Srpska pravoslavna crkva i njen šef, po milosti Vučićevoj patrijarh srpski gospodin Porfirije, pokušali su da sakriju o čemu je bilo reči na sastanku sa masovnim ubicom Vladimirom Putinom i njegovim duhovnim stubom odbrane satanskog zla, patrijarhom Ruske pravoslavne crkve gospodinom Kirilom. Na zvaničnom sajtu SPC pojavilo se par šturih, regularnih saopštenja o putešestviju patrijarha Porfirija i episkopa bačkog Irineja u daleku, ali srpskom srcu blisku Moskvu, na pokolonjenje ruskom diktatoru.
Na osnovu tih birokratskih vesti nije se moglo mnogo saznati šta se zbivalo u Kremlju. Međutim, Kremlj je smatrao da treba obznaniti javno proklamovanu pokornost srpske crkve ruskoj, te jasno izraženu ropsku podložnost srpskog naroda starijem i znatno krupnijem ruskom bratu, pa su objavili transkript razgovora srpske i ruske strane na sajtu Ruske pravoslavne crkve. Ponešto se tu izgubilo u prevodu, a i kremaljski špijuni su skloni šminkanju realnosti, tako da donosimo pravi transkript dijaloga u paklu koji smo dobili posredstvom šestog čula trećeg oka u petoj dimenziji.
Vladimir Putin: Vaša Svetosti! Dozvolite mi da vas srdačno pozdravim u Moskvi, kao i ovde u ovim odajama – ovde vlada posebna atmosfera. Vazduh je ispunjen nevidljivim prisustvom duhovima desetina miliona mrtvih koje su moji prethodnici pobili, ni krive ni dužne. Osećate li kako u vas gledaju milioni uplašenih očiju? Osećate li kako vam mrtvi dahću za vrat? Te odvratne lešine je nemoguće ubiti jednom zauvek, džaba smo se onoliko naradili po gulazima, oni se uvek vraćaju. Ne obraćajte pažnju na njih, navikne se čovek posle nekog vremena.
Veoma nam je drago što vas vidimo. Znam da Srpska pravoslavna crkva daje značajan doprinos jačanju odnosa između naših naroda, koji tradicionalno održavaju najtoplije, najbliže i najpoverljivije savezničke odnose. Dobro vam je poznata priroda tog savezništva: mi naređujemo, vi izvršavate; mi smo gazde, vi ste sluge. I to dobrovoljne. I još ste ponosni na svoje lance.
Već sam rekao da rusko-srpski odnosi uvek imaju poseban karakter, pa tako i danas. To je, između ostalog, zato što nas povezuju snažni, duboki, duhovni zajednički koreni. Ta povezanost zasnovana je na našem zajedničkom služenju duhu pogibli, zloduhu razaranja, anđelu uništenja, Abadonu. I vi i mi dobro znamo kome služimo i kome se molimo, Princu tame, Knezu ovog sveta, simpatičnom đavolku kog oni odvratni zapdnjaci, ogrezli u materijalizam i obezduhovljenost, predstavljaju naivno, kao nekakvo rogato i repato čudovište.
Uvek nam je drago da vas vidimo. Za 9. maj očekujemo predsednika Srbije u Moskvi na svečanostima povodom Pobede u Velikom otadžbinskom ratu. Nipošto u Drugom svetskom ratu. Kao što vam je poznato, za nas postoji samo otadžbinski rat koji je počeo 1941, kad je Hitler prekršio obećanje dato svetom Staljinu i napao SSSR. Ne znam šta mu je to trebalo, mogli su lepo da podele svet na dve sfere, nacističku i staljinističku, na dva konc-logora u kojem bi milijarde bednih ljudskih stvorenja skapavale. Ono što naši vrli predšasnici nisu uspeli da ostvare, nadam se da ćemo ispraviti mi, njihovi naslednici, Donald Tramp i moja malenkost.
Znamo da situacija na Balkanu nije jednostavna, i poznata su nam vaša nastojanja da ojačate poziciju Srbije, uključujući i značaj Sabora Srpske crkve koji ste održali. Kad već niste uspeli da proširite uticaj đ i stvorite Veliku Srbiju topovima i tenkovima, ubicama i haubicama, snajperima i gelerima, treba probati i saborovanjima i duhovnim sredstvima prinude, pomoću takozvane meke moći koja ume i da se stvrdne, po potrebi.
Uvek nam je drago da vas vidimo. Dobrodošli!
Patrijarh Porfirije: Gospodine predsedniče, izvinite, reći ću nekoliko reči – ne govorim tako dobro ruski, ali sve razumem. Vladika Irinej je takođe sa mnom, on govori veoma dobro ruski jezik.
Hvala vam što ste nas primili i čestitam vam Pashu, kad se već mora. Hristos vaskrse! Navodno. Mada ja u to, pravo da vam kažem, ič ne verujem, ali moram da zborim zvaničnu verziju priče, jer me na to obavezuje funkcija koju obavljam. Šta ćete, svi smo mi glumci u velikom svetskom teatru.
Želeo bih da vam se zahvalim za sve što činite na nivou vrednosti. Jer vrednosni temelj – bez vrednosti, bez ideologije – ne ideologije, kao što bi rekli, psihološki, već u suštini – nemoguće je živeti. A vaše vrednosti su naše vrednosti, vaša ideologija je naša ideologija. Učinke tih vrednosti i ideologije možemo videti svakog dana diljem odmetnute Ukrajine koja je odbila da vam se pokori i zato doživljava sudbinu kakvu zaslužuje. Te vrednosti su spaljeni i porušeni gradovi, mrtva deca, pobijeni starci, civili zatrpani u ruševinama zgrada, škola, biblioteka, domova kulture. Te vrednosti su razrušene crkve i druge bogomolje. Zaista ste učinili velika dela u služenju ocu našem, Satani.
Od vere sve zavisi: kako verujemo – takav je naš život, naše reči i tako dalje. A mi verujemo u silu, moć, snagu, razaranje, u atomsku bombu i osveštanog “satanu”.
Vi znate i sami ste rekli da su u prošlosti odnosi naših crkava uvek bili odnosi ljubavi i saradnje između Ruske i Srpske crkve. Mislim da je i danas tako… Da li se tako kaže?
Patrijarh Kiril: Tako je!
Patrijarh Porfirije: Moji prethodnici – patrijarsi Srpske Crkve – u prošlosti su uvek bili povezani sa patrijarsima Ruske crkve. I moj prethodnik, Njegova Svetost patrijarh Irinej, govorio je: nama Srbima treba… Kako je govorio?
Mitropolit Irinej: Samo trenutak, da premotam traku na prislušnom uređaju koji mi je Udba ugradila u mali mozak pre pola stoleća. Rewind, rewind, aha, evo ga: Govorio je da naša mala lađa, ploveći po uzburkanom moru, uvek mora biti vezana za veliki ruski brod.
Patrijarh Porfirije: Želeo sam da kažem da mi osećamo i verujemo da je to istina. Moram da kažem, da biste znali, a vi već znate, ali treba ponovo reći, da srpski narod gleda na ruski narod kao na jedan. Jasno je koji je to narod, onaj veći, silniji, moćniji, brojniji – ruski. Srbi su, dakle, Rusi, samo smo imali nesreću da nas onaj ćopavi Vuk svojom reformom odvoji od matuške Rusije, da prostonarodni jezik uzme kao osnovu za jezički standard, umesto da smo lepo zborili ruskoslovenski, kako kremaljski bog zapoveda. Tu grešku ćemo ispraviti u ovom veku i stopiti se sa velikim ruskim narodom, baš kao što su to učinili i silni emigranti koji su se preselili u Rusiju pre nekoliko vekova i uspešno asimilovali, za razliku od nas nesrećnika u Austro-Ugarskoj koji ostadosmo Srbi pukom greškom.
Ponekad može biti da je nada Srba velika, nada koja više zavisi od Rusije, ruske politike, nego od srpske. Možda je to paradoks, ali to tako izgleda samo onom ko drži do nekakve slobode, a za nas koji vrhunac života vidimo u robovanju Rusiji sasvim je normalno da imamo više poverenja u vas nego u sebe.
Pre dve nedelje bio sam u Jerusalimu i razgovarao sa patrijarhom jerusalimskim, mnogo smo razgovarali. Nije znao da ću biti u Moskvi. I kada smo govorili o pravoslavlju globalno, rekao mi je: Mi pravoslavni imamo jedan adut. Pitao sam: Koji? Vladimir Putin, rekao mi je. Te reči govore sve. Pošto ionako ne verujemo u Hrista, Oca, Svetog duha i ostale trice i kučine, ostaje nam vera u zemaljsko božanstvo, u vas, zato vam se ovom prilikom klanjam do zemlje i ljubim vam svetu desnicu nogu. Jedino ne znam šta ćemo mi mali pravoslavni raditi ako vi, ne daj bože, daleko bilo, pu pu, da ne čuje zlo – jednog dana umrete. Znam, znam, i meni to deluje nemoguće, kako jedini adut pravoslavlja da premine, to ne biva, ali ipak se pronose glasine da ste i vi samo čovek, ma koliko to izgledalo glupo, naivno i nerealno. Oprostite mi za ovaj trenutak slabosti i maloverja, lako je vama kad ste bog, pa ne padate u iskušenja i uninije, ali ja sam ipak samo smrtni čovek, iako sam patrijarh. Jasno je da ćete vi živeti večno. U suprotnom, da ste vi samo čovek, pravoslavlje bi ostalo bez jedinog aduta i bilo osuđeno na propast. Zaista je prava sreća da ste vi bog.
Treba naglasiti da smo vam zahvalni za sve što se tiče vaše podrške i stava vezanog za Kosovo i Republiku Srpsku, i naravno, Crnu Goru – tamo je naš narod, naša crkva. Pomagajte, ako boga znate, nismo mi krivi što nam je propao projekat teritorijalnog proširenja, to je sve plod međunarodne zavere belosvetskih sila sa zlog zapada. Dajte da spasimo što se spasiti da.
Vi veoma dobro znate da bez vaše podrške i podrške Kine ne znam šta bi bilo sa Kosovom. Bio sam tamo za Vaskrs, to je sedište srpskog patrijarha. Molimo vas da ostanete na tom stavu i učinite sve što je moguće. Jer – nezavisno od politike, nezavisno od ljudi, od vesti koje imamo – bez Kosova, mogu reći, i bez Republike Srpske, srpski narod je bez perspektive. Jer mi jedini smisao života vidimo u proširenim teritorijama, u golemoj državi, ne znamo baš šta bismo sa sobom činili na ovom svetu da nije tih težnji za osvajanjem i otimanjem. Ako ostanemo bez tih zemalja, možemo samo kolektivno da se samoubijemo, stvarni ne vidim drugo rešenje.
Naravno, imamo veoma dobre odnose sa predsednikom, i on vam je poslao pozdrav i rekao mi je da će 9. maja biti ovde nezavisno od okolnosti u Evropi i tako dalje. Kao što vam je poznato, ja sam samo formalno vođa crkve, a suštinski sam kurir predsednika Vučića i jedan od viđenijih članova posluge, nešto kao majordom.
Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou. Moja želja i želja većine u našoj crkvi je da u perspektivi, ako bude novog geopolitičkog razgraničenja, budemo blizu u tom ruskom okruženju.
Mitropolit Irinej: U ruskom svetu.
Patrijarh Porfirije: Da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu. Iza gvozdene zavese, u brlogu gde ćemo moći da ovim nesrećnim vernicima radimo šta nam se prohte, da ih šišamo kao ovce i cedimo kao suvu drenovinu, kao što smo i do sada činili. O pravoslavlju smo razgovarali sa Njegovom Svetosti patrijarhom, to je onako, pojednostavljeno. I kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove?
Mitropolit Irinej: Obojena.
Patrijarh Porfirije: Jeste, obojena revolucija, cvetnaja, Vi to znate. Pobunili se neki studenti i par miliona takozvanih građana zbog nekog tričavog ubistva 16 ljudi i sakaćenja još dvoje, usled korupcije, javašluka, nebrige i nestručnosti naprednjačke vlasti, čiji sam verni sluga. Ne znam zašto bi nekome smetalo neko sitno masovno ubistvo? Nisu im smetali onoliki pokolji, hladnjače, progoni, etnička čišćenja, masovne grobnice i genocid, nije im smetalo više od sto hiljada pobijenih, ko zna koliko ranjenih i milioni raseljenih, a sad se kurobecaju zbog nekog zanemarljivog broja mrtvih i osakaćenih. Odmah se vidi da tu nisu čista posla, sve je to plod tuđinskog uticaja.
Nadam se da ćemo to iskušenje pobediti, kao što bi rekli. Jer znamo i osećamo da centri moći sa Zapada žele da ponište identitet srpskog naroda i kulturu. Naravno, reč je o vrlo usko shvaćenom identitetu i kulturi, to je identitet koji nam je darovao Ratko Mladić, to je kultura smrti, ništa drugo &nbsp;iz srpske tradicije ne priznajemo, pogotovo ne neke prosvetiteljske i emancipatorske, oslobodilačke, antifašističke sadržaje.
Hvala vam, što bi rekli, i neka vam Bog da snage, mudrosti. Naše molitve su uvek sa vama, i nadam se da Gospod pomaže. Pardon, Satana.
Vladimir Putin: Vaša Svetosti, govorili ste o identitetu. Tim se bavi crkva uopšte, a Ruska pravoslavna crkva pod vođstvom Njegove Svetosti patrijarha moskovskog i cele Rusije. Njegova Svetost patrijarh ulaže mnogo napora da bi ojačao naše tradicionalne vrednosti, naša duhovna načela sažeta u kratkim izrekama: Udri i ubij, zgromi i polomi! Ubij, zakolji da ništa ne postoji!
I uvek, kada se sastajemo, pominjemo i govorimo o našoj braći po pravoslavlju, i to je stav Njegove Svetosti. Uvereni smo da i u razgovorima sa vama o tome stalno govori.
Vaša Svetosti!
Patrijarh Kiril: Dubokouvaženi Vladimire Vladimiroviču, oče i bože naš!
Veoma sam radostan što je ovaj sastanak održan. Od svih pomesnih pravoslavnih crkava, Srpska je najbliža Ruskoj crkvi – po kulturi, po jeziku. Pa i ako govorimo o istoriji: naše zemlje nikada nisu ratovale, a ako su ratovale, onda samo rame uz rame protiv nekog drugog. Dobro, par puta smo žestoko zeznuli Srbe, dali smo njihove zemlje Bugarima, ali znate kakvi su Srbi – vazda ropski nastrojeni prema Rusima, oprostili bi nam i kad bismo ih sve pobili, a kamoli ovakve sitnice.
Dobro, hteli smo i da ih porobimo 1948, nismo uspeli, pobuniše se zlikovci, jer ih je predvodio onaj Hrvat Tito, ali zato danas ispravljamo tu grešku. Danas bi patrijarh Porfirije i njegov šef Aleksandar Vučić potpisali Rezoluciju Informbiroa. Ma šta potpisali, sami bi napisali tekst Rezolucije, dobrovoljno se samokritikovali i izvršili sepuku, jer nisu bili dovoljno pokorni velikom ruskom bratu.
I ta ljubav prema Rusima, prema ruskom narodu, prema Ruskoj crkvi, ona je organski ugrađena u kulturu Srbije, srpskog naroda. Zato su za nas to najbliži prijatelji, naša braća – i po duhu, i po životnoj filosofiji. Jer i mi i oni nemamo pojma šta bismo sa sobom, ni u šta ne verujemo osim u silu i moć, jedini smisao života vidimo u otimanju, samo da se ne bismo suočili sa sobom. Resantiman, osvetoljubivost, ogorčenost – to su osnovni sastojci i naše i njihove duše koja je zato u stalnom ratnom stanju.
A ako uzmemo istoriju, srpski narod i Srpska crkva nikada nisu izdali Rusiju, mada je bilo nekih primera koji su se nešto kurobecali, ali to ćemo sad zanemariti. Neke slovenske zemlje, nećemo ih pominjati, pod uticajem moćnih militarističkih zapadnih snaga menjale su svoju orijentaciju na neko vreme, potom su se kajale, ali su je menjale. Ima tih nekih slovenskih narodića koji odbijaju da priznaju kako je Rusija gospodar celog slovenskog sveta, a da je uloga sitnih naroda svedena na služenje Rusiji. Hoće gospoda da budu slobodna, budale. Srbi to nikada nisu činili. Ta ljubav prema Rusiji, ona je, možda, čak ugrađena u gene srpskog naroda, jer ima taj neki deo DNK zadužen za ljubavna osećanja prema drugim narodima, i to celim, prema svakom pripadniku ruske nacije, to mi moj unutrašnji biolog i genetičar govori iz malog mozga.
Sve to se veoma odražava i na međucrkvene odnose. Mi smo uvek u jednomisliju. Mislimo kao jedan, a on zebe od mnogo mišljenja. Jasno je, mnogouvaženi, uzvišeni Vladimire Vladimiroviču, da ste vi taj jedan koji je zadužen za mišljenje, a da smo svi mi ostali papagaji koji ponavljaju vaše reči. I kada na međupravoslavnim platformama dođe do nekih diskusija, uvek osećamo podršku Srpske crkve.
I onda, naravno, želeo bih da kažem da su Srbi, naravno, zapadnije od nas, tako je Gospod odredio. To je crkva koja se licem u lice susreće sa zapadnim svetom, od koga je, verovatno, dobila i dobijala mnogo korisnog u naučnoj i kulturnoj oblasti. Ali ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim – to je sve demonsko. Čist demonizam, što se vidi po tome da oni uopšte ne žele da budu deo Ruskog sveta koji bi se protezao od Lisabona do Vladivostoka. Mi malo ubijamo neke civile, silujemo, pljačkamo, osvajamo susedne zemlje, ubijamo novinare, intelektualce, aktiviste, opozicionare – a oni odmah skoče i ogovaraju nas. Odmah se vidi da su to nemoralni demoni.
Patrijarh Porfirije: Da, da, evo klimam glavom da potvrdim, baš sam uvežbao klimoglav, imam mnogo iskustva sa Vučićem.
Patrijarh Kiril: Zašto demonsko? Zato što je zadatak demona da čovek izgubi razliku između dobra i zla. Nema je. Postoji alternativa ponašanja. Crkva kaže: ovako se ne sme postupati. I reč Božja kaže: ovako se ne sme postupati. Na prime, Bog kaže: Ne ubij! Mi, doduše, ubijamo, ali u skladu sa Božjom zapovešću: Ne ubij, ako ti savest nije mirna pred tvojom nacijom. To je, doduše, smislio onaj fašista Hajnc, ali je očigledno da je bio bogonadahnut. A savremena sekularna kultura kaže: zašto ne, čovek je slobodan da postupa onako kako želi, to je jednostavno sloboda izbora. Kod nas toga nema, svi ima da postupaju onako kako kaže bog Putin. On određuje šta je dobro, a šta zlo. A na zapadu toga nema, nego svako radi šta hoće. Čista anarhija demonskog karaktera. Ovaj pristup uništava moralne osnove ljudskog postojanja, a za tim mogu uslediti strašne civilizacijske katastrofe. Jer ako čovek shvati da je slobodan, da nije rob, onda smo mi, kasta gospodara, direktno ugroženi. Šta će mi život ako ne mogu da gospodarim nad stotinama miliona robova? To nije život, to je besmislica.
Ljudi koji su danas ovde, za ovim stolom, i Njegova Svetost i vladika Irinej, oni su zaista duhovni vođe svog naroda koji se nije ni za šta pitao, njih dvojicu nije birao verni narod za lidere, već mala grupa povlašćenih episkopa o svemu odlučuje, jer je to u skaldu sa tardicionalnim vrednostima koje čiuvamo. Ta narodna stoka ne sme ni o čemu da odlučuje, kakva crna demokratija, gde bi nas to odvelo, to je čist satanizam. I znam kakvi su dobri odnosi u njihovim srcima prema Rusiji i lično prema vama. Njih dvojica prosto gore od ljubavi prema vama, dobro je što se sastajemo na javnom mestu, pred kamerama, da ste vas trojica sami u sobi, u intimnoj atmosferi, ko zna kako bi se to završilo, možda i nekim orgijama.
Zato je za mene danas emotivno veoma uzbudljiv događaj, zaista nadahnjujući – to što smo se svi sreli. Ali nadam se da će za tim uslediti neke dobre posledice u razvoju odnosa Ruske crkve sa Srpskom i Srbije sa Rusijom. Odnosno, nadam se da će nam Srbija i Srpska crkva biti još pokornije nego do sada, jer mi boljih i poslušnijih robova nemamo.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Dijalog u kremaljskom paklu

Postoje mišljenja da religijom treba da se bave samo vjerujući ljudi i da ljudi koji ne vjeruju u postojanje nikakvog nadnaravnog kreativnog uma, koji ne vjeruju u dušu koja nadživljuje tijelo i ostala metafizička čuda, ne mogu spoznati smisao vjere, te samim time su nekompetentni u bavljenju njome. Ili, uprošćeno rečeno, samo ako vjeruješ u postojanje Boga tek tada bićeš svjestan njegovog prisustva. Ako bi pošli od toga da evharistijskim ritualima sa naforom i gutljajem vina vjernik zaista vjeruje da uzima Hristovo tijelo i njegovu krv, onda smo blizu da je ta teza i tačna. Inače, kako bi racionalno biće u kolutiću hljeba i gutljaju vina vidio bilo što drugo, taman da se pojavi sam Isus Hrist da ih dijeli? Potonji Uskrs je definitivno postao vaskrs, iako sam prelistavao staru beogradsku štampu u kojoj se taj dan stalno pisao kao Uskrs. Što će reći da se, uz „plivanje za časni krst“, klečanje i bauljanje po zemlji, ljubljene popovskih ruku, nazivanje popova očevima, ... stvara nova hiljadugodišnja tradicija u mantijaškom svijetu - vaskrsnuće vaskrsa. Naša tri ljubljena predsjednika - države, vlade i parlamenta su i oni založili malo Hristovog tijela i napili mu se krvi. Njihova je vjera utemeljena, ne u Hristovoj crkvi, o tome nemaju pojma, već u vjeru u svetosavske apostole. Original srpske. Toliki su Hristovi sljedbenici da je prvi premijer „oslobođene Crne Gore“ čak brda pomjerao, pobrkao vjeru i sujevjerje, Radoja sa nekadašnjim ministrom Aleksandrom Damjanovićem, kor sa horom, ... na kraju je pobrkao i državu. Čudo svetosavska vjera čini. <h2>Jeres</h2> Mada, dok god ne idu da ih mrtvačke kosti, ili mošti što bi se pravoslavno reklo, liječe, no se liječe u Kliničkom centru, tanka mi je ta vjera. Sve se nešto bojim da su pionirske marame, sletove i štafete zamjenili suvim granjem, farbanim jajima i crkvnim ritualima. Da ne rečem evharistijom. Mada je funkcija ista, rituali tu služe da se đeca prime na sladoled i šarenu lažu. Ili se to zove ulaganje u budućnost, u stanove, džipove, poneki i izgori, đavo ga izgorio, zlatne slavine, italijanski namještaj, skupocjenu, firmiranu vladičansku ili episkopsku odoru i svašta nešto, što bi rekle zaslužne umjetnice sa TV Pinka. A i vjeronenauka dobro dođe u državnim školama. Biće to dobri izvori prihoda jednog dana, a i „uzorni“ Srbi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250427070452_2d438d31e63aabd7cc32298015b3de32550d36260d446a24f35ec114c97d088d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250427070452_2d438d31e63aabd7cc32298015b3de32550d36260d446a24f35ec114c97d088d" data-rendition-name="original" width="890" height="676" loading="lazy" alt="Vozni parh Porfirijev "><figcaption>UŽIVAJU U LUKSUZU: Vozni park patrijarha srpskog, episkopa i vladika enormne vrijednosti</figcaption></figure>  Iako se trude, svetosavski apostoli, čak i sa podnošenjem krivičnih prijava, u XXI stoljeću i nominalno sekularnoj državi ne mogu nikome stavljati flaster na usta, niti uskratiti pravo bilo kome da se bavi ulogom religije u oduzimanju budućnosti društvu. Tim prije, što smo nesumnjivo kompetentniji i teološki obrazovaniji od, slobodno se može reći, kompletnog klira u Crnoj Gori. Recimo, mi znamo da je bavljenje sekularnim u crkvi jeres. I to velika jeres! Oni ne znaju! Kažu, nama je dozvoljeno sve što je dozvoljeno svakom čovjeku? E pa nije. Nije ni pucanje iz kalašnjikova, ni bavljenje politikom, ni širenje velikosrpskog nacionalizma, ni širenje podjela, mržnje, uživanje u luksuzu, bavljenje biznisom, građevinskim, turističkim i ostalim, .... nije! Nije ni stalno pominjanje kapele Karađorđevića, koja bi, tobože, smirila duhove kao simbol okupacije i nestanka Crne Gore kao države, jer je to bomba koja bi zapalila Crnu Goru. Osim toga, nezakonito je bilo što graditi pored mauzoleja na Jezerskom vrhu i krivično se, u tom slučaju, odgovara zbog narušavanja zaštićenog spomenika kulture. Nego, kad smo kod smirivanja duhova, nikako da nam slavno ime Joanikije saopšti ko su bili terapeuti iz njegove crkve koji su „liječili“ masovne ubice na Cetinju? Da vidimo čiji su se to duhovi zaigrali oko kapele Karađorđevića? Što se duhova i duhovnosti tiče, nema krimosa koji ne nosi oko vrata i na retrovizoru skupocjenih kola krstaču. Naivno vjeruju da će im sačuvati živote. Takođe, nikada više kriminala nije bilo u Crnoj Gori otkad zamijenismo petokraku krstačom. Ne pomaže ni gradnja deset crkava po glavi stanovnika? Naprotiv! <h2>Jevanđelje</h2> Dok vam gore džipovi od sto hiljada eura i dok svojim kupovinama održavate rentabilnim salone automobila, malo ću vam čitati djelove iz jevanđelja, jer dok ih vi blagogagoljite tobožnjim vjernicima, ni njima ni vama ne uđe ništa u glavu što pročitate: „Zato vam kažem: Ne brinite se dušom svojom što ćete jesti, ili što ćete piti; niti tijelom svojim, u što ćete se odjenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i tijelo od odijela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice, pa Otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? ... Pa kada travu u polju, koja danas jeste, a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva, a kamoli vas, malovjerni? Ne brinite se, dakle, govoreći: Šta ćemo jesti, ili šta ćemo piti, ili čime ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaše nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se, dakle, za sjutra, jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.“ (Besjeda na Gori, Isus Hristos, Matej, 6:25-34).  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113080136_944473c25d30d12d6e20ab29aa6b317ae5b33faa83f154e8e68923e44a24c96c.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250113080136_944473c25d30d12d6e20ab29aa6b317ae5b33faa83f154e8e68923e44a24c96c" data-rendition-name="original" width="500" height="403" loading="lazy" alt="Automobil Miajlo Backović"><figcaption>POSLUŠAJTE MALO JEŠU IZ NAZARETA, MANITE SE DŽIPOVA: Skupo, zapaljeno vozilo popa Mijajla Backovića(Photo: Privatna arhiva/RTNK)</figcaption></figure>  Poslušajte malo Ješuu iz Nazareta, manite se džipova pa vam neće gorjeti, manite se skupih firmiranih drangulija na sebi, luksuza, biznisa, ... Budite kao 'tice na grani pa će sjutra brinuti za vas. No što ćete mučenici, takvi kakvi ste, ako se Ješua ponovo pojavi među vama? Pa počne da vas preslišava? Biće to najveće biološko gorivo na nebesima. <h2>Kanoni</h2> Prvi čovjek Beogradske patrijaršije, tzv. Vučićev Dugin i Vučićeva Zaharova, prije nekoliko dana posjetio je botoksiranog cara Rusije da mu prenese podršku za što više mrtvih Ukrajinaca i poruku srpskog cara da će obojena revolucija uskoro pasti kao one kule u Njujorku. Još i da će geostrateški Srbija biti dio „ruskog sveta“ kad botoksirani car potamani sve liberalne ideologije svijeta. Uz nemalu pomoć Donalda Daka. Svekoliko pobunjeno srpstvo je sa razočarenjem primilo navode o „cvjetnoj“ revoluciji, poneko i o „ruskom svetu“, ali nikoga ne takoše riječi o sudbini Crne Gore, BiH i Kosova u toj novom geostrateškom vodvilju po notama botoksiranog cara? Što će reći, obrni - okreni, ko god sjedne za volan Srbije ima namjeru da usput ukrca Crnu Goru. Ovi ostali neka se sami brane. To su vam one kokarde i ostala znamenja koja šetaju Srbijom i do Strazbura i koja oživljavaju vremena kad su se kvinsliške fašističke sluge preporodile u antifašiste. Izbor prvog čovjeka Beogradske patrijaršije početkom 2021. godine najbolji je dokaz da Bog nema ništa sa tim izborom. Osim ako Vučića ne smatramo bogom. Zna se da su Srpska crkva i srpska država nokat i meso, te da je Srpska crkva produžena ruka velikosrpske, imperijalne politike. Izabrani prvi čovjek Beogradske patrijaršije, nakon toga, izabrao je prvog čovjeka Cetinjske mitropolije. Što će reći da mu je on gazda. A pošto je njegov gazda prvi čovjek Srbije, to znači da je prvi čovjek Cetinjske mitropolije podređen prvom čovjeku Srbije, tzv. prvorođenom, ka svojem gazdi. Pa se postavlja piatnje ko je taj bog koji postavlja božje apostole po Crnoj Gori i po kojim kriterijuma. Pamet, obrazovanje, ljepota, ... ta manite me. Đe se đedoše oni kanoni koji uređuju pitanja pomjesnih crkava? Pokojni Mirko Đorđević, poznati sociolog religije, reče: „Logika pravoslavnih crkava je – na čitavom istoku – i nepisano pravilo: svoja nezavisna država i svoja nezavisna autokefalna crkva“. Baš me zanima đe je pokojni Mirko viđeo logiku u SPC? Oni imaju vrhovni zakon sa samo dva člana: prvi, SPC je uvijek u pravu, drugi, ako ima nekih nedoumica primjenjuje se prvi član. Kad je Srbima trebalo da prisvoje sve pravoslavne crkve u novostvorenoj KSHS 1920. godine sinulo im je da je dobro pozvati se na kanone. A kad im kanoni ne idu u prilog onda su oni prevaziđeni ili važe samo uz saglasnost nadređene crkve. U „Glasniku“’, Službenom listu Srpske pravoslavne crkve br. 1., g. I, od 1/14. oktobra 1920. g. na strani 102 stoji napisano: „Slično tome postupalo se i kod osnivanja nacionalnih autokefalnih oblasti u svima pravoslavnim državama. Tako su uzdignute katedre na stupanj autokefalne arhiepiskopije u prestonim u Srbiji, na Cetinju za crkvu u Crnoj Gori, u Bukureštu za Rumuniju, u Sofiji za Bugarsku, a u Rusiji dignut je arhijerejski presto druge prestonice u Moskvi na stupanj patrijaršije“. U zapisniku zakonodavnog odbora Sv Arhijerejskog Sabora Beogradske mitropolije, održane u Beogradu 3. (16) septembra 1920. pod predśedavanjem Dimitrija, Arhiepiskopa Beogradskog i Mitropolita Srbije, budućeg prvog srpskog patrijarha, na kojoj se raspravljalo o ujedinjenju svih pravoslavnih crkava u jednu, napisano je: „Po odredbama svetih kanona osnivanja najviših crkvenih oblasti u jednoj državi i odnosno u njenoj najvećoj oblasti biva tako, da se katedra prestonice odnosno metropole najveće oblasti podiže na najveći jerarhijski stupanj. Tako pravilo 17, Halkidonskog Sabora određuje da razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građevinskom“ (misli se na građansko). Da ne zaboravimo i 48 pravilo Tulskog sabora! Pretpostavka svih društvenih transformacija trebalo je da bude sposobnost društva da zasnuje konsenzus o temeljima države i demokratije koji bi, posredstvom legitimnih i efikasnih institucija vladavine prava, civilnog društva i demokratske kulture, omogućio održivu izgradnju demokratske nacije. Onog trenutka kada se svetosavska dogma infiltrirala u Crnoj Gori mi smo izgubili normalnost i kontinuitet u razvoju sopstvenog identiteta, sa akterima, uvjerenjima, interesnom i ideološkom dinamikom, koja je izgubila autentičnost prostora i proizvela brojne kontroverze i društvene raskole. Epilog - sada o našem ontološkom biću odlučuju genijalci iz Krnje Jele.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025012508010_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025012508010_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f" data-rendition-name="original" width="758" height="506" loading="lazy" alt="DA LI JE ČITAO BOŽIDARA VUKOVIĆA: Joanikije Mićović"><figcaption>POD VUČIĆEVIM PATRONATOM: Joanikije Mićović(Photo: MCP)</figcaption></figure>

Slobodan Jovanović

Ko nam bira apostole?

Na nepodnošljivo ružan i potkazivački način govoriti o srpskoj pobunjenoj mladosti, studentima i svim drugim građanima, koji ovih mjeseci razbijaju okove autoritarizma u Srbiji, i to pred predsjednikom druge države, vrhunac je beščašća i nedostojnosti – ocjenjuje istoričar Milivoj Bešlin, osvrćući se na nastup, izrečene stavove i kvalifikacije o “obojenoj revoluciji” patrijarha srpskog Porfirija u Moskvi, pred ruskim državnim i crkvenim rukovodstvom.
Da stvar bude gora, navodi Bešlin, Porfirije ne samo da je „vrlo jasno rekao da bi Srbija trebalo da bude dio Putinovog projekta tzv. ruskog svijeta“, već je mnogima promaklo da je on „govorio i u ime Bosne i Hercegovine i Crne Gore, suverenih država“.
- Obećavajući Vladimiru Putinu da će mu na tacni dati i ove dvije države, kao dio nekakvog zamišljenog projekta ‘ruskog svijeta’, patrijarh je nanio neoprostivu sramotu i sebi i Srbiji – i to će ostati upisano kao svjedočanstvo i jedan od najgorih akata sluganstva u istoriji srpskih crkvenih velikodostojnika - poručio je Bešlin za portal „Simptom“ i dodao da je riječ o sluganstvu „ne samo prema Putinu, nego i prema Vučiću, za kog je išao u Moskvu da prokrči put na paradu, 9. maja“.
Prema njegovim riječima, činjenica broj dva koja je promakla mnogima jeste i da su, bez ikakvih moralnih skrupula, dvojica arhijereja SPC – Porfirije i Irinej (Bulović) – otišli na noge i „ljubili skute“, kako je naveo, „optuženom ratnom zločincu“.
- Snishodljiv pristup Putinu, sa moralne strane, nešto je rijetko uporedivo sa bilo čim i krajnje neprihvatljivo. Mislim da je čin Porfirija (Perića) možda istorijski uporediv sa administratorom patrijaršijskog trona za vrijeme nacističke okupacije – Josifom Cvijovićem, kao gubernatorom na mjestu SPC, u situaciji kada je tadašnji patrijarh Gavrilo Dožić bio interniran. Možda ovo nekom zvuči kao teška paralela, ali Porfirije i Irinej su otišli da služe ‘zločinačkom režimu’ - naglašava Bešlin.
„Obojena revolucija“ kao patrijarhov narativ u Moskvi, a ni riječi vrha Crkve o mučkom napadu s leđa – soničnim ili nekim drugim oruđem – na mirne građane dok je trajao 15-minutni pomen stradalima ispod nadstrešnice u Novom Sadu, za vrijeme protesta 15. marta u Beogradu?! Bezlične i blijede osude napada na studente i ostale građane na ulicama; probijanje i povređivanje građana na raskrsnicama itd., sa željom da se smire strasti, ali bez upiranja prstom u stvarne krivce, inspiratore i nalogodavce tih nepočinstava?!
Ćutanje vrha Crkve na sve pomenuto Bešlina nimalo ne iznenađuje, jer je – kaže – sve izgovoreno u Moskvi „jednako sramotno kao ćutanje na sve ovo nasilje u Srbiji prema mirnim građanima i krajnje miroljubivim studentima“.
- Patrijarh govori jezikom ‘Informera’, najgore huškačke propagande Vučićevog režima. Nikada se vidljivije u modernoj srpskoj istoriji nije očitovala takva nesamostalnost jednog poglavara SPC. Očigledno je da Porfirije ima nalogodavca u vidu Aleksandra Vučića, čijim jezikom govori, ali da osim njega ima i mentora iznad glave – onog koji je sjedio pored njega u Moskvi (vladika bački Irinej). Možemo reći praktično ‘maloletni patrijarh’, jer se nismo do sad susrijetali sa poglavarom SPC koji mora da ima s jedne strane političkog šefa, a s druge mentora koji ga vodi za ruku i strogo kontroliše šta će ovaj da izgovori! – ukazao je Bešlin i primijetio da je novoj epizodi podaništva u Moskvi Porfirije pridodao i “loš govor ruskog”.
- I to će ostati zapisano. Bez stigme sadašnji patrijarh neće moći da prođe kada jednog dana padne Vučićev režim – kazao je Bešlin.
Na pitanje da li očekuje, usljed svega, neka unutrašnja previranja u okviru Crkve, s obzirom na činjenicu da postoje i progresivniji glasovi i struje unutar SPC koji su se ograđivali od saopštenja Informativne službe SPC i stajali na strani studenata i pobunjene mladosti, Bešlin kaže da je Crkva poprilično “konzervativna i zatvorena institucija, ali je evidentno da patrijarh, time što je unizio i sebe i SPC, jeste diskreditovan i njegov kredibilitet je nepobitno urušen”.
- Ne znam sličan slučaj da je jedan patrijarh imao tako slab i nizak uticaj u društvu i unutar same Crkve. I do mene dopiru neki glasovi da ne samo episkopi nego i sveštenstvo gaji prezir prema Porfiriju. Da li će se to nezadovoljstvo očitovati na predstojećem Majskom saboru SPC i(li) moći artikulisati kao neko organizovano nezadovoljstvo – vidjećemo - zaključuje Milivoj Bešlin.

Bešlin: Porfirije na tacni Putinu posluživao Crnu Goru i BiH suverene države

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je večeras da uskoro planira put u Sjedinjene Američke Države, gdje bi trebalo da razgovara sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom. 
 
Kako je naveo gostujući na televiziji Informer, dobio je poziv da prisustvuje Republikanskom nacionalnom komitetu početkom maja.
- Mislim da ću dva ili tri putra imati priliku da razgovaram sa predsjednikom Trampom - kazao je Vučić, prenosi FoNet.
Naveo je da ima potvrdu za susrete sa svim važnim republikancima.
Vučić se osvrnuo i na posetu patrijarha Porfirija i vladike Irineja Rusiji, istakavši da im se divi zbog hrabrosti, jer „shvataju srž i suštinu srpskih nacionalnih interesa“.
<h2>Negira istraživanje CRTE</h2>
Predsjednik Srbije večeras je takođe odbacio istraživanje Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) po kom oko 60 odsto građana Srbije podržava proteste i studente.
Po najnovijem istraživanju CRTE učinak Vučića na funkciji predsjednika Srbije negativno je ocijenila svaka druga osoba.
Vučić je za televiziju Informer kazao da CRTA „nikada nije radila istraživanja“ niti, kako je kazao, zna da ih radi.
Beta prenosi da je u sličnom kontekstu je ocijenio i istraživanja Nove srpske političke misli Đorđe Vukadinović, te dodao da ih on i ne radi već, kako je naveo, samo upiše brojeve koji mu odgovoraju.
Kazao je da je Vukadinović uoči ranijih izbora naveo da se Srpska naprendna stranka nikada neće vrati na podršku građana od 40 odsto i da je daleko ispod toga, a da su, potom, osvojili više od 49 odsto.

Vučić najavio razgovor sa Trampom, Porfiriju i Irineju se divi zbog „hrabrosti“

Nije zvučni, ali su poput topa odzvonile riječi partijarha Porfirija, izrečene u Moskvi, a u prisustvu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Da nije na strani studenata u blokadi - jasno je iz njegovih prethodnih izjava, a sada je aktuelnu situaciju u Srbiji i on prvi put nazvao obojenom revolucijom. Spreman da mu se svo nebo sruči na glavu da bi 9. maja video ovakvo nebo nad Rusijom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042323044_9cdba65c686679038a0e059f6060b55ef5906e2e3dda4db33dda2a530c245db1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025042323044_9cdba65c686679038a0e059f6060b55ef5906e2e3dda4db33dda2a530c245db1" data-rendition-name="original" width="1536" height="1024" loading="lazy" alt="Nebo u bojama trobojke "> </figure>  Predsjednik Srbije za sada ostaje pri odluci da Dan pobede nad fašizmom provede u društvu Vladimira Putina. U društvu predsjednika Rusije, to je potvrdio i srpski patrijarh. - Imamo veoma dobre odnose sa predsjednikom, i on vam je poslao pozdrav i rekao mi je da će 9. maja biti ovdje nezavisno od okolnosti u Evropi i tako dalje - izjavio je patrijarh Porfirije. Na momente djelujući više kao Vučićev, nego božji izaslanik, poglavar Srpske pravoslavne crkve prvi put se jasno i bez uvijanja odredio prema studentskim protestima koji traju skoro pola godine. - I kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove? - upitao je patrijarh. - Obojena - odgovorio je mitropolit Irinej. - Obojena revolucija, Vi to znate. Nadam se da ćemo to iskušenje pobijediti, kao što bi rekli. Jer znamo i osjećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu - nadovezao se Porfirije. - Ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim, to je sve demonsko - izjavio je patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril. - Da - složio se Porfirije. Slušajući baš ovaj deo razgovora dvojice patrijarha, profesor FDU Janko Baljak bio je, kaže posramljen. - Gdje se poglavar SPC obračunava s mladošću ove zemlje, gdje govori o demonima, a sjedi sa jednim od najvećih demona u čovječanstvu. Zaista jedan „slugeranski“ nastup poglavara SPC u inostranstvu - navodi Janko Baljak, profesor FDU. I ne jedini takav, jer u 18 minuta razgovora, srpski patrijarh prepričao je Vladimiru Putinu šta su on i jerusalimski patrijarh, razgovarajući o pravoslavlju globalno, nedavno zaključili. - Rekao mi je: mi pravoslavni imamo jedan adut. Pitao sam: koji? Vladimir Putin, rekao mi je. Te reči govore sve - rekao je Patrijarh Porfirije, poglavar SPC. Ovo je očajna manifestacija provincijelnog autokolonijalizma, kaže teolog Vukašin Milićević. Nedopustivo poniženje za svakog ko SPC osjeća svojom, ali i uvredljivo za srpsku nacionalnu čast koju su nam, ističe, studenti povratili. - Ako je do sada možda i bilo nekog prostora za sumnju da li je partijarh član ovg kartela koji je uzurpirao Srbiju ili je njegov talac. Mislim da od juče nema nikakvog prostora za sumnju. I jasno je da on tamo nije otišao kao izaslanik SPC i srpskog naroda, već kao član, izaslanik i emisar ovog režima“, objasnio je Vukašin Milićević, teolog. U crkvenoj diplomatiji, ova posjeta, dodaje Milićević, totalni je fijasko. Ali to s crkvom nije ni imalo veze, zaključuje. Jer govoreći o mogućem novom geopolitičkom razgraničenju, srpski poglavar rekao je da je njegova i želja crkve da u tom razgraničenju Srbija ostane u ruskom okruženju, na šta je mitropilit Irinej precizirao „u ruskom svetu“.

Porfirije s Putinom više kao Vučićev, nego božiji izaslanik: „Nedopustivo poniženje za svakog ko SPC osjeća svojom“

Sve “čari” predizborne šutnje koja je kršena na mnogo načina, a predvodili su je prvi čovjek Srpske pravoslavne crke Porfirije i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, iako duboko nedemokratske i protivzakonite u građanskoj Crnoj Gori, nikad neće biti sankcionisane i pored brojnih tačnih ocjena kako njihove aktivnosti prečesto nemaju mnogo veze sa propovijedanjem i širenjem Hristove vjere.
Naprotiv, više će se analizirati i promatrati kao dio tradicionalnog i sveprisutnog folklora, kao što je na primjer skidanje srbijanskih tablica sa automobila u toku samog izbornog dana. Bilo da se radi o najnovijim lokalnim izborima u Podgorici ili Kotoru ili nekim budućim, možda parlamentarnim, a možda i ponovljenim lokalnim.
<h2>Izbori ili popis stanovništva</h2>
Sve je to već viđeno i ponovljeno više puta ne samo u Podgorici ili Boki Kotorskoj u Crnoj Gori nego diljem svega onoga što smo doskora gurali u sintagmu “zemalja sa brdovitog Balkana”.
I sve će to biti zaboravljeno i unaprijed oprošteno jer će poslije izbornog dana biti važnije posložiti političke kockice “ko će s kim” ili “ko može s kim” u kojima im ni vjerske poglavice ovaj put izgleda neće mnogo pomoći. Ili možda hoće.
Jer je identitetsko pitanje, posebno u Crnoj Gori, svedeno na pitanje odnosa nacije i vjere, te pripadnosti određenom nacionalnom ili religijskom kolektivitetu, navodno daleko važnije od političkih, ekonomskih, kulturnih, vjerskih (ne mora ovim redoljedom) i drugih interesa različitih grupa i pojedinaca.
Zbog toga će politička činjenica kako je u oba spomenuta grada čak četiri godine poslije obaranja režima Mila Đukanovića uz zdušnu (zlo)upotrebu i crkve i vladika i vjernika, upravo njegova Demokratska partija socijalista ubjedljivi pobjednik, bez obzira hoće li se ili neće u krajnjem ishodu domoći kormila upravljanja Podgoricom i Kotorom – ostati u sjeni najavljenog objavljivanja jednog drugog izjašnjavanja, onog na prošlogodišnjem popisu stanovništva za koji je kampanju u ime SPC vodio niko drugi nego, kakve li koincidencije, partijarh lično.
Svakom je znano kako u Crnoj Gori i ne samo u Crnoj Gori popis stanovništva nije obično statističko pitanje nego mnogo više od toga, zapravo političko pitanje najvišeg ranga.
Većina crnogorskih državljana, ali i njihovih komšija, naime već odavno iščekuje rezultate koji konačno trebaju biti obznanjeni 15. oktobra, prije svega kao važne podatke o nacionalnosti, vjeroispovijesti i jeziku i koji navodno mogu biti nulta tačka za novi početak ove mediteranske države bez licitiranja o brojevima “naših” i “njihovih”.
<h2>Tražili ste, gledajte</h2>
O čemu se ovdje radi najbolje je objasnio jedan od brojnih veselnika sa društvenih mreža iznoseći “pouzdanu” informaciju o rezultatima lanjskog popisa pod naslovom “Tražili ste, gledajte: Crnogoraca 51, Srba 20 odsto”. Taj je rezultat, naravno, po onoj “što je babi milo, to joj se i snilo” i sasvim suprotan nekim drugim veselnicima tzv. prosrpske i proruske orijentacije u koje svakako treba uvrstiti i najvišeg velikodostojnika SPC, patrijarha Porfirija, koji je, eto, kao sasvim slučajno uoči i na sami dan izbora u Bijeloj pored Herceg Novog osvještavao željezni krst visok 30 metara na mjestu gdje će se graditi pravoslavna crkva i prisustvovao 185. godišnjici srpskog pjevačkog društva u Kotoru.
Prošle godine se Porfirije uključio u popisnu kampanju, baveći se na najdirektniji način značajnim identitetskim i prije svega pitanjima koja baš i nemaju mnogo veze sa crkvenim kanonima nego sa zloupotrebama i vjerskih, i političkih, i kulturnih osjećaja i predubjeđenja svih građana u crnogorskom pluralističkom društvu. On je dvije nedjelje pred početak državnog popisa, pozvao građane da se identifikuju kao “pripadnici srpskog naroda i vjernici SPC koji govore srpskim jezikom”, što je odavno praksa mnogih poglavara i sveštenika koji manje ili više otvoreno negiraju i crnogorsku naciju i postojanje same crnogorske države.
Na taj se način demonstrira tzv. jedinstvo srpske države i srpske crkve koje kao da nikako ne mogu prihvatiti kako pitanja jurisdikcije i srpske države i srpske crkve od raspada zajedničke države južnih Slovena nisu ista stvar nego upravo suprotno. Ovakve se prakse u posljednje vrijeme prepoznaju kao dio politike promocije “srpskog sveta” u kojem crkva i sam patrijarh imaju značajno mjesto upravo zbog eparhija i motropolija koje se danas nalaze na području drugih nezavisnih država poput Crne Gore.
<h2>Konture odbrane od "srpskog sveta"</h2>
Odmah po proglašenju rezultata lokalnih izbora u glavnom gradu Crne Gore i Kotoru mnogi su u toj zemlji požurili zaključiti kako je skretanje “udesno” zaustavljeno, previđajući činjenicu kako je još aktuelna vlada sastavljena upravo pod velikim uticajem crkvenih krugova (čitaj Beograda). Takvo je zaključivanje vrlo upitno jer je veliko pitanje, i pored očiglednih naprslina u komunikaciji predsjednika države Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića, može li evidentno jačanje socijalista iz opozicije dovesti do njihove saradnje sa njima ideološki bliskim pojedincima i navodno evropski opredijeljenim strankama vlasti.
Ono što se ne može preskočiti u tim analizama jest sam odnos prema agresivnom “srpskom svetu” koji je u predizbornoj kampanji ovaj put predvodio patrijarh Porfirije, a čiji dometi su bili izgleda ispod očekivanih. Utisak je kako su u pravu oni koji smatraju kako su u ovom izjašnjavanju naznačene konture odbrane od “srpskog sveta” u Crnoj Gori“.
Naime, pad podrške partijama vlasti na državnom nivou koje su ostale bez većine u glavnom gradu, može biti prvi znak da Crnogorci i svi ostali koji se tako osjećaju baš i nisu presretni zbog sve čvršćeg političkog zagrljaja bratskog Beograda koji predstavljaju najviši poglavari Srpske pravoslavne crkve na čelu sa patrijarhom.
Njegova potreba, kako sam Porfirije kaže, da u svakoj prilici građanima Crne Gore poruči i podrži njihovo “odlučno ispoljavanje identiteta kao vjernika SPC, govornika srpskog jezika i dičnih pripadnika srpskog naroda”, zapravo jest i državna politika Srbije i Srpske pravoslavne crkve, koja ima značajnu podršku i u samoj Crnoj Gori.
<h2>Patrijarh kao premijer</h2>
Koliki je upliv i Porfirija i političkog Beograda na društvena i politička kretanja danas, pokazaće i rezultati popisa stanovništva koji ni u kom slučaju, kao što smo već istakli, neće biti samo puka državna statistika. Ta će se “statistika” koliko god neko mislio suprotno odraziti i na buduće izjašnjavanje o dubini podjele u izvršnoj vlasti, kako u samoj vladi tako i na poziciji predsjednika republike.
Kakvi god bili oni će (rezultati) utjecati na sve buduće procese kako u Crnoj Gori, tako i u regiji.
Uloga srpskog patrijarha na lokalnim izborima, nažalost, svedena je na ulogu srbijanskog premijera Miloša Vučevića na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini u čije je predvečerje, suprotno dobrim običajima, eksplicitno pozvao građane u Republici Srpskoj da glasaju za kandidate samo jedne, nije teško pogoditi koje, vladajuće partije.
To se jednostavno ne radi. Ni u slučaju Porfirija ni u slučaju Vučevića. S tom razlikom, što šefa kabineta ipak bira predsjednik Srbije, dok bi o prvom arhiepiskopu ponajprije trebale odlučiti neke silnice kojih nema u biračkim spiskovima jer im to i nije posao.
Prema posljednjem popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori živi 45 odsto Crnogoraca i 29 odsto Srba.

Uloga srpskog patrijarha Porfirija na izborima u Podgorici i Kotoru

Izrael je u četvrtak predao tijela 15 Palestinaca, samo nekoliko dana nakon što je pronašao posmrtne ostatke posljednjeg izraelskog taoca, saopštio je zvaničnik Ministarstva zdravstva u Gazi.
Ovo označava posljednju razmjenu talaca i zatočenika između Izraela i Hamasa u okviru prve faze primirja, postignutog u oktobru uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država (SAD-a).
Međunarodni komitet Crvenog krsta saopštio je da je pomogao u facilitiranju povrata tijela. Ona su prebačena u bolnicu Šifa u gradu Gazi, rekao je Zaher al-Vahidi, portparol Ministarstva zdravstva.
Povratak svih preostalih talaca, živih ili mrtvih, bio je ključni dio prve faze primirja koje je zaustavilo rat.
Prema uslovima primirja, Izrael je pristao da vrati 15 palestinskih tijela za svakog pronađenog izraelskog taoca. Nije jasno da li su tijela vraćena u četvrtak posmrtni ostaci palestinskih zatočenika koji su umrli u izraelskim zatvorima ili tijela koja su izraelske trupe tokom rata odnijele iz Gaze.
Izrael je u okviru sporazuma o primirju oslobodio oko 2.000 palestinskih zatvorenika, od kojih su mnogi uhapšeni tokom dvogodišnjeg rata i držani bez podizanja optužnice. Takođe je vratio tijela 360 Palestinaca u Gazu, gdje se lokalne vlasti suočavaju s poteškoćama u njihovoj identifikaciji.
Ministarstvo zdravstva u Gazi, koje djeluje pod administracijom Hamasa, objavljuje fotografije poginulih kako bi ih porodice mogle prepoznati. Od tijela koja je Izrael do sada vratio, porodice su uspjele identifikovati oko 100, rekao je al-Vahidi.
U ponedjeljak je Izrael saopštio da je, nakon opsežne potrage na jednom groblju u sjevernoj Gazi, pronašao i identifikovao posmrtne ostatke posljednjeg izraelskog taoca, policajca Rana Gvilija.

Izrael vraća tijela Palestinaca, zvaničnik kaže da je ovo posljednja razmjena između Izraela i Hamasa

Makedonski prevoznici su objavili da od večeras u 20 časova više neće blokirati teretne delove graničnih prelaza.
Ta odluka sastanka Asocijacije “Makam-Trans” je donijeta, kako je objavljeno, jer je, po zvaničnom obavještenju ministra transporta Sjeverne Makedonije Aleksandra Nikoloskog, Evropska komisija odlučila da uvede novu strategiju izdavanja viza koja će riješiti problem profesionalnih vozača Zapadnog balkana o ograničenju boravka u Šengenskoj zoni na 90 dana tokom ukupno 180 dana.
- Pošto je dobijena potvrda koju smo očekivali za tu izmjenu, obavještavamo vas da će protest koji organizuje ‘Makam-trans’ na graničnim prelazima Deve Bair, Delčevo, Novo Selo, Dojran, Bogorodica, Medžitlija, Ćafasan, Blace, Blato i Stenje biti obustavljen od večeras u 20 časova za ulazak i izlazak iz zemlje - piše na fejsbuk stranci tog udruženja.
Vicepremijer Sjeverne Makedonije i ministar transporta Aleksandar Nikoloski je prethodno objavio da je “dobio odlične vijesti iz Brisela”.
- Naši stavovi su prihvaćeni. Vozači se prihvataju (u EU) kao profesionalci. To je ono što smo tražili. Nakon protesta i snažne ofanzive Brisel će usvojiti novu strategiju viza, koja će riješiti problem profesionalnih vozača. Hvala svim prijateljima Makedonije koji su pomogli u rješavanju ovog problema - napisao je Nikoloski na Fejsbuku.
Vozači kamiona iz Sjeverne Makedonije, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine su 26. januara u podne počeli blokade graničnih prelaza smatrajući da ih novi sistem kontrola ulaska i izlaska (EES) u Šengen zonu diskriminiše u odnosu na prevoznike iz EU.
Udruženje prevoznika Crne Gore je danas u podne obustavilo granične blokade pošto je s Vladom postiglo dogovor o svojim domaćim zahtjevima.

Prevoznici iz Sjeverne Makedonije obustavljaju blokadu graničnih prelaza

Primarna odgovornost za lociranje Miloša Medenice leži na Upravi policije i sistemu bezbjednosti, koji su trebali locirati bjegunca i sprovesti presudu, saopštio je poslanik PES-a Vasilije Čarapić u specijalnoj emisiji „Akcenti“ na Prvom programu TVCG.
- Postoji odgovornost Uprave policije i sistema bezbjednosti da lociraju bjegunca Miloša i da tu presudu, nakon duže od tri godine, sprovedu. Primarna odgovornost je da se to lice locira i na to moramo fokus usmjeriti - rekao je Čarapić.
Kako kaže, još nije jasno kako smo dospjeli u ovu situaciju.
- Mora se sve posmatrati – on je bio jedno vrijeme u pritvoru, i onda je presuda sprovedena kada je bio u kućnom pritvoru. Nesporno je da je OB Podgorica trebao da obezbijedi Medenicu, a treba da budemo svjesni činjenice da je rizik od bjekstva bio veliki, već je bježao i strategija mu jeste bila bjekstvo. Obaveza suda je bila da dosnese presudu ranije, tri godine je trebalo da se presuda donese, ali sad imamo ovu situaciju - naveo je Čarapić.
On je rekao da je zakonodavni okvir takođe problem, jer nije prošao na Skupštini zakon koji je predlagan.
- Da je prošao zakon kojim bi se pritvor produžio sa tri na pet godina, on bi danas bio u pritvoru, osuđen. Nije prošao taj zakon, a drugo, mjere nadzora je sprovodila Uprava policije. Pitanje je kako se obezbjeđivao taj pritvor i na to se treba odgovoriti u budućem periodu - naveo je Čarapić.
Naglasio je da Uprava policije sigurno nije namjerno pustila bjegunca ali da su bili nadležni da ga čuvaju.
- On je iskoristio priliku da pobjegne. Imamo situaciju da mora da bude fokus na hvatanju, a onda da vidimo ko će snositi odgovornost zbog toga - istakao je Čarapić.
Poslanik Demokrata Duško Stjepović, kaže da odgovornost mora da se utvrdi da bi se snosila.
- Ja bih se vodio i uzorocima, a odgovornost mora da postoji ona može biti na nekome, i to iz suda iz policije i ANB-a - kazao je on.
Kako je naveo, sud je bio u obavezi da donese presudu u roku od tri godine, a to nije učinjeno i to je, navodi, odgovornost suda.
Smatra da je neko iz suda dojavljivao informacije Milošu Medenici.
- On je tvrdio da je nevin i trebalo je da čeka oslobađajuću presudu po tome. Njemu je bilo u interesu da sjedi kući, a imao je informaciju da će se kazniti preko tri godine i ko je mogao da mu da tu informaciju? Samo neko iz suda - tvrdi Stjepović.
Policija, podsjeća, ne može po zakonu nikoga da čuva 24 sata.
- Evo je trista lica pod mjerama nadzora i i ne možete da očekujete da ga neko čuva svo vrijeme. Nije policija ta koja će da ga drži za ruku. Zna se kako se prate ljudi, policajac dođe kod Medenice, provjeri da li je tu i to je to. Nema policija mogućnost da je cijelo vrijeme sa njim. Jedino ko ga tajno može posmatrati je ANB - navodi on.
Ivan Radulović iz Građanske alijanse kaže da sudovi nijesu bili efikasni.
- Postoji lanac odgovornosti. Vidjeli smo da je bilo sijaset izjava, pa prepucavanja na relaciji Viši sud i Uprava polciije i tu su i građani zbunjeni, a ni ljudi koji se bave ovom tematikom ne mogu da shvate čija je dogovornost. a odgovornost je svih - naveo je Radulović.
Ćarapić vjeruje da je Medenica očekivao osuđujuću presudu i da njegovo bjekstvo prouzrokovano time.
- Jako je važno da ne treba zbunjivati građane šta je čija nadležnosti. Uloga ANB-a je takva kakva jeste, i oni nemaju prevelike nadležnosti u krivičnom postupku. Uprava policije je do momenta bjekstva bila efikasna, oni su ga obezbjeđivali i imali su dokaze da je on bio tu. Imaju izvještaje da je on bio tu - navodi Čarapić.
Kako je kazao, nanogica je efikasno sredstvo praćenja tih lica ali zbog obima krivičnih postupaka ih je ponestalo.

Čarapić: Odgovornost za lociranje Miloša Medenice je na Upravi policije i sistemu bezbjednosti

Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da je zamolio ruskog predsjednika Vladimira Putina da „sedam dana ne gađa Kijev i druge gradove Ukrajine“ usljed ekstremno hladnog vremena, te da je Putin na to pristao.
„Nikada nijesu iskusili takvu hladnoću. I lično sam zamolio predsjednika Putina da sedam dana ne puca po Kijevu i drugim gradovima. On je na to pristao“, rekao je Tramp.
Kako je dodao, mnogi su mu govorili da ne zove Putina jer će to biti uzaludno.
- Rekli su mi: ‘Ništa nećeš dobiti’. Ipak, to sam učinio - kazao je Tramp na sjednici kabineta u Bijeloj kući 29. januara.
Iako iz Kremlja nije stigla zvanična potvrda o sedmodnevnoj obustavi napada na Kijev ili druge gradove, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozdravio je Trampovu izjavu, naglasivši da Kijev cijeni napore koji doprinose „zaštiti života“.
Zelenski je dodao da je ovo pitanje razmatrano tokom trilateralnih razgovora o okončanju četvorogodišnjeg rata, u kojima su učestvovali američki pregovarači, a koji su prošlog vikenda održani u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
- Hvala vam, predsjedniče Tramp! Naši timovi razgovarali su o ovome u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Očekujemo da se dogovori sprovedu. Koraci ka deeskalaciji doprinose stvarnom napretku ka okončanju rata - napisao je Zelenski na platformi X.
Temperature širom Ukrajine tokom januara padale su i do minus 20 stepeni Celzijusa, čineći zimu nepodnošljivom za milione građana koji se suočavaju s do sada neviđenim nestancima električne energije, izazvanim ruskim vazdušnim napadima koji su teško oštetili infrastrukturu za grijanje i snabdijevanje strujom.
Ukrajinska Služba za vanredne situacije upozorila je da će od 1. februara uslijediti dodatno zahlađenje koje će zahvatiti gotovo sve regione zemlje, uz blago poboljšanje tek oko 4. februara.
Vlasti u Kijevu saopštile su 29. januara da je više od 400 stambenih zgrada i dalje bez grijanja, dok komunalne službe i energetski radnici rade „danonoćno“ kako bi stanovnicima ponovo obezbijedili toplotu.
Nestanci struje zabilježeni su i u velikim ukrajinskim oblastima Dnjepropetrovsk, Donjeck i Zaporožje. U međuvremenu, Rusija je 29. januara izvela više napada u kojima je širom Ukrajine poginulo najmanje šest osoba, uključujući i veće gradove poput Hersona i Krivog Roga.
U ratom pogođenoj Donječkoj oblasti, koja je djelimično pod ruskom okupacijom, radnik gasne službe poginuo je u napadu dronom dok je „bio na putu da obnovi snabdijevanje gasom stanovništva“, napisao je ukrajinski ministar energetike Denis Šmihal na Telegramu.
Vlasti u drugim ukrajinskim regionima upozorile su građane da bi ruske snage mogle nastaviti napade na infrastrukturu, uprkos navodnim pregovorima o obustavi udara na energetske objekte.
- Naš neprijatelj je takav da bi mogao iskoristiti ovu situaciju i pokušati da napadne kritičnu infrastrukturu naših gradova -napisao je gradonačelnik Lavova, Andrij Sadovij, na Telegramu 29. januara.
Nova runda razgovora između ukrajinskih i ruskih pregovarača trebalo bi da počne 1. februara u Abu Dabiju, prenijela je ruska novinska agencija Interfaks, pozivajući se na Kremlj.
Tokom protekle sedmice nije bilo naznaka smirivanja borbi na linijama fronta, niti signala da Moskva odustaje od svojih dugogodišnjih maksimalističkih zahtjeva.
Upitan o pregovorima 29. januara, pomoćnik ruskog predsjednika za vanjsku politiku Jurij Ušakov izjavio je da teritorijalno pitanje nije jedini faktor koji koči potencijalni dogovor o okončanju najvećeg rata u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Tag: porfirije