Promocija zbirke poezije „Vento bremena“, autorke Sanje Pavićević, biće održana sjutra, u 19 sati, u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ u Podgorici.
U programu učestvuju: Aleksandra Vujišić, Pavle Gligorović, Jelena Ćipranić, Miloš Zvicer i autorka.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Promocija zbirke poezije „Vento bremena“ u NB „Radosav Ljumović“

Drugo izdanje knjige “Najveći zločin u istoriji” novinara i publiciste Jovana Čubranovića predstavljeno je večeras u sali Skupštine Prijestonice Cetinje. Djelo, nastalo u periodu između dva svjetska rata, osvjetljava jedan od najkontroverznijih događaja crnogorske istorije kroz svjedočenja i stavove tada najuglednijih i najpoznatijih svjetskih ličnosti – diplomata, političara, novinara, koje je uzdrmala sudbina jedne evropske države nasilno izbrisane s mape. Osnovni motiv nastanka knjige, prema riječima pravnika prof. dr Branislava Radulovića, težnja je autora da dokaže da “Crna Gora nije prestala biti država s pravnog i međunarodnog stanovišta, uprkos de facto okupaciji od strane Srbije”. Čubranović, kako dodaje, ne nudi samo hroniku događaja, “on postavlja pitanje pravde, pamćenja i sjećanja jer zločin nikada ne smije imati ni amneziju ni amnestiju”. - Knjiga Jovana Čubranovića nije samo knjiga o prošlosti – ona je ogledalo u kojem se vidi i sadašnja Crna Gora. Knjiga, koja nas uči da zaborav nije neutralan čin – on je produžetak nepravde. I zato mi, današnja generacija Crnogoraca, nemamo pravo na zaborav. Ako današnja Crna Gora ima neku lekciju iz ove knjige, onda je to sljedeće: država ne nestaje samo kad je osvoje – ona nestaje kad se njen narod odrekne sebe - poručio je Radulović. Čubranovićeva knjiga, prema ocjeni sociolingviste prof. dr Jovana Čavora, danas služi kao testament nesalomljivosti volje jednoga slobodarskoga naroda.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251202101224_3a151042e0224cf2bcf58de15c6ee9efbe4eee3b2324c951aab6df8c92004b37.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251202101224_3a151042e0224cf2bcf58de15c6ee9efbe4eee3b2324c951aab6df8c92004b37" data-rendition-name="original" width="1280" height="704" loading="lazy" alt="Sa promocije knjige"> <figcaption>Sa promocije knjige(Photo: RTV Cetinje)</figcaption> </figure>  - Ova knjiga je danas posebno važna jer njene posljedice i dalje traju. To je nezarasla rana na biću Crne Gore, koja je nanesena uz namjeru da se zatre trag crnogorski. Da nije bilo slavne žrtve komitskog pokreta i junaka koji su herojski bili unaprijed izgubljeni rat, i Jovana Čubranovića koji je vjerovatno životom platio svoju borbu za Crnu Goru, naša država danas ne bi imala šansu da njihovu borbu nastavi – kazao je Čavor ističući da danas, više nego ikad, “moramo sa mudrošću, hrabrošću i odvažnošću tražiti izlaz iz današnjeg stanja, koje se opasno rimuje sa 1918-om”. Istoričar Vukota Vukotić podsjetio je da se 1918. godina „surovo poigrala sa crnogorskim narodom“. - Skoro četiri vijeka neprestalne borbe za slobodu, borbe za državu, za vjeru, za pravo da se bude Crnogorac, ugašeno je nasilnim putem. Mi nijesmo državu niti bilo što dobili na tacni, za sve smo se izborili, za svaki kamen, za svaki pedalj ove zemlje, a onda su nam je uzeli neki, koji su mislili da su velike sile, i dali su je drugima na tacni. Ali, to nije prošlo i zbog toga su počinjeni zločini koje svaka generacija Crnogoraca mora pamtiti, jer bez toga pamćenja ne možemo da biti kompletan narod – poručio je Vukotić. Knjigu Jovana Čubranovića politikolog mr Alek Barović pronašao je u Nacionalnom arhivu Irske 2021. godine. Ovakvih djela nastalih u emigraciji, kako ističe, ima na desetine. - Vjerujem da danas imamo deset projekata koji su spremni, ne manje vrijedni od Jovana Čubranovića, i koji bi, na isti način, ‘pomutili’ velikosrpske mozgove. Zato pozivam sve, koji su u mogućnosti, da finansijski pomognu da ta djela ugledaju svjetlost dana, da budu prevedena, prikazana i dostupna, kako bi Crnogorci znali, pročitali i nadoknadili osamdeset godina koje smo izgubili. Već osam decenija imamo rupu u sjećanju, u kolektivnoj memoriji. Ne znamo ko smo, što smo, odakle smo, ko su bili naši preci, i zbog toga danas imamo probleme koje imamo - opomenuo je Barović, pozivajući da se primjerci ove knjige nakon čitanja prosljeđuju dalje onima koji sumnjaju, koji ne znaju, koji žive u zabludi. U ime Crnogorsko-Američke Asocijacije Cetinje prisutnima se video porukom obratio Predrag Marković uputivši zavjet da se čuva Crna Gora. - Ako nam Čubranovićeva knjiga i groblje komitskih junaka ne budu katedre s kojih se najbolje uči prošlost, ali i opominje budućnost, ne bilo nas Crnogorke i Crnogorci – poručio je Marković. Monologe iz istorijskih drama govorio je glumac Slobodan Marunović, a moderatorka je bila novinarka Slavica Kruščić Vasović. Promociju knjige “Najveći zločin u istoriji” organizovali su Crnogorsko-Američka Asocijacija Cetinje i STEGA.

“Najveći zločin u istoriji” - ogledalo u kojem se vidi i sadašnja Crna Gora

Promocija drugog izdanja knjige „Najveći zločin u istoriji“ autora Jovana Čubranovića, novinara i publiciste, biće održana sjutra na Cetinju u 17.30 sati u sali Skupštine Prijestonice Cetinje. Pred čitalačkom publikom nalazi se drugo izdanje knjige Jovana Čubranovića, „Najveći zločin u istoriji“, koja osvjetljava jedan od najkontroverznijih događaja crnogorske istorije kroz svjedočenja i stavove tada najuglednijih i najpoznatijih svjetskih ličnosti - diplomata, političara, novinara, koje je uzdrmala sudbina jedne evropske države nasilno izbrisane s mape.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251130151116_28770b7fe1b4e5c1ebac1601b4ccdef86112af40584a60a8ac429106456ef2fb.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251130151116_28770b7fe1b4e5c1ebac1601b4ccdef86112af40584a60a8ac429106456ef2fb" data-rendition-name="original" width="819" height="1229" loading="lazy" alt="Drugo izdanje knjige Najveći zločin u istoriji"> </figure>  U svojim istraživanjima Čubranović razotkriva istinu o vremenu kao posljedice akta koji je izazvao međunarodne reakcije i osude. Djelo predstavlja vrijedan istorijski dokument, posebno važan danas, kada je objektivan pogled na prošlost neophodan za razumijevanje savremenih društvenih procesa. „Najveći zločin u istoriji“ donosi autentične izvore, citate iz tadašnje svjetske štampe, diplomatske bilješke i kritike međunarodnih respektabilnih autoriteta koji su jasno ukazivali na karakter i posljedice Podgoričke skupštine 1918. godine. Knjiga je namijenjena stručnoj javnosti, istoričarima, novinarima, studentima, ali i svim čitaocima koji žele da razumiju jedan od ključnih trenutaka crnogorske istorije. Po završetku promocije, koju organizuju Crnogorsko-Američka Asocijacija Cetinje i STEGA, posjetiocima će biti poklonjen po jedan primjerak knjige.

Promocija drugog izdanja knjige „Najveći zločin u istoriji“ sjutra na Cetinju

Zbirka pjesama „Praznik duše crnogorske“ istaknutog crnogorskog pjesnika i patriote Nikole Kostovog Čelebića biće promovisana 11. novembra u 17 sati u biblioteci „Njegoš“ povodom Dana oslobođenja Cetinja.
Čelebić je, kako su naglasili organizatori, kulturni stvaralac čiji je osjećaj pripadnosti Crnoj Gori upečatljiv, snažan i jasan u svim njenim segmentima, jer je Crna Gora, kako sam kaže, njemu - život. Zbirka sadrži 140 rodoljubivih pjesama koje spajaju tradiciju i savremenost i kao takve čuvaju istinu jednog naroda i jednog jezika.
O knjizi će govoriti: prof.dr Rade Ratković, pjesnikinje Aida Orahovac Kuč i Nataša Karadžić Vukčević, te humanista Rajo Čelebić.
Moderatorka večeri biće bibliotekarka Saša Božović, a gošće na promociji mr književnosti Mirjana Radulović i novinarka i tv voditeljka Slavica Kruščić Vasović.
Promociju organizuju JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“ u saradnji sa Prijestonicom Cetinje i Ministarstvom kulture.

Predstavljanje Čelebićeve zbirke „Praznik duše crnogorske“ 11. novembra na Cetinju

Nacionalni savjet Muslimana Crne Gore sinoć je u Podgorici upriličio promociju knjige “Ja sam Alen”, potresne ispovijesti autora Alena Muhića. Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić pojasnio je da je ideja o relaziciji ove promocije potekla od profesorice Jasmine Rabrenović, članice NVO Žene Bara. - Ovako nastaju važne stvari – inicijativom pojedinaca koji iskreno žele da doprinesu kulturi dijaloga, što moramo poštovati i podržavati da ovakvih primjera bude više. Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore već godinama djeluje sa jasnom misijom: da njeguje identitet našeg naroda, ali da istovremeno gradi mostove saradnje sa svim institucijama, organizacijama i pojedincima, bez obzira kojem nacionalnom ili vjerskom korpusu pripadaju. U našim projektima i aktivnostima, partnerski pristup, otvorenost i međusobno razumijevanje zauzimaju centralno mjesto - istakao je Vulić. “Ja sam Alen” je potresna autobiografija Alena Muhića, djeteta rođenog iz ratnog silovanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ova knjiga razotkriva brutalnu stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Knjiga "Ja sam Alen" nije samo autorska ispovijest. Ona je svjedočanstvo o identitetu, pripadanju i teretu istorije koju pojedinac nije birao. Ona govori o hrabrosti da se traži istina, da se ostane dostojanstven uprkos težini okolnosti, i da se uvijek gleda prema budućnosti. Jedna od najvažnijih poruka ove knjige jeste pomirenje. Pomirenje ne znači zaborav, niti potiskivanje. Ono znači razumjeti da je bol postojao, priznati ga ali dalje graditi mostove – da se slična stvar nikada ne ponovi. Zahvaljujem se autoru, Alenu Muhiću, što je svoju priču podijelio sa drugima, jer time je dao doprinos kulturi pamćenja, dijaloga i – što je najvažnije – ljudskosti - poručio je Vulić. Kvalitetan osvrt na knjigu tokom sinoćnje promocije je napravio publicista i novinar Salko Luboder. - Sam sadržaj knjige plijeni čitalačku pažnju i dovodi do emotivne i psihološke eksponencije. Međutim, ono što je esencijalno važno, u predstavljanju i tumačenju ove knjige i događaja koji su je inspirisali jesu zapravo etičke i društvene poruke kao odjeci ove priče koji postaju vidljiviji tek kada se uđe makar u ovlašno razlaganje i analizu dubljih slojeva ovog kazivanja - naveo je Luboder. Nakon što je odmah po rođenju napušten, Alena usvaja domar bolnice i odgaja ga kao svog sina, uprkos svim predrasudama društva. Alen kao sedmogodišnjak saznaje da Muhići nisu njegovi biološki roditelji i već od tada, naročito u daljem odrastanju, odvažno i hrabro se nosi sa istinom svojeg porijekla.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Alen u prvi plan svog bivstvovanja stavlja potrebu da bude čovjek i uspijeva u tome. Pomažu mu ljubav i pažnja porodice Muhić koji su njegovo sve – otac, majka i dvije sestre. Ova priča pokazuje da krvna vezna nekada nije odlučujuća u oblikovanju porodice i ličnosti. U ovom slučaju preteže ljubav i čovjekoljublje. Alen je duboko svjestan, da on i po sudbini njemu istovjetni zaslužuju da žive kao ljudi, a ne kao neko ko će se sramiti sebe, svog porijekla ili sopstvene sudbine. Alen nije imao, ni danas nema razloga da se stidi, nije birao kako će nastati i nije birao svog biološkog oca. Zato, neka se stide drugi, svi oni koji su doveli do rata u BiH, svi oni koji su taj period obilježili nečovještvom - ispričao je Luboder. U svojoj ispovijesti, Alen govori o traženju identiteta, suočavanju s istinom o svom porijeklu, susretu s biološkom majkom, te odlučnosti da javno progovori u ime hiljada djece rođene iz ratnog silovanja. - Iako je ovo priča sa teškim i dramatičnim početkom, ovo je istinita pripovijest sa srećnim završetkom. Alen Muhić danas živi u srećnom braku sa suprugom Dženanom, postali su roditelji. Umjesto mržnje i osvete Alen je izabrao ljubav i čovjekoljublje, stoga sa toliko topline i nostalgičnih uzleta piše o djetinjstvu, porodici, komšijama i čarima nekadašnjeg života. Alen je pobijedio sebe, oslobodio mnoge, postao je simbol, otvorio je kapije života – života kakvog zaslužuje čovjek - dodao je Luboder. Sinoćnjoj promociji prisustvovao je i sam autor, Alen Muhić koji je danas medicinski radnik, suprug, otac i aktivista koji širom svijeta podiže glas za prava žrtava seksualnog nasilja u ratu. Muhić je istakao da mu je posebno emotivno što se prva promocija van granica BiH realizuje upravo u Podgorici. - Knjiga Ja sam Alen nije napisana da bi ikoga osudila, nije napisana ni iz jednog čina mržnje niti prema biološkom ocu, niti prema biološkoj majci. Napisana je kao amanet mojoj djeci, kao podsjetnik da nikada ne smiju zaboraviti na rat u Bosni i Hercegovini. Napisana je da bi to čuli od mene, a ne ni od koga drugoga. Ova knjiga treba da bude podsjetnik svima nama da zbog jednog zločinca ne možemo čitav narod okriviti i staviti etiketu za ratne zločince. Ne slažem se da je narod koji živi u Republici Srpskoj genocidan, zločinci su tome doprinijeli i zbog toga trebaju da odgovaraju - istakao je Muhić. Knjiga „Ja sam Alen“ posvećena je onima koji se osjećaju nevidljivo. Ženama koje su preživjele nasilje. Djeci rođenoj iz rata. Usvojenoj deci. Roditeljima koji vole iznad krvi i prezimena.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Nama djeci koja smo rođena iz ratnog čina silovanja najmanje treba sažaljenja. Ja sam se izborio za sebe da me niko ne sažalijeva. Ja sam hvala Bogu uspješan i bez ove knjige, zdravstveni sam radnik, školovan sam, imam školovanu suprugu, imamo zlatnu djecu. Nisam odgajan da budem Musliman koji će mrziti ne samo pravoslavce, nego ni Srbe. Mi se moramo sa samim sobom pomiriti. Nama rat nije ništa dobro donio, a neće vjerovatno nikada ni donijeti. Ja pričam o miru, ljubavi, dostojanstvu. Pričam o poštovanju koje ta djeca zaslužuju - istakao je Muhić. Autor je istakao da mu je jako važno da knjiga dođe do onoga kome je potrebna. Saopštio je podatak da je u Bosni i Hercegovini iz ratnog čina silovanja rođeno između 5.000 i 15.000 djece, od čega u BiH trenutno živi njih oko 3.000, dok ostali žive van teritorije BiH. - Ja sam imao sreću da sam istinu saznao sa devet godina od jednog dječaka na školskom igralištu, ali da sam saznao sa 19 ili 20 godina, vjerovatno večeras ne bih bio ovdje, ne bih napisao knjigu i ne bih snimio nijedan film. Vjerovatno bih se stidio toga, bio u oklopu žrtve, sam sebe sažalijevao, a ne stojao ovako na bini sa jednom molbom da nas prihvatite, da smatrate da smo normalni ljudi, da nismo samo djeca koju treba sažalijevati. Mi ne tražimo sažaljenje, mi tražimo poštovanje, razumijevanje i nadu da će se budućim generacijama usaditi empatija za ovu temu - kazao je autor. Posjetioci sinoćnje promocije imali su priliku da kupe svoj primjerak knjige, da razgovaraju sa autorom i od njega dobiju posvetu. Nakon izuzetno emotivne i uspješne promocije u Podgorici, knjiga “Ja sam Alen” večeras, 29. oktobra, sa početkom u 19 sati biće predstavljena u Starom Baru u Kući maslina.

1250x600

Brutalna stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi

Međunarodni festival književnosti u Podgorici ove godine biće obogaćeno prisustvom italijanskog pisca Karla Lukarelija koji u glavni grad naročito za ovu priliku stiže na poziv Ambasade te zemlje.
Ambasadorka Andreina Marsela je saopštila da će on, tokom razgovora koji će zajedno sa njom moderirati Vins Galiko, Lukareli govoriti o svom najnovijem djelu - stripu „Žulijan“, čija se radnja odvija u doba Francuske revolucije.
- Strip je ilustrovao Marčelo Manđantini, a scenario je napisao Stefano Fanteli. Upravo na strip, odnosno na devetu umjetnost, Karlo Lukareli posljednjih godina usmijerava svoju pažnju - istakla je Marsela.
To je, kako je kazala, žanr koji je zapravo uvijek koristio, bilo kroz originalne likove koje je on stvorio, poput Kornelija.
- Koji, pošto liči na autora, nekako se smatra njegovim alter egom, zatim brigadira Leonardija i inspektora Koliandra, koji je postao protagonista uspješne televizijske serije; bilo kroz saradnje iz kojih su nastale priče likova poznatih u svijetu stripa, kao što je Zagor, ili Dilan Dog koji je, po mom mišljenju, s obzirom na nijansu „noara“ koja karakteriše djela Karla Lukarelija, gotovo neminovan. &nbsp;Upravo tako, jer se naš autor, od samog početka svoje karijere, bavio krimi žanrom i romanom „noar“, koji su postali njegova odlika, predstavljajući ih na različite načine: od romana do filmova, od televizije i radija do pozorišta, uključujući i gore pomenute stripove - navela je ona.
Iako se bavio prilično popularnim žanrovima, poput detektivskih priča ili trilera, koji su oduvijek privlačili brojnu publiku - toliko popularnih da ih je i televizija prisvojila od njihovog nastanka, dajući osobine izabranih glumaca pojedinačnim likovima autorskih krimi drama - Karlo Lukareli, naglašava Marsela, ipak uspijeva da pristupi ovom žanru na veoma originalan način.
- Zahvaljujući svom suštinskom i pronicljivom stilu, suvom, ali bogatom sugestija, autor uspijeva da prenese čitaoca ili gledaoca u priču, nepopravljivo ga zadivljujući. Stoga, prilika da ovom važnom događaju prisustvuje tako važna ličnost kao što je Karlo Lukareli - pisac, novinar, scenarista, televizijski voditelj, kreator i autor radio podkasta - omogućiće nam da ga iz svih uglova predstavimo Crnogorcima, posebno imajući u vidu njegov plodan rad i široka interesovanja. U tom duhu, i da bismo u potpunosti uvažili prisustvo Karla Lukarelija na Međunarodnom festivalu književnosti u Podgorici, predlažem da zamolite autora da vam ispriča priču. Biće to priča o zločinu i neriješenim misterijama, naravno, u kojoj ćete moći da uživate, zahvaljujući sposobnosti Karla Lukarelija, da vas, jednostavno svojim glasom i mirnim, ali ubjedljivim načinom pripovijedanja, povede za ruku u samu priču, omogućavajući vam da je doživite gotovo iznutra, čak i ako vam je prvi put da ga slušate - navela je ambasadorka.
Ona je sa zadovoljstvom pozvala građane da, u subotu, 4. oktobra, u 19 sati naTrgu Nezavisnosti, prisustvuju predstavljanju stripa „Žulijan“, na crnogorskom jeziku koji je objavio Sekretarijat za kulturu Glavnog grada.

Ambasada Italije na Međunarodnom književnom festivalu: Karlo Lukareli stiže u Podgoricu

Promocija knjige „Likovi crnogorske politike: o filmu i politici iz crnogorskog ugla“ autora Rajka Radovića održaće se 25. septembra u Svečanoj sali Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, s početkom u 18 sati.
O knjizi će govoriti prof. dr Čedomir Čupić, Draško Đuranović, Darko Šuković i autor Rajko Radović.
Djelo koje se promoviše donosi analitički i originalan uvid u savremenu crnogorsku političku scenu, sagledanu kroz specifičnu prizmu filmske umjetnosti i književnih obrazaca.
Rajko Radović je publicista, filmski kritičar i esejist, prepoznatljiv po interdisciplinarnome pristupu i kritičkome promišljanju društvenih i političkih fenomena. U svojim radovima uspješno povezuje političku analizu s estetskim i kulturnim dimenzijama, čime doprinosi cjelovitijemu razumijevanju savremene crnogorske stvarnosti.

Promocija knjige „Likovi crnogorske politike: o filmu i politici iz crnogorskog ugla“ 25. septembra na FCJK

Pravo na različitost i pravo na sebe - to je ono o čemu govori moja knjiga ,,Putnici za Molusiju“ - kazao je srpski intelektualac, političar i književnik Nenad Čanak na promociji romana u okviru trećeg festivala savremene književnosti ,,BOOKIRANJE“ koji je otvoren u ,,Book Caffeu“ u Podgorici. Čanak je svojim djelom otvorio prostor za dijalog o slobodi, otporu i identitetu u vremenu koje sve češće traži poslušnost umjesto misli. Njegova Molusija nije samo metafora - ona je savremeni sistem, uniformisan i tih, u kojem je različitost posljednji čin pobune.
Roman ,,Putnici za Molusiju“, objavljen u izdanju „Fokalizatora“, djelo je koje raskrinkava mehanizme totalitarizma, ispituje granice slobode i poziva na raskid sa uniformisanim mišljenjem. Na promociji, uz prisustvo crnogorskog političara Ranka Krivokapića i glavnog urednika „Fokalizatora“ prof. dr Vladimira Vojinovića, Čanak nije samo govorio o knjizi, već i o borbi: o pravu da budemo različiti i da budemo svoji.
<h2>Pisani trag</h2>
Čanak se prisjetio da ga je jedan prijatelj nedavno upitao kako bi definisao svoj dosadašnji život u dvije riječi.
- Poslije dosta razmišljanja uspio sam da pronađem te dvije riječi, a to su ,,vječita komedija“. Ne postoji ništa što znate i mislite da znate ako to ne možete reći običnim riječima i ako to ne možete objasniti petogodišnjem djetetu. Ako ne možete, znači da to ne znate, ali se zakrivate iza nekih velikih riječi, djela ili autoriteta - istakao je Čanak.
Podsjetio je da je njegov pokojni otac Milan Čanak bio asistent profesora Stevana Jakovljevića na Beogradskom univerzitetu.
- Od oca sam naučio da je obaveza intelektualca da piše i da za sobom ostavlja pisani trag; da je sve ovo što mi živimo u redu, ali jedino što opstaje su ulje na platnu i ukoričene riječi. Toga sam se uvijek držao u životu - istakao je Čanak.
On je naglasio da intelektualac ne može sebi da dozvoli da se svede u struku, da se zatvori u jednodimenzionalnost, recimo, politike.
- Što si ti onda kada iz tebe ispare funkcije? Ljude koji su odlučivali o sudbinama, onog trenutka kada to prestanu da rade, više niko ne pamti. Upravo je to ono zbog čega intelektualac ima obavezu da za sobom ostavlja tragove - kazao je Čanak.
On je pojasnio zašto se knjiga zove ,,Putnici za Molusiju“.
- Čitajući knjigu ,,Zastarjelost čovjeka“ Gintera Andersa naišao sam na Molusiju. Nijesam znao što je to i krenuo sam da tragam. Shvatio sam da je Molusija izmišljena totalitarna država koju je Anders opisao u djelu ,,Molusijske katakombe“. Kada sam tražio da moja knjiga bude prevedena na crnogorski jezik, to nije bila nikakva marketinška šala. Ne! Čitava poenta Molusije je da se ljudi uniformišu u svojoj pokornosti, da idu stopama koje su već bile ispred njih, da njihova odjeća i način mišljenja budu isti, da oni ne budu više ljudi, nego maske - ali sve iste. I tu jeste poenta - borba za različitost je borba za ljudskost - kazao je Čanak.
Prema njegovim riječima, borba za crnogorski jezik nije borba protiv srpskog, hrvatskog ili bilo kog drugog jezika.
- To je borba za naš - moj, vaš broj cipela; za vašu košulju koja je vašeg broja da je možete zakopčati. Kada se čovjek toga odrekne, on se svodi na popunu za uniformu, a ta uniforma se zove nacionalistička projekcija roba/kmeta koji treba da služi i bude samo ono što se od njega očekuje u
funkciji ,,višeg cilja“, a to je najniža moguća podmuklost vladajuće klase. E to je suština svih suština. Pokušao sam da Molusija ne nestane sa Ginterom Andersom i herojima tog vremena, ljudima koji su živjeli bez maski. Različitost je ono što nas čini ljudima - istakao je Čanak.
<h2>Stil</h2>
Vojinović je kazao da je autorov stil pisanja nešto što plijeni pažnju.
- Piše o jako teškim stvarima i za autore je najteže koristiti se alegorijom. To je klizav teren. Vidjećete kada budete čitali knjigu da pred sobom imate vještog pripovjedača - rekao je Vojinović.
Krivokapić je kazao da je knjiga Nenada Čanka prožeta idejom traženja pravde, istine i snage u svim našim slabostima.
- Knjiga vam ne daje sve odgovore, daje puno autorovih mudrosti sa dozom duhovitosti. Ovo djelo vas tjera da preispitate koliko ste spremni da skinete masku i napustite ulogu koju vam je dao ovaj sistem, a koju ste prihvatili da biste išli svaki dan u krug, i da na kraju to bude vaša snaga da samospoznajom izađete iz krugova i stvorite nešto bolje - kazao je Krivokapić.
Festival savremene književnosti ,,BOOKIRANJE“ organizuje izdavačka kuća „Fokalizator“, u saradnji sa Društvom crnogorskih izdavača. Tokom prve večeri promovisano je knjiga anegdota ,,Moj Montenegro“ Branislava Brana Milačića, prozni prvijenac spisateljice i rediteljke Radmile Vojvodić - zbirka priča ,,Dekorisanje malog života“. Iste večeri predstavljeno je i crnogorsko izdanje romana ,,Most na Drini“ Andreja Nikolaidisa. Prvo veče festivala je završeno promocijom knjige ,,Bitka na Sutjesci“ hrvatskoga istoričara Šimuna Cimermana. 
<h2>Čanku uručena i nagrada Akademije „Milovan Đilas“</h2>
Uoči početka promocije Nenadu Čanku je uručena nagrada Akademije „Milovan Đilas“ za životno djelo za doprinos u jačanju i afirmaciji slobode govora. U obrazloženju žirija, koji su činili mr Nela Savković-Vukčević, mr Miloš Vukanović i prof. dr Vladimir Vojinović, istaknuto je da je ,,Nenad Čanak tokom turbulentnih devedesetih godina u Srbiji i zemljama regiona svojim nastupima u javnosti, ali i u drugim oblastima političkog i intelektualnog djelovanja, doprinosio povezivanju pokidanih veza između balkanskih naroda i kultura“.
Nakon uručivanja nagrade, Čanak je zahvalio na priznanju.
- Kod nas bi rekli da čim neko dobije nagradu za životno djelo miriše na ilovaču. Ali, nadam se da je ova nagrada za dosadašnje životno djelo, a od sada ćemo vidjeti - kazao je Čanak.

Promovisan roman Nenada Čanka “Putnici za Molusiju“ u prevodu na crnogorski jezik: Borba za različitost je borba za ljudskost

Promocija knjige pjesama “Kuće beskućnika”, za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, se otkazuje.
Ovo je saopšteno je iz Glavnog grada Podgorica, a razlog su, kako se navodi, "novonastale obaveze autora".
- Datum promocije biće naknadno objavljen - kazali su iz Glavnog grada Podgorica.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 84.3658%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbiblioteka-radosav-ljumovic-22-jula-promovise-kuce-beskucnika-becira-vukovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Podsjećamo, promocija je bila najavljena za sjutra, 22. jul, u biblioteci „Radosav Ljumović“ u 19 sati, a bilo je predviđeno da govore izdavač Radomir Uljarević, književni kritičar Milorad Durutović i autor Bećir Vuković.
Da knjiga „Kuće beskućnika“ nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, te da nijedan njen primjerak ne postoji u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, Portalu ETV je ranije potvrđeno iz te ustanove. Kako smo već objavili, nema pisanog traga ni da je Vuković do sad promovisao nagrađeni uradak. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su su izdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici (ODT) formiralo je predmet zbog nagrade koja je uručena Vukoviću, a pošto je Nacionalna biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“ zvanično proslijedila Ministarstvu kulture i medija (MKM) dokaze koje posjeduje o kršenju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i navođenja lažnih podataka u impresumu na knjizi „Kuće beskućnika“, i njima uputila zahtjev sa pratećom dokumentacijom za ocjenu nadležnosti.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 71.1765%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fkuca-beskucnika-zavrsila-u-specijalnom-tuzilastvu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Podgoričko tužilaštvo će, kako je Portalu ETV juče rekao rukovodilac ODT-a Duško Milanović, u postupku izviđaja utvrditi eventualnu krivičnu ili prekršajnu odgovornost.
I direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar nam je ranije kazala da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige.
&nbsp;- Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.
&nbsp;Iz toga jasno proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.
&nbsp;- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.
Osim toga, ispostavilo se da impresum primjerka „Kuće beskućnika“ u koju je Žiri imao uvid ne odgovara impresumu iz primjerka knjige koji je član Žirija Dragan Koprivica prezentovao javnosti tokom gostovanja na TV Vijesti.&nbsp;
&nbsp;Tako je javnost vidjela da se ne podudaraju CIP, ISBN broj niti COBISS.
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za ovako sporno djelo, u crnogorskom PEN Centru su ukazali da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.
- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.
Naveo je da, pored ostalog, da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.

Glavni grad otkazuje promociju knjige "Kuće beskućnika" Bećira Vukovića

Biblioteka „Radosav Ljumović“ najavila je za 22. jul promociju knjige „Kuće beskućnika“ za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu.&nbsp;
Promocija će biti u sali „Marko Miljanov“ u 19 sati, a održaće je izdavač Radomir Uljarević, književni kritičar Milorad Durutović i autor Bećir Vuković.
Da knjiga „Kuće beskućnika“ nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, te da nijedan njen primjerak ne postoji u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, Portalu ETV je ranije potvrđeno iz te ustanove. Kako smo već objavili, nema pisanog traga ni da je Vuković do sad promovisao nagrađeni uradak. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su su izdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.
<h2>ODT FORMIRALO PREDMET</h2>
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici (ODT) formiralo je predmet zbog nagrade koja je uručena Vukoviću, a pošto je Nacionalna biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“ zvanično proslijedila Ministarstvu kulture i medija (MKM) dokaze koje posjeduje o kršenju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i navođenja lažnih podataka u impresumu na knjizi „Kuće beskućnika“, i njima uputila zahtjev sa pratećom dokumentacijom za ocjenu nadležnosti.
Podgoričko tužilaštvo će, kako je Portalu ETV juče rekao rukovodilac ODT-a Duško Milanović, u postupku izviđaja utvrditi eventualnu krivičnu ili prekršajnu odgovornost.
I direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar nam je ranije kazala da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige.
&nbsp;- Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.
&nbsp;Iz toga jasno proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.
&nbsp;- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.
Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da odgovori, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije.
&nbsp;- Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala je Lompar ranije Portalu ETV.
&nbsp;Osim toga, ispostavilo se da impresum primjerka „Kuće beskućnika“ u koju je Žiri imao uvid ne odgovara impresumu iz primjerka knjige koji je član Žirija Dragan Koprivica prezentovao javnosti tokom gostovanja na TV Vijesti.&nbsp;
&nbsp;Tako je javnost vidjela da se ne podudaraju CIP, ISBN broj niti COBISS.
<h2>BRUTALNO KRŠENJE ZAKONA O NAGRADAMA</h2>
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za ovako sporno djelo, u crnogorskom PEN Centru su ukazali da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je da se: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“, a stavom 3 istoga člana propisano je da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“.
&nbsp;Tako je izvjesno da su članovi Žirija grubo prekršili Zakon i derogirali najznačajniju državnu nagradu u Crnoj Gori.
<h2>UZALUDNO UPOZORENJE</h2>
Da je ovaj postupak nezakonit žiri je upozorio i njihov član Danilo Marunović.
On je, prema djelovima zapisnika koje je objavio Portal Analitika, na prvoj sjednici tog tijela ukazao na kršenje člana 17 Zakona o državnim nagradama.
Marunović je članove žirija pitao jesu li saglasni da se u okviru jedne profesije može dodijeliti više godišnjih Trinaestojulskih nagrada, te „izrazio nesaglasnost sa formulacijom člana 24 Nacrta poslovnika o radu žirija i neophodnost da se usaglasi metodologija glasanja nakon određenog broja pristiglih prijava za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2025. godinu“.
- Nakon rasprave i ukazivanja na Zakon o državnim nagradama, Danilo Marunović izdvaja mišljenje i ukazuje na nelogičnost člana 17 Zakona o državnim nagradama i konstatuje da kriterijumi za dodjelu nagrade nijesu jasni te da se može dovesti upitnost proglašenja dobitnika godišnje Trinaestojulske nagrade - navodi se u zapisniku sa sjednice.
Zbog svega toga u Podgorici je 8. jula, podno Vile Gorica gdje je uručeno najviše državno priznanje, održan protest građana koji su imali namjeru da odbrane dostojanstvo države i vrijednosti Trinaestojulske nagrade. Policija ih je u dva navrata zasula biber sprejom.
<h2>VUKOVIĆEV SRAMNI URADAK</h2>
Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.
- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.
Naveo je da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.
- Da ironija bude veća, mladi monah Joanikije sahranio je Đilasa. Na sahrani nije bilo sinova komunista, bili su sinovi četnika. U petak 20. avgusta, u kući Radenovića u Podbišću, dvadesetak Mojkovčana, i prijatelja iz Pive i Pljevalja, razgovaralo je o prekipjeloj muci srpskoj koja u kontinuitetu traje od Đilasove crnogorske nacije do raspopovih komita… Sjedio sam u istoj sobi, na istom mjestu na kojem sam sjedio i poslije Đilasove sahrane. Kakve li ironije - piše Bećir Vuković koji je te godine izabran za predsjednika žirija za dodjelu najveće državne nagrade, a čiji je sada dobitnik.
Vuković je u istom uratku napisao i da je današnja Crna Gora „ironija istorije“.
- U nedelju 22. avgusta, na Cetinju, održan je protest novokomponovanih komita na čelu sa svučenim policajcem iz Podbišća. Ironija ironiju stiže i prestiže… Kako god premišljali, današnja Crna Gora nije ništa drugo nego epilog - ironije istorije. Na mitingu spiker je zamolio da se mnogo ne maše krstovima, jer to vrijeđa neke - Crnogorce. Koje, nije rečeno. Ako su u pitanju kakvi konvertiti, ispada da je i konvertite izmislila Kominterna… Nekoliko trenutaka prije nego ga je transparent mlatio po glavi, iznad direktora NVO crnogorske crkve, vijorila se zastava SAD-a, sa 50 zvezdica. Nije manje zvijezda prebrojio ni raspop u crnoj spavaćici… A, Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu. Malo je reći da je u pitanju samo ironija - napisao je, pored ostalog, Vuković.

Anja Ivanović

Biblioteka „Radosav Ljumović“ 22. jula promoviše „Kuće beskućnika“ Bećira Vukovića

Izraelske ekipe bagerima ruše sjedište Ujedinjenih nacija u Istočnom Jerusalimu, dok vlasti dodatno pooštravaju ograničenja prema humanitarnim organizacijama koje pružaju pomoć Palestincima.
UNRVA (Agencija Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbjeglicama) saopštila je da su izraelske snage prisilno istjerale zaposlene iz sjedišta u naselju Šejh Džarah.
- Ovo je napad bez presedana, ne samo na UNRVA-u i njene prostorije. Predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog prava, kao i privilegija i imuniteta Ujedinjenih nacija - navedeno je u saopštenju agencije.
Izrael odavno optužuje UNRVA-u za, kako tvrdi, propalestinske stavove i povezanost s Hamasom, što agencija Ujedinjenih nacija odlučno negira.
Izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova saopštilo je da se rušenje sprovodi na osnovu novog zakona kojim je organizacija zabranjena, uz optužbe za povezanost s naoružanim grupama i Hamasom.
Ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir izjavio je da je pratio ekipe na terenu prilikom dolaska u sjedište agencije i taj potez nazvao „istorijskim danom“.
UNRVA održava infrastrukturu u palestinskim izbjegličkim kampovima, vodi škole i pruža zdravstvenu zaštitu palestinskim izbjeglicama u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, kao i u Jordanu, Libanu i Siriji.
Palestinci ističu da je agencija ključna za obezbjeđivanje osnovnih usluga stanovništvu, ali je UNRVA decenijama meta kritika Izraela.

Kršenje međunarodnog prava: Izrael ruši sjedište UN-a u Jerusalimu

Sjednica Skupštine opštine Zeta održaće se, po hitnom postupku, 22. januara, a na dnevnom redu biće predlog odluke o zabrani realizacije projekta izgradnje Sistema za prečišćavanje otpadnih voda Podgorice u Botunu, piše Dan. Predlagač odluke je, kako navode, Mihailo Asanović, predsjednik Opštine. U odluci, koja ima pet članova, navodi se da su se građani na opštinskom referendumu 14. decembra prošle godine većinski izjasnili protiv izgradnje sistema. – Opština Zeta, njeni organi i javne službe neće davati saglasnosti, odobrenja, mišljenja niti preduzimati radnje koje bi omoguće realizaciju projekta na teritoriji opštine Zeta – navedeno je u članu 2 odluke. Članom 3 odluke predsjednik Opštine se obavezuje da o rezultatima referenduma i sadržini odluke obavijesti Vladu, Glavni grad i nadležne državne organe. – Ova odluka izražava neposrednu volju građana Zete iskazane na referendumu i obavezujuća je za sve organe. Ukoliko bilo koji organ države vlasti, pravno ili fizičko lice, pokuša realizaciju projekta suprotno ovoj odluci, opština će pokrenuti sva raspoloživa pravna sredstva, uključujući upravne sporove, krivične prijave, ustavne inicijative i međunarodne pravne mehanizme radi zaštite interesa, zdravlja i života građana Zete koji bi izradom ovog projekta bili ugroženi – navedeno je u članovima 4 i 5. U obrazloženju odluke je navedeno da Ustav Crne Gore u članu 23 jemči pravo svakog lica na zdravu životnu sredinu i obavezuje državu, kao i organe lokalne samouprave, da obezbijede uslove za njegovo ostvarivanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260120100156_c925cbd0342d4cc7e7a05437f3445441c995761558de60459d66142cc1281a50.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260120100156_c925cbd0342d4cc7e7a05437f3445441c995761558de60459d66142cc1281a50" data-rendition-name="original" width="1024" height="1145" loading="lazy" alt="dokument"> <figcaption>Foto: Dan/screenshot</figcaption> </figure>  – Članom 45 Ustava garantuje se pravo građana da neposredno učestvuju u vršenju vlasti, uključujući i odlučivanje putem referenduma. Referendum predstavlja najviši izraz suvereniteta građana na lokalnom nivou, a volja građana iskazana na zakonito sprovedenom referendumu obavezujuća je za sve organe lokalne vlasti. Svako postupanje suprotno jasno izraženoj referendumskoj volji predstavljalo bi povredu ustavnog prava građana na učešće u vršenju vlasti, kao i povredu principa demokratije i vladavine prava iz člana 1 Ustava. Ustav u članu 113 jemči pravo na lokalnu samoupravu, dok se članom 114 propisuje da opština samostalno vrši poslove od neposrednog interesa za lokalno stanovništvo - piše u dokumentu. U obrazloženju se navodi da donošenjem ove odluke SO ne preuzima nadležnosti državnih organa, već konstatuje rezultate referenduma i obezbjeđuje njihovu primjenu na teritoriji opštine. – Crna Gora je potpisnica i međunarodnih ugovora koji garantuju pravo javnosti na učešće u odlučivanju o pitanjima koja se tiču životne sredine uključujući Konvenciju o pristupu informacijama, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravdu u pitanjima životne sredine (Arhunska konvencija) koja je sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka i ima primat u odnosu na domaće zakonodavstvo – piše u odluci.

Sjednica SO Zeta po hitnom postupku 22. januara: Skupština zabranjuje gradnju kolektora

Najstariji podaci o pripadanju Polimlja državi Duklji nalaze se u Ljetopisu popa Dukljanina (Sclavorum Regnum – Kraljevstvo Slovena). U Ljetopisu je zapisano da je kralj Hvalimir državu podijelio sinovima: Petrislavu, Dragimiru i Miroslavu. Zeta je pripala Petrislavu, Travunija i Zahumlje Dragimiru, a Podgorje Miroslavu. Podgorje (lat. Submontana) je imalo 11 županija: Onogošt, Morača, Komarnica, Piva, Gerico, Netusini, Guisemo, Com, Debreca, Neretva i Rama. Više istoričara navodi da je županija Guisemo u stvari Gusinje i da je ta županija vjerovatno obuhvatala Gornje Polimlje. Pop Dukljanin navodi da je jednom prilikom Miroslav, vladar Podgorja, krenuo da posjeti starijeg brata, zetskog vladara Petrislava i da ga je, dok je plovio Skadarskim jezerom, zadesila oluja u kojoj je poginuo. Nakon toga je Petrislav pripojio Podgorje Zeti. Petrislavov prijesto i državu naslijedio je njegov sin Vladimir, koga pop Dukljanin naziva blaženim (svetim) kraljem. S obzirom na to da je dukljanski sveti kralj Vladimir vladao krajem X i početkom XI vijeka (ubijen 22. maja 1016.), izvjesno je da je tada dukljanskoj državi pripadala i oblast oko izvorišta Lima. Vjerovatno je pri kraju Petrislavove, a sigurno na početku Vladimirove vladavine i Raška, kao vazalna oblast, postala dio dukljanske države, tako da se sa sigurnošću može reći da je Duklja tada ovladala Polimljem. Trag o tome postoji kod vizantijskog hroničara-istoričara Jovana Skilice. On u svom djelu „Kratka istorija“ (Synopsis Historion) navodi da je Vladimir (gr. Βλαδιμηρὸς) vladao „Trim(b)alijom i obližnjim oblastima Srbije“. Skilica je naziv Trim(b)alija koristio kao sinonim za Duklju, dok je pod „obližnjim oblastima Srbije“ vjerovatno podrazumijevao Rašku.
Vladimira je na prevaru ubio makedonski car Jovan Vladislav u Prespi 1016., a potom je vizantijski car Vasilije II 1018. godine uništio makedonsko carstvo. Vizantija je Duklji nametnula vazalni status, a Srbiju (Rašku) je pretvorila u svoju provinciju. Pop Dukljanin navodi da se tadašnji dukljanski vladar zvao Dobroslav, dok se u vizantijskim izvorima naziva Stefan Vojislav. On je u drugoj polovini 1030-ih uspio da zbaci vizantijsku vlast, a potom je pobijedio vizantijsku vojsku u dvije bitke, 1040. i 1042. godine. Obnovio je državnu nezavisnost i sigurno je da su se tada u okviru dukljanske države nalazili: Zeta s Podgorjem, Travunija i Zahumlje. Istoričar Sima Ćirković ističe da je nakon Barske bitke Vojislav postao samostalan, da je nametnuo svoju vlast od Bojane do Neretve i da se Vojislavov uticaj povremeno „širio na oblasti Srba nastanjenih dublje u unutrašnjosti balkanskog kopna“. Istoričarka Jovanka Kalić navodi da je dukljanska država tada obuhvatila i „ono što obično nazivamo raškim zemljama“. Za ovo ne postoje direktni dokazi. Ukoliko se prihvate ove pretpostavke da je Stefan Vojislav nakon Barske bitke 1042. godine uspio da od Vizantije osvoji barem dio Srbije, onda se sa sigurnošću može reći da je Polimlje tada bilo sastavni dio dukljanske države i granična oblast prema Raškoj.
Nakon smrti Stefan Vojislava, vrhovni vladar je bila njegova žena, dok su njihovi sinovi imali udione oblasti. Suparništvo je dovelo do sukoba između njih, što je iskoristila Vizantija da povrati kontrolu nad Raškom. Iz sukoba petorice Vojislavovih sinova, Mihailo je izašao kao pobjednik i postao je dukljanski kralj. Kada je učvrstio vlast Mihailo je nastojao da proširi svoju državu. Pop Dukljanin navodi da je Mihailov najstariji sin Vladimir sa braćom uspio da zauzme Rašku i da je nakon toga Raškom vladao Mihailov sin Petrislav. Ovo je vjerovatno bilo krajem 1060-ih i početkom 1070-ih. Pri kraju Mihailove vladavine Vizantija je opet uspjela da povrati Rašku, ali je Mihailov sin i nasljednik kralj Bodin uspio da oko 1083. ponovo zauzme Rašku u kojoj je, kako navodi pop Dukljanin, postavio dva župana sa svoga dvora, Vukana i Marka. Oni su mu položili zakletvu vazalstva. Do kraja XI vijeka Raška je, kao osvojena oblast, ostala pod dukljanskom kontrolom, a istoričar Vladimir Ćorović ističe da je Bodin od Raške napravio običnu pokrajinu Zete. Ova dešavanja nesumnjivo ukazuju na to da je Polimlje tokom većeg dijela XI vijeka bilo pod vlašću dukljanskih vladara i da je vjerovatno bilo pogranična oblast prema Raškoj oko koje se Duklja borila sa Vizantijom. Osim narativnih izvora, o tome svjedoče i ostaci (pre)romaničke arhitekture.
Postoji predanje da je kralj Mihailo Vojislavljević sagradio crkvu rođenja Presvete Bogorodice (Bogorodica Bistrička) u manastiru Voljavac kod Bijelog Polja, na desnoj obali Lima, uz današnju granicu Crne Gore i Srbije. Istoričar umjetnosti Ivan Stevović ističe da je ova crkva po arhitekturi slična crkvi Sv. Mihaila u Stonu, za koju se dominantno vjeruje da je kralj Mihailo sagradio ili obnovio i da je u toj crkvi sačuvan njegov ktitorski portret. Istoričar umjetnosti Vojislav Korać je zaključio da stonska crkva pripada ranoj (prvoj) romanici, koja se još naziva mediteranska ili ravenska romanika. U arhitektonskom smislu ona je slična crkvi Sv. Tome u selu Kuti kod Zelenike (Herceg Novi) iz druge polovine XI vijeka za koju istoričarka umjetnosti Meri Zornija navodi da je najvjerovatnije privatna vladarska zadužbina nekog od članova dukljanske vladajuće dinastije Vojislavljevića. Po arhitektonskim i skulpturalnim elementima njima su slične crkva Sv. Stefana u Sušćepanu iznad Igala, najstarija od tri crkve benediktinskog manastira na poluostrvu Ratac kod Bara, benediktinski manastir Sv. Petra u Bogdašićima (na Gradcu) i crkva Sv. Đorđa kod Podgorice. Njihov nastanak ili obnova se uglavnom vezuju za XI vijek, odnosno za period vladavine dukljanskih kraljeva. S obzirom na sličnost s ovim hramovima, vjerovatno je i da crkva Bogorodice Bistričke potiče iz tog perioda. No, među istoričarima dominira stav da je ovu crkvu sagradio raški (srpski) veliki župan Stefan Nemanja krajem XII vijeka, jer se Nemanja kao darodavac ove crkve spominje u povelji njegovog unuka kralja Vladislava, ali to nije dokaz ktitorstva. Crkva je sagrađena u romaničkom stilu, što odudara od stila Nemanjinih zadužbina. Osim toga, dok je s braćom dijelio vlast, Nemanja je kao udionu oblast u Raškoj posjedovao Toplicu, Ibar i Rasinu do Morave, odnosno istočne djelove Raške i nije vladao Polimljem. U Toplici je tada sagradio manastir Sv. Nikole i crkvu Sv. Bogorodice.
Krajem 1180-ih fokus Nemanjine politike je bio u Pomoravlju i Povardarju, a njegov centar je bio u Nišu. Tada je, kao vrhovni vladar, odnosno veliki župan, sagradio crkve Sv. Pantelejmona u Nišu i Sv. Đorđa u Skoplju. Nemanjine zadužbine su i Bogorodičina crkva u Studenici (oko 40 km sjeverno od Raške) i Sv. Đorđa (Đurđevi Stupovi) kod Novog Pazara. Nemanjin sin Rastko (Sava) u Žitiju Svetog Simeona Nemanje je popisao zadužbine svog oca (manastire koje je sam sazdao) i među njima nema crkve Bogorodice Bistričke. To je dodatni dokaz da ona nije izvorna Nemanjina zadužbina. Romaničku Bogorodičinu crkvu u Voljavcu Stefan Nemanja je samo darivao, a možda je dijelom obnovio. Istoričarka umjetnosti Jelica Ilić je ukazala na njenu prvobitnu pripadnost benediktinskoj arhitekturi. S obzirom na to da crkva manastira Voljavac potiče iz prednemanjićkog perioda, a po karakteristikama pripada (pre)romaničkom primorskom graditeljstvu, vjerovatno je ona zadužbina dukljanskih vladara.
Iz dukljanskog perioda, odnosno iz XI vijeka potiče i trikonhosna crkva Sv. Jovana u Zatonu kod Bijelog Polja, ali su ostaci prvobitne crkve uništeni izgradnjom nove početkom XXI vijeka. Po gradnji je bila slična trikonhalnoj crkvi na ostrvu Tophala u Skadarskom jezeru. Njen trikonhalni plan je sličan spomenicima (crkvama) preromanske arhitekture sa istočnojadranskog primorja. Istoričar umjetnosti Vojislav J. Đurić ističe da je crkva u Zatonu slična starohrvatskim crkvama Sv. Nikole kod Nina i Sv. Krševana na Krku s kraja XI vijeka. Ovoj grupi hramova pripada i crkva Sv. Petra u Bijelom Polju. Iako dominira stav da je ovu crkvu sagradio knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje, istoričarka umjetnosti Tatjana Koprivica ukazuje na to da njena starija faza potiče iz preromaničkog perioda, odnosno između IX i XI vijeka. Istoričar umjetnosti Tomislav Marasović navodi da je crkva Sv. Petra u Bijelom Polju tipološki srodna s crkvom Sv. Nikole (Mikule) u Velom Varošu u Splitu iz druge polovine IX vijeka. Istoričar umjetnosti Vojislav Korać je istakao da crkva Sv. Petra u Bijelom Polju ne liči na prve raške crkve, već da je kasnije prilagođena raškom graditeljstvu, dok je istoričarka umjetnosti Jovanka Maksimović istakla da su u crkvi Sv. Petra pronađeni djelovi skulpturalnog kamenog ukrasa sa preromanskim stilskim osobinama. Izgleda da se ktitorstvo kneza Miroslava odnosilo isključivo na obnovu ili dogradnju prvobitne crkve Sv. Petra. Izvjesno je i da se u svim (pre)romaničkim crkvama u dukljanskoj državi bogoslužilo po rimskom obredu.
Na osnovu narativnih izvora i arhitektonskih i umjetničkih odlika ovih crkava može se reći da je područje današnjeg Bijelog Polja s okolinom bilo dukljanski centar u Polimlju u drugoj polovini XI vijeka i da je tek nakon osvajanja Stefana Nemanje u ovome dijelu Polimlja počeo da se širi raški (srpski) politički, kulturni i vjerski uticaj.

Dukljansko nasljeđe u Polimlju

Fond za zaštitu depozita (FZD), ni dva mjeseca nakon što je raspisan drugi konkurs, nije izabrao novog direktora, iako je svih 11 prijavljenih kandidata ispunilo uslove, a sjednica Upravnog odbora na kojoj se odlučuje o izboru još nije zaključena.
Istovremeno, Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) vodi postupak povodom prijave koja se odnosi na zakonitost imenovanja Vojina Vlahovića za direktora FZD 2021. godine, koji je i jedan od kandidata na aktuelnom konkursu, pišu Vijesti.&nbsp;
Prvi konkurs za izbor direktora Fonda raspisan je u septembru, ali je poništen jer nijedan kandidat nije dobio potrebnu većinu glasova, nakon čega je novi konkurs objavljen krajem oktobra.
Predsjednik Upravnog odbora FZD, Borko Božović, objasnio je da je sjednica tog tijela, na kojoj se odlučuje o izboru direktora, i dalje je otvorena i da bi trebalo da bude nastavljena/zaključena narednih dana.&nbsp;
- Za odlučivanje po tom pitanju, za Upravni odbor ne postoji zakonski ili drugi formalni rok. Svakako, u interesu institucije je da se proces okonča ranije ukoliko je to optimalno i iz ugla drugih okolnosti relevantnih za donošenje ove odluke. U međuvremenu, Fond posluje redovno, sa direktorom kome je istekao mandat, ali koji prema članu 12 Statuta Fonda nastavlja da obavlja funkciju do imenovanja direktora - rekao je Božović Vijestima.
On je dodao da je svih 11 kandidata ispunilo uslove drugog konkursa.
Mandat je dosadašnjem direktoru Fonda, Vojinu Vlahoviću, istekao 3. oktobra, ali on shodno članu 12 Statuta nastavlja da obavlja funkciju do imenovanja direktora.
Jedan od kandidata Mladen Bojanić je 24. oktobra uputio dopis ASK-u u kojem je tražio da se ispita imenovanje Vlahovića na toj poziciji 2021. godine. Bojanić tvrdi da je na osnovu dokumentacije koju je dobio Vlahović nezakonito imenovan 2021. i traži od ASK-a da ispita da li ove nezakonitosti ugrožavaju javni interes, odnosno upućuju na postojanje korupcije.&nbsp;
Vlahović je ocijenio tendencioznim i neosnovanim Bojanićeve navode o navodnom ugrožavanju javnog interesa i upućivanju na postojanje korupcije, te da ih sa indignacijom odbacuje.
- Prijava je primljena 27. oktobra. ASK je postupio po prijavi, traživši izjašnjenje relevantne institucije, kao i odgovarajuću prateću dokumentaciju, koja je i dostavljena 18. decembra. Trenutno je postupak u fazi sprovođenja - kazali su iz Agencije.

Tag: promocija