Procesuiranje 35 ljudi zbog protesta uoči dodjele Trinaestojulske nagrade je par ekselans primjer zloupotrebe moći države, gaženje slabih, što je duboko problematično i institucionalno kukavički, rekao je u centralnoj informativnoj emisiji "24 Sata", na Televiziji E, politički savjetnik Aleksandar Musić.
Ako represivni aparat gazi preko svake mjere 35 ljudi koji nemaju društvenu zaštitu, a istovremeno su veoma pomirljivi prema brataniću predsjednika Skupštine Danilu Mandiću i alkoholisanim licima koji su napali novinare u Gornjem Zaostru to znači, navodi Musić, da se ocrtavaju obrasci moći.
- To znači da ovih 35 ljudi u ovom trenutku postoji dobar i loš način na koji mogu reagovati u ovoj situaciji. Dobar način je uzeti ovo i ocrtati širim društvenim slojevima i ljudima koji se s njima ideološki ne slažu, pokazati im da ako je danas neko na udaru već sjutra može biti neko drugi ma koliko se međusobno razlikujemo u nekim pogledima. Naprosto, ovo je zloupotreba moći. Drugi način kojim se može krenuti i koji možda nije najsretniji je da se zapadne u neku vrstu patetike, kuknjave i samosažalijevanja, martirologij žrtveništva i time se ne postiže nikakav cilj. Ovo je par excellence primjer zloupotrebe moći države, gaženje slabih, a zapravo štićenja onih koji imaju pravu moć u Crnoj Gori u ovom trenutku i to bi trebalo podcrtati - rekao je Musić.
Prema njegovom mišljenju, kvalitetna opozicija bi trebalo u svakom trenutku da se poveže sa društvom, različitim udruženjima, organizacijama, sindikatima.
- To je ona tiha, podzemna moć političke stranke ili stranaka ili opozicije kao takve. Crnogorska opozicija to ne radi, propušta priliku za prilikom i u ovom trenutku još jednom dolazi do izražaja sada već zloglasno sredstvo - alat političke borbe u Crnoj Gori, a to je svemoćno saopštenje - ocijenio je Musić.
On podsjeća da je ideja vladavine prava ponašati se jednako prema svakome nezavisno da li taj neko ima, kako kaže, religijsko, obavještajno, paraobavještajno, političko, parapolitičko, ideološko, međunarodno, ekonomsko i svako drugo zaleđe.
- U ovom slučaju ja vidim zloupotebu moći i sile i vidim nešto što je duboko problematično, ako hoćete institucionalno kukavički- naglasio je Musić.
<h2>"Država u Gornjem Zaostru odustala od same sebe"</h2>
On se osvrnuo i na slučaj nestalog spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Smatra da je katastrofalno ako je država znala da će doći do podizanja tog spomenika, a da nije reagovala. To je, ističe Musić, svojevrstan kukavičluk. Sa druge strane, ako nije znala, to, kaže on, pokazuje nesposobnost države da vrši svoje temeljne uloge. 
- Nije tema je li spomenik sad u svemiru, podrumu ili na tavanu, nego da li je država znala. Ono što je takođe tema je i zašto se nije obrušila na one koji su tukli novinare, što znači da je ona u tom trenutku u Gornjem Zaostru odustala od sebe same. Tu imate ponovo negiranje države, tu čak i ne mislim o nekom identitetskom i ideološkom vrijednosnom smislu, nego u smislu upravne strukture države, logike države kao takve, ja bih ovo vraćao kao temu i to je pitanje za one koji vode državu, pitanje za premijera, pitanje za ministra policije, pa to je pitanje za predsjednika Skupštine, a sve ovo ostalo su nekakve peripetije čiji cilj je razvodniti, redikulizirati i maknuti pravi temu sa stola”- istakao je Musić.
- Nije tema da li je spomenik sada u svemiru, podrumu ili na tavanu, nego da li je država znala. Tema je i zašto se država nije obrušila na one koji su tukli novinare, što znači da je ona u tom trenutku, u Gornjem Zaostru, odustala od sebe same. Tu ponovo imate negiranje države — ne mislim u identitetskom ili ideološkom smislu, već u smislu njene upravne strukture i logike države kao takve. Ja bih ovu temu stalno vraćao, jer je to pitanje za one koji vode državu: pitanje za premijera, za ministra policije, pa i za predsjednika Skupštine. Sve ostalo su peripetije čiji je cilj da se razvodni, redikulizuje i skloni prava tema sa stola - istakao je Musić.
<h2>"Pet spektakularno prosutih godina"</h2>
Komentarišući djelovanje crnogorske opozicije, Musić ocjenjuje da je izgubljeno dragocjeno vrijeme.
- To je pet spektakularno prosutih godina, a možda će vrijeme pokazati da su to bile najbitnije godine za crnogorsku opoziciju. Željezo se kali kada je vruće, kada je situacija pri dnu imate priliku da se podignete kao feniks, a ne biti u stalnom grču, defanzivi i svoditi se na nekakva kultna saopštenja - rekao je Musić, dodajući da ne pamti primjer opozicije koja je „prosula” toliko vremena, iako se za taj period, kako kaže, moglo mnogo uraditi.
Osvrćući se na odnose među koalicionim partnerima, ocjenjuje da bi, ukoliko do sredine 2026. godine ne dođe do suštinskih promjena, sljedeći mandatar mogao biti lider NSD-a Andrija Mandić.
Prema njegovim riječima, „to nije nuklearna fizika, neka kompleksna matematika”, jer se sve kreće u pravcu da će „Demokrate sredinom 2027. godine biti na istorijskom minimumu”, dok će PES, kako sada stvari stoje, oslabiti, posebno „ako u političkom smislu skinu glavu Spajiću i okrive ga za neki ekonomski posrtaj i urušavanje budžeta”.
- Mandić je u poziciji da traži mandatara za sebe i ovi njegovi obilasci po svijetu – govorimo o SAD-u, o Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske, a vjerujem da će takvih posjeta biti više u sljedećoj godini – on se pokušava dovesti u neutralu, da kada taj trenutak nastupi, kada kucne čas, ne treba mu ljubav sa Zapada, ali mu treba milost i da ključni broj ambasadora u Crnoj Gori samo okrene glavu u suprotnom smjeru - istakao je Musić.
Podsjeća i da je Mandić tokom posjeta imao „prilagođenu priču”, navodeći da se u SAD-u povezao sa jevrejskim organizacijama „koje ga ne bi ni primile da Izrael ima malo bolji imidž u svijetu”. Posjeta Velikoj Britaniji, dodaje, potvrđuje da su „lobisti dobro odradili posao”, jer su ga primili laburisti „koji nijesu desničari i nemaju baš nikakvih ideoloških podudaranja”.
- U trenucima kada svi okreću glavu od Izraela, Jevreji trebaju svakog saveznika i oni će to znati vratiti, što znači da je izabrao vrhunski tajming da dođe do onih koji imaju upliva i na američku desnicu i na američku ljevicu, nemojte tu imati nikakve iluzije - zaključio je Musić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Musić o procesuiranju 35 ljudi: Primjer institucionalnog kukavičluka i zloupotrebe moći države

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Miraš Dušević

Đole Lutovac: Opština Berane nema veze sa spomenikom Pavlu Đurišiću — poštujemo Ustav i zakon

Ima nešto bizarno u priči o rehabilitaciji četnika, podizanju spomenika Pavlu Đurišiću koji se šetka po bogomoljama, u celoj toj ujdurmi koja traje već decenijama. Većini ljudi u Srbiji i diljem Srpskog sveta danas je nemoguće dokazati da su četnici Draže Mihailovića bili saradnici okupatora, kolaboranti, kvislinzi i zločinci. Uprkos tome što se radi o elementarnim činjenicama koje se mogu lako utvrditi prostim uvidom u četnička dokumenta iz Drugog svetskog rata. Ili uvidom u nemačka dokumenta u kojima na primer, ubrajaju četnike u svoje regularne snage.
Ili jednostavnim iščitavanjem jezivog spiska žrtava četničkog pokolja iz februara 1943. godine u opštini Pljevlja, gde se ređaju imena 1.370 žrtava, od kojih su prvih 13-oro bebe rođene iste, 1943. godine, pa zatim narednih 16 beba rođenih prethodne 1942. godine, pa onda 39-oro dečice rođene 1941. godine i tako redom, do kraja jezivog spiska od kog se muti pred očima, zastaje dah a utroba se podiže. Neshvatljivo i monstruozno.
<h2>Masovna podrška masovnim zločinima</h2>
Svakome ko je iole dobronameran dovoljno je da ovlaš zaviri u par istorijskih dokumenata i da mu jednom zasvagda bude jasno ko su četnici. I da je smešno i sramno čak i pomišljati na nekakvu rehabilitaciju, a nekmoli sprovoditi je u delo. Pa u čemu je onda problem? Zašto je tako teško objasniti elementarne činjenice? Zato što je objašnjavati da su četnici zločinci isto što i objašnjavati da je trava zelena, a nebo plavo. Naizgled ništa lakše od toga. Problem je u tome što to treba objasniti daltonistima.
Publika kojoj se obraćamo nije sačinjena od ljudi koji imaju nekakvu humanističku lestvicu etičkih vrednosti koje se drže. Naprotiv. Mi se obraćamo saučesnicima u zločinu. U zločinu koji je po mnogo čemu nalik upravo na zločin Draže Mihailovića. Građani Srbije su krajem osamdesetih i početkom devedesetih zdušno stali na stranu ideologije krvi i tla čiji je zagovornik bio Slobodan Milošević, uz veliku pomoć dobrog dela tzv. opozicije. Mržnja prema drugim narodima postala je sastavni deo pogleda na svet, opšteprihvaćena činjenica u koju se ne sumnja, osim ako niste izdajnik ili strani plaćenik, autošovinista, slučajni Srbin, dakle - neprijatelj srpstva.
Masovni zločini koji su usledili, uključujući otvaranje stotina logora po Bosni, uništavanje Vukovara, četvorogodišnje granatiranje i snajperisanje Sarajeva, masovna silovanja, genocid u Srebrenici... imali su podršku građana Srbije. Većina je podržavala zločine u skladu sa svojim mogućnostima, neko ličnim učešćem, neko otvorenom podrškom, glasanjem za Miloševića ili Šešelja, ili u najgorem slučaju ćutanjem. Ali bez masovne podrške masovni zločini nikada ne bi bili izvršeni. Sećate li se kako su se obični, fini, pristojni ljudi odjednom pretvorili u ljudoždere žedne muslimanske, hrvatske, albanske krvi? Ili ste i vi bili jedan od njih? Ako ste rođeni kasnije, pitajte roditelje. Nije to bilo tako davno, setiće se. Ili sebe ili svojih prijatelja, komšija, rođaka, kolega sa posla.
<h2>Isto klanje, drugo pakovanje</h2>
Kada se artistička ratna akcija završila, kada su mrtvi strpani u hladnjače i masovne grobnice, nastupila je grobna tišina. Ćutanje se nastavlja, samo drugim sredstvima. Ćutanje kao saučesništvo u zločinu i u njegovom prikrivanju, poricanju i zaboravu. Hiljade činjenica koje su izašle na videlo nisu skoro ništa promenile u svesti srpskog naroda. Čak ni snimak iz Srebrenice na kome se jasno vide Škorpioni kako ubijaju golobrade dečake nije pomogao. Posle kratkotrajnog šoka sve se vratilo u morbidnu normalu. U tavorenje i ništavilo malograđanina običnog.
Ispostavilo se da su činjenice jedino što građani Srbije ne žele da znaju. Činjenice su opscene, skaredne, subverzivne; činjenice podrivaju našu borbenu gotovost; činjenice ugrožavaju naš društveni poredak; činjenice nam rade o glavi; činjenice su vekovni neprijatelji srpskog naroda. I to činjenice koje se odnose na neposrednu prošlost, koje se svi sećamo. Kako onda utvrditi činjenice o istorijskim događajima koji su se odvijali pre osamdeset i kusur godina? Pogotovo što su činjenice iz oba perioda naše neslavne i sramne istorije istog krvavog sastava. I što ih svi zapravo znaju, samo se ne usuđuju da to priznaju, čak ni samima sebi. Jer nije lako pogledati u ogledalo i ugledati zver.
Niko neće biti iznenađen kad sazna da su sva imena sa pomenutog spiska žrtava u opštini Pljevlja – bošnjačka. I da taj spisak podseća na jedan drugi spisak, nastao pola veka kasnije, u Srebrenici. Kao što veli instrukcija Draže Mihailovića, Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću 20. decembra 1941. godine u kojoj se navode ciljevi četničkog pokreta: "Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije - Crne Gore - Bosne i Hercegovine - Srema - Banata i Bačke." Ili "Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata." Ili: "Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa."
Ili: "U krajevima očišćenim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne nacionalne ispravne i poštene porodice)" – neobično podseća na popularnu teoriju humanog preseljenja Dobrice Ćosića i na ubilačku praksu etničkog čišćenja koju su sprovodili JNA, paravojne formacije, Vojske Republike Srpske i Republike Srpske Krajine tokom ratova devedesetih. Isto klanje, drugo pakovanje.
<h2>Pripadnici istog pogleda na svet</h2>
Nije moguće dokazati da su četnici zločinci upravo zato što svi znaju da su zločinci. Ili u najgorem slučaju to slute i doživljavaju četnike kao svoje. Kao pripadnike istog pogleda na svet. Koji su bili dovoljno hrabri da okrvave ruke, a ne da samo navijaju iz prikrajka. Ili bar istovremeno i znaju i ne znaju, kao što kaže profesor Stenli Koen za stanje poricanja. Da nisu činili zločine, četnike niko ne bi rehabilitovao niti bi ih smatrao bliskim. Upravo su klanje i saradnja sa nacistima ono što četnike kvalifikuje za miljenike srpske javnosti. Jer srpsku javnost čine ljudi koji su saučesnici u zločinima devedesetih. I njihovi dobrovoljni naslednici, oni koji se ponose svojim precima i njihovim nedelima.
Jedini problem je što to ne može otvoreno da se kaže. Nije više 1991. godina kad se pevalo u horu "Ko je drugi, ja sam prvi, da pijemo turske krvi". A retki su oni koji su osvestili svoje potajne žudnje, pa priznali sebi i celom svetu "Žudnja za zločinom u mojoj duši, nepojamna za mene, navukla je masku patriotizma", kao što je to učinio dr Miloš Perović na samrtničkoj postelji, sagledavši jasno i surovo realno svoju prošlost u trenucima lucidnosti, dok mu se smrt približavala.
Zato danas priča o mogućoj povezanosti Aleksandra Vučića sa Sarajevo safarijem nije tema. Nikom ne pada na pamet da ga ruši na tome, čak se takozvana opoziciona javnost pomalo i ljuti što neki zlobnici željni senzacija navode vodu na tu krvavu vodenicu. A u toj priči uopšte nije važno da li je Vučić u ruci držao pušku ili kišobran ili stativ kamere. Zapravo, njegov posao nije ni bio da nosi pušku.
<h2>Nepodobne činjenice</h2>
Udruženi zločinački poduhvat je ozbiljna stvar, tu postoji jasna podela posla. Ne mogu svi da budu izvođači zločinačkih radova, neko mora da se bavi i drugim segmentima projekta kao što su: ideološka priprema za zločin, medijsko pravdanje ubica, politička podrška snajperistima koji ubijaju decu, ratno huškanje, bodrenje div-junaka da istraju u pravednoj borbi protiv žena, dece i staraca. Činjenica je da je Vučić bio deo tog zločinačkog poduhvata od početka, i pre nego što je ušao u Srpsku radikalnu stranku, nebitno je koja su mu konkretno bila zaduženja u okviru tog projekta.
Međutim, ta činjenica slabo koga interesuje u Srbiji. Učešće u zločinačkom poduhvatu koji je pobio preko 130 hiljada ljudi, raselio milione, uništio nebrojene živote i razorio celu jednu zemlju – nije razlog za obaranje sa vlasti. Ta činjenica gotovo nikog ne interesuje, upravo zato što većina ima razumevanja za Memorandum-dum politiku koja je devedesetih sprovođena ognjem i mačem, tenkom i haubicom. Kao što ni činjenice o četničkim zločinima i kvislinškim aktivnostima malo koga zanimaju, jer su i one deo istog projekta, samo u njegovoj prethodnoj fazi, koja je nastavljena devedesetih godina, čim su se za to stvorili uslovi.
Svo to zlo koje je naša politička i nacionalna zajednica počinila – naprosto nije predmet interesovanja iste te zajednice. Kao da se ništa naročito nije dogodilo, ni četrdesetih, ni devedesetih godina prošlog stoleća. I ta ravnodušnost govori sve o suštini našeg društva, o onome što ga utemeljuje i određuje, o našem kolektivnom preobražaju u naciju saučesnika.

1250x600

1084x550

Nacija saučesnika

Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pozvao je sve nadležne institucije da daju precizne zvanične odgovore na pitanje kako je moguće da nelegalno postavljeni spomenik Pavlu Đurišiću, koji je bio u postupku, bio fotografisan i medijski dokumentovan, iznenada prestane da postoji u institucionalnom vidokrugu, i zašto se u ovom slučaju zakoni i obaveze državnih organa mjesecima ne primjenjuju. 
Takođe, u CDT-u su pozvali poslanike i poslanice Skupštine Crne Gore, da bez obzira na partijsku pripadnost i bez bilo kakve politizacije ovog slučaja, pokrenu postupak kontrole postupanja državnih organa u ovom slučaju. Smatraju da je ovo tema od prvorazrednog javnog interesa i da se u državi, koja je “na pragu EU”, mora utvrditi činjenično stanje o postupanjima u ovom slučaju. 
- Ove činjenice je dodatno važno utvrditi nakon što je, prema pisanju Vijesti, ANB saopštila da je nadležnima blagovremeno dostavljala informacije u vezi sa dešavanjima u Gornjem Zaostru, što dodatno otvara pitanje kako je uprkos tome došlo do ovakvog ishoda i zahtijeva jasno objašnjenje institucija - kazao je izvršni direktor CDT-a Dragan Koprivica.
Umjesto jasnog i odgovornog postupanja, Koprivica konstatuje da već mjesecima gledamo sliku nemoći koju institucije same proizvode.
- Nestanak spomenika postao je simbol nestajanja pravne države: svi znaju gdje je spomenik bio, svi znaju ko ga je postavio, svi znaju da je stajao u prostoru manastira, ali ga, po službenoj verziji, niko ne može pronaći. Nevjerovatno je da bezbjednosne institucije, koje redovno obavještavaju javnost da prate situaciju i poznaju aktivnosti ekstremističkih grupacija, sada nijesu u stanju da utvrde ni elementarnu činjenicu - gdje je završio predmet javne kontroverze - istakao je Koprivica.
On podsjeća da je riječ o masivnoj bronzanoj statui, fizički većoj od prosječne osobe, kakvu je nemoguće neprimijećeno izmjestiti. 
- Ipak, prema institucionalnim verzijama, ovaj predmet je jednostavno “nestao”, kao da se radi o nečemu što se može skloniti u fioku, a ne o veoma masivnoj konstrukciji. Ako naše bezbjednosne službe nijesu u stanju da utvrde gdje je završilo ovako veliko i teško obilježje, teško je imati povjerenje u njihove sposobnosti da se nose sa ozbiljnijim bezbjednosnim izazovima - navodi Koprivica.
Prema njegovim riječima, dodatnu zabrinutost izaziva niz kontradiktornih odluka i postupanja nadležnih organa, u kojima se institucije čas pozivaju na svoje nadležnosti, čas ih prebacuju jedne na druge, ostavljajući javnost bez mogućnosti da shvati šta se zapravo dešava i ko je u pravu, kao da je cilj da se stvori što veća konfuzija.
- Ovo odavno ne liči na pravnu dilemu, nego na političku procjenu - da je lakše povući se nego preuzeti odgovornost i suočiti se sa radikalnom desnicom - naglasio je on.
Koprivica kaže da se u ovom slučaju posebno vidi društvena selektivnost u reagovanju na ekstremizam. 
- Kada su navijači na nedavnoj utakmici uzvikivali ustaške parole, reakcije su bile ispravne, brze, glasne i jedinstvene. Ali kada se veliča četnički komandant odgovoran za saradnju sa fašistima i nacistima i za masovne zločine nad civilnim stanovništvom, nastaje neprirodna i veoma neprijatna tišina i beskrajno razvlačenje postupaka. Takva dvostruka mjerila normalizuju ekstremizam koji je politički prihvatljiv dijelu vlasti i pokazuju da se deklarisane vrijednosti primjenjuju selektivno - kazao je Koprivica.
Ako se ovome doda da je u čitavom slučaju bilo i nasilja nad novinarima, koje je naknadno negirano, Koprivica ističe da dvostruki aršini postaju nešto što ne smije biti tolerisano. 
On poručuje da Crna Gora ne može graditi demokratiju i vladavinu prava na praksama u kojima jedni oblici ekstremizma izazivaju hitnu institucionalnu reakciju, dok se drugi pretvaraju u višemjesečnu institucionalnu avanturu koja završava “nestankom” dokaza.
- Vladavina prava podrazumijeva jednaku zaštitu žrtava, jednako sankcionisanje veličanja zločina i jasnu granicu prema onima koji relativizuju nasilje i istorijske činjenice. Ovo više nije pitanje jedne biste. Ovo je pitanje povjerenja u institucije, njihove sposobnosti da zaštite javni interes i njihove spremnosti da se suoče sa ekstremizmom, bez kalkulisanja i dvostrukih aršina - poručio je Koprivica.

Koprivica: Postupanje institucija u slučaju spomenika Pavlu Đurišiću zahtijeva parlamentarnu istragu

Predmet koji se tiče napada na fotoreportere i uništavanje njihove opreme u Gornjem Zaostru, tokom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže kako Crkva Srbije nije iznad države i zakona.
To je, gostujući u Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E, ocijenio istoričar Vukota Vukotić.
Navikli su građani, kaže Vukotić, da je Crkva Srbije iznad države - a posebno iznad sudskih organa.
- Pa je suđenje napadačima na novinare i snimatelje u Gornjem Zaostru pravi test za državu. Na ovom primjeru crnogorsko sudstvo ima veliku šansu da stane na put takvoj praksi i da se jedan put pokaže da Crkva Srbije ne može biti iznad države - naglasio je on.
<h2>POKUŠAJ PRANJA BIOGRAFIJE SRBIJE</h2>
Izjave svjedoka u ovom slučaju su, cijeni Vukotić, potpuno besmislene.
- Jer je potpuno nelogično da su novinari i snimatelji pili i veselili se na radnom zadatku, to je potpuno nemoguće jer bi onda to povlačilo njihovu krivicu, makar disciplinsku. Samim tim vidimo da su to izgovori kojima se služe zato što su ponovili riječi mitropolita broj dva – Metodija. Tako da je teško komentarisati takve stvari, ali u svakom slučaju jedna velika šansa da se takvoj praksi stane na put, da se jednom sudskom presudom Crkva Srbije postavi na svoje mjesto - rekao je Vukotić.
On smatra da se veličanjem presuđenog četničkog komandanta zločinca Pavla Đurišića pokušava oprati biografija Srbije – što, kako je rekao, konkretno nema veze sa tim dokazanim ratnim zločincem.
- Postoji bezbroj arhivskih dokumenata, svjedočenja, i stav istorijske nauke o njemu i njegovom djelovanju tokom Drugog svjetskog rata... Međutim ovdje je u pitanju jedan pokušaj promjene narativa koji se nameće u Crnoj Gori, i ne samo kod nas, jer vidimo da je takvo nešto prošlo u Srbiji. Pretpostavljamo da prolazi i u onom dijelu Bosne i Hercegovine i sada nekako mi dolazimo na red. Stvar je u tome što će oni stalno insistarati na tome, u stvari to već rade godinama - naveo je Vukotić.
<h2>BESMISLENE TEZE KOJE NAMEĆE AUTORITET</h2>
To su, ukazuje on, besmislene teze, ali je problem u tome što se pokušavaju nametnuti putem autoriteta.
- E tu je problem, da se odmaknemo od autoriteta i dođemo na polje činjenica takve politike nemaju nikakvu šansu - istakao je Vukotić.&nbsp;
On cijeni i da ideja Crkve Srbije o rehabilitaciji četničkog pokreta nigdje nije naišla na veći otpor nego u Crnoj Gori.&nbsp;
- Čega su duboko svjesni i zbog toga ulažu iznimne napore. Zbog toga su ovi spomenici od tone, ikonografija... To godinama već traje, a nažalost smo dobili „oslobodilačku vlast“ koja oslobađa istoriju od činjenica i prilagođava narativ svojim političkim potrebama – naglasio je istoričar.
To je, decidan je on, nešto što crnogorsko društvo ne može da dopusti sebi.
- Jer ako tu pokleknemo: mi bukvalno gubimo pravo postojanje. To je ta posljednja stepenica na kojoj se brani crnogorski identitet koji se zasnivao na antifašizmu - jasan je Vukotić.
<h2>BRUTALNO PREKRAJANJE ISTORIJE</h2>
Osvrnuvši se na Rezoluciju i glasanje u Ujedinjenim nacijama (UN) o fašizmu, neonacizmu, nacizmu i rasizmu, ukazuje na postojanje dva antifašizma.
- Jedan je evropski, afirmisan posle 1941. godine i na kojem počiva današnje savremeno društvo i drugi - sumanuti program Rusije iz glave Dugina, čiji su sljedbenici na vlasti u Crnoj Gori – naveo je on.
Dodaje da se u Crnoj Gori ne radi o klasičnom revizionizmu, jer ne postoji revizija istorije koja bi podrazumijevala drugačiji pogled na osnovu novih činjenica.
- Mi ovdje imamo brutalno prekrajanje istorije, neko pokušava da nas ubijedi da nešto jeste, a svi znamo da nije - iako ne postoji nikakav dokaz to se pokušava uraditi samo na osnovu autoriteta – rekao je Vukotić.
Te stvari su, upozorava istoričar, izuzetno opasne za svako društvo.
- Ne postoji društvo koje može sebi da dozvoli takvo što za bilo koji segment istorije sa se tako brutalno prekraja. Nažalost, mi vidimo ovdje da se radi o prekrajanjima koja nijesu ni konkretno naša, ona su nama nametnuta spolja, to dolazi iz druge države, od nekih drugih ljudi i institucija druge države, što je još opasnije - rekao je Vukotić.
<h2>PREKO ŽRTAVA NE MOŽEMO DA PREĐEMO</h2>
Ističe primjer prijedlog Pokreta Evropa sad (PES) da se iz Zakona o distaniji Petrović ukloni riječ „nasilna“ u odnosu na aneksiju 1918. godine.
- Nijesu sve aneksije nasilne, postoje i nenasilne: a primjer je BiH 1908. godine koja je nenasilno anektirana od Austrougarske. To je bila potpuno nenasilna, jer je Austrougarska bila donosilac modernosti u odnosu na Osmansko carstvo koje je zvanično di tada bilo. Ima i drugih primjera, naravno, međutim stvar je u tome što se i to iskrivljuje i savija istina - i nekako upodobi prema trenutnim političkim potrebama - istakao je Vukotić.
Decidan je da se 1918. godine desila okupacija - i to je, poručuje on, pravi termin.
- Jer je došla od strane srpskih trupa kojima su pomagale francuske trupe, pa su nakon toga te okupacione vlasti održale neku veliku narodnu skupštinu i to srpskog naroda. Na samoj toj skupštini jedan od delegata Savo Fatić kaže ,,mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Samo učesnici te skupštine priznaju da je postojao crnogorski narod, a sa druge strane isti taj narod nije pitan, nego je to izjašnjavanje srpskog naroda u zgradi opkoljenoj srpskim bajonetima pa su oni svi jednoglasno glasali – naveo je Vukotić.
Problem brisanja riječi „nasilna“ aneksija je, kaže on, cilj da se potre ono što je bilo posle toga - svi zločini koji su napravljeni u Crnoj Gori.
- Drugom dijelu vlasti ni taj prijedlog nije bio dovoljan, već ne smije ni da stoji aneksija, nego mora da bude dobrovoljno ujedinjenje, da smo sve dočekali raširenih ruku. Ali, šta ćemo sa žrtvama, preko žrtava ne možemo da pređemo, to je ono što pamtimo - zaključio je Vukotić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIC-85Fvpv_o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Slučaj napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže da Crkva Srbije nije iznad države i zakona

Predsjednik Osnovnog suda u Beranama zvanično je obaviješten da nije pronađena statua Đurišića prilikom pretresa konaka manastira Đurđevi stupovi.
To je Portalu ETV potvrđeno iz Osnovnog suda u tom gradu.
Podsjećamo, ranije danas su službenici policije ušli u manastir sa sudskim rješenjem o privremenom oduzimanju spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću.
Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama uvažilo je juče žalbu tamošnjeg tužilaštva i naredilo policiji da privremeno oduzme kip Đurišića. Time je preinačena odluka sutkinje beranskog suda Dubravke Popović, koja je u petak, po peti put, odbila zahtjev tužilaštva za privremeno oduzimanje spomenika saradniku okupatora u Drugom svjetskom ratu.

Marija Žižić

Nije pronađena statua Pavla Đurišića u manastiru Đurđevi stupovi

Inspektori beranske policije ušli su oko 12.30 časova u konak manastira Đurđevi stupovi i uručili mitropolitu budimljansko-nikšićkom Metodiju rješenje o privremenom oduzimanju spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, prenosi TV Vijesti.
Prema nezvaničnim saznanjima TV Vijesti, Metodije je nakon uručenja sudskog rješenja omogućio ulaz u prostorije konaka manastira i u toku je pretres prostorija.
Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama uvažilo je juče žalbu tamošnjeg tužilaštva i naredilo policiji da privremeno oduzme kip Đurišića. Time je preinačena odluka sutkinje beranskog suda Dubravke Popović, koja je u petak, po peti put, odbila zahtjev tužilaštva za privremeno oduzimanje spomenika saradniku okupatora u Drugom svjetskom ratu.

Policija ušla u manastir Đurđevi stupovi, Metodiju uručili rješenje o privremenom oduzimanju spomenika Đurišiću

Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama uvažilo je žalbu Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i preinačilo rješenje sutkinje Dubravke Popović kojom je odbijen prijedlog za privremeno oduzimanje spomenika četničkom komandantu i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću.
Iz Osnovnog suda je saopšteno da je kao osnovan ocijenjen zahtjev ODT-a za privremeno oduzimanje predmeta spomen-obilježja Đurišiću od mitropolita Mitropolije budimljansko-nikšićke Ljubiše Ostojića Metodija.
- Mitropolit Mitropolije budimljansko-nikšićke Metodije dužan je da preda spomen obilježje Pavla Đurišića koji se nalazi u prostorijama i ostalim objektima koji su sastavni dio Manastira Đurđevi Stupovi u Beranama te, ukoliko isto odbije, može se kazniti novčanom kaznom do 1.000 eura, a u slučaju daljeg odbijanja, može se zatvoriti - navedeno je u saopštenju suda.
Sud je naložio privremeno oduzimanje spomenika iz prostorija i ostalih objekata koji su sastavni dio Manastira Đurđevi Stupovi, navodeći da predmet može poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku protiv okrivljenog Vujadina Dobrašinovića zbog krivičnog djela povreda i nedozvoljeno podizanje spomen-obilježja u saizvršilaštvu.
- Oduzeti predmet predaje se na čuvanje Upravi policije, Regionalnom centru bezbjednosti „Sjever“, Odjeljenju bezbjednosti Berane. Rješenje izvršava Uprava policije, Regionalni centar bezbjednosti „Sjever“, Odjeljenje bezbjednosti Berane. Javnost će biti blagovremeno obavještavana o daljem toku postupka i preduzetim radnjama - kazali su iz Osnovnog suda u Beranama.

Osnovni sud Berane: Metodije dužan da preda spomenik Đurišiću, u suprotnom novčana kazna ili zatvor

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) Berane uložilo je žalbu na odluku Osnovnog suda da ponovo odbije prijedlog za privremeno oduzimanje spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, prenose Vijesti.
Sutkinja Osnovnog suda u Beranama Dubravka Popović prije nekoliko dana je peti put odbila da preinači odluku o odbijanju zahtjeva tamošnjeg ODT-a da se privremeno oduzme spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu.
Tužilaštvo je, kada je u Gornjem Zaostru postavljen spomenik četničkom komandantu, naložilo njegovo privremeno oduzimanje cijeneći da može biti dokaz u krivičnom postupku protiv Vujadina Dobrašinovića za nedozvoljeno podizanje spomen-obilježja u saizvršilaštvu. Sutkinja Popović je odbila, kako prvi - tako i svaki naredni zahtjev, a Vanraspravno vijeće ukinulo je njenu odluku i predmet joj vratio na ponovno odlučivanje.
Ona je, tako, ostala pri istom stavu, pa je Vanraspravno vijeće i 1. oktobra donijelo odluku da se žalba tužilaštva uvaži, odnosno da se spomenik iz konaka privremeno oduzme od starješine Manastira. Ta akcija bila je neuspješna pošto spomenik nije pronađen u Manastiru Đurđevi stupovi, a Tužilaštvo je onda 8. oktobra od suda zatražilo da se odobri oduzimanje spomenika iz konaka.
Akcija za ljudska prava (HRA) je 4. novembra Komisiji za Etički kodeks sudija podnijela inicijativu u odnosu na sutkinju Popović zbog sumnje da je ponovljenim odbijanjem prijedloga ODT Berane za privremeno oduzimanje spomenika, uprkos odlukama vijeća koja su ukidala njene odluke, postupala protivno načelima stručnosti, savjesnosti i nepristrasnosti, propisanim Etičkim kodeksom sudija.
Da je spomenik Pavlu Đurišiću iz crkve u Gornjem Zaostru prenijet u manastir u Beranama objavila je Radio-televizija Srbije u TV magazinu „Oko“ u avgustu.
Novinar je tada u reportaži naveo da je „ono što je poznato jeste da neće biti ovih dana vraćen u Zaostro, selo koje je u Crnoj Gori za Đurišića predstavljalo isto što i Ravna Gora za Dragoljuba Mihailovića u Srbiji - komandni štab“.
RTS je emitovao i kadrove iz manastira Đurđevi Stupovi u Beranama koji pripada Eparhiji budmiljansko-nikšićkoj kojom komanduje novoproizvedeni mitropolit Crkve Srbije Metodije Ostojić.
U reportaži nije otkriven tačan datum prenošenja spomenika iz crkve Svete Mati Paraskeve u Gornjem Zaostru gdje je Metodije sklonio totem Pavla Đurišića 8. avgusta kada je poručio crnogorskim vlastima „pa neka dođu da ruše crkvu“.
- Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede - izjavio je on tada.Dok su se institucije u javnosti preganjale je li takozvani Temeljni ugovor iznad Zakona o krivičnom postupku, a tužilaštva i policija prebacivali odgovornost jedni na druge zbog čega spomenik zlikovcu i četničkom koljaču Đurišiću nije izuzet kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, „institucija“ koja očigledno ima kontrolu nad dijelom teritorije Crne Gore organizovala je njegov transport na „sigurnije“ mjesto - u manastir u kojem stoluje iguman Danilo Romanov koji je prošle godine Berance nazvao „kriminalcima, kockarima i drogašima“, ali i koji se nedvosmileno pozicionirao kao još jedan glasnogovornik četničke ideologije pod plaštom crkvenog autoriteta.
Osim toga, fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boris Pejović fizički su napadnuti ispred crkve u Gornjem Zaostru - u trenutku kada je spomenik Pavlu Đurišiću uklanjan i premještan u crkvu.
Tokom napada razularene mase, Vasiljeviću je uništen fotoaparat i oštećen značajan dio opreme. Nakon što su Vasiljeviću oduzeli, pa potom polomili dio opreme, nasilno su ga uveli u šator i više ljudi je počelo da ga udara i da mu prijeti.
Zahvaljujući prisebnoj reakciji par mještana izbjegnuto je ozbiljnije nasilje, pa čak i mogući linč. Vasiljević i Pejović kao i novinar Balša Rudović, koji nije fizički napadnut, su, vidno potreseni, hitno evakuisani iz Gornjeg Zaostra. Fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću je prijećeno da, ukoliko bilo što „izađe na Vijesti“ da će ga ubiti golim rukama.
Ovaj skup su „obezbjeđivala“ svega dva policajca u civilu, a cijeli incident se dogodio pred njihovim očima.

Nova žalba ODT Berane na odluku Popović da odbije prijedlog da se oduzme spomenik Pavlu Đurišiću

Sutkinja Osnovnog suda u Beranama Dubravka Popović juče je ponovo odbila da preinači odluku o odbijanju zahtjeva tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) da se iz Manastira Đurđevi stupovi privremeno oduzme spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću.
To je Portalu ETV potvrđeno iz beranskog suda.
Sada bi Vanraspravno vijeće suda trebalo preinači ili potvrdi njenu odluku, a prema našim informacijama, postoji i zakonska mogućnost da joj ovaj predmet bude oduzet.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsutkinja-ponovo-odbila-zahtjev-odt-a-da-se-spomenik-durisicu-privremeno-oduzme-iz-manastira-durdevi-stupovi&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Tužilaštvo je, kada je u Gornjem Zaostru postavljen spomenik četničkom komandantu, naložilo njegovo privremeno oduzimanje cijeneći da može biti dokaz u krivičnom postupku protiv Vujadina Dobrašinovića za nedozvoljeno podizanje spomen-obilježja u saizvršilaštvu. Sutkinja Popović je odbila, kako prvi - tako i svaki naredni zahtjev, a Vanraspravno vijeće ukinulo je njenu odluku i predmet joj vratio na ponovno odlučivanje.
Ona je, tako, ostala pri istom stavu, pa je Vanraspravno vijeće i 1. oktobra donijelo odluku da se žalba tužilaštva uvaži, odnosno da se spomenik iz konaka privremeno oduzme od starješine Manastira. Ta akcija bila je neuspješna pošto spomenik nije pronađen u Manastiru Đurđevi stupovi, a Tužilaštvo je onda 8. oktobra od suda zatražilo da se odobri oduzimanje spomenika iz konaka.
Akcija za ljudska prava (HRA) je, inače, 4. novembra Komisiji za Etički kodeks sudija podnijela inicijativu u odnosu na sutkinju Popović zbog sumnje da je ponovljenim odbijanjem prijedloga ODT Berane za privremeno oduzimanje spomenika, uprkos odlukama vijeća koja su ukidala njene odluke, postupala protivno načelima stručnosti, savjesnosti i nepristrasnosti, propisanim Etičkim kodeksom sudija.
Da je spomenik Pavlu Đurišiću iz crkve u Gornjem Zaostru prenijet u manastir u Beranama objavila je Radio-televizija Srbije u TV magazinu „Oko“ u avgustu.
Novinar je tada u reportaži naveo da je „ono što je poznato jeste da neće biti ovih dana vraćen u Zaostro, selo koje je u Crnoj Gori za Đurišića predstavljalo isto što i Ravna Gora za Dragoljuba Mihailovića u Srbiji - komandni štab“.
RTS je emitovao i kadrove iz manastira Đurđevi Stupovi u Beranama koji pripada Eparhiji budmiljansko-nikšićkoj kojom komanduje novoproizvedeni mitropolit Crkve Srbije Metodije Ostojić.
U reportaži nije otkriven tačan datum prenošenja spomenika iz crkve Svete Mati Paraskeve u Gornjem Zaostru gdje je Metodije sklonio totem Pavla Đurišića 8. avgusta kada je poručio crnogorskim vlastima „pa neka dođu da ruše crkvu“.
- Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede - izjavio je on tada.
Činjenica da je ovaj transfer dvometarskog bronzanog totema, dug preko sedam kilometara, ponovo prošao ispod radara crnogorskih državnih institucija, prije svega bezbjednosnog sektora, dovoljno govori o tome da je Crkva Srbije još jednom pokazala da je jača od države.
Dok su se institucije u javnosti preganjale je li takozvani Temeljni ugovor iznad Zakona o krivičnom postupku, a tužilaštva i policija prebacivali odgovornost jedni na druge zbog čega spomenik zlikovcu i četničkom koljaču Đurišiću nije izuzet kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, „institucija“ koja očigledno ima kontrolu nad dijelom teritorije Crne Gore organizovala je njegov transport na „sigurnije“ mjesto - u manastir u kojem stoluje iguman Danilo Romanov koji je prošle godine Berance nazvao „kriminalcima, kockarima i drogašima“, ali i koji se nedvosmileno pozicionirao kao još jedan glasnogovornik četničke ideologije pod plaštom crkvenog autoriteta.
Osim toga, fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boris Pejović fizički su napadnuti ispred crkve u Gornjem Zaostru - u trenutku kada je spomenik Pavlu Đurišiću uklanjan i premještan u crkvu.
Tokom napada razularene mase, Vasiljeviću je uništen fotoaparat i oštećen značajan dio opreme. Nakon što su Vasiljeviću oduzeli, pa potom polomili dio opreme, nasilno su ga uveli u šator i više ljudi je počelo da ga udara i da mu prijeti.
Zahvaljujući prisebnoj reakciji par mještana izbjegnuto je ozbiljnije nasilje, pa čak i mogući linč. Vasiljević i Pejović kao i novinar Balša Rudović, koji nije fizički napadnut, su, vidno potreseni, hitno evakuisani iz Gornjeg Zaostra. Fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću je prijećeno da, ukoliko bilo što „izađe na Vijesti“ da će ga ubiti golim rukama.
Ovaj skup su „obezbjeđivala“ svega dva policajca u civilu, a cijeli incident se dogodio pred njihovim očima.

Anja Ivanović

Popović ponovo odbila zahtjev tužilaštva za izuzimanje spomenika Pavlu Đurišiću

Doskorašnji predsjednik Državne izborne komisije (DIK) i novoizabrani sudija Ustavnog suda (US) Nikola Mugoša podnio je ostavku na tu funkciju, objavljeno je na sajtu Skupštine.
On se pozvao na Zakon o izboru odbornika i poslanika (član 121a stav 2), kojim je propisano da predsjedniku DIK-a, članovima i njihovim zamjenicima mandat traje do izbora Centralne izborne komisije (CIK).
Kako je dodao, članom 153 stavom 7 Ustava Crne Gore propisano je da predsjednik i sudija Ustavnog suda ne može vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju niti obavijati drugu djelatnost.
- Imajući u vidu prethodno navedene ustavne i zakonske odredbe, kao i činjenicu da me Skupština izabrala za predsjednika DIK-a 8. decembra 2021. godine, te da sam na Sedmoj sjednici Drugoj redovnog zasijedanja izabran za sudiju Ustavnog suda 31. decembra 2025. godine, obavještavam Vas da podnosim ostavku na funkciju predsjednika DIK-a - kazao je Mugoša.
On se ovom prilikom zahvalio parlamentu na podršci DIK-u u prethodnom periodu, kao i na ukazanom povjerenju prilikom izbora za sudiju US.

Mugoša podnio ostavku na mjesto predsjednika DIK-a

Ulaganje u ljudski kapital, prilagođavanje novim uslovima rada i povezivanje sa savremenim tehnologijama, temelji su dugoročnog ekonomskog napretka i društvenog razvoja, poručio je predsjednik Vlade Milojko Spajić.
Kako je saopšteno, Spajić učestvuje na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje je, na marginama skupa, razgovarao sa Kristofom Kotoarom, predsjednikom kompanije Adeko (ADECCO), jedne od najvećih svjetskih kompanija za zapošljavanje i upravljanje radnom snagom.
Kako je istaknuto na sastanku, General Assembly, kompanija Adecco grupe, u Crnoj Gori uspješno je završila pilot program, u okviru koga je oko 40 nezaposlenih, kroz tromjesečnu obuku, steklo digitalne vještine.
Naglašeno je da je u uslovima ubrzanih tehnoloških promjena, digitalizacije i transformacije tržišta rada, od presudnog značaja da javne politike budu usmjerene na razvoj vještina, prekvalifikacije i stvaranje uslova za kvalitetan život i rad.
- Ulaganje u ljude ključno je u svijetu brzih promjena industrija i tržišta rada. Samo snažna, prilagodljiva i dobro povezana radna snaga može odgovoriti potrebama moderne ekonomije - kazao je Spajić.
Kotoar je pohvalio napore Crna Gore da kroz razvoj različitih programa unapređuje znanja i vještine domaće radne snage, naročito u zahtjevnoj završnoj fazi pregovaračkog procesa sa EU.
Kako se navodi u saopštenju, bilo je riječi o savremenim trendovima na tržištu rada, ulozi tehnologije u povezivanju ljudi i poslova, kao i o konkretnim modelima kojima države mogu odgovoriti na nedostatak kvalifikovanog kadra.
Poseban fokus bio je na tome kako Crna Gora može iskoristiti međunarodna iskustva, unaprijediti sistem obrazovanja i obuka, te kroz partnerstva sa privatnim sektorom stvoriti održiv okvir za razvoj radne snage.
Razmjena znanja, iskustava i dobrih praksi sa globalnim liderima predstavlja važan korak ka jačanju konkurentnosti Crne Gore i izgradnji tržišta rada koje je otporno, inkluzivno i spremno za izazove budućnosti.

Spajić i Kotoar: Uspješno završen pilot program sa kompanijom General Assembly u Crnoj Gori - oko 40 nezaposlenih steklo digitalne vještine

Košarkaši Budućnost Volija igraće sjutra u Istanbulu protiv Bešiktaša utakmicu &nbsp;15. kola B grupe Eurokupa.
Bešiktaš je u prošlom kolu pobijedio vodeći Burg, a u dosadašnjem dijelu takmičenja zabilježio je deset pobjeda.
Budućnost ima trijumf manje, a prvi međusobni duel u Podgorici dobila je 82:79.
Od tog duela turski predstavnik jači je za beka Meta Tomasa i centra Sertača Šanlija.
Trener Andrej Žakelj kazao je da je Bešiktaš jedan od favorita za osvajanje Evrokupa.&nbsp;
- Pokazali smo da možemo da igramo protiv njih, ali je to drugačija ekipa kada nastupa na domaćem terenu. Doveli su dva nova igrača, a uz to mi imamo određenih problema sa povredama - rekao je Žakelj.
On je naglasio da će njegov tim, bez obzira na sve probleme, pružiti maksimum.
- Bez obzira na sve, idemo u Tursku da damo svoj maksimum i pokušamo da ih iznenadimo. Riječ je o veoma čvrstoj i agresivnoj ekipi koja igra brzu košarku, sa mnogo šuteva za tri poena, na šta moramo obratiti posebnu pažnju. Kao i uoči prethodnih utakmica, želimo da budemo fokusirani na svoju igru, koncentraciju i čvrstinu - kazao je trener Budućnosti.
Budućnost je u prethodnom kolu Evrokupa savladala Litkabelis u Podgorici, potom je u ABA ligi, u Ljubljani, bila bolja od Cedevita-Olimpije.
Američki bek Skajler Mejs kazao je da Budućnost čeka teška utakmica i zahtjevno gostovanje.
- Raduje nas prilika da se izborimo za dobru poziciju pred predstojeći plej-of. Očekujemo čvrstu, borbenu utakmicu, a uz nekoliko dobrih treninga bićemo spremni - kazao je Mejs.
Početak utakmice zakazan je za 18 sati.

Budućnost Voli sjutra u Istanbulu protiv Bešiktaša; Žakelj: Idemo u Tursku da pružimo maksimum

Država Crna Gora se, do kraja prošle godine, zbog privilegujuće poreske politike na promet goriva za bogate jahtaše u Porto Montenegru, odrekla 104 miliona eura, pokazuju podaci Akcije za socijalnu pravdu (ASP) dobijeni od zvaničnih institucija.
- ASP napominje da, kao i sve podatke koje dobija zvaničnim putem, uzima te podatke kao pouzdane samo ako su kao takvi i dostavljeni - navodi se u saopštenju.
Iz ASP-a su podsjetili da je privilegije na poresku i akciznu politiku na promet goriva, odnosno poreska oslobođenja, uvela svojevremeno vlada Demokratske partije socijalista (DPS) kroz poseban pravilnik, „kojeg je, u jednom od rjeđih poteza u javnom interesu, ukinula manjinska vlada Dritana Abazovića, ali je te privilegije ponovo vratila vlada Milojka Spajića“.
Ta vrsta poreske politike, kako su dodali iz ASP-a, nije saglasna sa politikama EU.&nbsp;
- Projekat Porto Montenegro, iza kojeg je danas kapital iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), označava se luksuznim, a inostrani partner je svojevremeno diktirao ključne uslove da bi investirao u tu lokaciju, pa je povlašćeni poreski režim za jahting turizam bio jedan od tih zahtjeva i predstavljao je njegovo direktno favorizovanje, dok pojedini zahtjevi tadašnjeg investitora (u vezi sa zakupom) nijesu imali zakonskog uporišta - dodaje se u saopštenju.
Prodaja imovine nekada renomirane tivatske kompanije za remont vojnih brodova na izuzetno atraktivnoj lokaciji, a uz davanje višedecenijskog zakupa morskog akvatorijuma i dijela zone morskog dobra, predstavljala je svojevremeno jedan od prvih hibridnih privatizacionih modela, koji je primijenila tadašnja vlada.&nbsp;
Tenderom je bila ponuđena samo prodaja imovine kompanije, koja se nalazila na kopnu i uz obalu mora, ali je izabranom kupcu dato i pravo zakupa zone morskog dobra na period od čak 90 godina.&nbsp;
- Inostrani vlasnik je u prvim godinama realizacije investicije putem ugovora o zajmovima uvećavao osnovni kapital kompanije, što su transakcije na koje nije postojala obaveza plaćanja poreza, a turistički projekat je promijenio vlasnika 2015. godine - navodi se u saopštenju.
Kako su dodali, kroz promjenu sjedišta kompanije iz jedne evropske države u drugu evropsku državu i osnivanje kćerke kompanije, kojoj je prvo prodat Porto Montenegro, pa zatim preprodat, strateški investitor crnogorske Vlade je izbjegao i primjenu poreskih zakona Crne Gore u vezi plaćanja poreza na kapitalnu dobit.&nbsp;
- Država je po tom osnovu mogla da prihoduje oko 8,7 miliona eura, ali je tadašnji vlasnik iskoristio olakšice u poreskoj jurisdikciji Malte i to što sa tom državom Crna Gora ima zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Projekat je danas u rukama kapitala iz UAE - navodi se u saopštenju. &nbsp;
Država Crna Gora je, kako su zaključili, u Ustavu deklarisana kao država socijalne pravde.

Tag: spomenik-pavlu-durisicu