Zamjenik predsjednika i predstavnik Evropskog saveza, Petar Odžić, poručio je da Crnoj Gori trebaju pomirenje i evropska perspektiva, a ne nove podjele i političko huškanje.
U reagovanju na prozivke iz pojedinih medija i stavove lidera Nove srpske demokratije Andrije Mandića, Odžić je naveo da su on i njegov kolega Jovanović boravili u Sloveniji, u zvaničnoj posjeti gradu-pobratimu Kamniku.
- Kao dva mlada političara, koji žele da pomire narod u Crnoj Gori, a potiču iz partizanskih porodica, posjetili smo i ‘Zidani most’. Nijedan mrtvi partizan ili četnik ne može nauditi nikome, treba ih ostaviti da počivaju u prošlosti, a njihove potomke jednako uvažavati - kazao je Odžić.
Dodao je da je vrijeme da se Crna Gora okrene evropskom putu i ostavi ideološke sukobe u prošlosti.
- Nijesmo mi izgubili kompas, već smo tu da ga vratimo Crnoj Gori – da je usmjerimo ka Evropi, a huškače i promotere mržnje, poput Mandića, pošaljemo u političku penziju. Batalite se spomenika i poistovjećivanja Srba i četnika, jer je to pogrešno, čak i politički. Dosta je bilo svađanja ovog naroda – idemo zajedno u budućnost - poručio je Odžić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Odžić: Dosta je svađa – batalite spomenike i poistovjećivanje Srba i četnika

Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG) izražava zabrinutost zbog inicijative za mijenjanjem naziva Srednje mješovite škole „25. maj“ u Tuzima, te ističe da ovakvi potezi mogu voditi ka dodatnim podjelama i udaljavanju od građanskog i multietničkog karaktera naše države.&nbsp;
- Crna Gora je uvijek bila država različitosti, zajedništva i međusobnog poštovanja, i na tim vrijednostima moramo istrajati - navode iz MOACG.&nbsp;
Dodaju da nazivi škola i ustanova treba da budu simbol univerzalnih vrijednosti – znanja, antifašizma i zajedništva – a ne povod za nove podjele.&nbsp;
- Zato je važno da svaki građanin Crne Gore, bez obzira na svoje lične stavove i identitete, daje doprinos očuvanju crnogorke države svih svojih građana i društva u kojem su uživaju jednaka prava i slobode - poručuju u saopštenju.&nbsp;
Prema njihovim riječima, Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore će nastaviti da podstiče mlade da grade mostove saradnje, dijaloga i solidarnosti.
- Jer samo tako možemo graditi bolju budućnost za sve - zaključuju iz MOACG.&nbsp;

MOACG: Promjene imena škola produbljuju podjele i udaljavaju od građanskog društva

Evropska priča je jedina stvar koja ujedinjuje sve u Crnoj Gori, ocijenila je crnogorska ministarka evropskih poslova Maida Gorčević za Newsmax Balkans televiziju.
Posljednji slučaj koji je podijelio crnogorsko društvo bila je dodjela najvećeg državnog priznanja, Trinaestojulske nagrade, književniku Bećiru Vukoviću.
Uoči ceremonije dodjela nagrada u Podgorici, nekoliko stotina građana organizovalo je protest tvrdeći da je Vuković negator crnogorske nacije i da je podržavalac četničkog pokreta a da dobija antifašističko priznanje.
Vuković je ranije napisao da je Kominterna krenula da izmišlja nacija nakon čega je Milovan Đilas, kako je naveo, Crnoj Gori oko vrata namakao omču.
Takođe, Vuković je tvrdio da je Draža Mihailović “vođa trećeg srpskog ustanka”.
Gorčević navodi da je crnogorsko društvo uvijek imalo podijeljena mišljenja na različite teme.
- Ne govorimo samo o Trinaestojulskoj nagradi, bilo je tu mnogo i dubljih podjela koje imaju korijen mnogo duži od trajanja ove vlade. Međutim jedina stvar koja nas ujedinjuje sve u Crnoj Gori jeste evropska priča. Mislim da ćemo onog trenutka kada završimo cijelu priču o članstvu svi zajedno slaviti i zaboravićemo bar na neko vrijeme naše podjele dok nam se opet ne probude. Te podjele su mnogo vidljivije u Skupštini i na političkom terenu nego u svakodnevnom životu - kazala je Gorčević.
<h2>Utemeljen evropski optimizam crnogorske Vlade</h2>
Vlada Crne Gore ima ambiciozan plan da sve poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom zatvori do kraja 2026. Crna Gora je za 13 godina pregovora zatvorila sedam poglavlja, posljednje prošlog mjeseca, dok je otvoreno ostalo njih 26.
Upitana na čemu temelje optimizam imajući u vidu da je ostalo još mnogo posla, Gorčević kaže da je sve zasnovano na planu i da Vlada ne odustaje od namjere da cijeli posao završi do kraja 2026.
- Po prvi put imamo jasan plan kako da nešto završimo do kraja. Kraj 2026. je stavljen kao rok jer smo vodili računa i o tome kada države članice donose finansijski plan za EU - dodala je Gorčević.
Vodili su, kaže, računa i o tome koliko je državama članicama potrebno da rafitikuju članstvo u njihovim parlamentima.
- Kada smo predstavili taj ambicizion plan Evropskoj komisiji možda nijesmo naišli na najpozitivniji odgovor u tom trenutku sve dok nijesmo razradili svako poglavlje korak po korak. Dakle, optimizam ne proizilazi iz želje koja postoji, već iz jasnog razrađenog plana kako da dođemo do cilja - zaključuje Gorčević.

Gorčević: Evropska priča je jedina stvar koja ujedinjuje sve u Crnoj Gori

Crna Gora je dočekala 13. jul podijeljena i društveno i politički, sa snažnim pokušajima istorijskog revizionizma, negiranjem ratnih zločina i slavljenjem ratnih zločinaca. Dva velika događaja su nanovo udarila temelje Crnoj Gori, a da slučajnosti nema potvrđuje i da su se oba događaja dogodila na isti dan 13. jul. Dan državnosti se slavi jer je 1878. na Berlinskom kongresu Crna Gora međunarodno priznata, a 1941. je mali evropski narod zapalio iskru borbe protiv fašista i okupatora. Trinaestojulski ustanak 1941, nakon odluke Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru o pružanju otpora okupatoru, koja je donesena u Stijeni Piperskoj, buknuo je u Crnoj Gori kao akt otpora i pobune crnogorskog naroda protiv fašizma. Bio je to prvi masovni ustanak u porobljenoj Evropi. Slobodarskim duhom podstakao je buđenje i pokretanje otpora fašizmu na jugoslovenskim i evropskim prostorima. Znameniti francuski filozof Žan Pol Sartr ocijenio ga je veličanstvenim događajem evropske istorije 20. vijeka i kazao da je usmjerio čovječanstvo kojim putem treba da ide. <h2>Quo vadis Montenegro</h2> Crna Gora je možda tim opštenarodnim ustankom pokazala svijetu kako i kuda treba da ide, ali ostaje pitanje, kako ona sama opstaje na tom putu. Sagovornici Pobjede Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Cetntra za građansko obrazovanje (CGO) i istoričar Milan Šćekić odgovaraju na pitanja o tome u kakvoj atmosferi Crna Gora dočekuje ovaj 13. jul. Oba datuma za njih predstavljaju snažne simbole borbe za slobodu, dostojanstvo i identitet građana i građanki Crne Gore. - Ovaj 13. jul Crna Gora dočekuje u atmosferi dubokih društvenih i političkih podjela, osnaženog istorijskog revizionizma zasnovanog na ideologiji koja je poražena 1945. godine, i paradoksalno – sa formalno-pravnom dominacijom političkih struktura za koje je državnost Crne Gore tek privremena kategorija, dok se tekovine NOB-a sistematski potiskuju i obesmišljavaju – smatra Uljarević. Ona ističe da umjesto afirmacije antifašizma, slobode i našeg identiteta, danas svjedočimo relativizaciji istorijskih činjenica, instrumentalizaciji prošlosti u dnevno-političke svrhe i porastu nacionalističkih narativa, primarno kao posljedice sprovođenja koncepta tzv. srpskog sveta. - Sve to dovodi do toga da datum koji bi trebalo da ujedini građane i građanke Crne Gore postaje grubo zloupotrijebljen od onih koji bi morali biti prvi u njegovoj zaštiti i očuvanju njegovog dostojanstva – poručila je ona. Istoričar Milan Šćekić ističe da Crna Gora dočekuje Dan državnosti 2025. godine zavađena i podijeljena više nego što je to bio slučaj 1878. godine, 1918. godine, 1941. godine, 1945. godine, 1991. godine… - Iako je kroz noviju istoriju u manjoj ili većoj mjeri crnogorsko društvo uvijek bilo podijeljeno, čini se da nikada nije bilo podijeljeno kao danas, posebno kada je u pitanju odnos prema prošlosti i identitetskim pitanjima – kazao je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025071409078_79091ad7d5288f7eacf569cde80e402d898db29fee4f59aeb22107c62828cfb0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025071409078_79091ad7d5288f7eacf569cde80e402d898db29fee4f59aeb22107c62828cfb0" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milan Šćekić"> <figcaption>Milan Šćekić(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  U Crnoj Gori danas, sve više političari, aktivisti ali i Srpska pravoslavna crkva tumače istoriju revizionistički, izjednačavajući one koji su se borili sa okupatorom i protiv fašizma – do kraja, sa onima koji su u jednom trenutku prešli na „tamnu stranu“. Na pitanje da je poznata maksima da istoriju pišu pobjednici, a da se čini da se nama događa neka nova istorija, Šćekić odgovara da - istoriju pišu istoričari. - U zavisnosti od toga da li su objektivni i korektni prema činjenicama, istorijskim događajima i procesima, kao i koliko su kreativni i zanimljivi kao pisci, ljudi se određuju prema njihovom djelu i radu. Učestale pojave prekrajanja istorije građanstvo obično percipira kao novu istoriju, ali korektnije je te pojave nazvati pravim imenom - negativnim istorijskim revizionizmom – istakao je Šćekić. A na pitanje kako je došlo do toga da se danas bavimo revizionizmom i da su nam 1942. i 1943. postale brane razvoja društva, istoričar odgovara da nema više kontrolisanog sistema koji je imao mehanizme da nam nametne svoje svjetonazore, kao i da sankcioniše one koji mu se protive. - Revizionisti i savremeni sljedbenici kvislinških pokreta na prostorima bivše Jugoslavije to obilato koriste. No, ne slažem se sa Vama da 1942. i 1943. godina ometaju razvoj društva. Istina, da je sreće, prema događajima iz Drugog svjetskog rata, crnogorsko društvo trebalo bi da ima jasan stav. Ali, kako to nije slučaj, ako dopustimo da se kvislinški pokreti proglase za antifašističke, zaboravimo na njihovu saradnju sa okupatorom, kao i njihove zločine, istorija će nam se na neki način vjerovatno ponoviti – rekao je Šćekić. <h2>Ko nam kreira realnost</h2> Drugi svjetski rat okončan je1945. godine, ali ni nakon 80 godina društveni i politički problemi nijesu nestali– a postavlja se pitanje da li politika kreira realnost i koliko je ta društvena realnost zapravo stvarna. Za Daliborku Uljarević izvorište naših problema je u izostanku državno odgovorne političke vizije i političkih kapaciteta, dok se društvo i dalje hrani podjelama, klijentelizmom i populizmom koji ga razaraju na raznim nivoima. - Politika uglavnom kreira „realnost“ kroz dnevne poruke i manipulacije emocijama, a stvarni problemi - ekonomska nesigurnost, urušavanje institucija, nejednakost i diskriminacija, te planski i smišljeni napadi na građansko tkivo i održivost države – ostaju marginalizovani iako se, od pojedinih aktera, adresiraju – poručila je ona. Naglašava da ta paralelna, vještački stvorena stvarnost služi da održi na okupu krhke strukture moći i zamagli more neispunjenih obećanja. - No, svaka obmana ima svoj kraj… - kaže Uljarević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f" data-rendition-name="original" width="954" height="529" loading="lazy" alt="Daliborka Uljarević"> </figure>  Direktorica CGO smatra da postoji sistemski napor aktuelne vlasti da potisne tekovine 13. jula i oslabi antifašističko nasljeđe Crne Gore, i to uz podršku vanjskih aktera čiji su interesi suprotni interesima države Crne Gore. - Ipak, vjerujem da to već izaziva kontrareakciju, jer je antifašizam duboko ukorijenjen u identitet crnogorskog društva. Nijedna vlast, koliko god se trudila, ne može izbrisati vrijednosti koje su utkane u suštinu ovog društva – odlučna je ona. Poručuje da zato sada vodimo „odsudnu bitku“ - možda nedovoljno glasnu, ali ne manje važnu - da ne dozvolimo svjesno mijenjanje narativa i urušavanje temeljnih vrijednosti zarad trenutnih političkih interesa. - Na kraju krajeva, crnogorski antifašizam je preživio i veće oluje od ove – kazala je Uljarević. <h2>Razlozi za slavlje</h2> Crna Gora ima razloga za slavlje ovog 13. jula, jer postoje i dobre stvari u ovom društvu u ovim smutnim vremenima. Sve glasniji stavovi na kršenje ljudskih prava, revizionizam istorije i bunt protiv slavljenja ratnih zločinaca, te nedozvoljavanje dobrog dijela javnosti da se izjednače borci i saradnici okupatora i fašista jasne su poruke koje se šalju, nažalost najčešće od građana, NVO i opozicije, a veoma malo ili nemušto od onih koji su na vlasti. Uljarević ističe da bi 13. jul trebalo da slavimo kao simbol hrabrosti, solidarnosti i borbe za slobodu, i to ne samo kao istorijsku činjenicu, nego i kao trajnu obavezu da te vrijednosti živimo svakodnevno i prenosimo budućim generacijama. - Nažalost, danas je sve to u mračnoj sjenci, zatrpano teretom revizionizma i neodgovorne, čak antidržavne, politike. Ipak i uprkos svemu tome, društvo pokazuje otpornost kroz različite izraze, počev od nepristajanja na ovu realnost koja nam se slika kao neka nova Crna Gora, što ponekad uključuje i proteste, preko različitih građanskih inicijativa kojima se brani javni interes i štite ljudska prava, do spremnosti mnogih da se, makar i tiho, suprotstave mržnji, nepravdi i osionosti – poručila je ona. Ističe da su to žilave iskre dostojanstva koje zaslužuju pažnju, podršku i ohrabrenje. - I 13. jul nas uči da se ne odustaje, čak ni kad se čini da su oni koji ne razumiju njegovu simboliku i sadržaj privremeno na pozicijama moći sa kojih pokušavaju da ga ponište. Slavimo upravo tu nesalomivu spremnost da budemo bolji, čak i kad okolnosti govore suprotno jer dostojanstvo i sloboda nemaju cijenu – tvrdi ona. <h2>Kome i kakvu Crnu Goru ostavljamo</h2> Milan Šćekić je na pitanje koliko je obrazovni sistem kriv zbog onoga što nam se danas događa, jer je primjetno da mladi danas ne razlikuju Dan državnosti od Dana nezavisnosti, odgovorio da mladi naraštaji rođeni početkom 21. vijeka apsolutno nijesu krivi što ne razlikuju ta dva događaja. - Odgovornost za to prevashodno snose kreatori prosvjetne politike koja je vođena u Crnoj Gori poslije 2006. godine, i pogubnih reformi obrazovanja kojima je smanjen fond časova iz istorije do te mjere da se istorija 20. vijeka u devetom razredu osnovnih škola obrađuje jedan čas sedmično. Sa tolikim fondom časova nemoguće je obraditi kompleksne procese i događaje u 20. vijeku. Pritom, kreatori ovih nakaradnih reformi su nas tada uvjeravali da učenici treba više da znaju o Elvisu Prisliju, muzici i filmu nego o ratovima u 20. vijeku – ističe Šćekić. On podjseća da su kreatori obrazovnih politika tvrdili da u srednjim stručnim školama učenici pojedinih smjerova, poput automehaničara, frizera, pekara, konobara, ne treba da uče istoriju. - Nevjerovatno, ali kao da je neko pripremao teren za sve što nam se danas dešava. I sada kada smo počeli da živimo posljedice tih reformi, ponašamo se infantilno i zgražavamo se što istraživanja pokazuju da mladi vole autoritarne režime, što ne znaju mnogo o antifašizmu, i što dio njih ima afirmativan stav prema kvislinškim pokretima – kazao je on. Poručio je da ne zna koje smo gradivo iz istorije dobro savladali, ali da 20. vijek zasigurno nijesmo, budući da se stalno sporimo oko njega. - Donedavno predmet sporenja su bile 1918. godina, Podgorička skupština, Božićni ustanak, a danas se uglavnom sporimo oko četnika i partizana, jer aktuelna vlast želi da četnički pokret pedstavi kao drugi antifašistički pokret. Novije generacije istoričara imaće mnogo materijala da pišu o rastrojenom i beznadežno podijeljenom crnogorskom društvu u 21. vijeku – naglasio je Šćekić. CGO je imao niz istraživanja u kojima su ispitivani mladi i njihov odnos prema politici, crkvi, društvenim problemima... Ta istraživanja su pokazala da mladi odrastaju u društvu, najblaže rečeno, poljuljanog vrijednosnog okvira, u atmosferi koja promoviše podjele, klijentelizam, etnonacionalizam, partitokratiju i retradicionalizaciju, što značajno i neminovno oblikuje njihove stavove. - Od njih se očekuje da budu nosioci promjena, a istovremeno im se uskraćuju prilike, što ih često vodi u apatiju ili okretanje konzervativizmu. Budućnost u velikoj mjeri zavisi od toga koliko ćemo ulagati u obrazovanje, ali ono obrazovanje koje nije zasnovano samo na reprodukciji znanja već na razvoju kritičkog mišljenja i uvažavanja različitosti – istakla je Uljarević. Tumačeći pojedine detalje analize, Uljarević je kazala da ne vjeruje da su stariji zaista liberalniji. - Naime, prosječni stavovi mladih odražavaju stanje u opštoj populaciji. Ali, zato što od mladih očekujemo moderniji i progresivniji duh, njihova sklonost ka konzervativizmu nam je uočljivija – pojasnila je ona. <h2>Važno je da istoričari ne izjednačavaju četnike i partizane</h2> - Revizionisti mogu da izjednačavajupartizane i četnike, i oni će, u to nema sumnje, i u buduće nastaviti to da čine. Ali važno je da partizanski i četnički pokret ne izjednačavaju istorijski izvori. Posebno ne arhivska dokumentacija njemačke provenijencije, koja je prevedena i dostupna čitalačkoj publici, a u kojoj ćete pronaći mnogo pohvalnih ocjena o partizanskom pokretu, posebno o disciplini i borbenom moralu partizanskih jedinica, kao i gomilu dokaza o kolaboraciji četničkog i drugih kvislinških pokreta – kazao je Šćekić. On je citirao izvod iz jednog od tih dokumenata: „Njemačka operativna komanda je uspostavila puno operativno jedinstvo taktičkog komandovanja. Tako su u zajedničkim operacijama protiv partizana - rame uz rame - učestvovale njemačke snage, snage NDH i četnički odredi“. Nakon višedecenijskog jednopartijskog sistema, u kome se nije mnogo govorilo o komunističkim zločinima, Golom otoku i odnosu prema neistomišljenicima, otvorio se jedan prostor za relativizovanje zločina koji su počinili saradnici okupatora. Šćekić ističe da partizanski pokret jeste počinio zločine u ratu i da to niko ne sporti, ali i upozorio: - Poenta je da se potenciranjem partizanskih zločina, relativizuje kolaboracija drugih kvislinških pokreta, čije ideje revizionisti nastoje neobaviještenoj javnosti da predstave kao progresivne. Danas su protiv partizanskog pokreta i socijalističke vlasti najgrlatiji oni koji su se do unazad nekoliko decenija kleli u bratstvo i jedinstvo, bili u članstvu Saveza komunista, participirali u socijalističkom sistemu vlasti, bili stipendisti Titovog fonda... – kazao je on. Ističe da može da razumije neke jugoslovenske narode, posebno one iz bogatih krajeva Jugoslavije, što nijesu bili impresionirani komunistima, koji su im nakon rata ograničili i oduzeli imovinu. - Većina Crnogoraca te razloge nema, jer je Crna Gora u socijalističkoj Jugoslaviji doživjela nesumnjiv društveni i kulturološki preobražaj. Komunisti su obnovili crnogorsku državnost, zemlja je industrijalizovana, stvorena je brojna radnička klasa koje ranije praktično nije bilo, saobraćajno je povezana sa drugim jugoslovenskim republikama, iskorijenjena je nepismenost kod radnosposobne populacije, otvorene su brojne osnovne i srednje škole, fakulteti, albanska nacionalna zajednica je dobila pravo da se obrazuje na maternjem jeziku, sredinom šezdesetih godina 20. vijeka otvorena je pomorska veza sa Italijom (Bar – Bari), koja tokom većeg dijela godine danas ne funkcioniše, sedamdesetih godina 20. vijeka dobili smo Univerzitet i nacionalnu akademiju... Bolnice u kojima se danas liječimo, sagrađene su u socijalističkom periodu. Treba li podsjećati što smo prije 1945. godine od toga imali? – podsjetio je Šćekić na ono što je Crna Gora osvojila i dobila nakon Drugog svjetskog rata. On naglašava da ne govori da takav sistem nije imao mana, naprotiv, ali da je činjenica da je u socijalističkom sistemu i sinu Draže Mihailovića omogućeno bilo da radi u Auto-moto savezu Srbije, kćerki Milana Nedića u Crvenom krstu, kao i brojnim drugim sinovima i kćerima čiji su očevi bili protivnici socijalističke vlasti. - Ne mogu da zamislim djecu istaknutih pripadnika partizanskog pokreta da rade u državnom sektoru, da su kojim slučajem na vlast u Jugoslaviji 1945. godine došli četnici. U socijalizmu je to bilo moguće – zaključio je on.

Umjesto afirmacije antifašizma prekraja se istorija i slave ratni zločinci

Postoje glasovi u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori koji pokušavaju da neke druge ideje i elemente koji izazivaju podjele uvrste u Vladin program - ocijenio je specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) za Zapadni Balkan Aleksandar Kasanof.
On je u izjavi za Televiziju Crne Gore poručio da SAD podržavaju članstvo Crne Gore u EU, te da prostora za napredak ima.
- Oni s kojima sam se sreo tokom posjete, uvjeren sam da su usredsređeni na reforme na putu evropskih integracija, kao i na stalnu posvećenost NATO-u. Međutim, postoje glasovi u vladajućoj koaliciji koji pokušavaju da neke druge ideje i elemente koji izazivaju podjele uvrste u Vladin program. Smatramo da to nije od pomoći - kazao je on.
Fokus ove Vlade i svih u Crnoj Gori u ovom trenutku bi trebalo, poručuje on, da bude nastavak rada na zatvaranju poglavlja i unapređenja reformi koje su neophodne za integraciju u EU.

Kasanof: U većini ima onih što bi u Vladin program uvrstili ideje koje izazivaju podjele

Premijer Slovenije Robert Golob dobio je danas poziv predsjednika SAD Donalda Trampa da bude član njegovog „Odbora za mir“ koji bi trebalo da se bavi završetkom izraelskog rata u Gazi, saopštila je slovenačka vlada.
Po izvještaju Slovenačke novinske agencije (STA), Golob nije naklonjen ulasku u to tijelo, a Vlada će o toj ponudi raspravljati u četvrtak.
Vlada Slovenije je više puta ukazivala na zločine izraelskih snaga u Gazi, a državu Palestinu je priznala u junu 2024. godine. Nedavno je saopšteno i da će se zvanična Ljubljana pred Međunarodnim sudom pravde pridružiti tužbi Južnoafričke Republike protiv Izraela zbog genocida u Gazi.
Rasprava o učešću u Trampovom „Odboru za mir“ se ovih dana vodi i među ostalim evropskim državama, a dolazi u trenutku napetosti između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država o pitanju budućnosti Grenlanda kojeg Tramp želi da SAD preuzmu od Danske.
Tramp je ranije naveo da je „Odbor za mir“ srž njegovog mirovnog plana za okončanje sukoba u Gazi.
- Taj Odbor će biti jedinstven, nikada prije nije bilo ničeg sličnog - napisao je Tramp, koji bi da bude na čelu tog svog tijela.
Po planu svaka država članica bi mogla da izabere svog predstavnika, koji bi u njeno ime učestvovao na sastancima Odbora.
Tramp je mirovni plan u 20 tačaka za rješenje sukoba u Gazi objavio krajem septembra prošle godine, a 17. novembra ga je usvajanjem rezolucije pozdravio i Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
U petak je saopšteno da će pored Trampa u odboru biti američki državni sekretar Marko Rubio, Trampov specijalni izaslanik Stiv Vitkof, Trampov zet Džared Kušner, a i Trampov savjetnik za nacionalnu bezbjednost Robert Gejbrijel, a uz njih predsjednik Svjetske banke Adžej Banga i bivši britanski premijer Toni Bler.
Poziv za učešće u radu Odbora dobili su i predsjednik Rusije Vladimir Putin i premijer Mađarske Viktor Orban koji je odmah prihvatio poziv.

Slovenački premijer dobio poziv Trampa za učešće u Odboru za mir u Gazi

Evropa mora prestati sa pokušajima da "smiri" američkog predsjednika Donalda Trampa i umjesto toga treba da mu se suprotstavi, kao i drugim "tiranima" koji su odlučni da unište poredak utemeljen na pravilima, uspostavljen poslije Drugog svjetskog rata, rekla je generalna sekretarka Amnesti internešenala Agnes Kalamar.
- Potreban nam je mnogo jači otpor - rekla je Kalamar u intervjuu za AFP na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, upozorivši da je "u pitanju kredibilitet Evrope".
Kalamar je pozvala evropske vlade da pokažu više "hrabrosti" i da znaju kako da "kažu ne".
- Moraju prestati s vjerovanjem da mogu pregovarati s tiranima, moraju prestati da misle da mogu prihvatiti pravila predatora, a da sami ne postanu njihove žrtve. To se mora zaustaviti - rekla je Kalamar, prenosi agencija Hina.
Upozorila je da svijet prolazi kroz fazu "uništavanja poretka utemeljenog na pravilima", dodajući da postoje globalne i regionalne sile koje su "odlučne da unište ono što je uspostavljeno" nakon Drugog svjetskog rata.
Otkako se prije godinu vratio u Bijelu kuću, Tramp je, prema njenim riječima, donio "čitav niz odluka koje su dovele do sloma mnogih pravila širom svijeta", a taj sistem uništava i Rusija "agresijom protiv Ukrajine".
Dodala je da poslijeratni poredak "uništava i Izrael, koji je genocidom nad Palestincima u Gazi potpuno zanemario međunarodno pravo".
Navela je da bi bilo fantastično ako forum u Davosu pomogne da se podigne svijest o tome da takvo ponašanje "može samo odvesti svijet u ponor", ali smatra da trenutno "nema dokaza o dijalogu" među globalnim donosiocima odluka.
Kalamar je ocijenila da su evropski čelnici prošle godine vodili politiku smirivanja.
- Nastojali smo da smirimo tiranina, predatora koji živi u Vašingtonu i gdje nas je to dovelo - do sve više napada i sve više prijetnji - rekla je.
Podsjetila je da evropski projekt nije samo ekonomski, već se temelji i na vrijednostima i vladavini prava, a izrazila je nadu da će evropski čelnici aktealne izazove iskoristiti kao priliku da ponovno potvrde evropski projekt.
- To zahtijeva napuštanje politike smirivanja - zaključila je, i poručila da ona "jednostavno ne funkcioniše", pozvavši Evropu na "otpor".

Kalamar: Evropa da prestane da smiruje Trampa i da mu se suprotstavi

Kanada razmatra mogućnost slanja malog kontingenta vojnika na Grenland radi učešća u vojnim vježbama NATO-a, piše Rojters.
Vojni zvaničnici su vladi predstavili planove za ovu operaciju i čekaju odluku premijera Marka Karnija, rekao je izvor za Rojters.
Prijetnje predsjednika SAD-a Donalda Trampa da preuzme Grenland predstavljaju izazov za Karnija, koji želi pokazati solidarnost s evropskim saveznicima, ali istovremeno nastoji ostati u dobrim odnosima s Trampom, koji je u prošlosti prijetio aneksijom Kanade.
- Zabrinuti smo zbog ove eskalacije, da budem potpuno jasan. Uvijek ćemo podržavati suverenitet i teritorijalni integritet država, bez obzira na njihovu geografsku lokaciju - rekao je Karni novinarima u Dohi u nedjelju.
Evropske zemlje su prošle sedmice poslale manji broj vojnog osoblja na Grenland.
Njemačka, Francuska, Švedska, Norveška, Finska i Nizozemska saopštile su da šalju vojno osoblje kako bi počele pripreme za veće vojne vježbe kasnije ove godine.

Kanada se pridružuje evropskim zemljama, razmatra se slanje vojnika na Grenland

Svjetski ekonomski forum saopštio je u ponedjeljak da iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči neće prisustvovati ovogodišnjem samitu u Davosu.
- Iako je pozvan još prošle jeseni, tragičan gubitak života civila u Iranu tokom proteklih nekoliko sedmica znači da nije primjereno da iranska vlada ove godine bude predstavljena u Davosu - saopštila je međunarodna zagovaračka nevladina organizacija sa sjedištem u Švajcarskoj na društvenim mrežama.
Odluka je donesena dan nakon što je nevladina organizacija sa sjedištem u SAD-u, United Against Nuclear Iran, saopštila da je saznala kako je Arakči "tiho dodat u raspored za govorni termin”.
Teheran se posljednjih sedmica suočio s međunarodnim osudama nakon što su antivladini protesti izazvali nasilni obračun vlasti u kojem je, prema navodima novinske agencije AP pozivajući se na izvještaje aktivista, ubijeno više od 3.900 ljudi. Arakči je postupke demonstranata osudio kao “nasilne nerede”.
Nekoliko sati prije objave švajcarskog foruma, američki republikanski senator Lindzi Grejam oštro je kritikovao organizatore zbog poziva upućenog glavnom teheranskom diplomati.
- Siguran sam da će poziv iranskom ministru vanjskih poslova da prisustvuje Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu biti podstrek moralu demonstranata koji umiru na ulicama pokušavajući ostvariti slobode i prava koja Evropa uzima zdravo za gotovo, ili možda i neće. Onima koji su zaduženi za ove programe poručujem: o čemu, pobogu, razmišljate - upitao je Grejam.
Svjetski ekonomski forum održava se od 19. do 23. januara, a predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp trebalo bi održati govor u srijedu.
Minhenska sigurnosna konferencija takođe je prošlog petka saopštila da je povukla poziv iranskim predstavnicima, uključujući Arakčija.

Tag: podjele