rezultati. Tako da, to je izuzetno veliki problem. Poseban status koji SPC uživa u Crnoj Gori je isto tako ono što je problem. I dok je njeno djelovanje takvo i dok ono ima moć koju ima, teško će se Crna Gora moći stabilizovali i potpuno odmaknuti od tog negativnog srpskog uticaja. Ali ono što je važno je da i te kako sazrijeva svijest o tome i u evropskim institucijama i da se shvaća da se tu mogu povlačiti neke vrlo jasne paralele.
Dakle, kao što je Ruska pravoslavna crkva gleda na Ukrajinu, slično Srpska pravoslavna crkva gleda na Crnu Goru na način da je potpunosti zapravo negira temelje crnogorskog identiteta i samobitnosti, da se Crnu Goru gleda kao nekakvo drugo oko u glavi, kao nekakvu drugu srpsku državu. I to je ono što je izvor, ja bih rekao, svih problema od Crnoj Gori, a Bećić, Mandić, Knežević i tako dalje, oni su samo provoditelji, odnosno izvršioci takve politike.
TVE: Kome na političkoj sceni, u Crnoj Gori, u regionu, odgovara veličanje zločinačkih ideologija? Zbog čega?
Sokol: Pa svakako odgovara ovom prosrpskom dijelu vladajuće koalicije, to je jasno svakome. Hrvatska vrlo dobro zna o kome se radi i nijesu slučajno upravo Mandić, Knežević i Bećić bili proglašeni personama non grata. Dakle, jasno je i vidimo o kome se radi, koje su to osobe koje su glavni problemi, koji su to glavni, kao što sam rekao, izvršioci te velikosrpske politike koja dolazi iz Beograda.
Nažalost, situacija u vladajućoj koliciji je takva da je očito i Pokret Evropa Sad u velikoj mjeri podijeljen. Tamo postoje i ljudi koji su procrnogorski, proevropski orientisani, ali postoji i veliki dio koji je prosrpski orijentisan, koji sa Evropom, osim u toj deklaratornoj razini, na taj deklaratorni način zapravo nema puno veze. I to je ono što je glavni problem, jer PES, ovakav kakav je, služi kao smokvin list upravo za te velikosrpske snage i dok je to tako, Crna Gora teško da se može stabilizovati i teško da može napraviti onaj ključni iskorak prema samoj Evropskoj uniji. A pogotovo u situaciji gdje te i takve srpske snage, odnosno stranke, u vladajućoj koaliciji kontolišu praktički kompletan sigurnosni i vojni sektor, dakle opet mislim na Demokrate, i dok je takva situacija da imamo praktički prosrpske i proruske političke snage koje drže ono što je ključ za nacionalnu sigurnost u zemlji koja je članica NATO-a, naravno da tu neće moći biti nekakve stabilnosti i naravno da će teško Crna Gora moći napraviti taj ključan iskorak prema samoj Evropskoj uniji.
TVE: Vidite li prostor u kojem se premijer Crne Gore Milojko Spajić može i mora otrgnuti od destruktivnih ideologija koje mogu državu koštati prije svega puta ka EU, može li se to uraditi rekonstrukcijom postojeće Vlade ili vanrednim parlamentarnim izborima koje pominju neki poslanici iz partija manje brojnih naroda?
Sokol: Ja bih rekao, da će PES ako ostane u koaliciji sa ovom prosrpskom ekipom nestati. Shvatam kako je PES nastao, shvatam da postoji određeni zazor od strane PES-a i dijela njegovih birača prema crnogorskim suverenističkim snagama i postoji ideja da ako bi PES promijenio koalicijske partnere, da bi to dovelo do toga da izgube velik dio svojih birača, ali mi vidimo da se taj scenarij događa ovako i onako.
Dakle, mi vidimo što se dogodilo u Nikšiću, vidjeli smo što se dogodilo i na drugim lokalnim izborima, da dok je PES u koaliciji sa velikosrpskim snagama, velikosrpske stranke jačaju, pogotovo Mandić koji se mudro izmaknuo sad iz prvog plana, ali oni radi na terenu, imaju podršku SPC i svakako jačaju, dok PES lagano kopni. Iako bi se u ovoj situaciji dogodili izvanredni izbori, mislim da bi PES prošao jako loše, a da bi velikostrpske stranke samo jačale. Tako da ne vidim da je to nekakva solucija, mislim da se treba razmišljati o drugim rješenjima, ali kažem, ja naravno neću sada tu suflirati i govoriti ko s kim treba i sl. Ali sigurno je da u ovom trenutku, ako se ovi trendovi ne okrenu, ako ovako nastane ili čak i dođe do nekakvih prijevremenih parlamentarnih izbora, bez da se dogodi radikalna promjena u odnosima unutar vladajuće koalicije, da će PES proći jako loše i da će velikosrpske stranke biti jače nego što su sada u Skupštini i to je nešto što nikako ne bi bilo dobro.
Dakle, rekao bih da se PES mora jako dobro zabrinuti o svojoj dugoročnoj sudbini, o svojoj dugoročnoj orijentaciji. Ja sam više puta rekao da vrijeme prodavanja magle, kao što sam spomenuo i u ovom tweetu, lagano prolazi. I da zbog toga oni naprosto se moraju odlučiti gdje su, s kim su i shvatiti da će njihova odluka imati posljedice. Dakle, pokušaj sjedinja na dvije stolice jednostavno očito ne funkcionira. Dakle, morat će se predijeliti jesu li za crnogorsku suverenističku prozapadnu proevropsku orijentaciju ili su za prosrpsku, prorusku sa svim posljedicima koje to nose. U svakom slučaju je ova ideja da oni mogu biti catch-all stranka koja će obugačati i jedno i drugo, mislim da to jednostavno ne funkcionira, da to jednostavno neće tako ići. I ako PES nastavi sa pokušajima da sjedi na taj način na više stolica, da će to dovesti do nesnaka, odnosno potpune marginalizacije samog PES-a i da će onda taj prostor između crnogorskih suverenističkih jasnih snaga i s druge strane prosrpskih snaga da će onda popuniti netko drugi. Tako da mislim da PES nema puno vremena. Ne vidim, kao što sam rekao, da su iznenredni izbori sada neakvo rješenje, ali doista PES se treba jasno odrediti kamo pripada, u koju smjeru ide, a naravno tome onda ovisi izbor s kim će ići u tom smjeru.
TVE: Hrvatska je nedavno Crnoj Gori poslala još jednu protestnu notu, nakon što je Ministarstvo odbrane izradilo značke na kojima je školski brod Jadran. Taj brod Hrvatka smatra svojom vojnom imovinom. Nije jedini. Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Hrvatske tvrdi da joj Crna Gora, po osnovu sukcesije vojne imovine iz jugoslovenskog perioda, duguje dvije milijarde dolara. Hoće li to postati nova tačka u sporenjima Hrvatske i Crne Gore?
Sokol: Prvo što bih svakako istaknuo, i to je ključno, Hrvatskoj je u geopolitičkom, geostrateškom, svakom drugom interesu da Crna Gora uđe u Europsku uniju da se jasno odredi prozapadno. Ali ne Crna Gora koja će biti ispostava ruske ili srpske politike na Mediteranu, nego Crna Gora koja je suverenistička, koja je nezavisna, koja je samostalna i koja doista gleda prema Zapadu u punom smislu riječi. Dakle, naravno da u takvoj Crnoj Gori za one koje veličaju četničke ratne zločince ne može biti mjesta. To je nešto što je potpuno jasno, a isto tako i za političke stranke koje se ponašaju na način da uporno destabilizuju odnose između Hrvatske kao zemlje članice EU i Crne Gore.
Mi smo imali situaciju da je Krapović odbio poslati izaslanstvo na vojni mimohod u čast Oluje sa nekakvim obrazloženjem da je to osjetljivo pitanje unutar Crne Gore. Sad, ne znam kako Oluja, koja je bila ključna vojna akcija koja označila slom velikosrpske politike, može biti osjetljiva u Crnoj Gori. Ja ne znam kome je to osjetljivo. To jedino može biti osjetljivo onima koji su zagovornici velikosrpske politike, očito. Jer oni koji nisu zagovornici velikosrpske politike mogu samo slaviti Oluju, čestitati joj i biti sretni što se ona dogodila. Dakle, imamo to. Imamo opet novu provokaciju vezanu za ove značke i brod Jadran. Imamo rezoluciju o Jasenovcu. Dakle, imamo niz situacija koja su pokazale da je ovakva situacija u kojoj Demokrate zapravo drže vojnosigurnosni aparat u Crnoj Gori, nešto što i za Hrvatsku, ali i širem smisom, ja bih rekao i za NATO, predstavlja ozbiljan sigurnosni problem. Dakle, to je nešto što definitivno se mora riješiti.
Postoji, naravno, i niz bilateralnih pitanja koje su u procesu rješavanja. Pitanje sukcesije je samo jedno od njih, o tome se svakako treba razgovarati, ali ono što je ključno pitanje tu je da dok imamo ovakvu strukturu vlasti, dok imamo jednu stranku koja je navezana na prosrpsku i prorusku politiku, koja drži vojnosigurnosni aparat u Crne Gori, teško da možemo govoriti o Crnoj Gori kao nekakvoj pozdanoj članici NATO-a i zemlji koja bi ispunjavala uvjete za ulazak u EU.
Demokrate predstavljaju sigurnosni problem koji je širi od Hrvatske i Crne Gore. To je nešto što se mora riješiti. A naravno Hrvatska će učiniti sve da pomogne Crnoj Gori, ali naravno onim zapadnim političkim snagama u Crnoj Gori, da Crnoj Gori ispuni sve uvjetne i da postane nova članica EU. Ali kao što sam rekao, ruka koja je ispružena s hrvatske strane, mora dobiti odgovor i sa crnogorske strane. Dakle, mi ne možemo s jedne strane pogušavati rješavati bilateralne probleme, činiti sve da pomognemo s jedne strane Crnoj Gori koliko možemo, a s druge strane uporno dobivati pljuske, dobivati nove provokacije, dobivati nove pogušaje destabiliziranja, gledati nove poteze gdje zapravo dijelovi crnogorske vlasti se jasno stavljaju na stranu Beograda i velikosrpske mitomanije i velikosrpskog narativa kao što recimo o Oluji. Dakle, to je nešto što apsolutno nije prihvatljivo. Dakle, one kojome je Oluja osjetljiva, Oluja koja označila kraj velikosrpske hegemonije 90. očito nije netko s kime se može na ozbiljan način razgovarati i ko može biti dio vlasti koja Crnu Goru želi uvesti u Evropsku uniju.

Portal ETV

500x500

Sokol: Demokrate čine sve kako bi Crnu Goru što više maknule od Zapada, PES će nestati ako ostane u koaliciji sa prosrpskom ekipom

Nije zvučni, ali su poput topa odzvonile riječi partijarha Porfirija, izrečene u Moskvi, a u prisustvu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Da nije na strani studenata u blokadi - jasno je iz njegovih prethodnih izjava, a sada je aktuelnu situaciju u Srbiji i on prvi put nazvao obojenom revolucijom. Spreman da mu se svo nebo sruči na glavu da bi 9. maja video ovakvo nebo nad Rusijom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042323044_9cdba65c686679038a0e059f6060b55ef5906e2e3dda4db33dda2a530c245db1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025042323044_9cdba65c686679038a0e059f6060b55ef5906e2e3dda4db33dda2a530c245db1" data-rendition-name="original" width="1536" height="1024" loading="lazy" alt="Nebo u bojama trobojke "> </figure>  Predsjednik Srbije za sada ostaje pri odluci da Dan pobede nad fašizmom provede u društvu Vladimira Putina. U društvu predsjednika Rusije, to je potvrdio i srpski patrijarh. - Imamo veoma dobre odnose sa predsjednikom, i on vam je poslao pozdrav i rekao mi je da će 9. maja biti ovdje nezavisno od okolnosti u Evropi i tako dalje - izjavio je patrijarh Porfirije. Na momente djelujući više kao Vučićev, nego božji izaslanik, poglavar Srpske pravoslavne crkve prvi put se jasno i bez uvijanja odredio prema studentskim protestima koji traju skoro pola godine. - I kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove? - upitao je patrijarh. - Obojena - odgovorio je mitropolit Irinej. - Obojena revolucija, Vi to znate. Nadam se da ćemo to iskušenje pobijediti, kao što bi rekli. Jer znamo i osjećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu - nadovezao se Porfirije. - Ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim, to je sve demonsko - izjavio je patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril. - Da - složio se Porfirije. Slušajući baš ovaj deo razgovora dvojice patrijarha, profesor FDU Janko Baljak bio je, kaže posramljen. - Gdje se poglavar SPC obračunava s mladošću ove zemlje, gdje govori o demonima, a sjedi sa jednim od najvećih demona u čovječanstvu. Zaista jedan „slugeranski“ nastup poglavara SPC u inostranstvu - navodi Janko Baljak, profesor FDU. I ne jedini takav, jer u 18 minuta razgovora, srpski patrijarh prepričao je Vladimiru Putinu šta su on i jerusalimski patrijarh, razgovarajući o pravoslavlju globalno, nedavno zaključili. - Rekao mi je: mi pravoslavni imamo jedan adut. Pitao sam: koji? Vladimir Putin, rekao mi je. Te reči govore sve - rekao je Patrijarh Porfirije, poglavar SPC. Ovo je očajna manifestacija provincijelnog autokolonijalizma, kaže teolog Vukašin Milićević. Nedopustivo poniženje za svakog ko SPC osjeća svojom, ali i uvredljivo za srpsku nacionalnu čast koju su nam, ističe, studenti povratili. - Ako je do sada možda i bilo nekog prostora za sumnju da li je partijarh član ovg kartela koji je uzurpirao Srbiju ili je njegov talac. Mislim da od juče nema nikakvog prostora za sumnju. I jasno je da on tamo nije otišao kao izaslanik SPC i srpskog naroda, već kao član, izaslanik i emisar ovog režima“, objasnio je Vukašin Milićević, teolog. U crkvenoj diplomatiji, ova posjeta, dodaje Milićević, totalni je fijasko. Ali to s crkvom nije ni imalo veze, zaključuje. Jer govoreći o mogućem novom geopolitičkom razgraničenju, srpski poglavar rekao je da je njegova i želja crkve da u tom razgraničenju Srbija ostane u ruskom okruženju, na šta je mitropilit Irinej precizirao „u ruskom svetu“.

1084x550

Porfirije s Putinom više kao Vučićev, nego božiji izaslanik: „Nedopustivo poniženje za svakog ko SPC osjeća svojom“

Ovaj narod vrlo dobro znade
da je stvoren samo Knjaza radi,
da Mu daje poreze i hvale,
da Ga dvori i ponizno kadi.
J.J.ZMAJ
Srpska pravoslavna crkva (SPC) u poslednjim decenijama često zauzima ulogu moralnog i političkog autoriteta, koja ide daleko izvan tradicionalnih okvira duhovne institucije. Ponašanje SPC, naročito u kontekstu njenog odnosa prema društvenim i političkim pitanjima, sve više podseća na nešto što se može opisati kao „duhovna jugoslovenska narodna armija“. Naime, crkva se stavlja u poziciju koja premašuje njene duhovne dužnosti, neprestano „sudeći“ i kritikujući sve od državnih institucija do građanskih vrednosti, dok istovremeno od sebe stvara neupitnu instituciju, bez prostora za dijalog ili samo-kritiku.&nbsp;
Kritika koju SPC upućuje društvu često nije samo duhovne ili moralne prirode, već se sve više koristi kao sredstvo političkog pritiska. Bilo da je reč o njenom stavu prema pravima manjina, ili o njenoj vezi sa vlastima, često se čini da crkva igra ulogu subjekta koji umesto da se drži religijskih vrednosti, aktivno utiče na političku agendu, a sve u ime navodnog moralnog autoriteta. U tom kontekstu, sve što se usudi kritikovati SPC, često biva prikazano kao napad na crkvu i njenu „neprikosnovenu misiju“, dok se vlastiti postupci često opravdavaju kao neupitni i ne samo duhovni, već i politički imperativi.
Ovakav pristup ne samo da podstiče polarizaciju, već često ugrožava slobodu govora i prava pojedinaca. Crkva, umesto da bude smiren i objektivan duhovni vodič, često postaje politički entitet koji se ponaša kao da je nedodirljiv. Kritike prema crkvi su, u tom smislu, prikazivane kao napadi na temelje države i društva, što otvara pitanje koliko je zaista moguće održati dijalog sa institucijom koja se poziva na religioznu nadmoćnost i koristi svoje duhovne autoritete za ostvarivanje političkih ciljeva.
Ponašanje SPC tokom posete predsednika Srbije manastiru Hilandaru za Božić dodatno je osvetlilo duboku povezanost crkve i vlasti, te izazvalo opravdane kritike. Naime, u trenutku kada je zemlja pogođena tragičnom pogibijom 15 ljudi, izazvanom nesrećom koja je izazvala proteste širom Srbije, poseta predsednika ovom značajnom manastiru, zapravo je postala politička poruka koja je snažno odjeknula u društvu.&nbsp;
U tom trenutku, kada je društvo pod velikim emotivnim i političkim pritiskom, crkva je, umesto da se postavi kao objektivni moralni autoritet koji poziva na solidarnost i zajedništvo, izgledala kao partner u političkom diskursu, koji podržava i legitimizuje vlast. Poruka koju je poseta nosila bila je jasna – „niko nam ništa ne može“. Ovo nije bila samo religijska poruka, već politički signal da su crkva i vlast čvrsto povezani, a svaki kritički glas, koji dolazi iz društva ili sa strane naroda, doslovno ignorisan i marginalizovan.
U tom trenutku, kada narod izlazi na ulice tražeći odgovornost i pravdu za poginule, poseta &nbsp;predsednika bila je jasan znak da se vlast i crkva smatraju nepovredivim i iznad društvene kritike. Na ovaj način, crkva je, umesto da stane na stranu naroda i pruži duhovnu utehu i podršku u teškim vremenima, deluje kao institucija koja doprinosi perpetuiranju postojećeg političkog sistema, koji se ne povinuje ni vlastitoj odgovornosti prema narodu.&nbsp;
Ovakim postupkom, koji se svodi na političku simbiozu između crkve i predsednika, crkva ne samo da se stavlja u poziciju duhovnog autoriteta, već postaje i politički faktor koji ima značajan uticaj na društvene i državne tokove. Ovo je još jedan primer kako SPC, umesto da bude apolitična institucija koja bi trebalo da pruža duhovnu utehu, postaje aktivni akter u političkoj igri, pružajući podršku vlasti dok ignoriše duboke društvene tenzije i potrebe naroda za pravdom i odgovornošću.

Simbioza crkve i predsjednika

„Slobodna Bosna“ ekskluzivno je objavila <a href="https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/388593/ekskluzivno_novi_non_paper_za_zapadni_balkan_zeleno_svjetlo_iz_washingtona_za_konachni_rasplet.html">novi non-paper za Zapadni Balkan</a> u kojem se, između ostalog, navodi da je potrebno da Crna Gora i Srbija trajno suspenduju zakon o dvojnom državljanstvu potpisivanjem sporazuma na „Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu“ u periodu između aprila i oktobra 2025. godine u Briselu/Ženevi/Londonu ili Vašingtonu.
Izvor „Slobodne Bosne“ blizak novom šefu američke diplomatije kaže da je ovaj dokument, koji stiže iz Vašingtona, već bio na stolu &nbsp;Marka Rubia - kojeg je novoizabrani američki predsjednik Donald Tramp imenovao za novog američkog državnog sekretara.&nbsp;
„Slobodna Bosna“ takođe saznaje kako je dokument bio pripremljen i usuglašen nakon okončanja predsjedničkih izbora u Sjedinjenjim Američkim Državama, te da je za ovaj dokument zeleno svjetlo već stiglo iz Vašingtona i Londona.
<h2>Okončanje teritorijalnih pretenzija i sukoba</h2>
Cilj inicijative je, piše „Slobodna Bosna“, konačno okončanje teritorijalnih pretenzija i sukoba na Zapadnom Balkanu, ali i zaokret ka evroatlantskim integracijama cijelog regiona, kao i odmak od ruskog uticaja i potencijalnih ratova, koji svako malo prijete destabilizaciji u regionu.
Naime, potpisnici non-papera za Zapadni Balkan (imena poznata redakciji „Slobodne Bosne“), predstavnici su evroatlanske i vanparlamentarne opozicije, akademske zajednice, grupe građana i ugledni pojedinci, koji podnose i upućuju zajedničku inicijativu Evropskoj Uniji (EU): predsjednici Evropske komisije – Ursuli fon der Lajen, visokoj predstavnici za vanjsku politiku Kaji Kalas, povjerenici za proširenje Marti Kos, predsjednici Evropskog parlamenta Roberti Mezoli, izvjestiocu Evropskog parlamenta za Srbiju Toninu Piculi, predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, premijeru Srbije Milošu Vučeviću, Skupštini Srbije i svim poslaničkim klubovima, premijeru Kosova Aljbinu Kurtiju, predsjednici Kosova Vjosi Osmani, Skupštini Kosovo i svim poslaničkim klubovima, premijeru Crne Gore Milojku Spajiću, Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima, Predsjedništvu BiH, kao i predstavnicima NATO saveza: generalnom sekretaru NATO-a Marku Ruteu, predsjedniku SAD Donaldu Trampu i državnom sekretaru SAD-a Marku Rubiju, premijeru Velike Britanije Starmeru - za održavanje konferencije za mir i saradnju na zapadnom Balkanu u Briselu/Ženevi/Londonu/Vašingtonu.&nbsp;
Inicijativa države Zapadnog Balkana, Republika Srbija, Republika Kosovo, Republika Crna Gora i Bosna i Hercehovina (BiH), će na poziv i u organizaciji EU, NATO, SAD i Velike Britanije učestvovati na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu (u periodu između aprila i oktobra) 2025. godine u Briselu/Ženevi/Londonu ili Vašingtonu na kome će se potpisati niz sporazuma i memoranduma u kojima će se države učesnice samita, međusobno obavezati na: Potpisivanje sporazuma između Republike Srbije i Republike Kosovo o punoj normalizaciji odnosa prema francusko-njemačkom-EU planu, koji podrazumijeva faktičko priznanje Republike Kosovo od strane Republike Srbije i formiranje Zajednice opština sa većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova, od strane Republike Kosovo; sporazum između Republike Srbije i BiH o stavljanju van snage „Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“ uz puno poštovanje Dejtonskog sporazuma i političkog suvereniteta BiH; sporazum između Republike Srbije i Crne Gore o trajnoj suspenziji Zakona o dvojnom državljanstvu Crne Gore; zajednički sporazum o čuvanju i poštovanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta (Srbija, BiH, Kosovo i Crna Gora) i sporazum o podnošenju zajedničke kandidature za članstvo u NATO (Srbija, BiH i Kosovo) uz preduzimanje svih neophodnih koraka i mjera ka ubrzanom procesu prijema u EU.
Kako piše „Slobodna Bosna“, u obrazloženju dokumenta autori navode kako se padom Berlinskog zida hladnoratovski geopolitički poredak Evrope drastično izmijenio.
- Sudbina i budućnost Jugoslavije, u tim turbulentnim vremenima, određena je krvavim sukobima i ratovima u periodu 1991-1999. Dvije i po godine traje vojna agresija Rusije na Ukrajinu, bliskoistočni Gordijev čvor se čini zamršeniji nego ikad, region je pod snažnim uticajem ruske propagandno-medijske agresivne kampanje koja se prije svega sprovodi preko Srbije, jedine države (pored Bjelorusije) u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji. Kineski ekonomski uticaj koji ima za cilj slabljene evropske ekonomije i zavisnost Evrope od strateških sirovina, je još jedna sjenka koja se nadvija nad regionom Zapadnog Balkana uz obilatu pomoć Srbije. Pored ovih vanjskih uticaja, region Zapadnog Balkana danas opterećuju neriješena pitanja granica, državnosti i nacionalnosti. Odnos između Republike Srbije i Republike Kosovo i dalje je opterećen nepriznavanjem državnosti Republike Kosovo od strane Republike Srbije - piše u non-paperu.
<h2>„Klero-nacionalistička doktrina srpski svet“</h2>
Dodaje se da je teroristički napad u Banjskoj od 24.09.2023. godine, kao i najnoviji teroristički napadi i diverzija na kanal Ibar-Lepenac od 29.11.2024. godine, pokazao da su pregovori pod okriljem EU i njihovih posrednika u dubokoj političkoj hibernaciji.&nbsp;
- Bez konkretnih dogovora i sporazuma, imamo samo usmene dogovore bez potpisa koji se tumače različito na različitim adresama pregovarača i ne doprinose rješenju koje će značiti uspostavljanje mira i saradnje. Potrebna je jasna, djelotvorna, konkretna i obavezujuća odluka kroz Sporazum dvije suverene države. Odnosi unutar BiH se i dalje temelje na komplikovanom odnosu između dva entiteta, njihovog nerazumijevanja i nepriznavanja činjenica iz rata, kao što je genocid u Srebrenici. Posljednja u nizu provokacija i otvoreno dovođenje u pitanje samog karaktera Dejtonskog sporazuma je junska zajednička deklaracija Republike Srbije i BiH entiteta Republika Srpska pod naslovom „Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“. Deklaracija konstatuje da srpski narod predstavlja jedinstvenu cjelinu što je politička doktrina „Velike Srbije“, odnosno klero-nacionalističke doktrine „Srpski svet“. Takve konstatacije, istorija je pokazala, veoma lako mogu dovesti do novih podjela, sukoba i ratova - navode autori dokumenta, a prenosi „Slobodna Bosna“.
<h2>Negiranje crnogorske državnosti i uticaj SPC</h2>
U Crnoj Gori je, kako se ističe, prisutan višedecenijski proces negacije državnosti kroz pojam nacionalne pripadnosti i nacionalnog određenja.
- Ideolozi „srpskog sveta“ pritisak na Crnu Goru vrše kroz nekoliko kanala, ali je najuticajniji i najdjelotvorniji onaj preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) - piše u non paperu koji prenosi „Slobodna Bosna“.&nbsp;
Konstatuje se da prosrpske partije inkorporiraju ideologiju SPC u svoje političke aktivnosti i političko djelovanje.
- Nedavni rezultati popisa pokazuju da je propaganda „Srpskog sveta“ dodatno polarizovala crnogorsko društvo, u kome se 41 odsto građana izjasnilo kao Crnogorci a skoro 33 odsto kao Srbi. Iako je formalno region Zapadnog Balkana okrenut procesu evropskih integracija, a Crna Gora je (kao i Sjeverna Makedonija) članica NATO, navedeni problemi umnogome usporavaju i zaustavljaju pregovarački proces i suštinsko približavanje EU. Ideje „srpskog sveta“ opterećuju region i otvaraju pitanja da li takva politička proklamacija znači nastavak politike „svih Srba u jednoj državi“ kako je tokom devedesetih antidemokratski i diktatorski režim Slobodana Miloševića artikulirao politiku nikad zvanično usvojenog Memoranduma SANU - piše u non paperu, a prenosi „Slobodna Bosna“.&nbsp;
<h2>Dijalog Srbije i Kosova - jedan korak naprijed, dva unazad</h2>
Dodaje se da dijalog Srbije i Kosova, koji podržavaju EU i SAD, već dugo vremena ide jedan korak naprijed, dva unazad.&nbsp;
- Rezultati popisa u Crnoj Gori pokazuju podijeljenost društva na crnogorski i srpski nacionalni korpus a rukovodstvo Republike Srpske previše često i učestalo istupa sa stavom o potrebi revizije Dejtona i odvajanja Republike Srpske iz BiH. Pregovori sa EU idu sporo, iz više razloga ali jedan od najvažnijih je nedostatak spremnosti administracija država Zapadnog Balkana da implementiraju europske standarde. Rješenje svih ovih višegodišnjih i višedecenijskih problema vidimo u članstvu svih država Zapadnog Balkana u NATO i EU. U skladu sa rješenjem, predlažemo nekoliko koraka - dodaje se u non-paperu.&nbsp;
Zajednički okvirni sporazum podrazumijeva da bi prvi korak bio dokument koji bi bio formulisan na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu, a koji bi pored međusobnog priznanja država potpisnica sadržao i njihovu obavezu da sarađuju po svim pitanjima i akutnim problemima, kao i da rješenje traže u okviru Evropske unije i mehanizama koje EU pruža za rješavanje problema i konflikata.
- Ulazak u Šengenski sporazum prije članstva u EU: U dokumentu bi se države potpisnice obavezale da će učiniti sve što je potrebno u administrativnom, tehničkom i političkom smislu da osposobe svoje države za pristupanje Šengenskom sporazumu, što bi nakon toga trebalo da bude politička odluka EU da dozvoli državama Zapadnog Balkana „šengenski status“ kakav uživaju Švajcarska, Norveška i Island - ističe se u non paperu.
<h2>BiH, Srbija i Kosovo da traže zajednički prijem u NATO</h2>
Zajednička aplikacija za članstvo u NATO podrazumijeva da bi sljedeći korak bio da BiH, Srbija i Kosovo zatraže zajednički prijem u Sjevernoatlantsku alijansu.
- Mapa puta sa datumom prijema u EU: na Konferenciji za mir i suradnju na Zapadnom Balkanu dogovoriti Mapu puta sa datumom prijema svih zemalja Zapadnog Balkana u uvjetno EU članstvo, što podrazumijeva punu primjenu demokratskih izbora, slobodnih medija, nezavisnog sudstva i policije, kao i potpuno usaglašavanje vanjske i sigurnosne politike EU do punog, bezuvjetnog članstva - piše u non paperu koji je publikovala „Slobodna Bosna“.&nbsp;
Punu primjenu bi, kako se dodaje, umjesto pregovaračkog procesa i zatvaranja poglavlja, vodila Ad-hoc Komisija EU u saradnji sa državnim administracijama država Zapadnog Balkana.&nbsp;
- Kako bi se svi ovi koraci realizovali, EU, NATO, SAD i Velika Britanija bi pripremili paket poticajnih ekonomskih mjera konkretne pomoći za realizaciju navedenih ciljeva i privrednog razvoja, koji bi bio prezentovan i prihvaćen na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu. Odbijanje učešća zemalja Zapadnog Balkana na Konferenciji za mir i saradnju na Zapadnom Balkanu i pristupanja svim navedenim inicijativama, memorandumima i sporazumima bi jasno ukazivalo na nedobronamjernost prema susjednim državama, evropskom mirovnom poretku i sigurnost i široj evropskoj zajednici država, vodilo ka prekidu pregovora o članstvu u EU, nepristupanju Šengenskom sporazumu, povlačenju stranih investicija, ekonomskim sankcijama i političkoj i ekonomskoj izolaciji - navodi se u dokumentu koji objavljuje „Slobodna Bosna“.

1250x600

Novi non-paper za Zapadni Balkan: Crna Gora i Srbija da trajno suspenduju zakon o dvojnom državljanstvu

Naznake kraja duboke ekonomske krize u Njemačkoj se umnožavaju, piše dpa. Najnoviji indikator je stanje industrijskih narudžbi, pokazuje statistika.
Zaliha naručenih poslova u novembru se uvećala prije svega zahvaljujući četiri uzastopna mjeseca rasta u automobilskoj industriji, saopštio je Destatis u utorak.
Konkretno, kako prenosi agencija dpa, statističari rast u branši - sada od 5,9 odsto - pripisuju "proizvodnji ostalih vozila," u koja potpadaju i vojna.
Ukupnom rastu doprinijeli su i poslovi naručeni mašinskoj industriji, navode statističari.
Zaliha narudžbi preduzećima dozvoljava da dolazeći period očekuju rasterećena. Pod zalihom narudžbi statističari podrazumijevaju poslove koji nekom preduzeću obezbjeđuju rad narednih osam mjeseci.
Podaci o narudžbama dalje podgrijavaju očekivanja zaokreta industrije iz dugoročne krize. Zalihe u industriji uopšte u novembru su narasle za značajnih 5,6 odsto.
U tome natprosečno učestvuju velike domaće narudžbe.

Raste zaliha naručenih poslova u njemačkoj industriji

Crnogorski vaterpolisti trijumfovali su rezultatom 15:13 (5:6, 3:4, 4:2, 3:1), <a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/ajkule-izvanredne-na-kraju-glavne-runde-savladana-srbija-izdanje-koje-ohrabruje">prenosi Portal Analitika</a>.
Iako je u pitanju bio duel bez većeg rezultatskog značaja, treba istaći da se naša selekcija večeras odlično suprotstavila lideru grupe. Pritom, posebno raduje to što su izabranici Dejana Savića večeras pokazali veliku želju i borbenost. To naročito važi za drugo poluvrijeme, u kojem smo odigrali briljantno i u odbrani i u napadu.
Jako dobro izdanje naše selekcije ispratili smo u prvoj četvrtini. Doduše, imali smo tri minuta pada, tokom kojih je Srbija preokrenula - sa 4:3 na 4:6. No, Vučković je na kraju postigao treći večerašnji gol i 'ajkule' su zahvaljujući tome drugi kvartal čekale uz gol zaostatka (5:6).
Nakon pet minuta igre u narednoj četvrtini, Crna Gora je poravnala golom Jovana Vujovića na 8:8. Međutim, uz dva pogotka Martinovića, Srbija je nakon prvog poluvremena vodila 8:10.
Na startu treće četvrtine odlično su odgovorili izabranici Dejana Savića. Prvo je precizan bio Holod, pa Mršić i na semaforu je bilo 10:10. Imala je Crna Gora u narednih nekoliko minuta u dva navrata priliku i da preokrene - no, umjesto toga je iz peterca pogodio Mandić i vratio domaćinu prednost (11:12). U samoj završnici četvrtine, Vučković je uposlio Gojkovića, koji je bio sam pred suparničkim golom i trećim večerašnjim pogotkom poravnao je na 12:12.
U završnoj četvrtini, pri rezultatu 12:13, 'ajkule' su se čak četiri puta odbranile sa igračem više, a onda je, tri minuta prije kraja, Stupar prekrasno šutnuo i lopta je otišla pod prečku - 13:13.
I onda, najzad - vođstvo. Dva minuta prije kraja, Dušan Matković je pogodio i Crna Gora je bila u plusu - 14:13. Igrači Srbije u tim su momentima djelovali potpuno izgubljeno, a onda je Vučković pogodio. Međutim, tražili su sa klupe domaćih čelendž i pogodak našeg mladog igrača je poništen. No, nepun minut kasnije - Vučković je opet dao gol. Ovog puta je sve bilo regularno i Crna Gora je stigla do pobjede.
<h2>Preksjutra protiv Rumuna</h2>
Selekciju Crne Gore do kraja EP čeka još jedan meč, i to onaj za sedmo mjesto.
Kako je to od ranije poznato, naš rival biće reprezentacija Rumunije. Tu utakmicu pratićemo preksjutra, sa početkom u 18:00 časova.
<h2>Mađari u polufinalu protiv Grčke, Srbija će sjutra saznati suparnika</h2>
Ranije tokom dana, u derbiju završnog kola, Mađarska je nakon peteraca savladala Španiju - 15:14 (3:3, 2:2, 3:3, 3:3, 4:3).
Mađari tako idu u polufinale sa drugog mjesta, a suparnik će im biti Grčka. Sa druge strane, suparnik Srbije biće Hrvatska ili Italija - oni će sjutra u međusobnom duelu odlučivati o drugoj poziciji u grupi "F".
Grupa "E": Francuska - Holandija 14:10, Mađarska - Španija 15:14, CRNA GORA - Srbija&nbsp;
Konačna tabela: Srbija 11, Mađarska 11, Španija 10, CRNA GORA 9, Francuska 3, Holandija 1.
Grupa "F" (sjutra): Turska - Gruzija (15:30), Italija - Hrvatska (18:00), Grčka - Rumunija (20:30).
Tabela: Grčka 12, Hrvatska 9, Italija 9, Rumunija 6, Gruzija 0, Turska 0.

"Ajkule" izvanredne na kraju glavne runde: Srbija savladana nakon velikog obrta u završnici

Endangering security is the criminal offence for which Z. D., a woman from Cetinje who has not lived in the Royal Capital for years, will be held accountable. Via the social network Facebook, she directed horrific threats at Cetinje resident Milo Ivanišević and, as it later emerged, had continuously threatened other citizens of this city as well.
- The state prosecutor at the Basic State Prosecutor’s Office in Podgorica has been informed of the incident and has ordered officers of the Police Directorate to file criminal charges against Z. D. for the criminal offence of endangering security - the Prosecutor’s Office stated briefly this morning.
As previously reported, Z. D. is a native of Cetinje, an architect by profession, educated partly abroad, close to the Serbian Orthodox Church, and engaged in Podgorica on a project involving the construction of a religious and educational facility.
In morbid voice messages sent to Ivanišević on 9 January, she threatened, among other things: „Cetinje residents, days of misery are coming for you“, „...I have saved some human lives and with appetite I can take one, because I trained...“, „...fortunately there aren’t many of you, and there will be even fewer“, „hang your flags, hang them, you gang, and I’ll stuff them all into your mouths and suffocate you with them“, „you’re driven by some communist spite, you little mutt“, „and now pass this around the cafés in Cetinje - someone will recognize me, so come to my house, I’ll unlock the door, let you in, and there’s no way out, you won’t leave alive“.
Ivanišević filed a report with the police that same evening and also informed the Centre for Civic Rights about the incident.
- I would like to stress that I feel threatened and that I fear something like a new Medovina or a new 1 January 2025 could happen - Ivanišević told the police.
Citizens quickly identified Z. D., which the Centre for Civic Rights reported to the Cetinje prosecutor’s office, and the police issued a local wanted notice for her. She was questioned on Saturday, 17 January.
Using her Facebook profile „Ing Arh Zed Ratislavljevna“, Z. D. threatened Ivanišević as well as many other women and men from Cetinje.
Two to three days after Ivanišević filed the criminal complaint with the police, she deleted almost all posts and photographs from her Facebook account.
As previously reported, one of the posts she left behind, dating back to 2023, reads: „Yes, I am. And it’s excellent. The Lord is my banner. Both parents have passed away in God, if I were to die physically now, I have completed my mission. I have crossed out my DPS relatives, all of them. And the hypocrites as well. A black sheep with white hair…“.
On 10 January, the Centre for Civic Rights stated that „in a city that has twice, in a short period of time, been shrouded in black by mass crimes in which 23 of our fellow citizens were killed, including four children, such threats cannot, must not, and will not be viewed as 'isolated incidents' or 'personal conflicts'“.
- Particularly alarming is the fact that both massacres were committed by individuals who, according to publicly available information, were ideologically, value-wise, and factually close to the Serbian Orthodox Church - an institution that in Montenegro has long ceased to function as a religious community and instead operates as a political, hegemonistic and deeply destructive factor - the Center warned then.

Woman from Cetinje to be prosecuted for endangering security over morbid threats

Ta takozvana spoljna politika na četiri stuba, koju je Srbija sprovodila već duže vrijeme, sada doživljava svoj tužni kraj, rekao bih, jer je Srbija tom politikom došla u ćorsokak, kao što je situacija sa naftom ili naftnim derivatima i gasom jedan primjer toga, smatra Veskom Garčević, profesor prakse međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu.&nbsp;
Koliko je realno da Tramp krene u nekakvo preuzimanje Grenlanda, pogotovo uz jako protivljenje saveznika u Evropi?
Teško je da vam odgovorim na ovo pitanje, zdrav razum bi mi rekao da vjerovatno to nije realno i da vjerovatno možemo pre očekivati određenu vrstu pregovora ili zategnutih odnosa između grupe saveznika u Evropi i Amerike oko toga kako će se odrediti budućnost Grenlanda. Međutim, imajući u vidu i dosadašnje, nekada neshvatljive i nepredvidive i arogantne poteze koje je predsjednik Tramp radio, ne mogu više ništa da isključim kada je u pitanju Grenland. Ali svakako, ovo je urušilo povjerenje i odnose među saveznicima u NATO-u i definitivno stavilo NATO u jednu vrlo tešku situaciju. Čak i ako se ništa ne dogodi sa Grenlandom u smislu u kom ste pitali, znači ako ne dođe do neke otvorene konfrontacije, odnosi među saveznicima i sami odnosi u NATO-u više neće nikad biti isti i sama organizacija nakon ove 2026. godine vjerovatno neće biti ona ista koja je bila do sada. Znači, nalazimo se na jednoj vrsti geostrateške prekretnice i Grenland je ovdje, rekao bih, samo jedna, eto da kažem, tačka sukobljavanja u odnosima između onoga što bi mogli da kažemo tradicionalnih saveznika do sada u Evropi i SAD.
Saveznici, kao što ste pomenuli, čini se da imaju dosta strpljenja. Imaju dosta strpljenja i način na koji oni odgovaraju Trampu je da traže dijalog. Koliko to strpljenje može da traje?&nbsp;
Evropska unija, ako govorimo o Evropskoj uniji i evropskim saveznicima u NATO-u, do sada je imala pristup takozvanog prilagođavanja ili prihvatanja određenih vrsta Trampovih zahtjeva. Oni su smatrali da tom vrstom te politike popuštanja, da tako kažem, može mnogo više da se uspije kada je u pitanju predsjednik Tramp, nego politikom otvorenog sukobljavanja. Mnogi eksperti koji su u praksi, tako i ovi koji se bave teorijom međunarodnih odnosa, takvu vrstu politike koju Evropa sprovodi prema Americi porede sa 30-im godinama. Kako stvari stoje, takva politika ima određene prednosti, ali ima određena ograničenja. Kada razgovarate ili djelujete sa nekima čiji su jako arogantni zahtjevi i neprestano rastu, popuštanje može da dovede do toga da se ta osoba ili takva politika koju ta osoba sprovodi smatra da je zapravo ona neprikosnovena i da sledeći zahtjevi, koliko god su veliki, moraju takođe da budu ispunjeni. Znači, vi politikom popuštanja ne dovodite do smanjenja zahtjeva ili nekog uravnoteženja odnosa, već naprotiv, hranite ambiciju druge strane da traži još više. Ova situacija sa Grenlandom je tipičan primjer takvog rezultata i takvih je situacija u istoriji bilo više puta do sada. Želim da budem optimista i da vjerujem u to da je neka vrsta kompromisa moguća. Kao što ste i sami rekli, Evropska unija, odnosno evropski partneri i dalje su vrlo oprezni i nisu htjeli da preduzmu oštre mjere ili da najave preduzimanje oštrih mjera u odnosu na ovo što je predsjednik Tramp tražio da se od 1. februara podignu tarife za određenu grupu evropskih saveznika. Oni dalje to razmatraju. Postoje jasni i snažni zahtjevi da se uvode takozvane recipročne mjere prema Americi, ali postoje, evo jutros sam čitao izjavu premijera Velike Britanije, da oni za sada smatraju da treba dijalogu i diplomatiji dati još jednu šansu.
Kako generalno možemo objasniti ovaj Trampov pohod, „everything, everywhere, all at once“, koliko je to skretanje pažnje sa unutrašnjih problema u Americi?
To se može smatrati vrstom skretanja pažnje sa unutrašnjih problema u Americi, ali da budem iskren, mi još ne znamo ovdje, to će tek izbori koji su u novembru pokazati koliko zapravo njegovo tijelo, MAGA, voli ovakvu vrstu politike. Kao što znate, Tramp je došao na vlast, odnosno za njega su glasali zbog obećanja da Amerika više neće intervenisati svuda po svijetu, a u međuvremenu je postala mnogo više intervencionistička nego bilo koja administracija od Buša do danas. To ćemo tek vidjeti. Sa druge strane, Tramp je jutros izjavio kako, i ja mislim da to ima očiglednu psihološku komponentu, da je on duboko nezadovoljan što nije dobio Nobelovu nagradu za mir i da više neće da misli o miru, nego će misliti o tome kako agresivnom politikom Amerike zapravo Ameriku napraviti, odnosno povratiti kao najveću silu svijeta. To je veoma rizičan pristup i videćemo šta to sve može da se desi do toga.
Kako vam se čine dešavanja u Venecueli i Trampova odluka da podrži Delsi Rodrigez umjesto Marije Mačado? Odnosno, da ide na stabilokratiju, a ne na demokratiju?
Kada je u pitanju Venecuela, očigledno da je Marko Rubio imao veliki uticaj i mnogi smatraju da je ovo zapravo njegov mali rat. Ovde postoji nekoliko, kako da kažem, slojeva interesa koje je Amerika imala. Vrlo je interesantno isto tako da je potpredsjednik Vens, kada je bila intervencija u Venecueli, ali kada su bili takođe i govori o intervenciji u Iranu, bio vrlo suzdržan, odnosno nije davao nikakve javne izjave, pokušavajući, vjerovatno, to su sad neke spekulacije u Americi, da sebe prezentuje kao pravog autentičnog predstavnika MAGA pokreta, koji je više bio za određenu vrstu izolacionizma američkog u međunarodnim odnosima, a ne intervencionizma. Međutim, kada je u pitanju Venecuela, očigledno je, i to možda nisu čak ni toliko krili u Americi, da je intervencija imala prvenstveno ekonomske interese, a to je nafta koju proizvodi Venecuela.
Vrlo je važno da se razumije, ja nisam neki ekspert, ali u međuvremenu sam pokušao da saznam što više o tome, da se razumije način na koji Amerika, odnosno kako se proizvode ti naftni derivati i da postoje različite vrste naftnih derivata. Američke rafinerije su napravljene da bi prerađivale takozvanu tešku naftu, koju Amerika zapravo ne proizvodi. Većina nafte koja se proizvodi u Americi je takozvana laka nafta. Znači, Amerika koja sama sebe može izdržavati u smislu derivata, ne zavisi od drugih država, izvozi tu laku naftu, kada kažem laka ili teška, ovdje se ne misli na kvalitet, nego na vrstu derivata. Ona izvozi tu laku naftu da bi uvozila tešku naftu, jer njene rafinerije su napravljene da prerađuju tešku naftu.
Najveći proizvođač teške nafte u svijetu je Venecuela. Najveći proizvođač i najveće nalazište takve nafte u svijetu ima Venecuela. Mnogi smatraju da su to razlozi za uzimanje tankera. Venecuela je definitivno bila umešana u drogu i tako da dalje tu ne da ovim na neki način aboliraju bivšeg predsjednika Venecuele koji je diktator, ali je veći dio tankera završio u rafinerijama u Americi. Znači, kada pogledate sa te strane, pitanje stabilokratije je mnogo važnije od pitanja demokratije, veli u pitanju Venecuela.
Nafta nije bitna samo u Latinskoj Americi i na Arapskom poluostrvu, nego i ovdje kod nas na Balkanu. Vidimo da je OFAK promenljivog mišljenja, bar što se tiče Srbije, po pitanju Mađarske, mnogo popustljiviji. Kako se u Americi gleda na to?&nbsp;
Mnogo su bila velika očekivanja Srba i Srbije od Trampa. Nažalost, mnogi Srbi su u Americi glasali za Trampa. Pretpostavljam da se mnogi od njih sada mogu zamisliti da li je ovo ono što su oni željeli. Ali, to se nije desilo prvi put, da se podržava jedna vrsta ekstremne, da tako nazovem, ili rizične politike. Amerika nije imala takav pristup prema Srbiji kakav su mnogi očekivali i ne samo zbog Kosova, jer je bilo stvarno iluzorno očekivati da će Amerika promijeniti svoju politiku u odnosu na Kosovo ili u odnosu na Balkan, ali je prvenstveno to bilo možda očekivano da će biti malo tolerantnija kada su u pitanju odnosi Srbije sa Rusijom. Međutim, i ovdje se pokazalo da ako na globalnom nivou Amerika i Rusija sad imaju mnogo pomirljivije tonove, iako sve ovo što smo do sada diskutovali i što dovodi u pitanje i ruši odnose i povjerenje između NATO partnera, zapravo radi u korist Rusije, da mnogi eksperti misle da Tramp ovdje sprovodi jednu rusku agendu. To se ne odnosi na male zemlje kao što je Srbija i one u suštini, ako imaju velika očekivanja, a ta očekivanja nisu ni bazirana na stvarnim realnim procjenama situacije, kao što je to bio slučaj ovdje, onda kao rezultat toga plaćaju veliku cijenu.
- Završiću ovaj komentar još jednom tezom. Ta takozvana spoljna politika na četiri stuba, koju je Srbija sprovodila već duže vrijeme, sada doživljava nekako svoj tužni kraj, rekao bih, jer je Srbija tom politikom došla u ćorsokak, kao što je situacija sa naftom ili naftnim derivatima i gasom jedan od primjera toga. Jednostavno, kada dođe do zaoštravanja situacije na međunarodnoj sceni, ne možete da sjedite na četiri stolice jer svaka od tih strana traži od vas da se na neki način opredijelite i nijedna vam ne vjeruje do kraja, ni Rusija vam ne vjeruje, pa ni Kina vam ne vjeruje, ni Evropska unija vam ne vjeruje, a ne vjeruju vam ni Sjedinjene Američke Države- poručio je Garčević.

Tag: uticaj-spc