Pretpraznična euforija i stres koji prate novogodišnje praznike, umjesto pozitivnih efekata, često zbog neostvarenih očekivanja mogu prerasti u anksioznost i postprazničnu depresiju, ocijenila je psihološkinja Stela Burzanović gostujući u emisiji Srećan dan na Televiziji E.
Kako je navela, praznična atmosfera počinje mnogo prije samog dočeka Nove godine, kroz pripreme poput uređenja doma i trpeze, kupovine nove odjeće i poklona, kao i težnje da sve bude u duhu praznika.
- Nekako sav taj stres, koji bi trebalo da bude pozitivan, zna da pređe u naboj negativnih emocija, a onda se može sve to nastaviti ako nam se ne ispune sva ta očekivanja koja smo zamislili u toj pretprazničnoj atmosferi, upravo da se javi postpraznična depresija, anksioznost. Mada i za sam januar kažu da je najdepresivniji i najduži mjesec u godini, pa se onda sve skupa prolongira, možda neka naša očekivanja nijesu ispunjena, težili smo upravo tom perfekcionizmu, upravo tim nekim ciljevima koje smo postavili, nijesmo ih dostigli, a plus i finansijski izazovno, tako da se to sve pretače u depresiju, anksioznost, naboje negativnih emocija - rekla je Burzanović.
Prema njenim riječima, ukoliko se zacrtana očekivanja ne ostvare, već 1. i 2. januara mogu se javiti bujice negativnih misli i emocija, zbog čega je, kako ističe, važno jasno odrediti prioritete i realna očekivanja.
- Jako je važno šta je to u nama, koja su to naša lična htijenja, kakav smo to perfekcionizam u sebi stvorili i jednostavno nam je sve to spušteno na zemlju već prvog januara, tako da su perfekcionizam, ciljevi, želje, sve kako mi postavljamo i kakvi smo mi sa tim, da li smo u miru sa svim tim što želimo - istakla je Burzanović.
Ona naglašava da lične promjene ne moraju nužno biti vezane za određene datume poput Nove godine ili početka sedmice, jer se, kako smatra, rad na sebi može započeti u bilo kojem trenutku.
- Trebalo bi da se ne upoređujemo, da idemo u skladu sa svojim interesovanjima, htijenjima, svojim svakodnevnim planovima i slično. Šta god da nas u trenucima opušta, da li je to muzika, ples, crtanje, vrijeme sa porodicom, otvorena komunikacija, sve to trebalo da upražnjavamo. Ako imamo te određene ciljeve, početne korake, da vizualizujemo, da možda bilježimo dnevnik, da pratimo naše svakodnevne korake, svakodnevne ciljeve - zaključila je Burzanović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Burzanović: Neostvarena očekivanja već 1. i 2. januara mogu dovesti do negativnih emocija

Od ranog razvoja je jako važno da porodica djeci prenosi značajne kvalitete, vrijednosti, norme i načela, da uče djecu ,,nemoj uraditi drugome što ne bi volio tebi da se desi” i koliko god djelovalo banalno pokazuje se da fali u ovom 21.vijeku - rekla je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, psihološkinja Stela Burzanović.
Često se kod pojedinaca, kaže Burzanović, u nekim alarmantnim situacijama kad bi se očekivalo da pomognu nekoj osobi u nevolji javi pararalizovanost kroz strah, nesigurnost i nesnalaženje šta treba da urade, pa u tim trenucima straha i trenutne panike može doći do paralize samog pojedinca.
- Imamo i drugu stranu - ,,zašto bih se ja miješao, neko će drugi” ili ,,to nijesu moja posla” ili ,, možda ja stradam ako bilo koji pokušaj odradim” i slično. Kad idemo iz različitih uglova pojedinaca, različitih smjerova imamo takvu sliku koja dovodi do toga da imamo i kod mlađe populacije da će prije stati da posmatraju, iliti okrenu glavu, ili snimaju, u najgorem slučaju, gdje vidimo taj manjak empatije, nema empatije, nema reakcija, da li pod uticajem ubrzanog 21.vijeka gdje svako na svoju stranu gleda, što je u redu i treba svako da radi i misli o sebi, ali ako su ovo gorući problemi i toliko pricamo o tome nikada nam ne može biti teško pozvati 122, 123, anonimno ako već imamo taj strah hoće li neko saznati i slično, anonimno da prijavimo i možda preduprijedimo dalje posljedice bilo kojeg slučaja ako se zadesimo u tom trenutku- rekla je Burzanović.
Nedavni slučaj spašavanja žene koja je namjeravala da počini suicid skočivši u sred noći u nabujalu Moraču i njeno spašavanje od strane dvadesettrogodišnjeg Petra Ivanovića, što je po mišljenju psihološkinje srećna okolnost da se baš taj mladić zadesio na mostu, a istovremeno je spasilac i, kako kaže, rizikujući sopstveni spasio drugi život.
- Koliko god smo mi spretni i okretni ne znamo da li ćemo doći do cilja i spasiti osobu, ali u tom trenutku je važno da osoba sama procijeni da li može pomoći ili ne. U ovom teškom slučaju koji je bio, sreća što je ispao sa pozitivnim efektom. Najbolje je u datom trenutku pozvati pomoć, neko sa strane, ko god, da se bar okupi nekoliko ljudi, da su tu ako bi se to moglo izvesti. To su jako diskutabilne i teške situacije kada se nađu očevici u takvim prilika, sve te emocije koje prolaze kroz njih, sva ta razmišljanja i te kako nijesu nimalo bezazlena i laka- zaključila je Burzanović.

Burzanović: Mlađa populacija će prije stati da posmatra i da okrene glavu, ili u najgorem slučaju snima, što pokazuje da nema empatije

Ako se apeluje, govori i radi da nema mjesta bilo kojoj vrsti nasilja u društvu onda fizički napad odrasle osobe na dijete u školskom dvorištu izaziva strah, nevjericu i ljutnju kako kod građana, tako i kod stručne javnosti - rekla je gostujući u emisiji E uživo, na Televiziji E, psihološkinja Stela Burzanović.
Nakon incidenta u dvorištu OŠ ,,Vuk Karadžić” kada je odrasla osoba fizički napala učenika tokom odmora javnost s pravom traži odgovore, kako je moguće da dijete bude napadnuto u školskom dvorištu i to od strane jednog roditelja. Roditelji postavljaju pitanje zbog čega niko nije obavijestio porodicu, niti pozvao policiju.
Kod svih koji su &nbsp;pročitali tu informaciju, kaže Burzanović, javio se strah, tuga, nevjerica i ljutnja, jer takve vijesti ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim.&nbsp;
- Takve i slične vijesti ne mogu nas ostaviti ravnodušnim, ako već govorimo da mi odrasli moramo biti primjer kako omladini, tako i svima i generalno samo su naboji negativnih emocija bili, kako na sve građane, na sve ljude, tako naravno i na stručnjake. Ako apelujemo i govorimo da za bilo koji vid nasilja nema opravdanja, ovo nas samo stavlja u jedan šok i nevjericu zašto se dešava, a svakog dana podižemo taj kub na veći nivo ne bi li se sve to umanjilo - rekla je Burzanović.
Teško je reći roditelju da ostane pribran ako je njegovo dijete fizički napadnuto, jer ako je to bilo kome ko je vidio i pročitao to djelovalo sa ogromnim nabojem negativnosti, kako li je roditelju.
- Ovo su situacije i teme koje moraju institucionalno da se prođu, kad je u pitanju samo dijete, tačnije roditelj prema svom djetetu, mora dijete da osjeti da mu je roditelj podrška, otvoren razgovor, empatija i ljubav i da nekako roditelj ne ide putem da se nasilje vraća nasiljem i slično, nego nekako kad je odnos roditelj dijete u pitanju povući ručnu i vidjeti šta je najbolje za dijete u tom trenutku, da krene sa njim da razgovara, da mu se dijete otvara i slično, a naravno dalji koraci škola, dalje institucije - zaključila je Burzanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D3TE6C_q2FN8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

500x500

Burzanović: Teško je reći roditelju da ostane pribran u trenutku kad je njegovo dijete napadnuto

Kockanje kao društveni fenomen i zavisnost sve češće pogađa mlađe generacije, a ključni faktor su dostupnost i privlačnost kockarskih sadržaja u neposrednoj blizini škola i obrazovnih ustanova. Psihološkinja Stela Burzanović, gostujući u emisiji "Srećan dan" na Televiziji E, istakla je da se iza bezazlene radoznalosti često krije ozbiljna psihološka degradacija.
- Blizina kockarnica i kladionica školama i obrazovnim ustanovama ostavlja i te kako utisak na mlađu populaciju. Privlači ih svo šarenilo kazina, slot mašina, i često se samo iz radoznalosti odlučuju da probaju, a od bezazlenih stvari najčešće krene u degradaciju psihičku - rekla je Burzanović.
Burzanović objašnjava da postoji jasno definisan put od povremenog kockanja do razvoja ozbiljne zavisnosti, koja postaje patološka bolest sa brojnim negativnim posledicama.
- Imamo četiri faze dok dođemo do same patologije u kockanju, te patološke pretjerane bolesti zavisnosti, koja ugrožava samog pojedinca kako na fizičkom, psihičkom, emocionalnom i socijalnom nivou. Ako sam pojedinac kocka više od godinu, godinu i po dana na malo većim tim razinama, i ako ima nekih pet simptoma zavisnosti i degradacija ličnosti – stagnira emocionalno, narušeni su međuljudski odnosi, finansijski problemi su itekako zastupljeni, uz depresiju, anksioznost i drugo – to prelazi u samu patologiju - rekla je Burzanović.
Ključni problem, prema njenim riječima, jeste što se iluzija o dobitku održava uporno, čak i kada gubici postaju očigledni i učestali.
- To su te iluzije, to su te zablude, to su igre na sreću, mašine, koje nikako ne zavise od pojedinca. Dobitak zamalo je kod kockara znak da treba da nastavi, taj nagon, ta iluzija upravo navodi same pojedince da vjeruju da će dobiti, zato kažemo dobitak je slučaj, to je slučajno, a gubitak je zlatno pravilo - poručuje Burzanović.
Naglašava da kockari često ne pokušavaju da se odupru porivu za igrom.
- Najčešće pojedinci ne pokušavaju da se odupru, oni idu i dalje, misle da će doći taj momenat kad će dobiti. Jednostavno, gubitak je zlatno pravilo kada je kockanje u pitanju - dodala je ona.
I fizički znaci mogu odavati problematičan odnos prema kocki. Nervozno ponašanje, cupkanje nogom, potreba za cigaretama, alkoholom ili kafom, sve su to, prema riječima Burzanović, indikatori unutrašnje napetosti.
- Možemo primijetiti da su stalno u nekoj žurbi, u nekom iščekivanju, nešto žele sad i odmah. Ta brza zarada sad i odmah kroz samo kockanje jednostavno ih navodi na te njihove fizičke senzacije da su uvijek u nekom disbalansu, ili pokretu. Imamo i profesionalne koji ulaze u samo to patološko kockanje, ali se nekako profesionalno drže. Ovi drugi, koje svakodnevno možemo primijetiti, odaju se neverbalnom komunikacijom – pokreti rukom, nogom, oči, nema pažnje, nema fokusa, nema koncentracije - istakla je ona.
Kockarska zavisnost, dodaje, često je povezana sa pogrešnim vjerovanjima da se dobitak može kontrolisati određenim ritualima ili ponašanjima.
- Kockar smatra da dobitak zavisi od njega. Tu su neka razmišljanja, pokreti, i to su, kako tvrdi, kockarske iluzije. Dobitak je slučajan, a gubitak je zlatno pravilo - zaključila je Burzanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DPGQJQkygQAI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Burzanović: Gubitak je zlatno pravilo kada je kocka u pitanju, dobitak je slučajan

Ne bi trebalo na svoju ruku, niti na preporuke uzimati ljekove. Ljekari su ti koji će, koji god da je lijek u pitanju, a posebno kad su antidepresivi, znati kod pacijenta koji lijek je alternativa, jer u suprotnom možemo svjesno ili nesvjesno proizvesti neki kontra efekat - rekla je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, psihološkinja Stela Burzanović.
Apoteke u Crnoj Gori nemaju lijek za psihijatrijske bolesnike Anafranil koji koriste pacijenti za liječenje depresije i poremećaja raspoloženja.
Iz Montefarma su se oglasili i rekli da se nije javio ni jedan ponuđač u postupku javne nabavke lijeka, pa samim tim oni nemaju mogućnost da ga nabave.
Kada građani čuju da je nestašica lijeka koji koriste, kaže Burzanović, kod njih se javlja nevjerica, strah i neizvjesnost.
- Dobavljači rade sigurno sve što je u njihovoj moći da pribave lijekove, a ljekari, naravno, da traže eventualne alternative. Sigurno da su neizvjesnosti kod svih, ali ono što možemo reći da koliko god da su građani u nevjerici i strahovima, ne bi trebalo apsolutno ništa na svoju ruku, nego u konsultaciji sa svojik ljekarima. Što se tiče samih dobavljača tu oni zajedno sa ostalim institucijama moraju biti u stalnim komunikacijama da prate i preduprijede - rekla je Burzanović.
Neophodno bi bilo, smatra ona, ako se već zna da će neki lijek biti deficitaran, prije samih isteka zaliha krenuti u javnu nabavku, preventivno djelovati da ne bi došlo do trenutka da pacijenti ostanu bez lijeka.
Sagovornica Budilnika je zagovornik da su samo ljekari ti koji mogu da odrede alternative ili da se ništa od zamjenske terapije ne koristi dok se ne obnove zalihe ljekova.
- Danas se dosta toga plasira, možemo i na internetu pročitati, mi to sve konstruktivno možemo znati i prikupljati informacije, ali kada su u pitanju neke glavne zdravstvene stavke, ljekovi i alternative to ostavljamo stručnjacima, to ostavljamo ljekarima i oni će na osnovu same koncepcije ličnosti i čovjeka kojeg prate znati šta i kako, tako da ne bi trebalo na svoju ruku uzimati ljekove - istakla je Burzanović.
Prije prepisivanje terapije, objašnjava ona, prethodi terapeutsko djelovanje od strane psihologa i psihoterapeuta, a takođe i psihijatri prije određivanja terapija preventivno djeluju, u zavisnosti od samog pacijenta, u individualnom pristupu prema svakom pacijentu.
- Uvijek se ide u tom smjeru da se preventivno djeluje prije početka davanja ikakvog lijeka, tako da ako postoje neki simptomi, neki znaci, neke nelagode, negativne emocije, demotivacija, zatvaranje, ne bi trebalo da puštamo sve te simptome tek tako da prođu, bolje preventivno da djelujemo nego sve te negativnosti da nas prevladaju, jer doći će se do nekog stadijuma da se neće moći preventivno djelovati, nego upravo samo uz antidepresive - zaključila je Burzanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D4ILtQJgWexA&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Burzanović: Ne bi trebalo na svoju ruku niti po preporuci uzimati ljekove

Ako se tokom ove nedjelje zaokruže sve neophodne procedure već naredne sedmice možemo očekivati još jednu međuvladinu konferenciju na kojoj ćemo zatvoriti još jedno pregovaračko poglavlje, saopštila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
- Naime, u pitanju je poglavlje kojim je rukovodilo Ministarstvo finansija – poglavlje 32. Odnosno, Finansijski nadzor, koje je, zaista, bilo spremno prethodne godine, ali, kao što znate, procedure koje imaju Evropska komisija, ali i članice imaju u svojim državama, zahtijevaju dodatno vrijeme - saopštila je ministarka Gorčević za TVCG u Briselu.
Kako je istakla, crnogorska delegacija imala je danas niz sastanaka sa predstavnicima Evropske komisije na temu, prije svega, vladavine prava i obaveza koje imamo za dva ključna poglavlja, odnosno poglavlja 23. i 24.
- Ono što zaista jeste uvjeravanje sa crnogorske strane je da ćemo ispuniti sve neophodne obaveze koje se očekuju na ovom putu, a sa druge strane Evropska komisija očekuje snažniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, odnosno očekuje od nas osnaživanje graničnih prelaza i, na kraju krajeva, jačanje našeg pravosuđa - rekla je Gorčević, prenosi portal RTCG.
Kako je kazala, sve ono što smo radili u prethodnoj godini prepoznato je od strane Evropske komisije.
- Ali ono što se od nas očekuje jeste još snažnije i još veće zalaganje kako bismo 2028. godine postali dvadesetosma članica. Međutim, ono što me e posebno radovalo danas tokom sastanaka sa predstavnicima Evropske komisije jeste dodatna činjenica, odnosno informacija, da ako se tokom ove nedelje zaokruže sve neophodne procedure, već naredne sedmice možemo očekivati još jednu međuvladinu konferenciju na kojoj ćemo zatvoriti još jedno pregovaračko poglavlje. U pitanju je poglavlje kojim je rukovodilo Ministarstvo finansija – poglavlje 32. Finansijski nadzor – za koje je, zaista, bilo spremno prethodne godine, ali, kao što znate, procedure koje imaju Evropska komisija, ali i članice imaju u svojim državama, zahtijevaju dodatno vrijeme - kazala je Gorčević.
Ona je naglasila da je to još jedan podsticaj za Crnu Goru i našu administraciju.
- Ali, na kraju krajeva, i nastavak svih onih rezultata koje smo imali u decembru mjesecu kada smo zatvorili pet pregovaračkih poglavlja, tako da i početak 2026. godine bude u duhu evropskih integracija, kako bismo sva pregovaračka poglavlja zatvorili do kraja ove godine - navela je Gorčević.
Navedimo i da bi brzo zatvaranje ovog poglavlja predstavljalo važan korak u ambicioznom planu Vlade da do kraja 2026. godine zatvori sva preostala poglavlja, čime bi se otvorio put ka punopravnom članstvu u EU do 2028. godine.
Poglavlje 32 tiče se usvajanja međunarodno prihvaćenih standarda javne unutrašnje finansijske kontrole, standarda eksterne revizije i najboljih praksi EU i njhove primjene na cijeli javni sektor. Sistem unutrašnjih finansijskih kontrola doprinosi unapređenju discipline i transparentnosti u korišćenju nacionalnih i sredstava EU. Osim toga, ovim poglavljem se reguliše i zaštita finansijskih interesa EU i zaštita eura od falsifikovanja.
Do sada je Crna Gora privremeno zatvorila 12 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja (posljednjih pet u decembru 2025. – poglavlja 3, 4, 6, 11 i 13).
Zvaničnici u Podgorici i Briselu ocjenjuju da je tempo pregovora ubrzan u posljednje dvije godine, ali upozoravaju da izazovi predstoje – posebno poglavlja 23 (pravosuđe i temeljna prava) i 24 (pravda, sloboda i bezbjednost.
Premijer Milojko Spajić i ministarka Gorčević više puta su ponovili da je cilj realan, uz punu posvećenost reformama i nacionalno jedinstvo oko evropskog puta.
Evropska komisija i komesarka za proširenje Marta Kos nedavno su pohvalile Crnu Goru kao predvodnika među kandidatima, ali su istakli da brzina napretka zavisi od konkretnih rezultata na terenu.

Gorčević: Ako se završe procedure novo poglavlje zatvaramo naredne sedmice

Dok se za brojne ključne sektore sredstva ograničavaju ili pravdaju „fiskalnom disciplinom“, budžet Skupštine kontinuirano raste - bez jasnih kriterijuma, mjerljivih efekata i ozbiljne javne rasprave, naveli su iz Centra za građansko obrazovanje na Iks mreži.
Kako su istakli, izdvajanja iz državnog budžeta za rad Skupštine Crne Gore bilježe kontinuiran rast od 2021. godine, a prema planu za 2026. godinu dostići će 15,63 miliona eura.
Prema podacima koje navode na mreži Iks, budžet parlamenta iznosio je 8,78 miliona eura 2021. godine, da bi već naredne godine bio povećan na 9,99 miliona, što predstavlja rast od 13,9 odsto. Trend rasta nastavljen je i 2023. godine, kada je izdvojeno 10,95 miliona eura (+9,6 odsto), dok je u 2024. godini budžet uvećan na 11,39 miliona eura (+4 odsto).
Kako stoji u objavi CGO-a, najveći skok zabilježen je 2025. godine, kada su sredstva povećana na 14,49 miliona eura, odnosno za 27,2 odsto u odnosu na prethodnu godinu. 
Za 2026. godinu, ističu, planirana su izdvajanja od 15,63 miliona eura, što predstavlja dodatni rast od 7,8 odsto.
Ukupno povećanje budžeta Skupštine u periodu od 2021. do 2026. godine iznosi približno 78 odsto.
- Ostaje ključno pitanje: da li ovakav budžetski rast prati i stvarni napredak u odgovornosti, transparentnosti i kvalitetu rada najvišeg zakonodavnog tijela? - zaključili su iz CGO-a.

Budžet Skupštine Crne Gore - rast bez pauze: Za pet godina uvećanje od 78 odsto

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni,
Nijesam na društvenim mrežama, ali nekim čudom sve Vaše I Borisove objave dođu do mene, da ih pročitam I analiziram, pa evo da to uradim I sad, da ne narušim tradiciju koju sam uspostavila još davne prošle godine. (A koliko vidimo za uspostavljanje tradicije potrebna je samo volja.)
Elem, dođe tako do mene jedno Vaše zanimljivo smatranje o još jednom neviđenom uspjehu Javnog servisa ostvarenom zahvaljujući mudroj I nadasve promišljenoj upravljačko-uređivačkoj politici, to jest Vama I Borisu.
Da pojasnim. Naš Nelegalni, tek što se vratio sa napornog skijanja, obznanio je da je “RTCG prema najnovijem EBU izvještaju među javnim medijskim servisima sa najvećim reachom (dosegom) u Evropi”. Šta god to značilo. Stavio je on tu I neke tabelice I naravno motivacionu poruku – Idemo dalje! I, sad ide najzanimljiviji dio. U jednom od komentara neko je to pohvalio I postavio pitanje: hoće li RTCG reprizirati seriju “Božićni ustanak”? Nelegalni i da budem korektna pa da upotrijebim eufemizam – socijalno inteligentni Boris, u odgovoru, ostavio je mogućnost da će se to desiti. Međutim... Iz dubine Fejsbuka ukazaste se I Vi, po meni ničim izazvani, ali valjda željni pohvala, pa baciste smatranje:
“Upravo što smo relaksirali program od ‘ustanaka i ustanika’ i raznih ‘tema i jastrebova’ bilježimo ovakve rezultate. Okrenimo se životu i budućnosti!”
Aha, ponijelo vas, pa ishitreno, olakšaste dušu.
I, kakav zaključak možemo da izvedemo? Jedini mogući. Po Vama Božićni ustanak je “razna tema”, a svako ko se bavio ili bavi tim je jastreb?! I sve ste uspješno eliminisali, odnosno relaksirali. Na ovaj ili onaj način.
Je li tako? Očito jeste.
Jesam li iznenađena? Pa, pravo da Vam kažem i ne. Znate, onom kome su vrane prirodno okruženje, jastrebovi se često priviđaju! Uostalom, bolje da se Vi ne bavite ustancima i ustanicima. Imate Vi prečeg posla. Treba pravdat one aranžmane, da se podiže svijest makanjama da trče za loptom. Zahtjevno je to.
I još nešto, ako to već nijeste uradili, onaj spisak što ste dobili sa imenima, u Vašem citatu naznačenih kao jastreb ptice, možda najbolje da progutate. Otkud znate šta nosi vrijeme. Ali, popijte I jedan probiotik. Za svaki slučaj. Ako me razumijete šta hoću da kažem?!
E, sad, analizirajmo i Vašu parolu “okrenimo se životu i budućnosti”. Šta to u praksi znači zorno ste juče pokazali. Na svim platformama Javnog servisa tradicija koju by the way ne pamte stariji od 20 godina toliko je detaljno i pomno propraćena da čak ni zvanični sajt Crkve Srbije nije imao šta da doda. A, onaj dio slavljenja i pjevanja zločincu i koljaču, u Dnevniku je pojašnjen ležerno - jedan dio pjevao, jedan dio negodovao. I kraj. Ne treba da se bavimo “raznim temama”. Samo život i budućnost.
Nego, s obzirom na događaje koji nas očekuju - isticanje mandata, depeše iz sudstva i tužilaštva i tako to, predlažem da proaktivno djelujemo. Pošto smo okasnili za ovaj 19. januar, predlažem da već počnemo da pripremamo adekvatnu akciju za sljedeći. I da o tome blagovremeno
obavijestimo javnost. Valjalo bi. Dakle predlažem da svi djelatnici i djelatnice Javnog servisa iduće godine organizovano i obnaženo, krenu na Sastavke i ulete u ladnu Moraču. Sa Vama i Borisom na čelu. Normalno.
Crkvi bi ovo bilo milo. A što je njima milo, Vama je zeru milije. I korisnije.
I, naravno, djelatnici i rukovodeći kadar trebalo bi da imaju na sebi speedo kupajuće gaće, a djelatnice da odjenu bikini. Živahnih boja. Valjalo bi zbog kolorita, jer bi dron pratio kolonu od 800 uposlenika Javnog servisa kako organizovano baulja prema Sastavcima. Ozbiljnosti radi, bilo bi poželjno da Vi I Boris lično provjerite opremu svakog uposlenika, pa da sukladno tome odlučite ko ide u prvi, a ko u posljednji red. Vi i Boris ste u svakom slučaju na čelu kolone.
Bio bi to lijep prizor!
Priznajte, već zamišljate.
Neka Vas bog sačuva od nazeba I neka Vam podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, Dukljanski fanatik

Vrane i jastrebovi

Businessman Aleksandar Mijajlović continues to be held under strict conditions in the Remand Prison, the ETV portal has learned. The Podgorica-based businessman has still not been allowed walks under the same conditions as other detainees, in several different exercise yards, but instead, as we have learned, only one smaller yard has been designated for him for this activity.
Mijajlović’s conditions in the Remand Prison have been worsened for quite some time. After several reports aired on Television E and the public disclosure of the treatment of this detainee, he was summoned for a meeting with Vladimir Šćepanović, the head of the Remand Prison. According to information obtained by our portal, he was then promised that he would be allowed to take walks in five out of a total of eight exercise yards.
However, as we have learned, nothing has changed, and the order remains in force that Mijajlović is only allowed to walk in one yard, which consists of some fifty steps of a concreted surface.
For clarification, prison walks, which are allowed twice a day for 30 minutes each, can be taken in several different yards, shorter or longer, equipped with various exercise facilities.
It is symptomatic that this concerns conditions that, as a rule, belong to every detainee, yet here we are witnessing, albeit in a negative sense, special treatment of a single detainee.
This raises the question - why is someone making an effort to ensure that Mijajlović does not have decent conditions in the Prison Administration?

Tag: stela-burzanovic