Pred vijećem Apelacionog suda kojim će predsjedavati sudija Predrag Tabaš 3. marta biće razmatrana žalba Specijalnog državnog tužilaštva koja je izjavljena na oslobađajuću presudu u slučaju koji je u javnosti poznat kao stanovi.
Svi optuženi 16. maja prošle godine oslobođeni su optužbi usljed nedostatka dokaza da su kao članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016. do 2020. godine zloupotrijebili službeni položaj. Presudu je izrekla sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević.
Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv nekadašnjih ministara i funkcionera Predraga Boškovića, Sanje Vlahović, Suada Numanovića, Ivana Brajovića, Osmana Nurkovića, Budimir Šegrt, Dragice Sekulć, Suzana Prebilović, Jelene Radonjić, Damira Šehovića, Aleksandra Jovićevića i šefa kabineta predsjednika Crne Gore Dražena Miličkovića.
U obrazloženju prvostepene presude navedno je da je sud cijenio sve dokaze i utvrdio da je Specijalno državno tužilaštvo tokom postupka ključne dokaze predložilo u formi običnih kopija, bez ovjere nadležnog organa ili potvrde njene vjerodostojnosti. Predloženi dokazi, prema stavu prvostepenog vijeća, ne ispunajavaju standard potrebne dokazne vrijednosti u krivičnom postupku i s obzirom da ti dokazi predstavljaju jedini osnov optužbe, sud nije mogao zaključiti da su optuženi izvršili krivično djelo van razumne sumnje.
U obrazloženju se navodi da je Bošković bio predsjednik Komisije za stambena pitanja Vlade a ostali optuženi su bili članovi tog tijela.
Sutkinja Kovačević je istakla da optuženi u odbranama nijesu negirali da su donosili Odluke o rješavanju stambenih pitanja funkcionerima ali da su to činili poštujući odredbe čl. 28 čl. 30 i čl.30 a Odluke o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera.
Ona je ukazala i da su optuženi naveli da su odluke donosili isključivo poštujući zaključke Vlade CG koji su predhodili donošenju navedenih Odluka a da je za njih zaključak Vlade imao obavezujući karakter.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Slučaj stanovi pred Apelacionim sudom 3. marta

U zgradi RTCG juče, skoro običan radni dan, a trebalo je bit s fanfarama. Jutro nagovještavalo opšte grljenje i ljubljavu. Pa uđoh odjeven po etičkom kodeksu, okupan i spreman, ništa doručkovao i žedan. Jadac. Osim francuskinja Zorka niko me, skoro pa, milo pogledao nije. Kroz TV uobičajeno bijaše tiho a Radio bez talasa radosti hodnicima. Nije bilo ni Slaviše da ponudi jabuku. Bozu makar.
Dok su u dimenziji s oznakom sala 501 dijeljeni ključevi. Ne gedore. Niti violinski. No oni zbog kojih se u životu žestoko slavi, trebalo bi. Mnogi to ne dočekaju. Međutim, ni utvare s bocom kroz te hodnike. Da časti. Bez očekivanih talambasa, kikota, ili, daleko bilo, kakvog posluženja za sve. Muk. Ka' da je neko nešto ukrao. Nijedan političar nije primijećen. Da se nakašlje makar. Utopistički očekivah, mada bi, fakat, bilo iznenađenje poslije prošlogodišnjeg odbijanja predsjednika Jakova Milatovića da prisustvuje obilježavanju 80 godina postojanja medija. Nije davao legitimitet nezakonitom Borisu Raoniću. Utopija sad moguća radi ministra Radunovića ili predsjednika Parlamenta Mandića. Oni su rekli, prenešeno, da ga kao takvog vole.
<h2>Legitimisanje presudom</h2>
Slika sa portala oko podne ukazala je zatim zbivanja za probrane. Suvi menadžment u prvom planu (među njima glavni dobitnik) i 40-tak zapošljenih. Ostali odsutni zbog tjeskobe ili se stidjeli, đavo bi ga znao. Falilo je makar pola srećnika. Umjesto masovnog slavlja. Da sam se pitao, veselje bi bilo na velikoj terasi dolje, ili u parku ispred. Đe je sad trave gotovo nema, nekoliko klupica se nekako drže a oko njih gužva druge vrste, štrajkuju skulpture „Živka Nikolića“. Zbog muzike iz razglasa ili što nemaju đe bolje ne piše. Srećom bezbjedan ambijent je ostao. Mirne su pri tom, i ne puše.
Tako ostade da se svečanim besjedama na petom spratu jedino iskažu rukovodioci, čak posprdno prema institucijama. Veselin Drljević, predsjednik Savjeta RTCG, istače kako njegov saziv i menadžment „sa ponosom mogu da se legitimišu na svakom mjestu i u svakoj prilici“. Jesu li ga kontrolisali neđe kad nije imao ličnu pa ga micoši prepoznali, ili potencira kako su ponosni i na nedavnu presudu zbog zloupotrebe funkcije. Kako li će tek eruptirati gordost kad pravosnažna stigne? Može li naknadno uticati i na ovu raspodjelu?
Nečuveni doktor i docent Veselin opisa ovim kratkim povodom kako popravljaju raspoloženje „korisnika programa koji emituju“. Što otkriva da imaju i dodatni. Koji se ne emituje? Ima li nade za sve, dakle i za neraspoložene, da se nešto načini? To je tajna znanja? Nemanog ili neželjenog.
Za stanove je konkurisao 191 radnik. Ko zna koliko je odustalo, čitajući diskriminišući pravilnik, pa mrka kapa za većinsku sreću i u samoj kući. Da zamaže Drljević je poželio kako bi najviše volio da su mogli izgraditi onoliko stanova koliko ima zaposlenih u RTCG-u i da to bude po njihovom projektu i željama. A zašto nije moglo? Para su imali. Da su svih godina koliko vladaju samo milion izdvojili godišnje preteklo bi stambenog prostora. Umjesto toga stukli su silne novce na krečenje, eloksiranje, trgovanje „pedestalne“ i ostale nepotrebne tehnike, putovanja i ko zna što sve ne. Jedino Šofru za slušalice nijesu imali. Papire uglavnom kriju o detaljima a i kad zatražiš i preko suda sakriju. Finansijske planove ne poštuju.
<h2>Što piše u katastru?</h2>
Ovim stanovima ključevi su kod ljudi ali sudbina u palati pravde. Inicijativu prethodnog direktora Božidara Šundića sadašnji nelegalni naslednik Boris Raonić juče je samo „na priču“ okončao. Raonićeve slične inicijative nema pa se ovom diči. K'o da ne bi neko drugi znao privesti kraju. Bi, smatraju znalci i to brže i bolje. Čak dvije godine po preuzimanju potpisao je ugovor sa graditeljem. Na što je čekao? Kolega mi reče: „da porasporedi svoje favorite“. Posljednje glasine su da „ima još do murava“ te da izvođaču ništa još plaćeno nije. Ako su lagali mene i ja lažem vas. Sluti nastavku priče. Ili presuda. Kako god bilo:
Svim dugogodišnjim radnicima srećan stan. I da stanuju u njemu.

Svečanost bez slavlja u RTCG: Ključevi tjeskobe

Sindikalna organizacija Javni radio-difuzni servis Radija i Televizije Crne Gore upitala je Vladu zbog čega daje legitimitet nelegalnom generalnom direktoru RTCG-a, podržavajući raspodjelu stanova koja se nalazi na Upravnom i Ustavnom sudu, dok Evropska komisija u svojim izvještajima višestruko opominje da se tamo nešto protivzakonito događa-
U obraćanju Vladi i poslaničkim klubovima, Sindikalna organizacija pita kakva je potreba da se Vlada bavi stanovima zaposlenih u RTCG, na osnovu kojih postupaka, pravila, zakona? 
U saopštenju Vlade medijima navodi se: “Vlada je razmatrala informaciju o izvođenju radova po sistemu „ključ u ruke“ na izgradnji objekta kolektivnog stanovanja na građevinskom zemljištu površine 2.589 m², koje čini urbanističku parcelu oznake „T“ u zahvatu DUP-a „Konik Sanacioni plan“ izmjene i dopune. Razmatran je i zahtjev za davanje saglasnosti za otuđenje i zaključivanje kupoprodajnih ugovora pred notarskim organima za kupovinu stanova pod povoljnim uslovima za 90 zaposlenih u RTCG, koji je dostavila Radio televizija Crne Gore".
- U materijalu dostavljenom Vladi koje je za elektronsku (telefonsku) sjednicu proslijedilo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine piše da se saglasnost daje na osnovu članova 29 i 36 Zakona o državnoj imovini koji podrazumijevaju da se saglasnosti i odluke daju u skladu sa zakonom. Prirodno, jer poštovanje Ustava i zakona je svrha djelovanja Vlade. Ili bi bar trebalo da bude… - navedeno je u saopštenju Sindikalne organizacije Javni radio-difuzni servis Radija i Televizije Crne Gore.
Iz tog razloga zahtijevaju odgovore i na pitanja kako Vlada, može i smije dati saglasnost na funkcionisanje i odluke nelegalnog generalnog direktora RTCG, da li zna da su stanove dobili članovi menadžmenta koji nijesu bili u firmi kad se zgrada počela raditi, da se dijelilo po pravilniku koji favorizuje položaj na račun radnog staža...
- Kome je direktor dodijelio položaj, iako je tek došao u firmu, a isti dobio stan prije dugogodišnjih zaslužnih radnika - pitaju.
Materijal, kako ističu u Sindikalnoj organizaciji, ne sadrži sve informacije o rang listi podijeljenih stanova koju je potvrdio nelegalni generalni direktor. 
Riječ je o žalbama upućenim Upravnom i Ustavnom sudu Crne Gore na Pravilnik o raspodjeli stanova koji je utvrdio Savjet RTCG, čiji je predsjednik i dio članova prvostepeno osuđen zbog zloupotrebe službenog položaja, zbog trostrukog nezakonitog izbora Borisa Raonića za generalnog direktora. 
- Dakle, sve ove činjenice ukazuju na to da je neko (a zna se ko) htio da dobije legitimitet za svoje nelegalne odluke, protivne razumu, logici i etici, tako što bi na telefonskoj sjednici (kad se, budimo realni, materijali slabo ili nikako čitaju) Vlada dala saglasnost za Raonićevu stambenu operaciju vrijednu najmanje 3,5 miliona eura - dodaje se u obraćanju.
Konstatuju da nije prvi put da nelegalni Raonić i njegove službe koriste crnogorske institucije za svoje privatne, a štetne poduhvate, a sve sa novcem građana Crne Gore. 
- Preskačući matično Ministarstvo kulture i medija, 2024. godine je preskočio procedure i “nacrtao” uslove za svoj reizbor preko Ministarstva za evropske integracije. Odlukama crnogorskih sudova i ovaj njegov pokušaj je proglašen neuspješnim, a Raonić treći put nelegalnim - ističe se u obraćanju.
U sindikalnoj organizaciji podsjećaju da je Evropska komisija u svom izvještaju jasno dala do znanja da mandat, djelovanje i odluke nelegalnog menadžmenta RTCG nijesu više ni medijska stvar, već stvar državnog kredibiliteta u evropskim integracijama.
Iz tog razloga smatraju da je njihovo obraćanje oštro, ali iskreno profesionalno, veoma važno i može odvratiti Vladu od loših odluka i poteza i sačuvati joj kredibilitet. Naročito u, kako kažu, iščekivanju pravosnažnih, veoma izvjesnih odluka.
- Da zaključimo, u pripremi je i budžet za 2026. godinu. Ako Raonićev nelegalni menadžment dobije i 100. (stoti) milion za svoje nezakonsko, diskriminišuće i neprofesionalno ponašanje, to će biti poraz - crnogorske Vlade i čitavog društva - poručeno je u obraćanju.

Sindikalna organizacija RTCG: Vlada daje legitimitet nelegalnom direktoru i spornoj raspodjeli stanova

Još jednom vam skrećem pažnju na drastična kršenja procedura i zakona u koje se zabasalo podjelom stanova čija je vrijednost preko 3,5 miliona eura.
Jedino tako se učesnici na konkursu mogu žaliti na eventualne nepravde u raspodjeli stanova, jer rang lista podrazumijeva pravo prvenstva, а izvršnost sparivanje sa raspoloživim stanovima.
Dakle, niko ne može argumentovano da se žali na rješenje koje dobije ako se ono ne sagleda u sistemu raspodjele.
Apsurd je i da osobe koje su bile na prvoj rang listi, ne mogu da se žale , jer kao što je poznato - izvršne rang liste nema u hodnicima na oglasnim tablama, poslednja na Portalu je iz maja 2025, a u međuvremenu je Savjet zasijedao i rješenja se donosila van predviđenog roka - 60 dana od završetka konkursa.
Tako smo došli u apsurdnu situaciju da Komisija nalazi kreativna rješenja za raspodjelu stanova, umjesto da djeluje po jasnim pravilima. I to mnogo vremena poslije roka predviđenog za konačno odlučivanje.
Naravno, jasno je i da jasna pravila ne odgovaraju sadašnjem menadžmentu, jer bi ozbiljna kontrola rješenja po kojima su članovi nelegalnog menadžmenta
-nelegalnog Raonića - dobijali stanove, bjelodano objasnila da MK, GR, MJ, DD, MV i MR ne mogu dobiti stanove jer ih je neregularno zaposlio višestrukim presudama sudova nezakoniti generalni Raonić, te da oni zbirno nemaju u RTCG ni20 godina radnog staža ( svi karijeru u RTCG započeli 2021i 2022).
Odluka o Poništavanju odluke o imenovanju generalnog direktora od 1. juna 2023. poništava i sve pravne akte nastale zbog te odluke.
Logično, jer bi u protivnom, a zbog besmislica u Pravilniku koji je napravila Pravna služba i tada izuzetno suradljiva čelnica jedinog reprezentativnog sindikata (nakon što je drugi sindikat “volšebnim” ispisivanjem članova ostao bez reprezentativnosti, a sve u cilju planiranih smutnji i kombinacija) bilo moguće da te zaposli nelegalni direktor, proglasi te direktorom, urednikom, rukovodiocem, senatorom ili ....(zadržaću, ipak, misao za sebe, a vi nastavite rečenicu) sa visokim koeficijentom, dobiješ rješenje za stan....i odeš iz RTCG, zajedno sa Raonićem. Jer je neko namjerno zaboravio da se dobijeni stan otplaćuje radom u RTCG, tj. da se mora u RTCG provesti pristojno vrijeme prije i poslije dodjela stanova.
Ili grabeža...
Ovaj plan je moguć, ali u bajci , ili kriminalnom okruženju... Što RTCG pod ovim menadžmentom nepobitno postaje.
Očigledna je namjera da se planirani plijen podijeli a parnice oduže kako to inače biva. Dakle, jasno je da predmet procesuiranja postupaka ovog menadžmenta ne može biti materija parničnog zakona, već KZCG.
Zato, kako god završili ovaj bijedno i glupo planirani posao, namjeravam(o) napisati krivičnu prijavu protiv svih učesnika u procesu, od već (uslovno) osuđenih članova Savjeta, nelegalnog direktora,rukovodioca Pravne službe koja nije odradila svoj posao i skrenula pažnju na posljedice poništavanja Odluke o imenovanju generalnog direktora,do NN članova Komisije koji nemaju pojma o procedurama i pravilima i koje je direktor namjerno kupio sa koca i konopca, da bi njima maskirao svoje manipulacije.
Ovo je ujedno i moj odgovor na uručeno rješenje na žalbu , napisano copy paste metodom od strane advokata ( honorar nepoznat i skriven) šarlatana, sa potpisom tzv. predsjednika Savjeta (uslovno osuđenog).
P.S.
Neobjavljene prepiske
Ovo, kao i sva druga službena obraćanja koja su sadržala utemeljene argumente zbog kojih je Raonić proglašen nelegalnim, a članovi Savjeta uslovno osuđeni, nikad nijesu došla na dnevni red sjednica Savjeta.
,,Doktor" Drljević je uvijek pažljivo selektovao što može uznemiriti javnost. Čak se i transkript zasijedanja SAVJETA RTCG iz jula 2021. ne može dobiti ni poslije 4 godine i pored nekoliko upozorenja AZLP.
Zato Raonić govori da ga nema u objavljenim prepiskama. Ali bi bilo od interesa za javnost, građane i institucije kad bi se objavile njegove prepiske počevši od perioda prije sastavljanja Savjeta na Administrativnom odboru, u aprilu2021, lobiranja za izbor i obraćanja partijama i ambasadama, uz skrivanje činjenice da nema zakonskih uslova za imenovanje; potom- telefonskog cimanja kandidata u julu 2021, pa upozorenja, preko urednika, što se može desiti sa kandidatima koji se žale na nelegalan izbor, u septembru 2021.
Izmišljeni meci sa Belvedera i ustoličenje popa Metodija na Parlamentarnom već su opjevani a nerazjašnjeni događaji, koji prosto ištu prepiske triput nelegalnog.
Priprema pobjedničke pjesme za Evroviziju 2022, sve sa BIH i Makedonija produkcijskim putešestvijem , su takođe vrijedni pažnje javnosti.
Kako su se otpuštali, proganjali i kažnjavali profesionalci, a zapošljavali đuturum nacrtani ,uz preporuku i insistiranje spikera parlamenta i posluživanje korumpiranih pravnika i bijednih fiškala - bilo bi poslastica, za region i medijsku zajednicu.
Urednik privatnog Raonićevog portala, stanodobitnik sa izuzetnim zaslugama za Raonićev lik i djelo, ,, za muštuluk bi pozlatio" ako bi sesve ovo ekskluzivno objavilo na Portalu RTCG.
Da čita raja, zaposleni, otpušteni, proganjani, novinarke ,oduševljene radijatorima, koje su mogle biti smrznute i suspendovane, pratioci Instagrama i FB RTCG u Indiji, Kini, diljem svijeta.....njih stotinjak hiljada.
I naravno, Tužilaštvo.

Srđan Čović

Podjela stanova u Raonićevom servisu: Još jedan slučaj za tužilaštvo

Dok stižu brojne kritike na račun projekta Velje brdo, raste broj prijava za kupovinu stana u tom budućem naselju a stiglo ih je blizu 11.000, prenosi TV Vijesti.
Najbrojniji među prijavljenima su građani od 31 do 40 godina – njih čak 4.000.
Odmah za njima slijede stariji od 40, dok su gotovo 2.500 zahtjeva podnijeli mladi od 26 do 30 godina. Za stan na Veljem brdu apliciralo je i 214 tinejdžera, uzrasta od 15 do 20 godina.
Međutim, nedavno usvojenim PUP-om Podgorice tamo se predviđa gradnja tek oko 6.000 stanova do 2030. godine.
I dok se precizan datum početka gradnje na Veljem brdu čeka - cijene stanova u Crnoj Gori nastavljaju da rastu.
Podaci Monstata pokazuju da je prosječni kvadrat dostigao 2.200 eura.

Za stan na Veljem brdu blizu 11.000 prijava, apliciralo i 214 tinejdžera

Tržište nekretnina u Crnoj Gori ne pokazuje znake usporavanja. Cijene zakupa i prodaje stambenih jedinica rastu iz godine u godinu, a u nekim regijama dosežu nevjerovatne iznose. Predsjednik Upravnog odbora Udruženja agencija za nekretnine (UANCG) Stefan Mišković za Portal ETV kaže da u glavnom gradu Crne Gore, zakup garsonjera u naseljima poput Zabjela ili Starog aerodroma kreće se od 300 do 400 eura, dok u novijim zgradama i opremljenijim stanovima može dostići i 500 eura mjesečno. Jednosobni stanovi u popularnim kvartovima kao što su City kvart i Preko Morače iznajmljuju se za 450 do 650 eura, dok se dvosobni kreću od 500 do 700 eura, a luksuzne varijante dostižu i 1.000 eura mjesečno. Na crnogorskom primorju cijene su još više izražene. Tokom ljetnje sezone, zakup garsonjera i jednosobnih stanova u Budvi, Kotoru i Herceg Novom ide i do 600–800 eura, dok se veći stanovi izdaju i za 1.200 eura mjesečno. - Kada je riječ o Glavnom gradu, najpovoljnije je tražiti garsonjeru u predgrađu Podgorice, dok najviše cijene drže luksuzni stanovi u blizini Big fashion centra i dijelu Preko Morače - navodi Mišković.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025070801070_32bee11921e6acdb0a8117e7865120dea30e922c30ac00137c9b281bf26145a7.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025070801070_32bee11921e6acdb0a8117e7865120dea30e922c30ac00137c9b281bf26145a7" data-rendition-name="original" width="480" height="340" loading="lazy" alt="Stefan Mišković"><figcaption>Stefan Mišković(Photo: Privatna arhiva)</figcaption></figure>  <h2>Kvadrat u novogradnji u Podgorici preko 2.000</h2> Kada je riječ o kupovini, prosječna cijena kvadrata u novogradnji u Podgorici iznosi oko 2.066 eura, dok je na primorju ta cifra viša — 2.328 eura po metru kvadratnom. U luksuznim zgradama i u centru glavnog grada, cijena kvadrata ide i do 3.000–3.500 eura. Najtraženija naselja su područje oko Big fashion centra, Blokovi 5 i 6, Preko Morače i Gorica C. Na primorju, kaže Mišković, cijene stanova u prvoj liniji do mora idu i do 5.000 eura po metru kvadratnom, dok u prestižnim rizortima poput Porto Montenegra, Porto Novog i Luštica Baya kvadrat stana u “resale” fazi može dostići i 15.000 eura, zavisno od pozicije i nivoa opremljenosti. <h2>Na sjeveru povoljnije </h2> Na sjeveru zemlje i dalje se mogu naći povoljnije opcije — u prosjeku oko 1.200 eura po kvadratu, dok je u centralnim opštinama van Podgorice ta cifra nešto niža, oko 1.050 eura. <h2>Dvostruki rast cijena u posljednjih pet godina</h2> Prema riječima Mišković, od 2020. godine do danas, cijene nekretnina u Crnoj Gori porasle su za skoro 100 odsto. Kvadratni metar u novogradnji, koji je tada koštao oko 1.100 eura, sada premašuje 2.150 eura. Zakup stanova takođe je u stalnom porastu, naročito od 2022. godine, kada je došlo do naglog skoka potražnje, posebno među stranim državljanima, digitalnim nomadima i investitorima. Uprkos upozorenjima analitičara da ovakav rast nije dugoročno održiv, interesovanje za crnogorske nekretnine ne jenjava. Luksuzne lokacije i dalje diktiraju cijene, dok standardno tržište ostaje pod pritiskom potražnje i sve manjeg broja dostupnih nekretnina.

Miraš Dušević

Cijene stanova eksplodirale: Zakup garsonjere u Podgorici i 500 eura, kvadrat na moru i 15.000

Konsultanska kuća Fidelity consulting zaključuje da Vlada kroz projekat Velje brdo želi da gradi 20.000 stanova iako već postoji 170.000 praznih.
- Prema podacima iz Strategije stambene politike do 2034. godine, u Crnoj Gori ima ukupno 396.000 stanova od čega je 170.000 ili 43 odsto - prazno. Što se veli - imamo suficit praznih stanova. E zamislite sad da država oće da gradi novih 20.000 stanova na Veljem brdu iako već imamo 170.000 praznih stanova - navedeno je u objavi Fidelity consultinga na mreži X.
Zato ironično predlažu da se projektu Veljeg brda doda i izgradnja kosmodroma, što bi, kako kažu u toj konsultantskoj kući, "dovelo do pojave jedinstvene retro vizije, koja u kombinaciji sa strastvenim naduvanim ambicijama predviđa elegantan sunovrat investicionih promašaja". 
- Zato, podignimo šašave čaše i nazdravimo budalastom projektu Velje brdo - poručili su objavi.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FFidelity_cg%2Fstatus%2F1936674544292348048%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1936674544292348048%7Ctwgr%5E77a31a466300117ae4374a0859571048532e6090%7Ctwcon%5Es1_&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Fidelity consulting: Imamo suficit praznih stanova, a na Veljem brdu bi da grade 20.000 novih

Zaposleni u RTCG-u Časlav Vujotić uputio je prigovor Savjetu te medijske kuće i Komisiji za rješavanje stambenih pitanja povodom najnovije „Izvršne liste“ za raspodjelu stanova u tom kolektivu, ocjenjujući da Pravilnik po kojem se ta lista sastavljena privileguje članove menadžmenta, a diskriminiše radnike sa dugogodišnjim iskustvom u Javnom servisu.
U prigovoru koje je proslijeđen i medijima, Vujotić navodi da su visoki koeficijenti plata rukovodilaca ključni faktor u rangiranju kandidata, što im, iako su kratko zapošljeni u RTCG, omogućava da se nađu na vrhu liste za dodjelu stanova.
- Njihov koeficijent za platu, iako su kratko u firmi, favorizuje se u odnosu na ljude koji dugu karijeru provedoše u RTCG. Dovedeni za šefove predvode listu umjesto da su na njenom začelju. Kreirali ste sistem da par godina bliske saradnje sa Raonićem više znače nego cijelog života čekati stan – navodi Vujotić u prigovoru uz ocjenu da Pravilnik nije pravilnik nego namještaljka za rješavanje stambenih problema dovedenih.
On navodi da Komisija nije demantovala ni ključne sumnje koje je iznio, među kojima i to da su na listi i oni koji su već koristili stambene kredite, što dodatno narušava povjerenje u proces.
- Nijeste demantovali, uz finese, da mogu ugrabiti stan i dobitnici kredita za stambenu izgradnju ili renovaciju. Uzaludno pitah ‘Zašto su onda dobili kredit ako nemaju stan?’ Umjesto odgovora ističete kako je pravilnik ‘svima dostupan’. Niđe veze! – navodi Vujotić.
On iznosi i konkretan slučaj koji, kako navodi, pokazuje ignorisanje socijalnih prilika koleginice koja živi sa višečlanom porodicom u jednoj kući, a dobila je nula bodova.
- Mogao je neko iz komisije tražit’ info i o koleginici koja živi u istoj kući sa majkom, dva brata, njihovim ženama i đecom, a dobila 0 bodova – piše u prigovoru.
Vujotić kritikuje i način na koji je proces ubrzan kako bi se, prema njegovim riječima, stvorio utisak svršenog čina.
Posebno je skrenuo pažnju načinu na koji su odbijeni prigovori, ocjenjujući da su odgovori Komisije lišen konkretnih argumenata i puni birokratskih formulacija.
- Umjesto preciznih kontra argumenata, čitam na kakvim ste mukama bili: ‘temeljito ste i pažljivo pristupili’ neumjesnim navodima podnosioca prigovora... Cijenili ‘savjesno i brižljivo’ pa – nema što raspravljati – piše Vujotić u prigovoru.
Podsjeća da je pravo na obrazloženu odluku garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, ironično komentarišući da se u RTCG ljudsko pravo tumači tako da „listu za dobijanje stana predvodi čovjek postavljen za direktora u vašem mandatu, a ne doajen kolektiva”.
On podsjeća i da su protiv Pravilnika kojim se rukovodila Komisija već podnijete prijave Upravnom i Ustavnom sudu, te poziva Savjet RTCG da poništi postojeći dokument i izradi novi, uz učešće pravnika i predstavnika radnika čije su žalbe odbijene.
- Protiv Pravilnika po kojem neumoljivo postupate podnešene su prijave i Ustavnom i Upravnom sudu - pa razmislite smijete li pod tom anatemom činiti što činite, makar moralno. Ukoliko se savjest aktivira, očekujem da poništite nakaradni pravilnik i sačinite novi uz komisiju koju čine pravnici i svi čije ste žalbe odbili. Lukavo, a vi to jeste, plus ostaćete čisti pred narodom. Za Boga ne znam, nijesam stručan, a nije izgleda učestvovao na konkursu – zaključio je Vujotić.

Vujotić Savjetu RTCG: Stanove dijelite privilegovanima

Sindikat prave i pravosuđa održače danas protest ispred zgrade Vlade tražeći ispunjenje zahtjeva, među kojima su početak izgradnje stanova za zaposlene, uvećanje koeficijenata, uvođenje sedmočasovnog radnog vremena, hitna smjena ministarke rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naide Nišić...
Iz Sindikata su premijeru Milojku Spajiću 7. februara uputili odluku, koja se odnosi na ispunjenje sedam zahtjeva. Kako nijesu dobili pozitivan odgovor na njih, odlučili su se na izlazak ispred Vlade. Protest će početi u 15:30 sati.
Kako su više puta naznačili iz Sindikata, njihov zahtjev je hitno potpisivanje usaglašenog Aneksa ugovora Stambene zadruge „Odgovornost“, konstituisanje njenih organa i otpočinjanje rada, kako bi zaposleni konačno dobili priliku za rješavanje stambenog pitanja.
- Sindikat uprave i pravosuđa je potpisao sa Vladom Ugovor o osnivanju Stambene zadruge Odgovornost, potpisan je Sporazum o godišnjem finansiranju Stambene zadruge, gdje se njen način budućeg funkcionisanja u potpunosti razlikuje od modela rada postojećih stambenih zadruga. Nije nam poznat razlog zašto Vlada kao osnivač opstruira konstituisanje i početak rada Stambene zadruge Odgovornost, jer kroz istu Vlada ima mogućnost da rješi i svoje potrebe za stambenim jedinicima i poslovnim prostorima, ali pretpostavljamo da je u pitanju politički projekat poznat kao Velje brdo, gdje se zbog uskih partijskih interesa i političkih poena otvoreno ugrožava najbrži i najisplativiji način rješavanja stambenih potreba za sve zaposlene u javnoj upravi i pravosuđu u svakom gradu Crne Gore - navedeno je u jednom od saopštenja Sindikata.
Traže i pokretanje pregovora o izmjenama i dopunama Granskog kolektivnog ugovora, s ciljem povećanja koeficijenata složenosti poslova za 10 odsto u 2024. i dodatnih 10 odsto u 2025. godini.&nbsp;
U Sindikatu podsjećaju da su sa gotovo istovjetnim normama Granskog kolektivnog ugovora uvećani koeficijenti zaposlenima u obrazovanju.
Jedan od zahtjeva je povlačenje Prijedloga zakona o zaradama, Zakona o državnim službenicima i namještenicima, Zakona o lokalnim službenicima i funkcionerima, obavezno učestvovanje svih predstavnika reprezetativnih granskih sindikata u radnoj grupi za izradu Zakona o reprezentativnosti sindikata i poslodavačkih udruženja, kao i usvajanje rješenja koja su usaglašena kroz sve radne grupe, uz punu transparentnost i eliminaciju autokratskog pristupa u donošenju odluka.
Takođe, u Sindikatu traže dopune Zakona o unutrašnjoj trgovini i Zakona o zaštiti potrošača, s ciljem regulisanja marži na domaćem tržištu i zaštite ekonomske stabilnosti građana, ali i izmjenu Zakona o štrajku kako bi se zaposlenima u Crnoj Gori omogućilo pravo na štrajk koje im je trenutnim zakonskim rješenjem uskraćeno.
Jedan od zahtjeva je i smjena ministarke rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naide Nišić, zbog nezakonitog djelovanja, nepotizma i niza drugih nepravilnosti u radu.
Sindikat uprave i pravosuđa traži i uvođenje sedmočasovnog radnog vremena, u skladu s modernim standardima rada i zaštitom prava zaposlenih, kao i javno datim obećanjem.
Predsjednik Skupštine Sindikata uprave i pravosuđa Crne Gore Nenad Vučković nedavno je na protest, osim članova Sindikata, pozvao i sve zaposlene u javnoj upravi i pravosuđu koji smatraju da zaslužuju mnogo bolji prvenstveno materijalni status.
- Naši problemi su suštinski problemi svih radnika Crne Gore, dobrodošli su svi radnici na protest, jer će se podržavajući nas boriti i za sebe i svoje porodice - kazao je Vučković.
Ukoliko ni danas na protestu ne bude pozitivnog odgovora, iz Sindikata uprave i pravosuđa su najavili novo okupljanje na istom mjestu u ponedeljak, 17. marta u 15:30 sati.

Danas protest Sindikata uprave i pravosuđa: Traže veće plate, stanove za zaposlene, smjenu Nišić...

Cijene stanova u Evropskoj uniji (EU) su u trećem kvartalu prošle godine porasle 3,8 odsto međugodišnje, dok su stanarine u istom periodu u prosjeku skočile 3,2 odsto, objavio je Eurostat.
U poređenju sa drugim kvartalom prošle godine, cijene stanova su porasle 1,4 odsto, a zakupnine 0,9 odsto, prenosi Tanjug.
Kako se navodi u izvještaju, godišnji rast cijena stambenih nekretnina u trećem kvartalu prošle godine je zabilježen u 22 države članice EU, pad cijena u četiri zemlje, dok u jednom slučaju podaci još nijesu poznati.
Najveće godišnje poskupljenje stanova je zabilježeno u Bugarskoj 16,5 odsto, Poljskoj 14,4 odsto, Mađarskoj 13,4 odsto, Hrvatskoj 12,3 odsto i Holandiji 10,3 odsto, a najveći pad u Francuskoj 3,5 odsto, Finskoj 2,8 odsto i Luksemburgu 1,7 odsto.
Gledano dugoročno, cijene stanova u EU su od 2010. godine do trećeg prošlogodišnjeg kvartala porasle 54,1 odsto, a zakupnine 26 odsto.
U pomenutom periodu su se cijene stanova više nego utrostručile u Mađarskoj i Estoniji, porastavši po 230 odsto, dok su one više nego udvostručene u Litvaniji - rast od 181 odsto, Letoniji 154 odsto, Češkoj 135 odsto, Austriji 114 odsto, Portugaliji 113 odsto, Bugarskoj 110 odsto i Luksemburgu 103 odsto.

Cijene stanova u EU porasle do 3,8 odsto

Aktuelna vlast nastavlja da iritira najširu javnost, što počinje obuhvatati i građane sa neznatnom političkom pameću, ocijenili su iz Građanske inicijative "21. maj".
Kako kažu, u duhu prethodnih vlada koje su bile zbir neukosti, populizma i litijaške neuroze, djeluje i sadašnja u cjelini podgojena i rastrojena, a dijelom i agenturna izvršna vlast.
- Sjetimo se Bratićke i njene štetočinske i nezakonite "sječe direktora", pa nebuloznog programa “Evropa sad 1”, pa Dritanovog temeljnog ugovora i tunela do sudskog depoa bez krivaca i krivice, pa blokiranih EU integracija. Da bi nakon svega toga stigli do neurasteničnog “Evropa sad 2”, beskičmenog odnosa prema Vučićevom intervencionizmu, milionskog granta petokolonaškoj i nacionalističkoj SPC, plitkoumnog sukoba sa Hrvatskom, botunske rapsodije i na kraju do odbjeglog "Pavla Đurišića" i Miloša Medenice koji se narugao policijskim vlastima - podsjećaju iz GI "21. maj".
Saberemo li realne domete ove Vlade u unutrašnjoj politici primijetićemo, ističu, da ni razvučeno zatvaranje pregovaračkih poglavlja sa EU nije za utjehu.

GI "21. maj": Ne može ni Brisel zamaskirati provincijalni podgorički cirkus

Narodna banka Ukrajine snizila je referentnu kamatnu stopu sa 15,5 na 15 odsto, jer inflatorni pritisci u zemlji slabe, a rizici spoljnog finansiranja se smanjuju.&nbsp;
Godišnja inflacija u Ukrajini je krajem prošle godine usporila na oko osam odsto, kako potrošačka, tako i bazna, prije svega zahvaljujući dobrim poljoprivrednim prinosima, ublažavanju pritisaka na tržištu rada i stabilnoj situaciji na deviznom tržištu, prenosi Tanjug.&nbsp;
Prema procjenama banke, inflacija u Ukrajini će nadalje padati u prvoj polovini ove godine, s tim da će u drugoj polovini privremeno porasti.&nbsp;
Inflacija bi ove godine trebalo da se spusti na oko 7,5 odsto, zatim na šest odsto krajem naredne, dok se povratak na ciljnu vrijednost od pet odsto očekuje tokom 2028. godine.&nbsp;
Narodna banka Ukrajine očekuje privredni rast od oko 1,8 odsto u ovoj godini, a nakon toga ubrzanje na tri do četiri odsto u periodu 2027–2028, pod uslovom da se energetska infrastruktura oštećena u ratu obnovi, a investicije ojačaju.&nbsp;
- Značajnu ulogu u makroekonomskoj stabilnosti ima spoljašnja finansijska pomoć - navodi se na sajtu banke.&nbsp;
Evropska unija (EU) je krajem prošle godine odlučila da Ukrajini obezbijedi oko 90 milijardi EUR podrške u periodu 2026–2027, dok su u toku i pregovori o novom aranžmanu sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) za 8,1 milijardu USD.&nbsp;
Kako ocjenjuje banka, međunarodne devizne rezerve Ukrajine trebalo bi da dostignu oko 65 milijardi USD do kraja ove godine.&nbsp;
Glavni rizik za ekonomski oporavak Ukrajine prevashodno predstavlja rat s Rusijom, ali i potencijalna nova budžetska opterećenja, nedostatak radne snage usljed migracija i rastuća geopolitička fragmentacija.

Ukrajina snizila kamatnu stopu

Američki predsjednik je u objavi na svojoj društvenoj mreži Trut naveo da Kanada „neopravdano, nezakonito i uporno“ odbija da izda sertifikate američkim mlaznjacima Golfstrim 500, 600, 700 i 800.
Zbog toga je najavio da će opozvati sertifikate kanadskih aviona Bombardije, kao i „svih aviona proizvedenih u Kanadi“, i zaprijetio carinama od 50 odsto na druge avione proizvedene u Kanadi.
- Ovim opozivamo sertifikaciju njihovih poslovnih mlaznjaka Bombardije Global Ekspres i svih aviona proizvedenih u Kanadi, sve dok Golfstrim, velika američka kompanija, ne dobije punu sertifikaciju - napisao je Donald Tramp.
„Hiljade privatnih i komercijalnih aviona izgrađenih u Kanadi svakodnevno lete u Sjedinjenim Državama. Nadamo se da će se ova situacija brzo riješiti kako bi se izbjegao značajan uticaj na vazdušni saobraćaj i putnike“, saopštila je Bombardije u izjavi za AFP.
Kompanija je dodala da je „u kontaktu s kanadskom vladom“ povodom tog pitanja. FlajtRadar24 je u petak objavio da je više od 400 aviona kanadske proizvodnje letjelo ka i iz američkih aerodroma oko 13 sati.
Nije jasno kako će Tramp oduzeti sertifikat avionima, budući da je to u nadležnosti Federalne uprave za vazduhoplovstvo, ali je u prošlosti davao slične izjave koje su na kraju sprovele nadležne agencije.
Prema globalnim pravilima vazduhoplovstva, zemlja u kojoj je avion projektovan – Sjedinjene Države u slučaju Golfstrima – odgovorna je za primarnu sertifikaciju, poznatu kao tipski sertifikat, koji garantuje bezbjednost dizajna.
Druge zemlje obično potvrđuju odluku primarnog regulatora, dopuštajući avionu ulazak u svoj vazdušni prostor, ali imaju pravo da odbiju ili zatraže dodatne podatke. Nakon krize s Boingom 737 Maks, evropski regulatori su odložili odobrenje nekih američkih odluka o sertifikaciji i vršili pritisak za dalje promjene dizajna, što je izazvalo tenzije s FAA.
Takođe nije jasno da li Federalna uprava za vazduhoplovstvo može da opozove sertifikate za avione na osnovu ekonomskih razloga ili šta bi to značilo za američke vlasnike aviona i da li bi ih to spriječilo da posluju u Sjedinjenim Državama. FAA može da opozove sertifikat aviona iz bezbjednosnih razloga.
Ta prijetnja bi, ukoliko se sprovede, imala drastičan uticaj i na američke prevoznike poput Amerikan Erlajnsa i Delta Er Lajnsa, koji se za mnoge svoje regionalne usluge oslanjaju na avione kanadske proizvodnje.
Prema podacima kompanije za analizu vazduhoplovstva Sirijum, američke avio-kompanije koriste 648 putničkih mlaznjaka proizvedenih u Kanadi. Planirano je da ti avioni obavljaju više od 2.600 letova dnevno, s ukupno 175.000 dostupnih putničkih sjedišta svakog dana.
Bombardije upravlja s više servisnih centara u Sjedinjenim Državama i ima pogon u Vičiti u Kanzasu, gdje razvija svoje poslovanje. Sjedinjene Države su najveće svjetsko tržište za poslovno vazduhoplovstvo, a kanadska kompanija tamo ima oko 3.000 zaposlenih.

Tramp najavio oduzimanje sertifikata kanadskim avionima i nove carine

Kako se pred našim očima „izmišlja“ tradicija, ništa nam bolje ne može poslužiti za ilustraciju od mjeseca januara. Od Badnjega do Savindana prelati Beogradske patrijaršije i njihova prateća kvazimedijska menažerija ne propušte ni jednu jedinu priliku da Crnu Goru ne označe jednonacionalnom i jednovjerskom, njenu istoriju i identitet anomalijom, a sve koji se ne uklapaju u taj hegemonijski okvir – otpatkom. Koristi se, pritom, svaka prilika da se Hrist skloni s oltara, a na njegovo mjesto posade sveta telad krvi i tla. I sve to uz milozvučni pjev o povratku tradiciji.
Među pseudomedijskim promoterima takve nakaradne propagandistike čelno mjesto, već deceniju i kusur, pripada Rektorovom čedu, trovačnici pod imenom IN4S. Tako je i ove godine, valjda nezadovoljna ovogodišnjim mlakim odjekom Joanikijevih etnofiletističkih i šovinističkih beśeda, redakcija IN4S-a posegla za manipulativnom strategijom zloupotrebe prošlosti u svrhu promocije svojih hegemonijskih projekata. Ovoga puta, doduše, Rektorova je trovačnica poslužila samo kao posrednik za promociju teksta s manje čitanog, opskurnog Barskoga portala.&nbsp;
Članak „Sveti Sava u Gluhom dolu“ tako već naslovom nagovještava kontekst svetkovanja ili memorijalnoga prisustva jednog kulta u naznačenom crmničkom selu. Takav kontekst nagovještava i početna rečenica teksta: „U Crmnici se nekada nije raspravljalo o tome ko smo i kome pripadamo. To se znalo.“ Potom se prelazi na razradu zadate teme, pa se nasuprot duboko ukorijenjenom srpskom identitetu kao navodno izvorno narodnom postavljaju komunisti: „Komunistički period, kao što je opštepoznato, sproveo je sistematski ideološki obračun sa pravoslavljem i srpskim identitetom, uklanjanjući iz javnog i prosvjetnog prostora sve što je podsjećalo na duhovne i nacionalne korijene. Taj proces nije bio izraz volje naroda, već rezultat nove ideologije koja je nastojala da prekine kontinuitet i nametne zaborav kao normu.“ Eto ga. Sve jasno.
Neko je svoju hipotezu, iako ničim potkrijepljenu, prvo definisao kao „opštepoznato“, a potom iz nje izvukao željeni zaključak. Ispalo bi tako da su komunisti, umjesto što su obavili složeni postupak dislokacije Pivskoga manastira, ovaj jednostavno potopili. Ispalo bi da su umjesto što je u njihovo vrijeme obavljen do danas nedostižni zahvat konzervacije, restauracije i zaštite sakralnih spomenika, osobito nakon zemljotresa 1979. godine, sve to sravnili sa zemljom da zatru svaki trag pravoslavnog, a to, dabome, znači, srpskog nasljeđa. Ispalo bi da su državni projekat izrade Istorije Crne Gore povjerili „crnogorskim nacionalistima“, a ne mahom srpskim istoričarima, pa bi još ispalo da su iz tog projekta uklonili svaki pridjev srpski, a ne tim projektom štedro finansirali i promovisali rezultate hegemonijske istoriografije u kojoj izvan srpstva i srpskog u Crnoj Gori nema ni ledine ni mogile. Ispalo bi, velim, da je onako kako tvrdi autor, ali što da se radi kad tako nije.&nbsp;
Nasuprot tom strašnom komunizmu koji „čisti“ sve srpsko i pravoslavno, autor postavlja vrijeme koje doživljava kao uzor slobodnog promišljanja i djelovanja – međuratni period, pa veli: „Dokumenta iz međuratnoga perioda to (srpski identitet Crmnice – A. R.) potvrđuju bez ostatka. Imenovanje škola u Crmnici nije bio rezultat bilo čije prisile, već odraz jasnog kulturnog i duhovnog samorazumijevanja lokalnih zajednica. Narod je sam birao svoje uzore i svoje svetionike.“ Pa da bi to ilustrovao, navodi kako je 1931. godine „na izričiti zahtjev mještana“ škola u Dupilu dobila ime Osnovna škola „Stevan Vojislav“, po, kako veli autor teksta, srpskom knezu Duklje i Travunije, premda je Vojislav, kako nam svjedoče verifikovani istoriografski nalazi, bio dukljanski, a ne srpski vladar.
Kao drugi primjer narodnoga samoiskaza navodi to što je „Država prihvatila“ „narodnu“ volju pa školi u Gluhome Dolu dala ime „Sveti Sava“: „Za te ljude Sveti Sava nije bio apstraktan pojam, niti ideološki znak. On je bio temelj pismenosti, morala, duhovnog poretka. Bio je ime koje se izgovaralo s poštovanjem, bez zadrške i bez straha.“ Tako nam nadahnuti autor opisuje što je sve ponukalo Glu(h)odoljane da školi te 1933. godine, „bez prisile“, nađenu ime po prvome arhiepiskopu srpskih zemalja i pomorskih. Za autora tih redaka međuratni je period, za razliku od komunističkog, svojevrsna povijesna Arkadija.
Zanemarimo to što je u tome periodu Srbija nasilno anektirala Crnu Goru, što su je vlasti, vojska i žandarmerija Aleksandra Karađorđevića popalile i opljačkale, zanemarimo to što je više ili manje intenzivan otpor toj sili pružan gotovo cijelu jednu deceniju, uzmimo da kralj Aleksandar, samo koju godinu prije no će Crmničani krenuti da „bez prisile“ daju nazive svojim školama, nije uveo diktaturu, pa razmotrimo samo ono što nam ovaj tekst želi dokazati – da imenovanje škole po Svetome Savi 1933. ilustruje viševjekovnu narodnu tradiciju svetkovanja Svetoga Save u Crmnici.&nbsp;
Izuzme li se jedan dokument crmničkih glavara iz sredine XVIII vijeka, kao odraz tadašnje učene a ne tradicijske kulture, stvari sa svetkovanjem Svetoga Save u Crmnici, a i šire, do sredine XIX vijeka stoje bitno drugačije od onoga kako bi nam to htjeli prikazati propagatori kolonijalnih istorijskih predstava.&nbsp;
O fenomenu širenja kulta Svetoga Save ključno je zapažanje donio Pavle Apolonovič Rovinski u svojoj Etnografiji Crne Gore, đe veli da Sv. Savu „u zadnje vrijeme sa posebnom svečanošću proslavljaju škole, a preko njih slavljenje sve više i više ulazi u narod“. Jedan drugi marljivi istraživač crnogorske starine, Andrija Jovićević, u svojoj monografiji o Riječkoj nahiji, potvrđuje da je Ivan Crnojević jedina ličnost iz starije istorije zapamćena u narodnoj tradiciji; „...i mi vjerujemo, da je 16. vijek naselio Crnu Goru, pa i ovu nahiju, koja je svagda bila nerazdvojna cjelina sa starom i najstarijom Crnom Gorom; a što predanje kaže, da se to doseljavanje izvršilo samo za Ivanova doba, vrlo je pojimljivo, jer svaki želi, da svoje pretke dovede u vezu sa istorijskim imenom Ivana Crnojevića, čije jedino ime iz davne naše prošlosti i pamti narodno predanje.“
I Rovinski i Jovićević u svojim knjigama donose izvjesna „predanja“ o Svetome Savi, no nakon ovih konstatacija očito je da je riječ o pričama koje se – pod uticajem formiranja crkveno-prosvjetnoga ceremonijala vezanog za Svetoga Savu od 1856. godine na Cetinju, i nešto ranije na Primorju – oblikuju u njihovo vrijeme. Tada se i drevne tradicije o srednjovjekovnome zaštitniku Budve, Svetome Sabi Osvećenom, pripisuju Svetome Savi srpskom, istovremeno i druga stara predanja mijenjaju prvobitne protagoniste pa je Cara Dukljana, Svetoga Nikolu, Svetoga Iliju ili neke druge svece potiskivao Sveti Sava, a Svetoga Martina Tûrskog kao krsnu slavu pojedinih bratstava – Sveti Stefan Dečanski. Da je Sveti Saba Osvećeni bio poštovan u Budvi, svjedoči u svojim analima još 1650. godine don Krsto Ivanović, a crkva posvećena tom svecu spominje se još u XII vijeku, preciznije, prema natpisu koji je pronađen nakon zemljotresa 1979. godine – 1141. godine. Antun Kojović u svojim memoarima, započetim početkom XIX vijeka, veli da je Sveti Saba Osvećeni bio „u davna vremena zaštitnik Budve“.&nbsp;
Samo je po sebi razumljivo da je poštovanje ovoga sveca moralo podrazumijevati i prepisivanje i popularizovanje tekstova posvećenih njemu, a isto tako i postojanje izvjesnih obreda u njegovu čast, što je mogla biti i osnova da kontaminacijom kultova od XIX vijeka Svetoga Sabu Osvećenog potisne njegov znatno mlađi imenjak. Ima pretpostavki i da je prvobitna crkva najvjerovatnije iz XI vijeka na Savini, kraj Herceg Novog, oko koje će se docnije razviti manastirski kompleks, bila posvećena Svetome Sabi Osvećenom. Zanimljiva zapažanja o kultu jednoga drugog Save, Svetoga Save Sedmočislenika, u Crnoj Gori dao je u skorije vrijeme crnogorski istoričar Vukota Vukotić.
Za period ranoga novoga vijeka redovno se u (re)interpretacijama brkaju crkvena („učena“) i narodna kultura, iako je riječ o dva koegzistirajuća fenomena toga vremena, koja se ponegđe dodiruju, ali znatno češće razmimoilaze.&nbsp;
Pišući o kosovskoj tradiciji u Crnoj Gori, istoričar Gligor Stanojević je primijetio: „Tako je tradicija o Crnojevićima bila narodna tradicija. Ali pored ove tradicije postojala je, tačnije razvijala se, i kosovska tradicija. Nosilac ove tradicije bila je cetinjska mitropolija.“ Stanojević je zapravo skicirao postojanje dviju paralelnih kultura ranoga novovjekovlja, od kojih bi se jedna, starijom terminologijom, nazvala narodnom, a druga crkvenom. I dok se prva, narodna, odnosno tradicijska kultura prenosi dominantno usmenim putem i uobličava u usmenoknjiževnim tekstovima i običajnim praksama, druga, crkvena, posredovana je u prvome redu rukopisima, vezana za uže krugove sveštenstva i monaštva, i ostvarena na crkvenoslovenskome jeziku, pa su tekstovi nastali u njezinu okrilju, bez obzira na to jesu li s bugarskoga, makedonskoga, crnogorskoga, srpskoga ili bosanskoga prostora, cirkulisali unutar te kulturno-jezičke cjeline, koja bilježi, naravno, i svoje specifičnosti u svakoj od naznačenih sredina.
Tek kad se ima u vidu ova krucijalna razlika između narodne i crkvene tradicije, neki se procesi i fenomeni mogu pouzdanije tumačiti. Otud se jedini spomen Svetoga Save u Crmnici prije sredine XIX vijeka, pismo Crmničana Paštrovićima, nastalo između 1739. i 1742. godine, u kojem se „Sava srbski“ spominje kao neko ko je „u(t)vrdio vjeru i zakon“, može tumačiti isključivo kao refleks učene odnosno crkvene, ne i narodne, kulture koja je funkcionisala po drevnim tradicijskim pravilima, nesputanim normiranom „vjerom i zakonom“.
To, međutim, ne znači da se prije sredine XIX vijeka u Crmnici, i šire, kao dio tradicijske kulture nije svetkovao Sveti Sava. O tome nam najvjerodostojnije svjedočanstvo donosi risanski pop Vuk Vrčević u knjizi „Tri glavne narodne svečanosti Božić, krsno ime i slava“, objavljenoj u Pančevu 1883. godine. Bilježeći najvažnije tradicijske svetkovine u „Boki-kotorskoj, Crnoj-gori i Ercegovini“, Vrčević veli: „Posle pokladâ, narod svečano i najveselije proslavi tri zasebna sveca, t. j. Varindan, Savindan i Nikoljdan (4. 5. 6. Dek.) (...) Po sijelima u ove tri noći ne pjeva se, jer se, narod veli, uz post ne smije pjevati; ali nema ni muškog ni ženskog čeljadeta koji nezna narodom izmišljenu pjesnu ovim trima svecima. Evo je:&nbsp;
Var-varica vari (Sveta velikomučenica Varvara)&nbsp;
Sav-savica ladi (Sveti Sava osvećeni)&nbsp;
A Nikola kusa (Sveti čudotvorac Nikola).“
Sveti Sava i Savindan, dakle, postojali su u crnogorskoj tradicijskoj kulturi i prije sredine XIX vijeka. No taj je Sveti Sava poštovan 5. decembra po julijanskome, odnosno 18. decembra po gregorijanskome kalendaru, a ostao je upamćen kao Sveti Saba Osvećeni, kapadokijski kaluđer i svetitelj s početka VI vijeka, čiji se kult u Crnoj Gori može dokumentovati još od sredine XII vijeka, iz vremena kad Rastko Nemanjić, potonji Sveti Sava srpski, još nije bio ni rođen.

Tag: stanovi