Neke od najmoćnijih zemalja svijeta, među kojima su Velika Britanija, Francuska, Kanada i Australija, pridružile su se mnogim drugim državama i od septembra 2025. godine priznaju Palestinu kao državu.
Izrael i njegov najjači saveznik Amerika snažno se protive priznaju palestinske države.
Francuska je posljednja u nizu zemalja koja je priznala Državu Palestinu.
- Više ne možemo da čekamo - ovim riječima je za govornicom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija Emanuel Makron, predsjednik Francuske potvrdio je da Pariz priznao palestinsku državu.
Makron je osudio napad Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023, istakao da želi mir i da dvije države, palestinska i izraelska, žive jedna pored druge.
- Sve što se dešava u Gazi obavezuje da se konflikt definitivno završi - rekao je Makron.
Francuska se tako pridružila Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji, Kanadi i Portugalu koje su dan ranije priznale državu Palestinu.
Izrael i Sjedinjene Države osudile su takav potez ocijenivši da ne doprinosi miru i da predstavlja „nagradu za Hamas“.
Makron je dodao i da Francuska neće otvoriti ambasadu u palestinskoj državi dok se ne uspostavi primirje u Gazi i ne budu oslobođeni svi taoci koje je Hamas zarobio 7. oktobra 2023.
Više od tri četvrtine od 193 članice UN već priznaje palestinsku državu.
Među onima koji to nisu učinili, osim Izraela i SAD, jesu i Italija i Nemačka.
U više gradova u Italiji 22. septembra izbili su neredi na demonstracijama protiv vlade Đorđe Meloni zato što nije priznala palestinsku državu.
U Milanu i Rimu su zabilježeni najveći protesti
U Milanu je bilo velikih nereda i sukoba, a povrijeđeno je oko 60 policajaca.
Italijanska premijerka Đorđa Meloni osudila je sukobe u Milanu kao sramotne.
Iako je sve kritičnija prema izraelskoj ofanzivi u Gazi, Meloni nije otišla tako daleko kao Francuska u odluci da formalno prizna palestinsku državu.
Zemlje bivše Jugoslavije i Palestina: ‘Nije to nagrada, imaju pravo na svoju državu’
Od zemalja bivše Jugoslavije, palestinsku državu od ranije priznaju Srbija (još od 1988.), Bosna i Hercegovina (1992.) i Crna Gora (od 2006.).
U Srbiji je Palestina priznata još u vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, i zvanični odnosi sa Državom Palestine uspostavljeni su 1989. godine.
Ovim trima zemljama u junu ove godine se pridružila Slovenija, članica Evropske unije.
Hrvatska, takođe članica EU, još nije donijela odluku o priznanju palestinske države, iako se predsednik Zoran Milanović zalaže za to.
- Palestinu treba priznati, to nije nagrada Palestincima, to je njihovo pravo. Oni imaju pravo na svoju državu i Hrvatska bi trebalo da je prizna, zapravo već je trebalo. O priznanju Palestine će odlučiti skupština, ne vlada, ali na predlog vlade - dodao je.
Milanović je u izjavi u Njujorku oštro kritikovao Izrael.
- Izrael će nastaviti ubijanja, to je ubilački režim koji je zaključio da to može da radi sve dok imaju zaštitnika - citirana je njegova izjava na zvaničnom sajtu kabineta Predsjednika Hrvatske.
Sjeverna Makedonija takođe još nije donijela odluku o priznanju palestinske države.
Spoljnopolitički odbor Skupštine Sjeverne Makedonije nedavno je odbio zahtjev da se pred poslanike iznese nacrt deklaracije o priznanju palestinske države.
Kosovo, koje je proglasilo nezavisnost od Srbije 2008. godine, takođe ne prznaje Palestinu kao državu.
Šta kažu iz Izraela?
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu osudio je ovakve poteze nazivajući ih „nagrađivanjem terorista“ Hamasa, koji su u napadu 7. oktobra 2023. godine ubili oko 1.200 ljudi na muzičkom festivalu Nova.
- Imam jasnu poruku onim liderima koji priznaju palestinsku državu – to se neće dogoditi, palestinska država neće biti uspostavljena zapadno od rijeke Jordan. Udvostručili smo jevrejska naselja u Judeji i Samariji – i nastavićemo ovim putem - rekao je Netanjahu 21. septembra.
Napad 7. oktobra bio je okidač za početak izraelske vojne ofanzive na Gazu.
U ranijem otvorenom pismu Starmeru, porodice otetih u napadu Hamasa napisali su da priznanje „usložnjava napore da se njihovi voljeni vrate kućama“.
Sjedinjene Američke Države, najmoćniji saveznik i najveći snabdjevač Izraela oružjem, protive se priznanju Palestine, što je ponovio i predsjednik Donald Tramp tokom prošlonedjeljne posjete Velikoj Britaniji, rekavši da se ne slaže sa Starmerom po ovom pitanju.
Od početka rata, u Gazi je, prema podacima Hamasovog Ministarstva zdravlja, ubijeno više od 65.000 ljudi, veliki dio infrastrukture je potpuno uništen, a nedostatak hrane stvorio je jednu od najvećih humanitarnih kriza.
U napadu Hamasa 7. oktobra prije dvije godine ubijeno je oko 1.200 ljudi, dok je otet 251 čovjek.
Izraelske vlasti vjeruju da je, od ukupnog broja, još 48 talaca u zatočeništvu u Gazi, od čega 20 njih više nije živo.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ko je sve priznao Palestinu kao državu i kakav je stav zemalja Balkana

Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Australija tradicionalno bliski saveznici Izraela, priznali su Palestinu kao državu. Palestinu je priznao i Portugal.
Britanski premijer Kir Starmer objavio je odluku UK u snimku na društvenim mrežama.
- Suočeni sa sve većim užasima na Bliskom istoku, djelujemo kako bismo očuvali mogućnost mira i rješenja koje podrazumijeva dvije države. To znači bezbjedan i siguran Izrael pored održive države Palestine, a trenutno nemamo ni jedno ni drugo - rekao je u snimku.
Nekoliko zemalja planira formalno da priznaju palestinsku državu, u nastojanju da pojačaju pritisak na Izrael na otvaranju godišnjeg samita Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Više od 150 zemalja već je priznalo državu Palestinu, ali odluka UK i drugih država da učine isto smatra se značajnim trenutkom.
- Palestina nikad nije imala veću međunarodnu moć nego sada. Svijet se mobilisao za Palestinu - kaže Ksavijer Abu Eid, bivši palestinski zvaničnik.
Ali postoje složena pitanja koja zahtijevaju odgovore, a među njima je i ono osnovno: šta je tačno Palestina i da li uopšte postoji država koju treba priznati?
U Konvenciji iz Montevidea iz 1933. godine navedena su četiri kriterijuma za državnost. Palestina s pravom ispunjava dva: stalno stanovništvo (iako je rat u Gazi to ozbiljno ugrozio) i sposobnost da održava međunarodne odnose, za šta je dokaz Zomlot.
Ali još ne ispunjava uslov "definisane teritorije".
Bez sporazuma o konačnim granicama i bez stvarnog mirovnog procesa, teško je jasno reći šta se tačno podrazumijeva pod Palestinom, prenosi BBC.
Država koju žele Palestinci sastoji se od tri dijela: Istočnog Jerusalima, Zapadne obale i Pojasa Gaze. Sve ove teritorije Izrael je osvojio tokom Šestodnevnog rata 1967. godine.
Zapadnu obalu i Pojas Gaze geografski razdvaja Izrael već 77 godina, još od proglašenja nezavisnosti Izraela 1948. Na Zapadnoj obali, prisustvo izraelske vojske i jevrejskih naseljenika znači da Palestinska uprava, osnovana poslije mirovnog sporazuma u Oslu devedesetih godina prošlog vijeka, ima stvarnu administrativnu kontrolu nad tek oko 40 odsto teritorije.
Od 1967. godine, širenje jevrejskih naselja sve više rasparčava teritoriju Zapadne obale kao političke i ekonomske cjeline.
Istočni Jerusalim, koji Palestinci smatraju prijestonicom, okružen je jevrejskim naseljima, što postepeno odvaja grad od Zapadne obale.
Sudbina Gaze je još gora. Poslije gotovo dvije godine rata, koji je uslijedio poslije napada Hamasa na Izrael u oktobru 2023. godine, veliki dio te teritorije je sravnjen sa zemljom.
Ali kao da rješenje ovoga nije dovoljno teško, postoji i četvrti kriterijum utvrđen Konvencijom iz Montevidea koji je potreban za priznanje državnosti - funkcionalna vlada. A to je veliki izazov za Palestince.
Još 1994. sporazumom između Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) stvorena je Palestinska narodna samouprava (poznata i kao Palestinska uprava - PA), koja je imala djelimičnu civilnu kontrolu nad Palestincima u Gazi i na Zapadnoj obali.
Međutim, od krvavog sukoba 2007. godine između Hamasa i Fataha, glavne frakcije PLO-a, Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali žive pod vlašću dvije suparničke vlasti: Hamasa u Gazi i međunarodno priznate Palestinske uprave na Zapadnoj obali, čiji predsjednik je Mahmud Abas.
To znači 77 godina geografske i 18 godina političke podjele - dug period tokom kojeg se Zapadna obala i Gaza sve više udaljavaju jedna od druge.
U međuvremenu je palestinska politika postala kruta, zbog čega je većina Palestinaca cinična prema sopstvenom rukovodstvu i ne gaje nade u pogledu izgleda za pomirenje, a još manje u vezi sa državnošću.
Posljednji predsjednički i parlamentarni izbori održani su 2006, što znači da nijedan Palestinac mlađi od 36 godina nikada nije glasao ni na Zapadnoj obali ni u Gazi.
- Nevjerovatno je da za sve to vrijeme nismo imali izbore. Potrebno nam je novo rukovodstvo - kaže palestinska advokatica Dijana Butu.
Problem je postao još veći od početka rata u Gazi u oktobru 2023.&nbsp;
Palestinska uprava pod vođstvom Abasa, čije sjedište je na Zapadnoj obali, suočena je se pogibijom desetina hiljada njenih građana, ali joj je uloga uglavnom svedena na nemoćnog posmatrača.
Među palestinskim vođama godinama traju napetosti.
Kada se predsjednik PLO-a Jaser Arafat vratio iz višegodišnjeg izgnanstva da stane na čelo Palestinske uprave, lokalni palestinski političari su uglavnom bili skrajnuti.
Novouspostavljena Palestinska uprava bila je nesposobna da zaustavi postepenu izraelsku kolonizaciju Zapadne obale i da ispuni obećanje o nezavisnosti i suverenitetu.
Naredne godine obilježile su neuspješne mirovne inicijative, širenje jevrejskih naselja, nasilje ekstremista obje strane, političko pomjeranje Izraela udesno i nasilni raskol 2007. između Hamasa i Fataha.
- U normalnom toku događaja pojavili bi se novi ljudi, nove generacije. Ali to je bilo nemoguće... Palestinci na okupiranim teritorijama su toliko rasparčani na odvojene male prostore, i zbog toga je bilo gotovo nemoguće da se pojave novi ljudi koji bi mogli da obezbijede objedinjavanje - kaže palestinski istoričar Jezid Sajig.
Ipak se izdvojilo jedno ime - Marvan Barguti.
Rođen je i odrastao na Zapadnoj obali, a već u 15. godini je postao aktivan u Fatahu, frakciji PLO-a kojom je rukovodio Arafat.
Barguti je stekao popularnost tokom Druge intifade (velikog ustanka Palestinaca protiv Izraela koji je počeo 2000), prije nego što je uhapšen i optužen za planiranje smrtonosnih napada u kojima je ubijeno pet Izraelaca. On je te optužbe porekao, ali je u izraelskom zatvoru od 2002.&nbsp;
Nedavna anketa Palestinskog centra za politiku i istraživanje javnog mnjenja čije sjedište je na Zapadnoj obali, pokazala je da bi 50 odsto Palestinaca izabralo Bargutija za predsjednika, što je daleko veća podrška od one koju ima Mahmud Abas, koji tu funkciju obavlja od 2005.&nbsp;
Ali Izrael nije dao nikakav nagovještaj da je spreman da ga oslobodi.
Čak i prije rata u Gazi, stav izraelskog premijera Benjamina Netanijahua o palestinskoj državnosti bio je nedvosmislen.
- Svi znaju da sam ja taj koji decenijama blokira uspostavljanje palestinske države koja bi ugrozila naše postojanje - izjavio je Netanjahu u februaru 2024.
Uprkos međunarodnim pozivima da Palestinska uprava ponovo preuzme kontrolu nad Gazom, Netanijahu insistira da Palestinska uprava neće imati nikakvu ulogu u budućem upravljanju Gazom, tvrdeći da Abas nije osudio napade Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023.
Kako je Barguti u zatvoru, Abas je u martu napunio 90 godina, Hamas je desetkovan, a Zapadna obala rasparčana, jasno je da Palestini nedostaju i vođstvo i usaglašenost njenih vođa.
Ali to ne znači da međunarodno priznanje nema značaja.
- To bi zapravo moglo da bude veoma dragocjeno. Sve zavisi od toga zašto te zemlje to rade i kakve su im namjere - kaže Dijana Butu.
Zvaničnik britanske vlade, koji nije želio da bude imenovan, rekao je da sama simbolika priznanja nije dovoljna.
- Pitanje je da li možemo da ostvarimo neki napredak, kako Generalna skupština UN ne bi bila samo strana koja je priznala Palestinu kao državu - kaže on.
Njujorškom deklaracijom su se zemlje potpisnice, među kojima je UK, obavezale da preduzmu "opipljive, vremenski ograničene i nepovratne korake ka postizanju mirnog rješenja palestinskog pitanja".
Zvaničnici u Londonu ukazuju na to da se u Deklaraciji pominju ujedinjenje Gaze i Zapadne obale i podrška Palestinskoj upravi i održavanju palestinskih izbora (kao i arapski plan obnove Gaze), kao koraci koji moraju da se preduzmu poslije priznanja.&nbsp;
Ali i oni znaju da su prepreke ogromne.
Tome se Izrael i dalje nepokolebljivo protiv i zaprijetio je da će odgovoriti formalnom aneksijom dijelova ili cijele Zapadne obale.&nbsp;

Priznanje Palestine otvara novo pitanje - ko će je voditi

Palestinski ministar spoljnih poslova Varsen Agabekijan Šahin pozdravio je današnje priznanje Države Palestine od strane Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i Australije, prenosi Rojters.
On je kazao da je to korak na nepovratnomputu o rješenju o dvije države i da takve odluke čine sve bližom palestinsku nezavisnost i suverenitet.
- Sada je vrijeme. Sjutra je istorijski datum na kojem moramo da radimo. To nije kraj. Možda se neće sjutra okončati rat, ali je to korak naprijed, na kojem moramo da gradimo- rekao je Šahin.

Palestinski ministar spoljnih poslova: Priznanje nas približava nezavisnosti i suverenosti

Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija i Kanada zvanično su priznale Palestinu kao državu.
Britanski premijer Kir Starmer je objavio da Ujedinjeno Kraljevstvo priznaje državu Palestinu, piše BBC.
- Danas, kako bismo oživjeli nadu u mir za Palestince i Izraelce, i rješenje u vidu dvije države, Ujedinjeno Kraljevstvo zvanično priznaje Državu Palestinu - rekao je.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FKeir_Starmer%2Fstatus%2F1969751392802750719&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Premijer Kanade Mark Karni izjavio je malo prije njega da „Kanada priznaje državu Palestinu“.
U saopštenju objavljenom na njegovom nalogu na mreži X, Karni je rekao „Kanada priznaje Državu Palestinu i nudi naše partnerstvo u izgradnji obećanja o mirnoj budućnosti za i Državu Palestinu i Državu Izrael".
<div class="embed-block"><iframe id="twitter-widget-1" scrolling="no" frameborder="0" allowtransparency="true" allowfullscreen="true" class="" title="X Post" src="https://platform.twitter.com/embed/Tweet.html?dnt=false&amp;embedId=twitter-widget-1&amp;features=eyJ0ZndfdGltZWxpbmVfbGlzdCI6eyJidWNrZXQiOltdLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X2ZvbGxvd2VyX2NvdW50X3N1bnNldCI6eyJidWNrZXQiOnRydWUsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdHdlZXRfZWRpdF9iYWNrZW5kIjp7ImJ1Y2tldCI6Im9uIiwidmVyc2lvbiI6bnVsbH0sInRmd19yZWZzcmNfc2Vzc2lvbiI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfZm9zbnJfc29mdF9pbnRlcnZlbnRpb25zX2VuYWJsZWQiOnsiYnVja2V0Ijoib24iLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X21peGVkX21lZGlhXzE1ODk3Ijp7ImJ1Y2tldCI6InRyZWF0bWVudCIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfZXhwZXJpbWVudHNfY29va2llX2V4cGlyYXRpb24iOnsiYnVja2V0IjoxMjA5NjAwLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X3Nob3dfYmlyZHdhdGNoX3Bpdm90c19lbmFibGVkIjp7ImJ1Y2tldCI6Im9uIiwidmVyc2lvbiI6bnVsbH0sInRmd19kdXBsaWNhdGVfc2NyaWJlc190b19zZXR0aW5ncyI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdXNlX3Byb2ZpbGVfaW1hZ2Vfc2hhcGVfZW5hYmxlZCI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdmlkZW9faGxzX2R5bmFtaWNfbWFuaWZlc3RzXzE1MDgyIjp7ImJ1Y2tldCI6InRydWVfYml0cmF0ZSIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfbGVnYWN5X3RpbWVsaW5lX3N1bnNldCI6eyJidWNrZXQiOnRydWUsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdHdlZXRfZWRpdF9mcm9udGVuZCI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9fQ%3D%3D&amp;frame=false&amp;hideCard=false&amp;hideThread=false&amp;id=1969746295901258091&amp;lang=sr&amp;origin=https%3A%2F%2Fwww.antenam.net%2Fsvijet%2F381839-ujedinjeno-kraljevstvo-australija-i-kanada-zvanicno-priznale-palestinu&amp;sessionId=41fba44786201e268f9ef32b4c00b665026bf050&amp;theme=light&amp;widgetsVersion=2615f7e52b7e0%3A1702314776716&amp;width=550px" data-tweet-id="1969746295901258091" style="box-sizing: border-box; max-width: 100%; position: static; visibility: visible; width: 550px; height: 753px; display: block; flex-grow: 1;"></iframe></div>
Australija je takođe upravo objavila svoje priznanje palestinske države, pridruživši se Kanadi kao druga članica G7 koja je to formalno učinila.
<div class="embed-block"><iframe id="twitter-widget-2" scrolling="no" frameborder="0" allowtransparency="true" allowfullscreen="true" class="" title="X Post" src="https://platform.twitter.com/embed/Tweet.html?dnt=false&amp;embedId=twitter-widget-2&amp;features=eyJ0ZndfdGltZWxpbmVfbGlzdCI6eyJidWNrZXQiOltdLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X2ZvbGxvd2VyX2NvdW50X3N1bnNldCI6eyJidWNrZXQiOnRydWUsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdHdlZXRfZWRpdF9iYWNrZW5kIjp7ImJ1Y2tldCI6Im9uIiwidmVyc2lvbiI6bnVsbH0sInRmd19yZWZzcmNfc2Vzc2lvbiI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfZm9zbnJfc29mdF9pbnRlcnZlbnRpb25zX2VuYWJsZWQiOnsiYnVja2V0Ijoib24iLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X21peGVkX21lZGlhXzE1ODk3Ijp7ImJ1Y2tldCI6InRyZWF0bWVudCIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfZXhwZXJpbWVudHNfY29va2llX2V4cGlyYXRpb24iOnsiYnVja2V0IjoxMjA5NjAwLCJ2ZXJzaW9uIjpudWxsfSwidGZ3X3Nob3dfYmlyZHdhdGNoX3Bpdm90c19lbmFibGVkIjp7ImJ1Y2tldCI6Im9uIiwidmVyc2lvbiI6bnVsbH0sInRmd19kdXBsaWNhdGVfc2NyaWJlc190b19zZXR0aW5ncyI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdXNlX3Byb2ZpbGVfaW1hZ2Vfc2hhcGVfZW5hYmxlZCI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdmlkZW9faGxzX2R5bmFtaWNfbWFuaWZlc3RzXzE1MDgyIjp7ImJ1Y2tldCI6InRydWVfYml0cmF0ZSIsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfbGVnYWN5X3RpbWVsaW5lX3N1bnNldCI6eyJidWNrZXQiOnRydWUsInZlcnNpb24iOm51bGx9LCJ0ZndfdHdlZXRfZWRpdF9mcm9udGVuZCI6eyJidWNrZXQiOiJvbiIsInZlcnNpb24iOm51bGx9fQ%3D%3D&amp;frame=false&amp;hideCard=false&amp;hideThread=false&amp;id=1969748666937459069&amp;lang=sr&amp;origin=https%3A%2F%2Fwww.antenam.net%2Fsvijet%2F381839-ujedinjeno-kraljevstvo-australija-i-kanada-zvanicno-priznale-palestinu&amp;sessionId=41fba44786201e268f9ef32b4c00b665026bf050&amp;theme=light&amp;widgetsVersion=2615f7e52b7e0%3A1702314776716&amp;width=550px" data-tweet-id="1969748666937459069" style="box-sizing: border-box; max-width: 100%; position: static; visibility: visible; width: 550px; height: 753px; display: block; flex-grow: 1;"></iframe></div>
I Kanada i Australija su ranije ove nedjelje najavile svoju namjeru da formalno priznaju palestinsku državu na Generalnoj skupštini UN u Njujorku.
Australijski premijer Entoni Albaneze rekao je da su slijedili odluku Kanade.
On je naveo da je to dio zajedničkog napora sa Kanadom i Velikom Britanijom i da će predstavljati „međunarodni napor za rješenje u vidu dvije države“.

Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija i Kanada zvanično priznale Palestinu

Japan ne planira da prizna nezavisnu palestinsku državu na zasijedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN), ali je njeno priznanje za Tokio samo pitanje vremena, izjavio je ministar vanjskih poslova te zemlje Takeši Ivaja.
Ivaja je novinarima saopštio da Japan podržava rješenje o dvije države, izraelskoj i palestinskoj, kao i da nije pitanje da li će Tokio priznati Palestinu ili ne, već kada će to uraditi, prenijela je agencija Rojters.
- Svjestan sam da su glasovi koji pozivaju na priznanje Palestine kao države sve glasniji u međunarodnoj zajednici, kao i u Japanu, ali Vlada ima odgovornost da pažljivo ispita šta će zaista dovesti do rješenja o dvije države i uloži diplomatske napore u tom pravcu - kazao je Ivaja.
Dodao je da Japan ne odobrava jednostrane akcije Izraela, poput širenja vojnih operacija u Pojasu Gaze, kao i da će Tokio odgovoriti ukoliko Jerusalim zatvori put rješenju o dvije države.
Na pitanje da li će Japan zatražiti sankcije protiv izraelskih ministara, Ivaja je rekao da Vlada neće isključiti nijednu opciju, u šta spada i priznavanje palestinske države, prilikom razmatranja poteza tokom zasijedanja u UN.

Japan neće sada priznati državu Palestinu, ali pitanje je vremena

Kanada namjerava da prizna palestinsku državu na sastanku Ujedinjenih nacija (UN) u septembru, rekao je kanadski premijer Mark Karni. 
 
Kako prenosi Radio Slobodna Evropa, time se dodatno pojačava pritisak na izraelsku vladu premijera Benjamina Netanjahua dok se humanitarna kriza u Gazi pogoršava. 
 
- Sarađujemo sa drugima kako bismo očuvali mogućnost rješenja o dvije države, kako ne bismo dopustili da činjenice na terenu - smrtni slučajevi, eksproprijacije, dođu do te mjere da to nije moguće - rekao je Karni. 
 
On je novinarima kazao i da se planirani potez temelji na predanosti palestinske vlasti da sprovede reforme, uključujući temeljne promjene u upravljanju i održavanje opštih izbora naredne godine u kojima Hamas ne može da ima nikakvu ulogu. 
 
Kanada dugo tvrdi da će priznati palestinsku državu tek nakon završetka mirovnih pregovora s Izraelom. 
 
Karni je istakao da stvarnost na terenu, uključujući glad građana u Gazi, znači da izgledi palestinske države doslovno nestaju. 
 
- Kanada osuđuje činjenicu da je izraelska vlada dopustila da se u Gazi dogodi katastrofa - rekao je Karni. 
 
Karnijeva najava je stigla nakon što je Francuska prošle sedmice najavila da će priznati palestinsku državu i dan nakon što je Britanija izjavila da će učiniti isto na Generalnoj skupštini UN-a ako borbe u Gazi do tada ne prestanu.

Karni: Kanada namjerava da prizna palestinsku državu u septembru

Premijer Velike Britanije Kir Starmer izjavio je danas da će ta zemlja priznati palestinsku državu u septembru – osim ako Izrael ne pristane na prekid vatre u Gazi i ne preduzme korake ka dugoročnom miru.
Starmer je zbog toga sazvao ministre na rijetku ljetnju sjednicu kabineta kako bi razmotrili situaciju u Gazi.
On je ministrima poručio da će Ujedinjeno Kraljevstvo priznati državu Palestinu pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, „osim ako izraelska vlada ne preduzme suštinske korake ka okončanju užasne situacije u Gazi, ne postigne prekid vatre, jasno ne stavi do znanja da neće biti aneksije na Zapadnoj obali, i ne se obaveže na dugoročni mirovni proces koji će rezultirati rješenjem o dvije države“.
Velika Britanija već dugo podržava ideju o nezavisnoj palestinskoj državi koja bi postojala uporedo s Izraelom, ali je do sada insistirala da priznanje treba da bude dio pregovaranog rješenja u okviru modela dvije države.
Pritisak da se formalno prizna palestinska državnost dodatno je porastao nakon što je predsjednik Francuske Emanuel Makron najavio da će njegova zemlja u septembru postati prva velika zapadna sila koja će priznati Palestinu.

Starmer: Velika Britanija će priznati Palestinu ako Izrael ne pristane na prekid vatre

Vanredna profesorica Filološkog fakulteta Olivera Popović dobitnica je priznanja za poseban doprinos razvoju naučnoistraživačkog rada i međunarodnom pozicioniranju Univerziteta Crne Gore (UCG).
Popović je priznanje na svečanoj sjednici Senata UCG uručio rektor Univerziteta Vladimir Božović.
Kako je saopšteno iz UCG, u prošloj studijskoj godini Popović je objavila četiri naučna rada u prestižnim međunarodnim časopisima indeksiranim u bazama SSCI i A&amp;HCI.
- Kroz analizu italijanske putopisne književnosti i istorijskih izvora, ovi radovi osvjetljavaju percepciju Crne Gore u italijanskoj publicistici, međukulturne odnose i istorijske veze između Crne Gore i Italije, te ulogu putopisa u oblikovanju slike o crnogorskom društvu u 19. i 20. vijeku - navodi se u saopštenju.
Navodi se da je prvi rad "Diskurs napretka u italijanskoj putopisnoj književnosti o Crnoj Gori" objavljen prošle godine u časopisu Primerjalna književnost.
- Drugi rad "Crna Gora u djelima Patrika Mak Svinija de Mašanaglasa" objavljen je iste godine u Journal of Church and State“ - precizirano je u saopštenju.
Dodaje se da je treći rad Popović - "Saradnja između Crne Gore i regije Pulja, 1973-1980" objavljen u Nuova rivista storica, dok je rad "Crnogorske žene u italijanskoj putopisnoj književnosti (1896–1906)" objavljen 2023. godine u Zeitschrift für Slavistik.
Iz UCG su kazali da je Popović akademsko usavršavanje započela 2005. godine, kada je stekla zvanje profesorice italijanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
- Magistrirala je 2009. godine na temu "Tršćanska italijanska periodika do ujedinjenja Italije o Crnoj Gori", pod mentorstvom profesorice Vesne Kilibarde - naveli su iz UCG.
Popović je doktorsku disertaciju pod naslovom "Italijanski putopis XIX vijeka o Crnoj Gori" odbranila 2017. godine na Filološkom fakultetu u Nikšiću, takođe pod mentorstvom Kilibarde.
Ona je od 2005. godine angažovana kao saradnik u nastavi, a od 2019. godine kao docent.
U saopštenju se dodaje da naučnoistraživačko polje Popović obuhvata putopisnu književnost i interjadranske kulturne veze.

Popović priznanje za doprinos međunarodnom pozicioniranju UCG-a

Gost emisije „Jutro sa Majom“ biće crnogorski kantautor Slobodan Kovačević koji će govoriti o muzici svog vremena, koliko ga je oblikovala, koliko je život bez muzike nezamisliv, kao i da li u svojoj djeci, koja se takođe bave muzikom, prepoznaje taj isti žar koji je on imao.
Naša gošća biće srpska muzičarka Ana Štajdohar, koja je nakon ekranizacije singlova „Simulacija“ i „Dobar dan“, predstavila spot i za pjesmu „Uspešna žena“, sa aktuelnog albuma „Psiholuks“.
Gosti/panelisti ove subote su muzičari Mia Kovačević i Boris Božović i Mia Ivanović, pravnica, bookinfluenserka.
Budite uz Televiziju E od devet sati!

Jutro sa Majom: Slobo Kovačević o muzici svog vremena, Ana Štajfohar o novom spotu...

Američko Ministarstvo pravde je u petak objavilo znatno veći broj dokumenata iz istražnih dosijea o Džefrija Epstina, nastavljajući objave u skladu sa zakonom čiji je cilj da se utvrdi šta je država znala o seksualnom zlostavljanju maloljetnica koje je počinio ovaj finansijer i o njegovim vezama sa bogatim i moćnim osobama.
Zamjenik ministra pravde Tod Blanš saopštio je da Ministarstvo u najnovijem paketu objavljuje više od tri miliona stranica dokumenata, kao i više od 2.000 video-snimaka i 180.000 fotografija. Datoteke, koje su postavljene na internet-stranicu Ministarstva, obuhvataju dio od nekoliko miliona stranica koje su, kako su naveli zvaničnici, bile zadržane tokom prve objave u decembru.
Dokumenti su objavljeni na osnovu Zakona o transparentnosti Epstinovih dosijea, usvojenog nakon višemjesečnog javnog i političkog pritiska, kojim se vlasti obavezuju da otvore spise o preminulom finansijeru, kao i o njegovoj povjerljivoj saradnici i bivšoj djevojci Gilejn Maksvel.
- Današnja objava označava kraj izuzetno sveobuhvatnog procesa identifikacije i revizije dokumenata kako bismo osigurali transparentnost prema američkoj javnosti i poštovanje zakona - rekao je Blanš na konferenciji za medije na kojoj je najavio objavu.
Nakon što je Ministarstvo pravde propustilo rok koji je Kongres odredio za 19. decembar za objavljivanje svih spisa, angažovane su stotine pravnika kako bi pregledali dokumenta i utvrdili šta mora biti redigovano, odnosno zacrnjeno, radi zaštite identiteta žrtava seksualnog zlostavljanja.
Među materijalima koji se i dalje zadržavaju nalazi se i dio informacija koje bi mogle ugroziti eventualne tekuće istrage ili otkriti identitete i lične podatke o potencijalnim žrtvama. Blanš je naveo da su sve žene, osim Makvel, uklonjene sa video-snimaka i fotografija koje su objavljene u petak.
Ministarstvo je saopštilo da je broj dokumenata podložnih reviziji porastao na oko šest miliona, uključujući duplikate.
Uoči Božića Ministarstvo pravde je već objavilo desetine hiljada stranica dokumenata, uključujući fotografije, transkripte intervjua, evidencije telefonskih poziva i sudske spise. Mnogi od tih materijala već su ranije bili javno dostupni ili su bili znatno redigovani.
Ti zapisi uključivali su ranije objavljene dnevnike letova koji pokazuju da je Donald Tramp letio Epstinovim privatnim avionom tokom 1990-ih godina, prije zahlađenja njihovih odnosa, kao i više fotografija bivšeg predsjednika Bila Klintona. Ni Tramp, republikanac, ni Klinton, demokrata, nijesu javno optuženi za bilo kakvo nezakonito postupanje u vezi sa Epstinom, a obojica tvrde da nijesu znali za njegovo zlostavljanje maloljetnica.
U paketu objavljenom prošlog mjeseca nalazili su se i transkripti svjedočenja agenata FBI-ja pred velikom porotom, u kojima su opisani intervjui sa nekoliko djevojčica i mladih žena koje su navele da su bile plaćane da obavljaju seksualne radnje za Epstina.
Epstin je oduzeo sebi život u zatvorskoj ćeliji u Njujorku u avgustu 2019. godine, mjesec nakon što je optužen za federalnu trgovinu ljudima u svrhu seksualne eksploatacije.
Tokom 2008. i 2009. godine Epstin je služio zatvorsku kaznu na Floridi nakon što se izjasnio krivim za podvođenje osobe mlađe od 18 godina radi prostitucije. Tada su istražitelji prikupili dokaze da je seksualno zlostavljao maloljetnice u svojoj kući u Palm Biču, ali je kancelarija američkog tužioca pristala da ga ne goni po težim federalnim optužbama u zamjenu za njegov pristanak na blaže optužnice na nivou savezne države.
Godine 2021. savezna porota u Njujorku proglasila je Maksvel, britansku društvenu ličnost, krivom za trgovinu ljudima u svrhu seksualne eksploatacije zbog pomaganja u vrbovanju nekih od Epstinovih maloljetnih žrtava. Ona trenutno služi kaznu zatvora u trajanju od 20 godina u zatvorskom kampu u Teksasu, nakon što je premještena iz saveznog zatvora na Floridi. Maksvel negira bilo kakvu krivicu.
Američki tužioci nikada nijesu podigli optužnice protiv bilo koje druge osobe u vezi sa Epstinovim zlostavljanjem djevojčica, ali je jedna od njegovih žrtava, Virdžinija Roberts Džifri, u sudskim postupcima tvrdila da ju je, kada je imala 17 i 18 godina, slao na seksualne odnose sa brojnim političarima, poslovnim magnatima, uglednim akademicima i drugima, koji su svi negirali njene optužbe.
Među osobama koje je optužila bio je i britanski princ Endrju, danas poznat kao Endrju Mauntbaten-Vindzor, nakon što je skandal doveo do toga da mu budu oduzete kraljevske titule. Andrew je negirao da je imao seksualni odnos sa Giuffre, ali je spor riješio vansudskim poravnanjem za iznos koji nije objavljen.
Džifri je prošle godine oduzela sebi život na svom imanju u Zapadnoj Australiji, u 41. godini života.

Ministarstvo pravde SAD-a objavljuje tri miliona stranica iz svojih Epstinovih dosjea

U organizaciji časopisa Komuna iz Podgorice i Kulturnog centra crnogorskih društava Slovenije“ u multimedijalnoj sali KIC-a “Budo Tomović” u Podgorici održana je promocija drugog, dopunjenog izdanja crnogorsko-slovenačkog rječnika i slovenačko-crnogorskog Slovara, autora Remza Skenderovića i časopisa „Osvrtanja“. Na početku promocije skup je pozdravila njena ekselencija, Bernarda Gradišnik ambasadorka Slovenije u Crnoj Gori koja je istakla da je ovim izdanjima potvrđena dugogodišnja kulturna i jezička veza Crne Gore i Slovenije, a da rječnik nije samo lingvističko sredstvo, već „most između naših jezika i naroda koji jača razumijevanje, saradnju i međusobno poštovanje“. O značaju Kulturnog centra crnogorskih društava u Sloveniji govorio je Vildan Ramusović, jedan od njegovih osnivača i predsjednik Crnogorskog kulturnog društva “Komovi” iz Maribora koji je istakao da je Kulturni centar ustanovljen sa ciljem da podstakne međukulturni dijalog između Slovenije i Crne Gore koji doprinosi jačanju i uspostavljanju novih oblika saradnje u oblasti kulture izmedju dvije zemlje, kao i na promovisanju i očuvanju državnog, kulturnog i jezičkog identiteta Crne Gore u Sloveniji.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260130180136_cf72da3310a718468f9f71bc097392a7779ba32e6533bd435d8ec039990ff038.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260130180136_cf72da3310a718468f9f71bc097392a7779ba32e6533bd435d8ec039990ff038" data-rendition-name="original" width="4000" height="3000" loading="lazy" alt="Sa promocije u KIC-u"><figcaption>Sa promocije u KIC-u(Photo: Komuna)</figcaption></figure>  Kulturolog i publicista mr Željko Rutović istakao je da se koncept časopisa nije zadržao samo u ravni retoričkog iskaza i značaja dijaloga. - Ovdje govore u svojoj vertikali i svom temeljnom iskazu strana pisma utemeljena velikim pjesnicima i misliocima dvaju naroda dvaju država – pjesnika vladike Njegoša i Franca Prešerna – rekao je između ostalog Rutović. Govoreći s lingvističkog stanovišta, prof dr Draško Došljak kazao je da ,,izrada dvojezičnog rječnika omogućava sistematsko bilježenje leksičkih jedinica, njihovih značenja, gramatičkih osobina i upotrebe u kontekstu” uz poruku da je jezik trajni most razumijevanja, dijaloga i zajedničkog evropskog prostora. - Time se doprinosi standardizaciji crnogorskog jezika koji je sa ove tačke gledišta relativno mlad u pogledu savremene normativne kodifikacije. Istovremeno, rječnik omogućava komparativna istraživanja između crnogorskog i slovenačkog jezika, što je značajno za uporednu slavistiku - istakao je on. Autor crnogorsko-slovenačkog rječnika Remzo Skenderović govorio je o Milanu Rakočeviću i Vladimiru Osolniku.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260130180136_31de8beaba87eae3e21489ef7bac1dec74c1455b55be19553357dbef4165e4bd.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260130180136_31de8beaba87eae3e21489ef7bac1dec74c1455b55be19553357dbef4165e4bd" data-rendition-name="original" width="3264" height="2448" loading="lazy" alt="Sa promocije u KIC-u"><figcaption>Sa promocije u KIC-u(Photo: Komuna)</figcaption></figure>  - Rakočević je bio vrhunski intelektualac, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, prevodio sa slovenačkog, češkog, francuskog itd. Mi smo došli do jedne ideje i danas ćemo je iznijeti u ime Kulturnog centra, da se obilježi njegovo ime sa nekim nazivom neke kulturne ustanove u Sloveniji. Mi smo već započeli aktivnosti, tako da sad samo čekamo saglasnost porodice. Govoreći o Osolniku, koji je učestvovao u stvaranju promovisanog broja „Osvrtanja“, istakao je da će se truditi da i njegovo ime obilježe na neki način ističući da je to čovjek koji je doktorirao na Njegošu, a da je bio veliki poznavalac njegovog djela koji je na žalost preminuo u avgustu prošle godine – kazao je Skenderović. Veoma umješno i znalački promocijom je moderirao Radojica Grba, a promocija je održana pod pokroviteljstvom Počasnog konzulata Crne Gore u Sloveniji i KIC-a “Budo Tomović”

Potvrda dugogodišnje kulturne i jezičke veze Crne Gore i Slovenije

Eduard Shishmakov, one of the key figures in the attempted act of terrorism on the day of Montenegro’s parliamentary elections in October 2016, is now responsible, on behalf of Russian intelligence services, for recruiting people from Serbian universities. This was stated in an exclusive interview for Television E by the well-known investigative journalist Hristo Grozev.
Shishmakov, like other agents of Russia’s GRU, after the Bellingcat investigative team he leads revealed their identities in 2018, is now engaged in recruiting new operatives, whom they take to Russia.
- The same people are now training others. And this new wave of sabotage is even harder to detect. It is more difficult to identify someone who is not Russian and is now working for Russian special operations across Europe - Grozev said, having previously exposed in detail the roles of GRU agents Eduard Shishmakov and Vladimir Popov in the attempted terrorism in Montenegro.
The longtime editor at the British investigative outlet Bellingcat also reveals links between Russian regime-connected tycoons, certain organizations, and politicians of the Democratic Front Andrija Mandić and Milan Knežević, who were initially sentenced by the High Court to five years in prison each.
Grozev explains in detail how they uncovered the hidden and parallel identities of GRU agents Shishmakov and Popov, as well as the modus operandi of Russia’s Unit 29155, which carried out a series of operations across Europe.
TVE: In The Christo Files series, you fully exposed GRU agents Eduard Shishmakov, alias Shirokov, and Vladimir Moiseyev, alias Popov, as well as the links between Russian tycoons, pro-regime businessmen, and so-called non-governmental organizations in Montenegro, related to events from September to October 2016 and afterward. Ten years later, Montenegro still has no final judicial truth in this case. In 2019, the High Court sentenced Russian agents to 15 and 12 years in prison, along with 11 Serbian citizens and Montenegrin politicians Andrija Mandić and Milan Knežević, who were sentenced to five years each. In 2024, the High Court acquitted everyone. The Special Prosecutor appealed, and a decision is now pending. Are you surprised that there is still no final verdict in such a politically significant case?
GROZEV: Honestly, I am very surprised. In 2016 and 2017, Montenegro seemed like the only country in the world capable of properly prosecuting GRU crimes - no one else had done that at the time. What later happened in Salisbury with Skripal was two years later. Montenegro was the first country where prosecutors conducted a truly, truly detailed and proper investigation, not only preventing the crime that the Russian GRU was trying to commit by infiltrating the organizers. It was a perfect example of a professional small country conducting a very professional counterintelligence and police operation that many big countries can only dream of.
For me, it is shocking - after that success, with so much evidence collected and presented publicly, which allowed us and other investigators to track and independently confirm those findings. Personally, that investigation also led me to uncover the trail of this entire Russian intelligence unit and their other crimes across Europe.
So after 10 years of revelations about what these people who were in Serbia and Montenegro were trying to do - overthrow a government, and what else they did across Europe: murders, poisonings, explosions - it feels surreal that Montenegro is now pulling back and deciding to say: „Oh no, maybe that didn’t happen“. That feels surreal to me.
TVE: As part of Bellingcat and The Insider, you have exposed everything about GRU agents, not only Shishmakov and Popov, but everyone connected to them, and you have published extensively on Unit 29155. Is this unit still active? Does it still have influence? I’ve read that they had a base in France, near Switzerland. Are they still active?
GROZEV: They were active across Europe. Around 100 of them traveled across Europe for more than a decade, blowing things up, killing people, and operating from a base in France, as you mentioned. But after Bellingcat and The Insider exposed many of them in 2018 - not only individuals but also companies and passport numbers they used - this prevented further travel, because their identities were compromised. Any law enforcement agency could look at their border-crossing data and say: „Okay, this guy has already been here under this passport number from this series“. Even if they tried to come with a new passport number, they couldn’t do so under a new name, because the Schengen visa system does not allow that, they would be caught.
That’s why these people can no longer travel to Europe. They travel to the Middle East. They travel to Turkey. We still see them today. But what did the GRU do when they could no longer send the same people, like Shirokov or Popov, their pseudonyms? When they couldn’t send them, they used them to recruit and train other spies, and most of them aren't Russians.
What Unit 29155 is doing now is that part of the unit is focused on finding students from different parts of the world, bringing them to Russia under the pretense of studying, and training some of them as saboteurs.
For example, I can tell you something that I believe your audience is hearing for the first time - we have not published this - but Shishmakov/Shirokov is responsible for recruiting people from Serbian universities. That is his specialization. He brings them to Russia for recruitment so that at least some of them become operatives.
Other members of the unit are responsible for other countries. One is responsible for Uzbekistan, another for Kyrgyzstan, another for Belarus. That is what they do now. The same people now train others. And this new wave of sabotage is even harder to detect, because these are young, non-professional spies - some do it for money, others want to be spies - and it is harder to identify someone who is not Russian and is now working for Russian special operations across Europe.
TVE: I’ll ask you about the two Russians you mentioned. Popov was involved, as far as I know, in Russian actions in Moldova, similar to those in Montenegro in 2016?
GROZEV: That’s correct. In 2014, before the Montenegro operation, there was an attempt to provoke street protests and create a false perception that Moldova did not want to be part of the European Union. We specifically pointed to that operation. But over the years of investigation, I discovered much worse things he did. He was responsible for explosions at ammunition facilities in Bulgaria in 2012 and 2013. He was also involved in explosions in the Czech Republic. He is one of the most, I would say, successful GRU operatives, with a broad mandate ranging from political interference to blowing things up and carrying out assassinations.
TVE: So you have no doubt that the Russian state is behind the entire operation? That these were not individual acts?
GROZEV: No doubt at all. These people report to one boss. His name is Andrei Averyanov. We see him next to Putin in many, many videos. We see Averyanov traveling around the world as a representative of the Russian Federation. In phone calls we tracked, we see all these people - Shirokov, Popov - speaking daily with Averyanov as part of their job. So no, these are not rogue operatives, this is a government operation.
TVE: After the Serbian government announced that they were arrested in Serbia in October 2016, information emerged that Nikolai Patrushev, then an adviser to Vladimir Putin and former head of Russian intelligence, came to Belgrade and took these two and others from Russian units back to Moscow. Do you have any evidence of that?
GROZEV: Yes, we do. It’s slightly different from how it was reported at the time. But we see that Patrushev arranged a trip to Belgrade for a meeting. And before he traveled, the day before, they sent these spies back to Moscow on a special plane. We see that the tickets were purchased in the middle of the night, just before the flight. So yes, it is clear that there had to be an agreement: send these guys back, and I will come personally to apologize.
TVE: How strong is Russian influence today - not only in Europe, but especially in the Western Balkans?
GROZEV: It is very strong, especially because there are certain high-ranking members of Russian military intelligence who have friends in the region and understand how the region works. There is a senior deputy director of the GRU named Andrei Ilchenko, who has a close associate, &nbsp;I would say a close subordinate, who is actually from Montenegro, lives in Moscow, and is used as an adviser on how to interfere in elections and political processes in Montenegro.
We managed to obtain the phone directory of this Montenegrin GRU associate. And you can imagine how indicative the names and numbers in that directory are. Besides people convicted in 2019 who are now part of the government, unfortunately, we see members of the Serbian Orthodox Church, many pro-religious NGOs, and it is clear that the GRU operates through these organizations and individuals.
TVE: Montenegro’s political scene has changed, and the parliamentary majority is pro-Serbian, close to parties in Belgrade. For example, the President of the Parliament is Andrija Mandić, who led the Democratic Front in October 2016. Is it possible that such political changes could help Russia, given that Montenegro is a NATO member and shares classified information with NATO partners? Is Montenegro, in this configuration, some kind of Russian - or Serbian, but effectively Russian - spy inside NATO?
GROZEV: A difficult question. I am not Montenegrin, but I am very concerned that people we see traveling to Russia, meeting with Russian intelligence agents, and now holding government and parliamentary positions, have access to classified information of a NATO country.
Unless something has changed and they are now against Russia because of the war - maybe that happened, maybe their affinities changed - but at least until the end of 2021, we saw these people traveling to Russia and meeting Russian intelligence agents. That worries me, because this is a perfect situation for Russia. As a NATO country, Montenegro does not need to be expelled from NATO. It should remain inside. That serves Russia’s interest, because they gain access to classified information shared with Montenegro as a member state. Again, I cannot claim they are doing this, but I am concerned because these people had ties to Russian intelligence operatives in the past.
TVE: You have been doing very dangerous work for decades. You live in the United States, and I assume you are on the list of people toward whom Moscow is not exactly friendly. Do you think you are in danger, that your life is threatened?
GROZEV: I don’t think, but I know it is so. I know because there is currently a court case in Austria, where I lived for 20 years, against members of the local intelligence service who were arrested for selling information about me and my family to the Russians. As part of that investigation, it became clear that I was surveilled for almost three years, with attempts to kidnap me. One of those attempts actually took place in Montenegro in 2022. I was there at a conference, and it turned out they broke into my hotel room and tried to steal my laptop and phone. They also had a plan to kidnap me while I was there. So yes, danger is always around the corner. And also in your country in 2022. But fortunately, nothing happened.

Tag: priznanje