Od krunskog svjedoka do optuženika. Tako izgleda put Krunoslava Fehira, čovjeka čije svjedočenje je bilo ključno u procesu koji se pred pravosuđem u Hrvatskoj vodi protiv Branimira Glavaša za ratne zločine nad srpskim civilima 1991. godine.
Početkom avgusta Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu podiglo je optužnicu protiv Fehira, što poznavaoci ovog slučaja ocjenjuju kao jako neobično, jednako koliko i ćutanje zvaničnog Zagreba o čitavom slučaju.
Krunoslav Fehir je kao maloljetnik bio pripadnik Branimirove osječke bojne, formacije koja je bila direktno potčinjena Glavašu, jednom od osnivača Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i u to vrijeme de facto najmoćnijem čovjeku na području Osijeka, na istoku Hrvatske.
Glavaš je nepravosnažno osuđen na sedam godina zatvora, a konačnu presudu trebalo bi da donese Vrhovni sud Hrvatske.
Polovinom juna ove godine srpska policija je uhapsila Krunoslava Fehira prilikom ulaska u Srbiju i on se od tada nalazi u pritvoru u beogradskom Centralnom zatvoru.
Prema riječima njegovog advokata Bojana Stanojlovića, Tužilaštvo tereti Krunoslava Fehira za pripadništvo grupi koja podstiče na izvršenje genocida i ratnih zločina. Riječ je o članu 145, stav 2 Krivičnog zakona iz vremena SFRJ, za koje je zaprećena kazna zatvora od najmanje godinu dana.
- On je bio, naravno, iznenađen kada su ga uhapsili, jer nije imao predstavu da može zbog toga biti uhapšen. Posebno zbog toga što se od 1991. godine do danas organi u Srbiji nisu ništa preduzimali niti je on imao bilo kakvu indiciju da se tu nešto događa - kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Bojan Stanojlović.
Novinar i pisac Drago Hedl, koji je prvi pisao o ratnim zločinima za koje je odgovoran Branimir Glavaš, kaže za RSE da je iznenađen odlukom pravosudnih organa u Srbiji da pokrenu postupak protiv čovjeka koji je bio najzaslužniji za razotkrivanje zločina nad srpskim civilima u Osijeku.
- Jedan moj poznanik sa kojim sam o tom slučaju razgovarao je rekao da bi Srbija tom čovjeku trebalo da da odlikovanje, jer je on bio taj koji je razotkrio vrlo teške ratne zločine nad pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj - kaže Hedl.
<h2>Svjedok zločina</h2>
Šesnaestogodišnji mladić Krunoslav Fehir je 1991. godine na insistiranje svog oca postao pripadnik Zbora narodne garde (ZNG), koji je bio preteča Hrvatske vojske. U okviru Zbora djelovala je formacija Branimirova osječka bojna. Ova formacija odgovarala je direktno Branimiru Glavašu.
- Hrvatska u bivšoj Jugoslaviji nije imala svoju vojsku, pa je nakon raspada Jugoslavije i uoči rata 1991. godine formiran ZNG. Njega su činili unovačeni mlađi ljudi, vojni obveznici koji su onda dobili uniforme i naoružanje. Među njima se nalazio Krunoslav Fehir koji je tada bio maloljetna osoba - objašnjava Drago Hedl.
Početkom dvehiljaditih Glavaš je, zajedno sa grupom pripadnika ZNG-a, optužen za ratne zločine nad srpskim civilima 1991. i 1992. godine. Optužnica je obuhvatala dva slučaja: ubistva sedam većinom srpskih civila na obali Drave i ubistvo Čedomira Vučkovića i Đorđa Petrovića, civila srpske nacionalnosti u garaži Sekretarijata za odbranu, na čijem čelu je bio Glavaš.
Čedomira Vučkovića je, prema sudski utvrđenim činjenicama, jedan od pripadnika Branimirove osječke bojne natjerao da popije sumpornu kiselinu iz akumulatora. U užasnim bolovima nesrećni čovjek je uspio da provali vrata garaže.
Krunoslav Fehir je u tom trenutku obezbjeđivao ulaz u garažu. Kada je vidio Čedomira Vučkovića, Fehir je, po sopstvenom priznanju, pucao u njega i nanio mu povrede u predjelu trbuha i desne podlaktice.
Prema riječima Drage Hedla, obdukcija koja je urađena narednog dana pokazala je da je Čedomir Vučković preminuo od posljedica trovanja sumpornom kiselinom.
Krunoslav Fehir, koji je nakon rata postao policijski službenik, govorio je detaljno o tom zločinu za splitski "Feral tribune", za koji je u to vrijeme pisao Hedl.
U svjedočenju "Feralu" Fehir je 2005. godine, između ostalog, kazao: "Te dvije osobe su u biti bile cijelo vrijeme zlostavljane. Znam da se ulazilo sa bejzbol palicama. Kasnije, kako se približavao kraj dana, rekli su da će ih natjerati da se pije kiselina koja se nalazila u garaži. Nisam mogao vjerovati o čemu se uopšte priča, a kasnije sam vidio da se u istoj garaži nalazilo nekoliko odbačenih akumulatora koji su bili iskorićteni ili nijesu bili od našeg voznog parka. Znam da je jedan od njih sigurno tjeran da pije tu kiselinu. Nakon toga, između 9 i 9:15 sati, jedan od te dvojice je udario o vrata sa unutrašnje strane, zaletio se ponovo, čuo se još jedan udarac i vrata su se razvalila i isti je istrčao van."
Fehir je rekao i da je potom pucano u Vučkovića, a da je Đorđe Petković, koji je sve to vidio i ostao u garaži, likvidiran nakon toga.
Njegov iskaz pokrenuo je najprije istragu, a potom i sudski proces protiv Branimira Glavaša koji nije završen ni poslije dvije decenije.
Fehir je dobio status krunskog svjedoka, koji je u jednom od narednih postupaka ukinut iz proceduralnih razloga, ali je njegovo svjedočenje ostalo validno.
- Sada je on taj na kojeg se sručio pravosudni sustav Srbije, pod meni nejasnim okolnostima, tim prije što je Krunoslav Fehir u više navrata od završetka rata do vremena kad je uhapšen posjećivao Srbiju i nikada ga niko nije ni za šta pitao - kaže Drago Hedl.
<h2>Za šta tužilaštvo (ne) tereti Fehira?</h2>
Bojan Stanojlović, pravni zastupnik Krunoslava Fehira, objašnjava da se njegovom klijentu ne stavlja na teret ubistvo Čedomira Vučkovića.
- Naše tužilaštvo nema nikakve podatke iz tih predmeta. Tužilaštvo crpi podatke iz nekih novinskih natpisa, ranijih iskaza Krunoslava Fehira u medijima i njegovog iskaza koji je u fazi istrage dao javnom tužiocu. To je jedna stvar - kaže Stanojlović.
On napominje da je protiv Fehira, prije nego što je dobio status krunskog svjedoka, vođen krivični postupak za smrt Čedomira Vučkovića, ali da je on obustavljen, što znači da mu se ne može suditi ponovo za to djelo.
Stanojlović dodaje da optužbu tužilaštva da je Krunoslav Fehir bio član grupe koja je podsticala izvršenje genocida i ratnih zločina potire činjenica da je on tada bio maloljetnik.
- On je tu bio doveden i pitanje je njegove svijesti i volje da li je bio pripadnik grupe i da li zna šta radi sa tolikog godina. Takođe, konvencije ga lišavaju mogućnosti da bude okrivljen za ratne zločine u tim godinama - kaže Stanojlović.
Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige Hrvatske i višedecenijski aktivista za ljudska prava, ocjenjuje u razgovoru za RSE da je postupak protiv Krunoslava Fehira velika nepravda i politička farsa.
- Fehir je stradao i u Hrvatskoj – zbog svog svjedočenja je imao samo neprilike. Njegovo svjedočenje je omogućilo najteže suđenje u Hrvatskoj. To suđenje Glavašu i njegovoj ekipi koja je bila eskadron smrti u Osijeku 1991. godine. Nikad se to ne bi pretvorilo u sudski proces da nije bilo njega - kaže Pusić.
<h2>Reakcije u Hrvatskoj</h2>
Krunoslav Fehir uhapšen je 15. juna, prilikom ulaska u Srbiju. Okolnosti pod kojima je uhapšen Zoran Pusić opisuje kao krajnje neobične.
- On je penzionirani policajac i počeo se baviti taksiranjem. Neki čovjek ga je zamolio da ga odveze do granice sa Srbijom, a da će ga tamo netko dočekati. Na granici mu je čovjek rekao da njegov prijatelj nije mogao doći, pa je zamolio Fehira da ga prevede preko granice. Čim ga je preveo, policija ga je uhapsila i odvela u Beograd - kaže Pusić.
Ubrzo nakon hapšenja beogradski tabloidi bliski režimu objavili su da je uhapšen "monstruozni zločinac" i "Glavašev ubica Srba".
Sa druge strane, izostala je reakcija zvaničnog Zagreba. Ministarstvo spoljnih poslova Hrvatske, kao ni premijer Andrej Plenković nijesu se oglašavali ovim povodom. Nijema su ostala i udruženja branitelja, koja se inače nerijetko oglašavaju i o stvarima koja su daleko izvan delokruga njihovog rada.
- Stiče se utisak u javnosti da bi mnogi političari najrađe da Fehir nestane u zatvoru, jer im kvari sliku o bezgrešnosti Domovinskog rata - smatra Zoran Pusić.
No, oglasio se Branimir Glavaš koji upravo zahvaljujući Fehirovom svjedočenju čeka pravnosnažnu presudu za ratne zločine. On se stavio "na raspolaganje pravosuđu Republike Srbije", uz garancije slobodnog povratka u Hrvatsku.
- Podsjećam tužilaštvo Republike Srbije da je vještačenje izradio vještak svjetskog glasa dr Đorđe Alempijević iz kojeg je potpuno vidljivo da je K.F. ubio Čedomira Vučkovića - napisao je Glavaš.
Prema riječima Drage Hedla, Glavaš je angažovao beogradskog sudskog vještaka Đorđa Alempijevića, koji je četvrt vijeka nakon zločina u garaži Sekretarijata za odbranu u Osjeku doveo u pitanje obdukcioni nalaz da je smrt Čedomira Vučkovića nastupila ispijanjem sumporne kiseline.
- On tvrdi da postoji mogućnost da je Čedomir Vučković iskrvario od rana koje mu je zadao Fehir. To su stvari koje Glavašu idu u prilog i on se možda nada da bi mogao mahati presudom iz Srbije, ukoliko bi Krunoslav Fehir bio osuđen u sudskom postupku koji se protiv njega vodi - kaže Drago Hedl.
Otkako je Krunoslav Fehir javno govorio o slučaju poznatom kao "Garaža", Glavaš je više puta tvrdio da je to laž, i da je upravo Fehir odgovoran za ubistvo Čedomira Vučkovića.
Glavaš je protiv Fehira podnio krivičnu prijavu za ubistvo Vučkovića, ali je ona u oktobru 2021. odbačena pod obrazloženjem da su Glavaševi navodi neutemeljeni.
- Glavaš mrzi Fehira upravo zbog toga što je suđenje njemu i ostalim počiniocima bilo moguće zbog Fehirovog svjedočenja. To podsjeća malo na šekspirovske i starogrčke tragedije. Da se ne radi o tragičnim događajima, bila bi tragikomedija - kaže Zoran Pusić.
On smatra da proces protiv Krunoslava Fehira u Beogradu ne bi smio da utiče na presudu Glavašu koja se očekuje pred Vrhovnim sudom.
<h2>Decenije suđenja</h2>
Ovo je drugi put da se protiv Branimira Glavaša i njegove grupe vodi sudski proces koji je prvobitno započeo 2005. godine. U prvom procesu Glavaš je 2010. bio osuđen na osam godina zatvora.
Prije izricanja kazne Glavaš je pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, gdje ga je od izručenja Hrvatskoj štitilo dvostruko državljanstvo, i u zatvoru u Mostaru odslužio je nešto više od pet godina zatvora.
Međutim, Ustavni sud Hrvatske je 2015. oborio tu presudu iz proceduralnih razloga.
Novi proces je najprije počeo 2017. godine, a potom još jednom – sa izmijenjenom optužnicom zbog smrti dvojice okrivljenika – u oktobru 2021. godine.
U prvostepenoj presudi iz 2023, osim Glavaša koji je dobio sedam godina, na četiri godine zatvora je osuđena Gordana Getoš Magdić, nekadašnja zapovjednica voda posebne jedinice za diverzantsko-izviđačke namjene Operativne zone Osijek, dok su pripadnici tog voda Dino Kontić i Zdravko Dragić osuđeni na po tri godine.
<h2>Fehir u lošem zdravstvenom stanju</h2>
Krunoslav Fehir je u lošem zdravstvenom stanju i Ambasada Republike Hrvatske zatražila je od pravosudnih organa Srbije da mu se odobre medicinski pregledi u Beogradu, rekli su za RSE u diplomatskom predstavništvu Hrvatske.
Kako kažu, za sada nije stigao odgovor na tu molbu.
To je za RSE potvrdio i Fehirov advokat Bojan Stanojlović. On kaže da je poslao više urgencija da se njegovom klijentu odobre dijagnostički pregledi.
- Krunoslav Fehir ima ozbiljnih zdravstvenih problema i trenutno nam je prioritet da organizujemo zdravstveni pregled, da bi na kraju krajeva bili ispunjeni preduslovi za suđenje - kaže Stanojlović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

U Srbiji optužen svjedok iz slučaja "Glavaš" koji je razotkrio ratne zločine nad Srbima u Hrvatskoj

Policija Srbije rano jutros uhapsila je Krunoslava Fehira, ključnog svjedoka na suđenju Branimiru Glavašu, objavio je Jutarnji list pozivajući se na dobro obavještene izvore. Navode da je uhapšen na graničnom prijelazu kada je pokušao da uđe u Srbiju. Na granici su mu, prema tim navodima, rekli da je za njim raspisana potjernica zbog ratnog zločina, pa je prebačen u Beograd i određen mu je pritvor od 48 sati.
Fehir je nekadašnji pripadnik policije i BOB-a (Braniteljske osječke bojne), a kako navodi Jutarni list, bio ključni svjedok na suđenju Branimiru Glavašu za ratne zločine u Osijeku devedesetih godina.
Fehir je javno priznao da je kao maloljetnik sudjelovao u mučenjima i ubistvima srpskih civila po komandi Branimira Glavaša, uključujući i ubistvo Čedomira Vučkovića. Tvrdio je da je sve zločine organizovao i naredio Glavaš, kojeg je nazvao „alfom i omegom“ tih događaja.
Nakon davanja iskaza o tim zločinima Fehir je postao zaštićeni svjedok, a njegova svjedočenja bila su ključna u sudskim procesima protiv Glavaša i njegovih saradnika.

U Srbiji uhapšen ključni svjedok na suđenju Branimiru Glavašu

Branilac biznismena Zorana Bećirovića i njegovog tjelohranitelja Mladena Mijatovića, osumnjičenih za napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, advokat Danilo Mićović, još nije dobio odluku o izuzeću tužiteljke Romine Vlahović, pa je, na njegovo insistiranje, odloženo saslušanje dvojice svjedoka, od kojih je jedan policijski službenik S.K.
Njihovo saslušanje bilo je zakazano za prethodnu sedmicu, ali je na zahtjev Mićovića odloženo, jer je tražio da se tužiteljka izuzme.
Kako je Pobjedi nezvanično saopšteno, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbilo je zahtjev o izuzeću postupajuće tužiteljke Romine Vlahović, ali rješenje Mićović nije dobio.
Pobjeda je 15. novembra tražila odgovor od Uprave policije da li je policijski službenik S.K. kobne večeri bio u restoranu i što je preduzeo kada je došlo do incidenta.
Međutim, iz policije je stigao nemušti odgovor, odnosno da su provjere u vezi sa ovim navodima i dalje u toku.
Urednica crne hronike Ana Raičković brutalno je napadnuta 10. novembra ispred restorana brze hrane „Gurman“ u podgoričkom naselju Blok V.
Zbog ovog incidenta, određen je pritvor do 30 dana Bećiroviću i Mijatoviću zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo nasilničko ponašanje.
Iz Osnovnog suda je saopšteno da je pritvor određen u odnosu na Bećirovića zbog opasnosti da će izvršiti krivično djelo kojim prijeti ukoliko se nađe na slobodi, u odnosu na Mijatovića zbog opasnosti da će ponoviti krivično djelo ukoliko se nađe na slobodi, a svim osumnjičenim određen je pritvor i zbog opasnosti da će ometati postupak uticanjem na svjedoke.
Prvobitno je pritvor bio određen i drugom članu obezbjeđenja kontroverznog biznismena Ljubiši Dukiću, ali je krivično vijeće Osnovnog suda djelimično uvažilo žalbu branioca osumnjičenih za napad na Raičković i preinačilo rješenje sudije za istragu, pa je on pušten da se brani sa slobode.
Vijeće ovog suda je ocijenilo da je sudija za istragu pravilno donio odluku u odnosu na Bećirovića i Mijatovića, cijeneći da su obojica osnovano sumnjiva da su izvršili krivično djelo nasilničko ponašanje, kao i da bi u slučaju puštanja na slobodu Bećirović mogao izvršiti krivično djelo kojim prijeti, dok bi Mijatović mogao ponoviti krivično djelo. Pored toga, postoji bojazan uticaja na svjedoke.
Sa druge strane, rješenjem Vijeća ovog suda ukazano je da se nakon izvršene pojedinačne analize svih dokaza prikupljenih u dosadašnjoj fazi postupka, pa i onih koji su prikupljeni nakon odluke sudije za istragu, s obzirom na to da je saslušan još jedan svjedok, „ne može utvrditi da je Dukić zaista osnovano sumnjiv da je izvršio krivično djelo nasilničko ponašanje“.
Posebno, kako ističu, imajući u vidu ponašanje Dukića tokom cijelog događaja, te analizu video-materijala iz kojeg se jasno vidi da je upravo Dukić osoba koja je sve vrijeme pokušavala da smiri situaciju i da razdvoji zavađene strane.
Sin Zorana Bećirovića, Luka takođe je nakon tog napada bio priveden, ali njemu nije određeno dalje zadržavanje.
Prema saznanjima Pobjede, tužiteljka Romina Vlahović nije tražila pritvor za Luku Bećirovića, jer ga Raičković, njen sin i vjerenik nijesu označili kao napadača.

1250x600

Braniocu Bećirovića i Mijatovića još nije dostavljena odluka o izuzeću tužiteljke Vlahović

Viši sud odbio je prijedlog bviđeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da se u postupku, koji se protiv njega vodi zbog optužbi da je uz pomoć 11 pripadnika kriminalne organizacije, među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, oštetio osam kompanija za značajne iznose, u svojstvu svjedoka sasluša sudija Boris Savić, bivši predsjednik te institucije.
Jovanić je stava da Savić može posvjedočiti da nije počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret - stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, već da se radi o iskonstruisanoj optužnici.
- Predlažem da sud u dokaznom postupku sasluša u svojstvu svjedoka sudiju Borisa Savića. Odmah da pojasnim, naravno ne u vezi odluka koje je donosio u ovom postupku, jer je to njegovo sudijsko uvjerenje i o tome ne možemo polemisati, iako se sa istima apsolutno ne slažem. Ovog svjedoka predlažem jer smatram da isti ima saznanja i da može posvjedočiti na okolnosti da ja nisam počinio krivična djela koja mi se stavijaju na teret, čime bi potvrdio ono što tvrdim i ja i ostali optuženi da je ova optužnica iskonstruisana od strane nekih interesnih grupa izvan suda i tuzilaštva, a da je ranija, a sada suspendovana tužeteljka samo bila obični izvršilac volje i namjere tih interesnih grupa - navedeno je u prijedlogu Jovanića, u koji je portal ETV imao uvid, a koji je Viši sud odbio.
Jovanić ove navode i prijedlog za saslušanje temelji na razgovoru koji je vodio sa Savićem polovinom juna 2023. godine kada je sudija obilazio pritvorenike u Istražnom zatvoru.Kaže da je tokom razgovora upitao Savića zašto njegov pritvor traje toliko dugo.
- On je kazao: "Blažo, nije sporno da u tvom predmetu nema elemenata korupcije, zloupotrebe i pranja novca, ali sada je drugačija klima". Ja sam kazao: "Borise, mi smo sudije i ne osluškujemo kakva je klima, već sudimo po zakonu", a on odgovorio: "Eto, sada je tako" - tvrdi
Stoga smatra da Savić treba i može da iznese saznanja o tome da nema elemenata krivičnih djela u njegovim radjama, a koja mu se stavljaju na teret, te da treba i da ih prenese Vijeću.
- Jer sigurno da kada je govorio o "drugačijoj klimi", nije mislio na vremenske prilike, već očigledno o nekoj vrsti kreirane društvene atmosfere i prilika gdje je sasvim razumijivo mene hapsiti i izložiti krivičnom progonu, uprkos činjenici što, kako tvrdi ovaj svjedok, ponavijam, nije sporno da u mom predmetu nema elemenata krivičnih djela. Pri tome, ne može se smatrati da je to bio neformalan razgovor nas dvojice, jer je došao u svojstvu tada predsjednika Suda u obilazak mene kao pritvorenika, što svakako ne može bila neformalna prilika - naglasio je Jovanić.
On je ukazao i da je Savić bio predsjednik Vijeća Višeg suda koje je šest mjeseci prije ovog razgovora potvrdilo ovu i ovakvu optužnicu, pa prepostavija da može i da iznese i svoja saznanja o tome.
- Šta ga je dovelo do zakijučka o nepostojanju moje krivične odgovornosti i da li su ta saznanja promijenila njegov stav iznijet u odluci o potvrđivanju optužnice. Ako svjedok bude negirao ove moje navode i ovaj razgovor, tom razgovoru je prisustvovala i jedna naša koleginica koja razgovor može i posvjedočiti - zaključio je Jovanić u dopisu.
Jovaniću je početkom godine ukinut pritvor, a Viši sud je prihvatio jemstvo u iznosu od 768 hiljada eura u nekretninama.
Pored Jovanića, optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva su obuhvaćeni i stečajni upravnici Saša Zejak, Snežana Jović, Sanja Lješković, Ranko Radinović, Dejan Golubović, Sreten Mrvaljević, ali i Pavić Globarević, Stana Čelebić, Darko Perović, Omer Markišić, Danijela i Dušan Laković i preduzećea "Titan security", "Securitas Montenegro" Podgorica, "Top force system" Nikšić i "Ogimar MNE" Podgorica.

Tamara Klikovac

Viši sud odbio prijedlog Jovanića da se sasluša Boris Savić: "Može potvrditi da su optužnicu iskonstruisale interesne grupe"

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić danas je u podgoričkom Višem sudu svjedočio u postupku protiv bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejana Peruničića.
Kako saznaje Portal ETV, Katnićevo svjedočenje trajalo je više od sat i po vremena.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dg0LQKLay5T4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Detalji svjedočenja bivšeg GST-a nijesu poznati jer je suđenje zatvoreno za javnost.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DEUB_ebndD8U&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Katnić danas svjedočio u postupku protiv Peruničića

Karatisti Bara sa 12 zlatnih, sedam srebrnih i šest bronzanih medalja najuspješniji su učesnici prvenstva Crne Gore za kadete, juniore i mlađe seniore u Podgoci.
Kao drugoplasirani završio je Omladinac sa devet zlatnih, četiri srebrne i dvije bronzane medalje.
Pobjedničko postolje kompletirala je Iskra sa šest zlatnih, dva srebrna i jednim bronzanim odličjem.
Kao četvrtoplasirani završio je Gorštak (5,0,1), peti je bio Ulcinj (2,2,4), a šesti ulcinjski klub Rei (2,0,3).
Dva prvaka Crne Gore ima i Zeta, a po jednog Ris 21 iz Budve, nikšićki klubovi Fokus, Onogošt i Šampion, Potoci, Iskra Podgorica i Grbalj.&nbsp;
Medalje su na šampionatu osvajali takmičari iz 32 kluba.
Šampioni Crne Gore dolaze iz 14 klubova, dok je 20 dalo finaliste.
Šampionat u Podgorici okupio je 153 takmičara iz 32 kluba.

Karatisti Bara najuspješniji na državnom šampionatu

Asimilatorski proces u Srbiji traje i trajaće još dugo i to se radi sistemski, a to najviše odgovara aktuelnom režimu Srbiji - ocijenili su sagovornici informativne emisije "24 sata" na Televiziji E Željko Kaluđerović iz Crnogorskog društva „Lovćen“ iz Lovćenca i predsjednik udruženja Elemon Mihailo Miletić. U više gradova i naseljenih mjesta u Vojvodini obilježiće se 80 godina od kolonizacije Crnogoraca tokom novembra i decembra. Crnogorci u Vojvodini kažu da nikada nijesu bili u lošijem položaju. Podsjećaju da je u Vojvodinu tokom procesa Agrarne reforme i kolonizacije naseljeno više od 38.000 građana iz Crne Gore. Danas u njoj živi nešto više od 12.000 koji se izjašnjavaju kao Crnogorci. Razlog je, kažu, asimilacija, ali i nemar institucija zaduženih za prava crnogorske nacionalne zajednice u Srbiji. Kolonizacija Crnogoraca u Vojvodinu odvijala se od novembra 1945. do kraja decembra 1948. godine. Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, Vlada Demokratske Federativne Jugoslavije je, donošenjem Zakona o agrarnoj reformi koji je Narodna Skupština DFJ jednoglasno usvojila 23. avgusta 1945. godine, krenula u proces naseljavanja, odnosno kolonizacije Vojvodine.&nbsp; Krenula je velika seoba u prvom redu seoskih domaćinstava iz Crne Gore, dijela Bosne i Hercegovine, kao i Dalmacije, uglavnom sa područja gdje su domaćinstva jedva preživljavala. Bila je to velika savezna akcija, a iz Crne Gore je oko 7.000 porodica otišlo za Vojvodinu. Kolonizacija se uvijek obilježavala na godišnjicama, čak i nakon raspada SFR Jugoslavije. Međutim, ovogodišnji jubilej se, kažu Crnogorci u Vojvodini, razlikuje od ranijih, a razloga sa slavlje nema. Iz Crnogorske partije u Srbiji ocijenili su za Televiziju E da od kada bitišu u vojvođanskoj ravnici, Crnogorci nikada nijesu bili u lošijem položaju.&nbsp; - Ulogu organizatora obilježavanja jubileja uzeli su oni koji su i najodgovorniji za taj položaj, Nacionalni savjet crnogorske manjine preko udruženja koja niču kao pečurke i osnivaju ih članovi savjeta, kao i pojedine lokalne samouprave - koja sredstva namijenjena za kulturu crnogorske zajednice koriste za dnevnice partijskih aktivista za boravak u Ćacilendu. Crnogorski je jedan od rijetkih savjeta koji se ne bira neposredno, već elektorski, što režimu omogućava apsolutni izborni inženjering. Kao rezultat toga, kompletan sastav savjeta raspoređen je između koalicionih parnera SNS i SPS - navode oni. Ističu i da Crnogorci u Srbiji nemaju nijednu ustanovu kulture i obrazovanja od nacionalnog značaja za svoju manjinu. - Ni u jednoj osnovnoj školi nijesu pokrenuli odobren izborni predmet Crnogorski jezik sa elementima crnogorske kulture, dok druge manjine imaju cjelokupnu nastavu u osnovnim i srednjim školama na svom jeziku, a najorganizovanije i na univerzitetima. Na RT Vojvodina ne postoji redakcija na crnogorskom jeziku, a ima je na mađarskom, slovačkom, rusinskom, romskom, bunjevačkom, hrvatskom, ukrajinskom, makedonskom, rumunskom - ističu u ovoj partiji. Da Nacionalni savjet Crnogoraca u Srbiji ne radi za interese svoje nacionalne zajednice, već u službu vladajućeg režima Aleksandra Vučića, smatraju i u Crnogorskom društvu „Lovćen“ iz Lovćenca&nbsp; Željko Kaluđerović iz ovog društva kaže da je formiranje takvog Nacionalnog savjeta bilo pod uticajem i direktnim učešćem političkih partija Srbije i pojedinaca koji su bliski režimu u Srbij.&nbsp; - Crnogorsko društvo "Lovćen" je u više navrata apelovalo da se bojkotuje izbor za elektore i elektorsku skupštinu takvog Nacionalnog savjeta. Nažalost, mi smo bili usamljeni u takvom naumu - navodi Kaluđerović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116191128_debe7ab4d8207769e844db22fa2c60673e5d76c194712eb58870b90ee1ddfc67.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251116191128_debe7ab4d8207769e844db22fa2c60673e5d76c194712eb58870b90ee1ddfc67" data-rendition-name="original" width="1768" height="1061" loading="lazy" alt="Željko Kaluđerović"> </figure>  Kaluđerović navodi da Crnogorci u Srbiji traže samo osnovna prava koja imaju i Srbi u Crnoj Gori, a to je pravo na jezik, kulturu i crkvu. - Asimilatorski proces traje, nažalost, trajaće još dugo. I kako je trenutno stanje, najviše odgovara aktuelnom režimu Srbiji. Plašim se, i u Crnoj Gori - dodaje Kaluđerović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116191128_a5365fe97c01b0fff30c78fa26d798796d98dbc0891da5c9b6c5867a68f26ed1.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251116191128_a5365fe97c01b0fff30c78fa26d798796d98dbc0891da5c9b6c5867a68f26ed1" data-rendition-name="original" width="1606" height="981" loading="lazy" alt="Mihailo Miletić"> </figure>  Predsjednik udruženja Elemon Mihailo Miletić navodi da je u Srbiji prisutan narativ da su Crnogorci odnarođeni Srbi. Dodaje da se asimilacija Crnogoraca u Srbiji radi sistemski.&nbsp; - Kroz obrazovne sisteme, kroz plan i program, kroz istoriju gdje se praktično izučavaju i mijenjaju se gradiva, gdje se crnogorska istorija prisvaja kao srpska, crnogorske dinastije nazivaju se srpskim, Duklja srpskom zemljom i danas imate ljude koji su školovani na tim informacijama. Ono što je još jako važno su javni nastupi. Imali ste priliku da čujete da ministar zdravlja javno izjavi na TV-u da će svi koji pričaju crnogorskim jezikom biti izbačeni iz zdravstvenog sistema Srbije - rekao je Miletić. Popis stanovništva u Srbiji iz 2024. pokazuje da se broj Crnogoraca u toj susjednoj zemlji rapidno smanjuje. U popisu iz 2002. u Srbiji se kao Crnogorci izjasnilo 69.049 građana, 2012. njih 38.527, a 2024. godine 20.238.

Kaluđerović: Asimilatorski proces traje i trajaće još dugo; Miletić: To se radi sistemski

Hrvatski fudbalski savez je dobio oko 550 ulaznica za jedan sektor i odlučio da ih neće prodavati slobodno nego samo na dva načina: po programu vjernosti navijačima koji najčešće idu na utakmice te klupskim navijačkim grupama – piše Jutarnji list.
Kako navode, najvjerniji su uzeli stotinjak karata, a ultrasi ostatak.
– Pritom su pravo na ulaznice imale jedino klupske navijačke grupe, dok na primjer, one koje prate reprezentaciju kao “Mi Hrvati” nijesu dobile za kupovinu nijednu kartu. Što najavljuje da će hrvatska tribina biti crna, s jako malo dresova. Ako ultrasi ne promijene strategiju pa ovaj put obuku “kockice” – pišu.
Dodaju da se “specijalna operacija” sprovodi &nbsp;iz sigurnosnih razloga. Za sve koji su kupili ulaznice za hrvatski sektor organizovan je zajednički odlazak u Crnu Goru.
Kako navode, ideja policije Hrvatske i Crne Gore je da se Hrvati ne šetaju gradom kako se ne bi dogodili incidenti, već da budu na jednom mjestu.
– HNS i MUP su očito ocijenili da se lakše dogovoriti s ultrasima, koliko god neki od njih bili radikalni, zato što su organizovani, da idu zajedno autobusima, nego prodati ulaznice navijačima-turistima koji bi stigli svatko na svoj način jer postoji bojazan kako bi Hrvati u Podgorici mogli biti napadnuti – piše Jutarnji.
Ističu da sigurno nikoga neće napasti crnogorski navijači koji su bili u Zagrebu i još jednom se ispričali za ratne strahote, te da bi se s njima mogli podružiti i zajedno čekati susret.

Hrvatski navijači stižu u Podgoricu, centar grada biće blokiran!

Plenković i Obuljen nastaviće da finansiraju lijeve uhljebe, udruge, medije, SNV i Pupovca. Jer moraju. Zauzvrat, oni će njega i HDZ rušiti zbog “fašizacije”.
Da, da. Ipak njih boli Vukovar i vukovarske žrtve. Uvijek nekako s novembrom počinju da kljucaju po simbolizmu Vukovara, koji za njih održava taj nacionalni osjećaj i prkos Hrvata, njima toliko nepodnošljiv. Ove su se godine posebno raskokodakali, ali su pametniji. Više ne rade to, što bi rekli Dalmatinci, grezo, grubo i primitivno, kao prije par godina, kada su čak psovački poručili: “Jebo vas Vukovar.” Psovki sada nema, ali “satira” je ostala. Kažu sada lijevi uhljebi iz kulturnjačkih udruga i medija da je njima svima, kao i Srbima u Hrvatskoj, suspendovana sveobuhvatna sloboda, ukinuta im ljudska i kulturna prava, pravo na slobodu izražavanja, otkazane brojne izložbe, tribine, književne večeri i folklorne manifestacije.
Jer je novembar. Ne kažu, međutim, da im državni novac i dalje uredno pristiže. A pritječu im stotine miliona eura svake godine. I u novembru. O tome da njihovo postojanje, djelovanje i slobodu izražavanja godinama finansira država — konkretno već tri mandata HDZ-a — oni neće reći ni riječ. Pogotovo ne sada, kada su u “slobodarskom” i “revolucionarnom” zanosu usmjereni baš na rušenje Plenkovićeve koalicione vlasti HDZ-a i DP-a, zbog “fašizacije”, suspendovanja Republike, demokratije, Ustava. Kako sada spominjati taj novac, jer, zaboga, kakva je to “ustaška vlast” koja i dalje redovno finansira sve te silne lijeve uhljebe, njihove kulturnjačke događaje, festivale, zabave, književne večeri, tribine, knjige i prevode. I da, nastavlja finansirati izgradnju oko 40 srpskih kulturnih centara širom Hrvatske, bez obzira na kontroverzne sadržaje koji iz tih centara sada izbijaju kao gljive nakon kiše.
Ostaje pitanje: da li je do polarizacije u hrvatskom društvu došlo nakon Thompsona, ili je Thompsonovo ljeto 2025. reakcija na polarizaciju koja je došla slijeva i koja bi Hrvatsku opet željela vidjeti, ako ne kao neki regionalni privjesak, onda kao “modernu”, anacionalnu i ateističku državu. Polarizacija ostaje i sada je već jasno da će se ona nastaviti produbljivati. To će svakako imati uticaja na političku scenu i formiranje oštro suprotstavljenih tabora, čemu ćemo svjedočiti na parlamentarnim izborima 2028. ili ranije. Polarizacija koja bi ideološki bila sve ekstremnija ne odgovara vladajućem HDZ-u, jer se smanjuje prostor i mogućnost za nastavak politike umjerenog desnog centra. Ona, pak, odgovara bloku SDP–Možemo!, koji će nastaviti širiti svoj lijevi cordon sanitaire prema “snagama fašizacije”. I dok će s jedne strane Plenkovićev HDZ optuživati zbog fašizacije, s druge strane desnije političko i biračko tijelo Hrvatske sve će ih više prozivati zato što finansiraju anacionalnu političku ljevicu i gradnju 40 srpskih kulturnih centara, što kod tog biračkog tijela izaziva veliku sumnjičavost.
Činjenica je da Vlada RH velikim novcem redovno finansira stotine kulturnjačkih udruga koje su, ispostavilo se, u ogromnoj većini ljevičarske, čak ultraljevičarske. Država to čini jer joj je dužnost finansirati i tzv. civilno društvo. Hrvatska je posebnost u tome što su se u te udruge uglavnom infiltrirali ljevičari. Otkako se pojačalo finansiranje, stvorena je cijela paukova mreža raznih takvih udruga, tribina, manifestacija, filmskih i drugih festivala, koja je prekrila cijelu Hrvatsku. Da nije bilo frke oko onog festivala u Benkovcu, ne bi se ni znalo da su se lijevi infiltrirali čak i u jednom Benkovcu, u kojem živi ortodoksno desni birački puk. Desnih kulturnjačkih udruga, pak, mnogo je manje, ako ih uopšte ima, i one prolaze daleko trnovitiji put do državnog novca. Stoga nije čudno da ritam kroz medije i kulturu nameće ljevica. Koja će tu uvijek spomenuti i Pupovčeve Srbe. Uzeće ih u zaštitu čak i kada naprave izložbu posvećenu jednom od tvoraca Memoranduma SANU, Medakoviću će tepati da je bio dobri, nježni djedica, a sigurno će naći koju lijepu riječ i za manifestaciju SKC-a iz Pule, gdje je Vlaho Bukovac smješten među srpske slikare. Namjera je da se Pupovac prebaci u antihadezeovski tabor.
Plenković i Obuljen su, dakle, izdašno finansirali brojne lijeve uhljebe smatrajući valjda da će ih udobnost uspavati. Isti je pristup prema SNV-u i Pupovcu. Morali su izaći iz Vlade, ali zato su dobili koji milion eura više.
Što se hrvatske ljevice tiče, ona ne prihvata ni novije istorijske lekcije. Prije nekoliko godina, prije nego što je postao patrijarh SPC-a, Porfirije je bio od njih proglašavan čovjekom mira i s tim se “mirotvorcem” svakog vikenda družilo. Bila je stvar prestiža u zagrebačkim i hrvatskim kulturnjačkim krugovima reći da te je pozvao Porfirije. A kada se Porfirije preselio u Beograd i pretvorio u jednog od glavnih protagonista velikosrpstva, u tim krugovima prestalo se o njemu govoriti. Ne mogu ga kritizirati, jer bi priznali da ih je “mirotvorac” namagarčio, a sami ispali tragično naivni. Frustraciju i ljutnju radije su preusmjerili na “fašistoide” iz Banskih dvora. Boli ih briga, novac i dalje pristiže, jer bi suspenzija bila “gušenje slobode izražavanja”. To se nekada zvalo saradnja s režimom.

Sjetite se Porfirija, kada su hrvatski ljevičari ispali tragično naivni

Iako se Spajić zarekao pred predstavnikom EU u Crnoj Gori Johanom Satlerom da se neće otvarati teme koje dijele narod u Crnoj Gori, prvi su poslanici PES-a otvorili temu da li je aneksija 1918. godine Crne Gore bila nasilna ili ne. To je otvorilo Pandorinu kutiju daljih velikosrpskih laži koje samo neobrazovane i polupismene neznalice mogu otvarati. Ako nešto uopšte čitaju onda su to najvjerovatnije takve istoričarske „velesile“ kao što je Aleksandar Raković, Čedomir Antić i slični. Konačno, Spajić je paradigma te filozofije po kojoj je laž istina i obratno. A onda su počeli da se javljaju neki koji su se prije 20 godina skinuli sa majčinog mlijeka, koji u životu nijesu pročitali bilo što o istoriji Crne Gore, posebno iz partije koja je ideološki sljedbenik organizatora „Sarajevo safarija“ i poštovalac svih ratnih zločinaca u istoriji srpskog naroda, SNP-a, sa nevjerovatnom idejom da nasilnu aneksiju Crne Gore 1918. godine nazove „istorijskom voljom naroda u Crnoj Gori“?! Kako to oni znaju? Ko im je to rekao? Je li tzv. Podgorička skupština mjerilo na osnovu čega to tvrde? Pa pošto su naprasno postali evropejci, baš bih volio da mi ti pametnjakovići navedu ijednu zemlju koja je priznala Podgoričku skupštinu kao izraz volje crnogorskog naroda, uključujući i SSSR? <h2> PODGORIČKA SKUPŠTINA</h2> Evo, ja se intenzivno bavim proučavanjem svega što je svjetska štampa pisala o tim vremenima, pokupovao sam gomilu antikvarnih knjiga koje se bave godinama kada je nasilno anektirana Crna Gora i ne nađoh nijednu zemlju koja tzv. Podgoričku skupštinu smatra legalnom i legitimnom, osim onih koji su je organizovali. To jest, država Srbija. Pasionirano se baveći tom temom i stavom velikih sila prema tzv. Podgoričkoj skupštini, baziranih na delegacijama koje su slali u Crnu Goru, a kojih je bilo na desetine, jedini zaključak koji se može izvesti je da sve velike sile plebiscitarno smatraju Podgoričku skupštinu ujdurmom vlastodržaca Srbije i okupacione srpske vojske u Crnoj Gori. O tome se može objaviti na stotine dokumenata. Da te neobrazovane i nezainteresovane partijske populiste interesuje da saznaju istinu i išta iz istorije Crne Gore, lako bi se uvjerili u istinitost ovoga što pišem. Poznata manipulacija, u Vučićevom stilu, da se radi o italijanskoj propagandi, što je zvanični Beograd besmisleno ponavljao, obesmišljena je izvještajima delegacija Britanskog parlamenta i američkog predśednika Vudroa Vilsona. Da tu partijsku boraniju iz SNP-a interesuje istorija svoje zemlje pročitali bi rasprave o zločinima u Crnoj Gori o kojima je raspravljao britanski parlament 1920. godine, nakon izvještaja grofa de Salisa, koji je kao izaslanik britanskog parlamenta i Forin ofisa boravio 1919. godine u Crnoj Gori, izvukavši jedva živu glavu, zahvaljujući francuskim vojnicima, kada su ga srpske snage uhvatile u Virpazaru. Sve o čemu pišem mogu dokumentovati faksimilima originala iz arhiva i svjetske štampe. Volio bih da mi ta partijska nepamet iz SNP predoči bar jedan dokument, osim iz srpskih izvora, kojim mogu potvrditi svoje laži. Čikago tribjun je imao svog izvještača u Parizu, pa ću prenijeti pisanje Čikago tribjuna što su izvještači izvjestili svoje vlade po povratku iz Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116071148_4e3b8cd1031312945d264262ea24e9cfce106ae59ebda054cad426a619507611.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251116071148_4e3b8cd1031312945d264262ea24e9cfce106ae59ebda054cad426a619507611" data-rendition-name="original" width="648" height="496" loading="lazy" alt="Izvod o Anglo-američkoj komisiji"><figcaption>Izvod o Anglo-američkoj komisiji</figcaption></figure>  <h2>IZVJEŠTAČI O OKUPACIJI CRNE GORE</h2> Čikago tribjun iz 1919. godine: POD SRPSKOM OKUPACIJOM, CRNA GIRA DANAS PREDSTAVLJA MJESTO NAJKRVAVIJEG POKOLJA U EVROPI Zvanični posmatrači donijeli užasavajuće izvještaje u Pariz Pariz, 3. septembra 1919. godine – Američka i britanska vojna intervencija u Crnoj Gori radi sprječavanja raširenog masakra crnogorskih rojalista od strane Srba, u preporuci neutralnih posmatrača koji su došli u Pariz juče i koji danas pišu energične izvještaje svojim vladama. „Pod srpskom okupacijom, Crna Gora danas predstavlja mjesto najkrvavijega pokolja u Evropi“, izjavio je zvaničnik koji se vratio. „Ukoliko se Engleska i Amerika ne umiješaju, niti jedan crnogorski rojalista neće ostati živ. Srbi ih masovno ubijaju“. Konfiskovana hrana Amerikance posebno zanimaju izvještaji koje su donijeli neutralni posmatrači, prema kojima je cio kontigent američke hrane koju je Huverova administracija uputila u Crnu Goru, dospio u ruke Srba. Crnogorci se prvo moraju odreći sopstvene zemlje i zakleti na vjernost srpskom kralju Petru, da bi dobili išta od tih zaliha. Ukoliko to ne učine, bacaju ih u zatvor. Zatvori u Cetinju i Kotoru su, prema zvaničnicima, puni Crnogoraca, a svakodnevno se dovode crnogorski komiti uhvaćeni u brdima i nad njima se vrši egzekucija. Žele kralja nazad Jedan od zvaničnika koji se vratio, odbio je da mu se navede ime, rekao je: „Crnogorci su možda spremni na promjenu starog oblika svoje patrijarhalne Vlade, ali trenutno svi Crnogorci žele povratak svojega kralja da ih spasi srpskog jarma“. Ušli su u rat na strani Antante, a sada ne samo da su sklonjeni sa mjesta na Mirovnoj konferenciji i ne samo da im je uskraćeno pravo na samoopredjeljenje, već je njihov kralj protjeran u egzil, a njihova zemlja je stavljena pod stranu vlast. Ukoliko se Nikola vrati u Crnu Goru, cijela država će ustati s njim. Revolt protiv Srbije sada je u punom zamahu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116071148_7b0b90fe53085d82c1ed9201e36c1751077edd98643d116ca977c3a269b06ded.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251116071148_7b0b90fe53085d82c1ed9201e36c1751077edd98643d116ca977c3a269b06ded" data-rendition-name="original" width="937" height="1108" loading="lazy" alt="Čikago tribjun"><figcaption>Čikago tribjun</figcaption></figure>  Uskoro se očekuje zvanična objava određenih Vladinih izvještaja kojima se reguliše gore navedeno i nalaže američka i britanska vojna intervencija. Kralj Nikola i njegov dvor ostaju u Parizu, gdje primaju kraljevske subvencije od britanske i francuske vlade, koje takođe daju akreditacije ministrima na crnogorskome dvoru. <h2> FRANCUSKA SRAMOTA</h2> Britanija je tražila da sa američkim trupama u potpunosti okupiraju Crnu Goru i izbace iz zemlhe sve ostale vojne jedinice, uključujući i srpsku vojsku, kako bi se održao fer i legitiman referendum crnogorskog naroda o njegovoj budućnosti, poštujući zakone Kraljevine Crne Gore. Pogađate, tu inicijativu nije podržala Francuska, čija je uloga u nestanku Crne Gore jedna od najvećih sramota te države. Izvinjenje čovjeku koji je tobožnji nasljednik kraljevske loze Petrovića je više nego nedovoljno za iskupljenje Francuske zbog sramne uloge koju je odigrala u zabrani napuštanja Francuske kralju Nikoli, prijeteći mu prekidom diplomatskih odnosa i blokadom svih bankarskih računa, stavljanjem veta na izvještaj grofa de Salisa, urgiranjem kod srpske vlade na Krfu da što prije okupira Crnu Goru prije nego se kralj Nikola vrati u nju, okretanjem leđa na ponašanje srpskih okupacionih trupa na terenu u Crnoj Gori, masovnim hapšenjima, ubistvima, zločinima neshvatljivih ljudskom umu, poput stavljanja mački pod ženske kotule i njihovo šibanje do smrti osobe pod čiju kotulu su ih stavljali, itd. Šerman Majls, izaslanik američkog predśednika Vudroa Vilsona, u svom izvještaju direktno izražava stav da tzv. Podgorička skupština nije izraz volje crnogorskog naroda, već da je „posljedica vojne moći“ srpskih snaga, navodeći da je „na Cetinju general major iz Srbije, koji mi je nagovjestio da je on ... svarni guverner Crne Gore“. Izvještaj, takođe, govori o sistematskom „srpskom zlostavljanju Crnogoraca“ nad kojima sprovode „tešku represiju“. U izvještaju se navode i zločini prema Albancima, o tome da „u 15 sela u okrugu Rugova nije žive duše ostalo. Osam stotina je masakrirano, ne računajući ljude koji su pružali otpor... U Plavu i Gusinju 333 žena, đece i staraca je masakrirano“. Takođe se govori o logoru u Skadru, u kojem su se nalazili loše obučeni i odjeveni, po snijegu, žene đeca i starci, izbačeni iz svojih domova bez mogućnosti da sa sobom uzmu bilo koju topliju obuću ili odjeću. <h2> SRAMNE INICIJATIVE </h2> Nema te kolumne u koju mogu stati sve činjenice koje inicijative članova PES-a i SDP-a čine sramnim, bezočnim i nesojskim. Umjesto da se pokriju ušima od sramote, oni se još drsko obraćaju preko medija kao da predstavljaju nekakve istorijske autoritete koji nešto znaju o onome o čemu pričaju. Sa gađenjem mogu konstatovati da je nesrećna Crna Gora kad vidim ko sve dobija javni prostor i njegove izjave prenose u medijima. Samo ovakvi izborni zakoni, kakvi su u Crnoj Gori, mogu svakakvu fukaru izbaciti u prvi plan i omogućiti im da primaju ogromne prinadležnosti od zemlje koju organski mrze i lažima je diskredituju na svakom koraku. Pod hitno Crna Gora mora donijeti zakon o izborima koji će se obavljati sa otvorenim listama, tako da građani mogu da razne bezveznjakoviće vrate na nivo koji uzaslužuju, koji im pripada po intelektualnim kapacitetima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116071148_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251116071148_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28" data-rendition-name="original" width="748" height="891" loading="lazy" alt="Krfska deklaracija"><figcaption>Krfska deklaracija</figcaption></figure>  Volio bih da mi ti „istorijski autoriteti“ objasne kako je to čuvenom Krfskom deklaracijom iz jula 1917. godine srpsko rukovodstvo predviđelo kakve će odluke donijeti manipulativno izabrani delegati tzv. Podgoričke skupštine krajem 1918. godine, dakle godinu i nekoliko mjeseci nakon Krfske deklaracije, u kojoj nema dinastije Petrović, ni Crne Gore? Biće da su bili vidoviti, ili što je mnogo vjerovatnije, samo je najavljen plan kojim će se izvršiti nasilna aneksija Crne Gore, detronizovati dinastija Petrović i stvoriti Velika Srbija iz Niške deklaracije iz decembra 1914. godine. To je jedina istina! Vrijeme je da se predśednik vlade počne ponašati odgovorno i počne poštovati svoja obećanja, zakone Crne Gore, biti stvarni predvodnik svih ministarstava i davati ton strateškom opredjeljenju države, umjesto što se stalno otvaraju teme koje ne vode Crnu Goru evropskim integracijama, već konstantnim suprotstavljanjima, mržnji, sukobima i bestijalnim pokušajima stranih službi da Crnu Goru vrate u devedesete godine. Što je cilj revizije i laži o otvaranju teme nasilne aneksije Crne Gore iz 1918. godine, priče o legalizacije konate na Rumiji, što nijedna normalna država ne bi uradila, jer se radi o neurbanizovanom prostoru na visini od skoro 1,5 hiljada metara, što je cilj vraćanja imbecilne priče o povratku kapele Karađorđevića na Jezerski vrh, koji je zakonom zaštićen kao autentični prostor, sa najvećim kulturnim i umjetničkim značajem za Crnu Goru? Da ne govorimo da se to bez krvi ne može uraditi. <h2> NJUJORK TAJMS 1922.</h2> „Kada su srpske trupe, predvođene francuskim oficirima, ušle u Crnu Goru i izvršile aneksiju savezničke Crne Gore silom i krvoprolićem; i kada se crnogorski narod podigao na oružje protiv novih ugnjetavača, predsjednik Vilson, na jednoj od śednica Mirovne konferencije, sastavio je poruku koja je proslijeđena crnogorskom narodu posredstvom Crnogorske vlade i francuskih vojnih vlasti. Prema ovom telegramu, predstavnici velikih sila apelovali su na crnogorski narod da zaustave krvoproliće, uz uvjeravanje da će im biti omogućeno pravo slobodnog samoopredjeljenja. Termin 'slobodno samoopredjeljenje' može se razumjeti samo na dva načina: kao pravo na samoopredjeljenje kako ga predviđa crnogorski Ustav ili samoopredeljenje kakvo je odobreno čak i neprijateljskim provincijama, kao što su Šlezvig, Gornja Šleska i sl. Ukoliko je poruka predśednika Vilsona crnogorskom narodu značila prvi metod, onda je Crna Gora trebalo da bude obnovljena na isti način kao Belgija i Srbija. Ukoliko je, međutim, pod pojmom 'slobodno samoopredjeljenje' podrazumjevan drugi metod, onda je ono trebalo biti sprovedeno plebiscitom, koji bi prirodno značio povlačenje srpske okupacione vojske, dok bi glasanje kontrolisale velike savezničke sile. Međutim, ni jedno ni drugo nije još sprovedeno u praksi, tako da pitanje Crne Gore i dalje ostaje otvoreno, dok su velike sile trebale da to riješe u korist ustavne slobode crnogorskog naroda.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116071148_dd96883964207191d4d5a0981f5768c774e32b051251683169b6943cc0359e49.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251116071148_dd96883964207191d4d5a0981f5768c774e32b051251683169b6943cc0359e49" data-rendition-name="original" width="412" height="280" loading="lazy" alt="Njujork Tajms 1922."><figcaption>Njujork Tajms 1922.</figcaption></figure>  Uzimajući u obzir sve prethodne činjenice, kraljevska Vlada Crne Gore ne može da vjeruje da bi Vlada SAD – najcivilizovanije države na svijetu – počinila akt koji bi značio raskidanje diplomatskih odnosa sa Crnom Gorom. Takav akt ne samo da bi pomogao kriminalnim namjerama Beograda, već bi prenebregao sve principe međunarodnog morala i pravde, a SAD bi bile krive za nepoštovanje date riječi o poštovanju suvereniteta Crne Gore“. Njujork Tajms 16. april 1922. godine

Lažometar 26

Najmanje jedna osoba iz Crne Gore i dvije iz Srbije u strukturi Balkanske istraživačke mreže (BIRN) bile su pod kontrolom Bezbjednosno informativne agencije (BIA), a učestvovale su kreiranju skaredne mape ekstremista krajnje desnice u Crnoj Gori u kojoj je targertirano više građanskih altivista, među kojima i dvije novinarke, kazao je predsjednik Evropskoga pokreta u Crnoj Gori &nbsp;Momčilo Radoluvić.
Radulović je na Cetinjskom forumu, u okviru panela "Dezinformacije, toksični narativi i istorijski revizionizam", kazao, pored ostalog, da se nakon objave ove mape sastajao sa onima koji stoje iza BIRN-a i da su imali žestoke rasprave.&nbsp;
- Moram reći da su dosta nevoljno neke stvari primili k znanju i dosta nevoljno uradili neke stvari koje su, ipak, dale rezultate i vidljive su makar u toj strukturi. Ona više ne okuplja radikalne elemente koji su pod direktnom kontrolom BIA, makar troje njih unutra, od kojih je jedna osoba odavde, a dvoje iz Srbije. Imate situaciju da morate da se borite - istakao je Radulović.
Ta borba je, naglasio je, fantastično iznijeta i za sada je rezultirala sa više presuda u korist targetiranih novinara i građanskih aktivista.
- Određena struktura BIRN-a se morala povući makar u tom slučaju - zaključio je Radulović.
Novinarka Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović autorke su skandaloznog propagandnog uratka BIRN-a objavljenog 16. novembra 2022. godine u kojem je targetirano devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnji desničari i vjerski fanatici.
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tužbe protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, pred Osnovnim sudom u Podgorici podnijeli su novinarka Antene M Tanja Pavićević, novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Osnovni sud Podgorica je u aprilu ove godine donio prvostepenu presudu po kojoj je Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović 1.000 eura zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fpresuda-jovanovic-i-tomovic-postupale-nesavjesno-krive-za-klevetanje-tanje-pavicevic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se, pored ostalog, u obrazloženju presude.
I Opštinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv BIRN-a, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.

Radulović: Najmanje jedna osoba iz Crne Gore i dvije iz Srbije u strukturi BIRN-a bile pod kontrolom BIA

Rasprava i radionica pod nazivom „Strateški pogled na proširenje EU i nedostatak diskusije u Njemačkoj“ već je u samom naslovu ukazala na problem o kojem se od dolaska nove vlade početkom maja govori u Berlinu.
Tu raspravu je organizovalo Njemačko društvo za spoljnu politiku (DGAP).
Mnogi koji se u njemačkoj prijestonici bave Zapadnim Balkanom mišljenja su da demohrišćansko-socijaldemokratskojvladi Fridriha Merca, uprkos usredsređenosti na spoljnu politiku, region Zapadnog Balkana nije visoko na listi prioriteta.
Doduše, na mjesto ministra spoljnih poslova došao je Johan Vadeful, koji kroz razne dužnosti i članstva u parlamentarnim tijelima ovaj region prati već godinama, ali uprkos tome ovom regionu ne posvećuje toliku pažnju kao njegova prethodnica na toj poziciji, Analena Berbok.
Prvi znak je i ukidanje funkcije posebnog izaslanika za zapadni Balkan, funkcije koju je obavljao političar Zelenih Manuel Zaracin.
<h2>Velika očekivanja od Njemačke</h2>
I predstojeća, prva posjeta novog ministra spoljnih poslova regionu, ne ukazuje, kako je tokom rasprave u DGAP-u rekao poslanik njemačkih Zelenih Boris Mijatović, na to da Njemačka regionu pridaje posebnu pažnju. „Šest zemalja u dva dana“, pri čemu je posjeta Bosni i Hercegovini u nedjelju uveče označena kao „radna“.
Pri tom se od Njemačke, kako je tokom rasprave rekla državna sekretarka u Ministarstvu evropskih poslova Crne Gore Biljana Papović, mnogo očekuje kada je u pitanju postavljanje smjernica i određivanje tempa napretka zemalja.
Od šest zemalja regiona zapadnog Balkana, Crna Gora i Albanija su otišle najdalje, pri čemu Crna Gora sljedeće godine očekuje zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja. Cilj za ulazak je 2028. godina.
- Mi se držimo krilatice "28 u 28" - kaže u razgovoru za Dojče vele Papović, aludirajući na želju Podgorice da Crna Gora 2028. postane 28. članica Evropske unije.
Kao realnu mogućnost vidi da napredak Crne Gore u procesu evropskih integracija može da ima širi efekat na region i može da posluži možda i snaženju podrške Evropskoj uniji u zemljama regiona, prije svega Srbiji ali i šire.
<h2>Opasnost blokada zbog bilateralnih problema</h2>
Ali ne radi se samo o ispunjenju kriterijuma, već i o dinamici unutar same Evropske unije i njenoj spremnosti za prijem novih članica. Nakon zatvaranja poglavlja sledi mukotrpan proces ratifikacije u državama članicama. Podrška prijemu novih članica je, čak i u zemljama čiji građani ne slove kao evroskeptični, niska – u Njemačkoj ispod 49 odsto za naspram 47 odsto protiv.
Osim toga, tu je i problem blokade zbog bilateralnih pitanja, poput aktuelne bugarske blokade pregovora Sjeverne Makedonije. Mijatović je rekao da se u Sjevernoj Makedoniji s pravom pitaju: „Šta ako ispunimo i ove zahtjeve Bugarske, nakon što smo već zbog Grčke promijenili ime, i ako se nakon toga pojavi neki novi zahtjev?“
I Slovenija je godinama zbog graničnog spora u Piranskom zalivu kočila ulazak Hrvatske u EU. Crna Gora je imala sa članicom EU Hrvatskom bilateralnih problema, ali su oni, kako kaže Papović, u međuvremenu riješeni.
- Od samog početka pregovora Hrvatska je bila izuzetno snažan partner Crnoj Gori u ovom procesu i mnogo su pomogli u ostvarivanju mnogih obaveza na ovom našem putu. Tačno je da postoje mnoga otvorena pitanja između Hrvatske i Crne Gore i mi smo već u prethodnoj godini formirali radni tim koji radi na rješavanju ovih otvorenih pitanja i trudimo se da ovim zahtjevima pristupimo kao prioritetu. Svakako ne vidimo da bi Hrvatska blokirala ulazak Crne Gore u Uniju i naše puno članstvo - kaže Papović.
<h2>Naredna godina ključna</h2>
Zaključak rasprave, u kojoj je učestvovao i Tomas Haglajtner, direktor Odeljenja za strategiju proširenja pri Evropskoj komisiji, jeste da se napokon, 22 godine od famoznog „obećanja iz Soluna“, kojim je svim zemljama regiona pružena evropska perspektiva, u procesu približavanja punopravnom članstvu nešto događa.
Nikola Ksavijeref iz DGAP-a smatra da će 2026. biti ključna u ovom procesu, i to ne samo zbog kretanja u samim državama kandidatima, nego i unutar same Unije, pri čemu se ukazuje na izbore u Mađarskoj.
- Mislim da sljedeća godina može definisati, ne samo za Crnu Goru nego i za ostale zemlje, postoji li uopšte šansa za članstvo, kao i pitanje modaliteta kojim će se taj proces odvijati - kazao je Ksavijeref.

Dok se Crna Gora nada brzom ulasku u EU, zvanični Berlin previđa cijeli region?

Srbija je najlošije rangirana zemlja Zapadnog Balkana prema Globalnom indeksu organizovanog kriminala za 2025. godinu, dok se Crna Gora nalazi na 10. mjestu.
Nalazi se na četvrtom mestu, od 44 evropske zemlje koje su analizirane.
Lošije rangirane su jedino Rusija, Ukrajina i Italija.
Godišnje izvještaje o Indeksu organizovanog kriminala objavljuje Globalna inicijativa za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC), organizacija civilnog društva sa sedištem u Ženevi.
Prema ovogodišnjem, izvještaju za 2025. godinu, Bosna i Hercegovina (BiH) je na šestom mjestu. Podaci za Kosovo nisu objavljeni.
Globalni indeks organizovanog kriminala procjenjuje nivo kriminala i otpornost na organizovani kriminal u 193 države svijeta.
Izvršni direktor GI-TOC, Mark Šov ukazao je na to da organizovani kriminal "potkopava demokratiju, suverenitet država, pa čak i međunarodni mir i bezbjednost".
- Globalni indeks organizovanog kriminala nije samo alat za mjerenje kriminala: on je ogledalo koje reflektuje šta se dešava unutar država i međunarodnog sistema - poručio je Šov.
<h2>"Kavački i škaljarski klan - ključan uticaj na kriminalni pejzaž Crne Gore"</h2>
Kada je riječ o nivou otpornosti na kriminal, Crna Gora je na 37. mjestu.
U izvještaju se podvlači da je Crna Gora dom dvije dominantne mafijaške grupe – kavačkog i škaljarskog klana, koji imaju značajan uticaj na kriminalni pejzaž zemlje.
Napominju da se njihove operacije protežu širom Crne Gore, ali i u druge države.
- Uprkos pojačanim naporima policije, uključujući hapšenja ključnih članova, ove grupe i dalje kontrolišu kriminalna tržišta kroz regrutovanje novih članova, čak i u zatvorima - piše u izvještaju.
Glavni izvori prihoda klanova su trgovina kokainom i pranje novca, pri čemu Europol procjenjuje da kontrolišu najmanje 30 odsto kokaina koji iz Južne Amerike stiže u Evropu, navodi se.
Klanovi, dodaje se, održavaju jake veze sa kriminalnim organizacijama u EU, Latinskoj Americi i na Zapadnom Balkanu, dok luke Bar i Kotor predstavljaju ključne ulazne tačke za šverc kokaina.
- Dodatno, bave se iznudom i reketiranjem, koristeći nasilje i zastrašivanje za očuvanje svojih kriminalnih aktivnosti, što je dovelo do eskalacije sukoba i porasta broja ubistava između klanova - piše u izvještaju uz napomenu da je Crna Gora među zemljama sa najviše incidenata sa vatrenim oružjem u regionu.
Autori izvještaja ukazuju i da su procurjele enkriptovane komunikacije otkrile kako se kriminalni prihodi koriste za političku zaštitu i uticaj na pravosuđe i policiju.
- Akteri povezani sa državom održavaju duboke veze sa organizovanim kriminalom, olakšavajući nezakonite aktivnosti kroz korupciju i regulatorne slabosti - navodi se u izvještaju.
Dodaju da su visoki zvaničnici bili umiješani u transnacionalne kriminalne aktivnosti, uključujući trgovinu drogom, ilegalnu trgovinu duvanom i nelegalnu seču šuma.
- Iako se sprovode istrage i hapšenja, stalna umiješanost državnih zvaničnika slabi efikasnost organa reda - zaključuju i ukazuju na dokaze o miješanju kriminalnih grupa u izbore u Crnoj Gori.
Takođe napominju i da privatni sektor u Crnoj Gori omogućava rad organizovanog kriminala, naročito kroz trgovinu nekretninama i finansijske kriminalne aktivnosti.
Osim toga, ističe se da je finansijski kriminal u Crnoj Gori duboko ukorijenjen i da ga karakterišu loše upravljanje javnim sredstvima, nepravilnosti u finansiranju političkih aktivnosti i korupcija velikih razmjera.
- Nepravilnosti u korišćenju sredstava EU i prevare u procesima privatizacije dodatno ističu sistemske slabosti u finansijskom sektoru - dodaje se.
Takođe, izvještaj pokazuje da je trgovina ljudima i dalje prisutan problem u Crnoj Gori.
Posljednjih godina među žrtvama je zabilježen značajan porast broja ruskih državljanki i državljana, navedeno je.
Pored toga, romska djeca često bivaju prisiljena na prosjačenje i nelegalna vjenčanja, dok nadležni često takve slučajeve tretiraju kao "kulturnu praksu".
Zaključak je i da bezbjednost granica predstavlja izazov, s obzirom na to da Crna Gora služi kao ključna tranzitna tačka za razne ilegalne aktivnosti.
Autori izvještaja napominju da uprkos obavezama da se suzbije organizovani kriminal i korupcija, političke podjele i nestabilnosti i dalje ometaju efektivno upravljanje i sprovođenje zakonodavnih reformi.
Takođe ističu da visoko-profilisane oslobađajuće presude u slučajevima pranja novca izazivaju zabrinutost u vezi sa nezavisnošću pravosuđa i kvalitetom istraga.
<h2>"U Srbiji ključni državni akteri"</h2>
Po nivou kriminala u vrhu, po otpornosti na kriminal pri dnu liste - na 35. poziciji od 44 analizirane evropske države Globalnog indeksa.
U Srbiji "državni akteri imaju ključnu ulogu u pejzažu organizovanog kriminala", ocijenili su autori izvještaja, ukazujući da političke elite navodno utiču na ključna kriminalna tržišta.
Dodaju da korupcija unutar državnih institucija olakšava i nezakonite finansijske transakcije i štiti kriminalne poslove, te da su "visoki državni zvaničnici povezivani s ozloglašenim figurama iz svijeta organizovanog kriminala".
- Srbija ostaje jedno od glavnih čvorišta krijumčarenja na Zapadnom Balkanu - napominje se.
Takođe, prema izvještaju, Srbija predstavlja sastavni dio rute za krijumčarenju heroina ka zapadnoj Evropi, dok srpske kriminalne mreže igraju značajnu ulogu u globalnom krijumčarenju kokaina.
Izvještaj podvlači i da je ova zemlja "domaćin nekoliko mafijaških grupa" koje, uprkos hapšenjima ključnih članova, i dalje dominiraju različitim segmentima evropske trgovine drogom.
- Navijačke grupe fudbalskih klubova takođe su uključene u kriminalne aktivnosti, pružajući logističku podršku za krijumčarske operacije i učestvujući u paravojnim aktivnostima - dodaju.
Spominje se i u kontekstu trgovine oružjem.
Srbija je, navode, tranzitna zemlja u toj trgovini, pri čemu oružje koje potiče iz ratova u bivšoj Jugoslaviji, kao i iz Turske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije i potencijalno Ukrajine - prolazi kroz Srbiju ka zapadnoj Evropi.
- Kriminalne mreže sa Kosova, iz Albanije i Srbije olakšavaju ovu trgovinu, dok su korumpirani državni zvaničnici navodno bili umiješani u ilegalne pošiljke oružja - ističe se.
Dodaje se i da je u posljednjih nekoliko godina zabilježen "porast krijumčarenja oružja iz Srbije na Kosovo, uključujući oružje vojnog tipa".
Autori Globalnog indeksa bave se i ulogom Srbije u trgovini ljudima.
- Izvještaji ukazuju da su pojedinci iz vlasti i policije umešani u prinudni rad, trgovinu ljudima u svrhu seksualne eksploatacije i krijumčarenje oružja velikih razmjera, uz minimalnu odgovornost - navodi se.
Spominju se i rastuće veze sa Rusijom, Kinom i zalivskim državama koje "izazivaju zabrinutost zbog netransparentnosti stranih ulaganja i infrastrukturnih projekata". To, kako se ističe, podstiče sumnje na korupciju.
Finansijski kriminal u Srbiji veoma je ukorijenjen, ocjenjuje se i dodaje da su u njih "često umiješani visoki državni zvaničnici".
Privatni sektor u Srbiji, navodi se u izvještaju, duboko je ispreplijetan s organizovanim kriminalom - "veliki broj preduzeća posluje pod uticajem visokih političkih funkcionera", zbog čega "dobijaju povlašćen tretman u tenderima i investicijama, često služeći kao posrednici za tokove nezakonitog novca".
S druge strane, napominju, preduzeća koja nisu povezana s političkim krugovima trpe stalne pritiske i inspekcije.
Ukazuju i da vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) ima značajan uticaj na javne institucije, medije i izborni proces, što doprinosi sumnjama u demokratsko upravljanje.
U Globalnom indeksu organizovanog kriminala za 2025. godinu navode i da se organizovane kriminalne grupe u Srbiji koriste za zastrašivanje političkih protivnika i manipulaciju izbornim procesima.
Pored toga, dodaje se da politička elita posjeduje gotovo neograničenu moć, a da javnost na drugoj strani ima nizak stepen povjerenja u demokratske institucije.
U tom kontekstu, zaključuje se i da "široko rasprostranjeni protesti odražavaju nezadovoljstvo upravljanjem".
Globalni indeks bavi se i korišćenjem bezbjednosnih službi u političke svrhe u Srbiji.
Takvo korišćenje, "zajedno sa izvještajima o vezama između pripadnika organa reda i grupa organizovanog kriminala", dodatno je, kažu, "smanjilo povjerenje javnosti".
- Iako je Srbija uspostavila antikorupcijske agencije i uvela mjere za unapređenje odgovornosti, njihova efikasnost je oslabljena slabim sprovođenjem, nedostatkom resursa i institucionalne nezavisnosti - jedan je od zaključaka.
Napominje se i da slučajevi korupcije i organizovanog kriminala često ne dovode do osuđujućih presuda.
<h2>"Korupcija prisutna na svim nivoima vlasti u BiH"</h2>
Kada je riječ o otpornosti na kriminal BiH je među najniže rangiranim zemljama – na 42. mjestu.
Državni akteri uključeni u kriminal imaju ključnu ulogu u omogućavanju organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini, piše u izvještaju.
- Korupcija je prisutna na svim nivoima vlasti, a visoki zvaničnici su povezani sa trgovinom drogom, finansijskim kriminalom i nezakonitom eksploatacijom prirodnih resursa - ističe se u izvještaju.
Podsjećaju da su nekim od vodećih političkih ličnosti uvedene međunarodne sankcije zbog njihovog doprinosa korupciji i podrivanja državnih institucija.
Autori izvještaja ukazuju i na to da su neki policijski službenici uhapšeni zbog direktnog učešća u švercerskim operacijama, dok su političari koristili svoj uticaj kako bi zaštitili kriminalne mreže.
Kao poseban problem, podvlači se trgovina ljudima. Autori izvještaja napominju da su žene i djevojke izložene su seksualnoj eksploataciji, dok su romska djeca često žrtve prinudnog prosjačenja, seksualne trgovine i kućnog ropstva.
Dodaju i da je krijumčarenja migranata duboko ukorijenjeno, te da BiH predstavlja ključnu tranzitnu tačku duž balkanske migrantske rute, a da korupcija među pripadnicima granične policije dodatno pogoršava problem.
- Ovo tržište je usko povezano s krijumčarenjem oružja, pri čemu izvještaji ukazuju da kriminalne organizacije prodaju oružje migrantima uključenim u mreže krijumčarenja - napominje se.
Rat u Ukrajini, dodaje se, doveo je do porasta trgovine oružjem, pri čemu oružje iz BiH, uprkos regulatornim ograničenjima, navodno dospijeva u zone sukoba.
Napominju i da zemlja funkcioniše kao tranzitni centar za kokain iz Južne Amerike namijenjen zapadnoevropskom tržištu.
U izvještaju se ocjenjuje i da strani akteri imaju značajan uticaj na organizovani kriminal u zemlji, iskorišćavajući slabu kontrolu granica i podijeljen politički sistem.
- Regionalne kriminalne organizacije iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Albanije imaju snažno prisustvo, sarađujući sa lokalnim akterima u švercu droge i oružja - dodaje se u dokumentu.
Pored toga, turski, saudijski i zapadnoazijski akteri uključeni su u ilegalne finansijske šeme, dok grupe koje podržava Rusija koriste političku bliskost bh. entiteta Republike Srpske sa Moskvom, za jačanje uticaja.
Ističe se da je finansijski kriminal je rasprostranjen u Bosni i Hercegovini, da mnoge privatne kompanije služe kao posrednici u pranju novca i finansijskim prevarama, a da preduzeća u vlasništvu politički povezanih osoba imaju povlašćen položaj u postupcima javnih nabavki.
Kao jedan od rasprostranjenih problema podvlači se i nezakonita sječa šuma u koju su, kako navode, često umiješane političke elite i lokalni zvaničnici.
Dodaju i da se nezakonita eksploatacija uglja i drveta takođe sprovodi uz podršku političkih figura koje izdaju lažne dozvole u zamjenu za mito.
Zaključuje se da se BiH suočava sa stalnim izazovima u oblasti političkog upravljanja, naročito u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, a da podijeljen politički pejzaž zemlje, posebno secesionističke politike RS i njeno odbijanje da poštuje institucije na državnom nivou, dodatno komplikuju upravljanje.
Takođe u izvještaju Globalnog indeksa organizovanog kriminala navedeno je da se pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini suočava sa neefikasnošću, političkim miješanjem i neujednačenom primenom zakona, što otežava efikasno procesuiranje organizovanog kriminala i korupcije.
Posebno je, smatraju, problematična praksa otkupa zatvorskih kazni do godinu dana.

Tag: svjedok