Rasprava o izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, koju su u Skupštini pokrenuli poslanici Pokreta Evropa sad, ponovo je otvorila jedno od najosjetljivijih poglavlja crnogorske istorije – pitanje aneksije iz 1918. godine. Više od vijeka kasnije, prijedlog da se iz zakonskog teksta izbriše odrednica da je tadašnja aneksija bila nasilna izazvao je žustre reakcije u stručnoj i javnoj sferi, ali i razotkrio duboku simboličku podjelu između tumačenja prošlosti i političkih kalkulacija sadašnjosti.
Prijedlog poslanika PES-a podržao je i princ Nikola prihvativši tumačenje da čin aneksije zemlje po definiciji ne može biti nasilan. Time je, kako ocjenjuju istoričari, ne samo dao legitimitet revizionističkom čitanju jednog od najtragičnijih događaja crnogorske državnosti, već i doveo u pitanje simbolički odnos prema sopstvenim precima.
U sjenci ove polemike ostala je činjenica da će izmjenama Zakona princ Nikola dobiti dvorac svoga prađeda kralja Nikole na Kruševcu u Podgorici, ali i da se time odustaje od izgradnje kuće za potrebe dinastije na Cetinju, istorijskoj prijestonici Crne Gore.&nbsp;
O širim posljedicima odluke o izmjeni zvanične karakterizacije aneksije kao nasilne, ali i istorijskom kontekstu u kojem se to dešavalo te odnosu kraljevih sinova o detronizaciji dinastije i potpunog lišavanja Crne Gore njene samosvojnosti u novoj državi, za Analitiku govore istoričari Milan Šćekić i Petar Glendža.
<h2>Uklanjanje termina „nasilna“ bilo bi opasno i loša simbolika</h2>
Naši sagovornici saglasni su u ocjeni da je period između dva svjetska rata, posebno onaj neposredno nakon formiranja prve Jugoslavije, dugo bio zapostavljen i da je laička javnost o njemu bila slabo informisana.&nbsp;
Na primjer, govoreći o sinovima crnogorskog suverena, Šćekić napominje da se njima do sada niko nije studiozno i istraživački bavio.
- Istoričari o sinovima kralja Nikole uglavnom sude na osnovu svjedočenja savremenika, a koji prema njima nijesu uvijek bili pravedni i korektni. Budući da svjedočenja ne predstavljaju pouzdan istorijski izvor, prema ovoj vrsti izvora moraju se imati velike rezerve. Tim prije jer su ta svjedočenja nastala nakon 1918. godine, kada je o dinastiji Petrović Njegoš bilo i te kako poželjno pisati u negativnom kontekstu- ističe Šćekić.
Glendža je kao opasan opisao kompromis princa Nikole o uklanjanju termina nasilna sa poslanicima PES-a, Stojovićem i Pižuricom, sve i da je, kako kaže, uvjeren u njihove „najčistije i najiskrenije pobude“, jer kaže da je u pitanju - loša simbolika.
- Konkretno, mislim na sve one političko-ideološke konstrukcije nakon 1918. kojima se zamagljivao taj toliko traumatičan događaj decenijama, čak i u socijalizmu. Uz to, svakako i su se i minimizirale njegove posljedice, odnosno reakcije Crnogoraca, protivnika bezuslovnoga ujedinjenja. Kao dobru ilustracijunavodim činjenicu da su se u udžbenicima za istoriju, korišćenima u Crnoj Gori u periodu od 1945. pa do kraja 20. vijeka, taj period i posljedični mu događaji, predstavljali sa jednom i po rečenicom- napominje Glendža.
<h2>Za vrijeme rata od crnogorskih prinčeva gotovo da nije bilo koristi</h2>
Govoreći o držanju crnogorskih prinčeva tokom Prvog svjetskog rata, Šćekić podsjeća da njihov doprinos odbrani Crne Gore nije bio na nivou koji bi se očekivao.
- Ako izuzmemo najmlađeg sina kralja Nikole, princa Petra, koji je u Prvom svjetskom ratu komandovao Lovćenskim odredom i time dao doprinos zemlji koja se nalazila u ratu, njegova braća, Danilo i Mirko, bila su na bezbjednoj udaljenosti od fronta i praktično nijesu vidjeli neprijatelja- rekao je on.
Napominje da kada su počele ratne operacije između Crne Gore i Austrougarske, prijestolonasljednik Danilo nalazio se u Francuskoj i ako je, kaže, vjerovati svjedočenjima savremenika, vladarska porodica ga je nakon mnogo urgencija i napora jedva namorala da dođe u Crnu Goru.&nbsp;
- Prijestolonasljednik je u Crnu Goru stigao 6. septembra 1914, dakle oko mjesec nakon ulaska Crne Gore u rat, a napuštio ju je u sred rata, avgusta 1915, da bi se navodno liječio. Bio je neambiciozan, nezainteresovan za politiku, povremeno se sukobljavao sa ocem, bio je u lošim odnosima sa mlađim bratom, princom Mirkom- naveo je Šćekić.&nbsp;
Podsjeća da je nakon smrti kralja Nikole, 1921. godine abdicirao u korist svog sinovca Mihaila te da je, kako bi regulisao apanažu, 1927. priznao Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
- Za razliku od prijestolonasljednika Danila, princ Mirko je bio vrlo ambiciozan i vlastoljubiv. Jedan od savremenika, čini se s punim pravom, spočitava mu da je bio cinik. Iako izvjesni savremenici govore za njega da je u suštini bio dobar, sa ocem i bratom Danilom je bio u lošim odnosima, sklon je bio intrigama, agitovao je protiv vlade Janka Vukotića- naveo je Šćekić zaključivši kako „za vrijeme rata od njega praktično nije bilo nikakve koristi“.&nbsp;
Ipak, kako dodaje, za razliku od oca i braće, 1916. godine nije napuštio Crnu Goru.&nbsp;
- Umro je u Beču početkom marta 1918, ne dočekavši kraj rata- podsjeća naš sagovornik.
<h2>Što ako sjutra zasmeta i termin - aneksija</h2>
Glendža smatra da je podilaženje princa Nikole poslanicima Pokreta Evopa sad „truo“ kompromis i iz razloga što se na taj način nekorektno odnosi prema žrtvi onih koji su za odbranu Crne Gore položili živote.
- Takav njegov stav može se podvesti i pod nemar u odnosu na one koji su bez razmišljanja, sa oružjem stali uz njegovoga prađeda, da odbrane državnost Kraljevine Crne Gore, bez obzira na visoku cijenu, koje su bili svjesni. Takođe, kao uvredu ga mogu doživjeti njihovi potomci, baštinici vrijednosti svojih predaka, koji bi i sami donijeli iste odluke, bez obzira na sve- upozorava sagovornik Analitike.
Glendža ističe i kako princ Nikola nije smio tek tako da pristane na ovaj prijedlog jer, kako navodi, postoji mogućnost da se uz neku tehničku izmjenu, sljedeći put potraži i neki drugi termin umjesto „aneksija“, zarad postizanja novih kompromisa.&nbsp;
-To sigurno nije nemoguće jer, složićemo se, prekrajanje istorije i nije neki preveliki problem za najveći dio vladajuće koalicije. Posebno za onaj koji baštini i slavi upravo politiku koja je izbrisala Crnu Goru 1918. i detronizovala Petroviće- upozorava on.
<h2>Neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju</h2>
Glendža ističe i kako ga je neprijatno iznenadila odluka princa Nikole da odustane od rezidencije na Cetinju zarad dvorca u Podgorici u kojem je rođen njegov otac princ Mihailo.
- Bez obzira što apsolutno razumijem porodičnu sentimentalnost i vezanost za dvorac na Kruševcu, smatram da je neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju. Spisak argumenata za to je podugačak i neosporan, i ovakva odluka se ne može pravdati ni sentimentalnošću, niti apsolutnim nerazumijevanjem onih koji za deceniju nijesu sproveli sve stavke Zakona donijetoga 2011. godine- podvlači Glandža.
Glendža ističe i kako princ Nikola nije smio tek tako da pristane na ovaj prijedlog jer, kako navodi, postoji mogućnost da se uz neku tehničku izmjenu, sljedeći put potraži i neki drugi termin umjesto „aneksija“, zarad postizanja novih kompromisa.&nbsp;
- To sigurno nije nemoguće jer, složićemo se, prekrajanje istorije i nije neki preveliki problem za najveći dio vladajuće koalicije. Posebno za onaj koji baštini i slavi upravo politiku koja je izbrisala Crnu Goru 1918. i detronizovala Petroviće- upozorava on.
<h2>Neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju</h2>
Glendža ističe i kako ga je neprijatno iznenadila odluka princa Nikole da odustane od rezidencije na Cetinju zarad dvorca u Podgorici u kojem je rođen njegov otac princ Mihailo.
- Bez obzira što apsolutno razumijem porodičnu sentimentalnost i vezanost za dvorac na Kruševcu, smatram da je neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju. Spisak argumenata za to je podugačak i neosporan, i ovakva odluka se ne može pravdati ni sentimentalnošću, niti apsolutnim nerazumijevanjem onih koji za deceniju nijesu sproveli sve stavke Zakona donijetoga 2011. godine- podvlači Glandža.
Osvrnuvši se na činjenicu da princ Nikola nijednom nije reagovao povodom nasrtaja na crnogorsku državnost, kulturu i identitet koji su bili brojni u posljednjih nekoliko godina, Glendža kaže kako je siguran da ih je nemali broj Crnogoraca očekivao i da su opravdano razočarani zbog toga.
- Istina, iz nekih drugih prinčevnih izjava se da naslutiti da nije želio učestvovati u dnevnopolitičkima nadgornjavanjima i podjelama, no, bilo je situacija koje su značajno nadilazile svakodnevnu politiku. S toga i ne čudi aluzija na račun princa Nikole, da je devedestih svojim zalaganjem i angažmanom djelovao kao mitropolit Vasilije Petrović Njegoš, a da danas bira da bude mitropolit Sava- zaključio je Glendža.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Šćekić: I izvjesni Petrovići pomalo izdali Crnu Goru; Glendža: Princ Nikola danas bira da bude mitropolit Sava

Monografija „Istorija crnogorske kulture”, prvo izdanje koje obuhvata cjelokupan razvoj crnogorske kulture od najstarijih vremena do savremenog doba, predstavljena je danas u Kraljevskom pozorištu Zetski dom. 
Djelo, koje je rezultat predanog rada grupe uglednih autora, prema riječima gradonačelnika Prijestonice Cetinje Nikole Đuraškovića, svjedoči o kontinuitetu duha koji se nije dao izbrisati i koji se, uprkos svim pokušajima negacije i potiranja, razvijao, opstajao i koji se danas iznova potvrđuje kroz ovo kapitalno izdanje.
- U svijetlu savremenih geopolitičkih previranja i izazova pred kojima se nalazi Evropa, u vremenu kada se magle revizionizma i relativizacije ponovo nadvijaju nad našim regionom, i u trenutku kada se ideje negacije crnogorskog identiteta ponovno pojavljuju možda i snažnije nego ikada, naša obaveza da branimo i čuvamo sopstvenu kulturu postaje moralna dužnost i pitanje našeg dostojanstva i opstanka – poručio je Đurašković.
Voluminozno i temeljito izdanje, prema riječima direktorice Centra za kulturu Jelene Milošević, vodi nas kroz sve ključne etape kulturnog razvoja Crne Gore – od praistorijske Crvene Stijene pa sve do obnove nezavisnosti 2006. godine.
- U ovom djelu objedinjene su najvažnije teme, artefakti, procesi, epohe, pojave i ličnosti koje su oblikovale kulturni identitet naše države, predstavĪjajući tako ne samo zbir znanja, već i trajni spomenik crnogorskoj kulturnoj samosvojnosti - kazala je Milošević.
Prva knjiga ovoga tipa u kulturnoj montenegristici prema riječima doc. dr Jelene Šušanj, iako ne obuhvata sve sto se pod crnogorskom kulturom podrazumijeva, ne samo da nadomješćuje praznine u našoj nauci nego pruža lakši uvid i stranim kulturolozima koji dosad opisane pojave nijesu mogli naći na jednome mjestu.
- Ona je od posebna značaja u aktuelnome trenutku kad se crnogorska kultura nastoji po starome receptu prikazati kao regionalni dio navodnoga šireg korpusa, srvi znamo kojega, te asimilovati utopiti u taj korpus. Ova je knjiga tu kao bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crogorske istorije – naglasila je Šušanj.
Istorija kulture je mnogo više od naslova, istakao je istoričar Boban Batrićević, bio je to jedan, kako ga je nazvao, ambiciozan projekat.
- Pošli smo iz perspektive da država Crna Gora i njena teritorija, u današnjim granicama, kroz istoriju tvore nešto što se zove crnogorska kultura. Mi smo zaista napravili jedan ambiciozan plan da pokušamo sve segmente ljudskoga duha, koji su na ovoj teritoriji bitisali od Crvene stijene pa neđe do obnove državnosti 2006. pomenemo – objasnio je Batrićević. 
Predstavivši strukturu knjige, urednik Monografije Petar Glendža posebno se zahvalio izdavačima Prijestonici Cetinje, Fakultetu za crnogorski jezik i književnost i Centru za kulturu.
- Oni ovako udruženi šalju jednu snažnu i važnu poruku: Ima ko i na dostojan način da obilježi Dan državnosti Crne Gore – poručio je Glendža.
Monografija, predstavljena povodom Dana državnosti Crne Gore, namijenjena je ne samo naučnoj zajednici, već i široj javnosti, kao trajno svjedočanstvo o bogatstvu i kontinuitetu crnogorskog kulturnog identiteta.

Monografija „Istorija crnogorske kulture”: Bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crnogorske istorije

Predavanje pod nazivom „Kulturno-istorijski razvoj Cetinja u XX vijeku“ istoričara Petra Glendže održano je sinoć u Centru za kulturu Prijestonice na Cetinju. U ime organizatora prisutne je pozdravio generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović.
Glendža je na samom početku istakao da 20. vijek smatra jako bitnim i zahvalnim za analizu i posmatranje, posebno što iz njega mogu da se izvedu neki zaključci u vezi sa današnjim statusom Cetinja. Predavanje je koncipirao u tri cjeline koje su postavljene na različitim osnovama kad su u pitanju političke i ideološke osnove. &nbsp;
On je istakao da je od početka 20. vijeka do početka Prvog svjetskog rata Cetinje je dostiglo svoj vrhunac u svakom smislu.
– Cetinje je u to vrijeme Crna Gora u malom, tako da državni razvoj Crne Gore prati razvoj Cetinja. Tu posebno mislim na institucionalni razvoj. Od 1860. do 1910. godine, do gradnje Vladina doma, možemo da pratimo tu liniju i to baš kroz državne projekte počevši od hotela Lokande, Dvora, Đevojačkog instituta, bolnice, apoteke, pošte, zgrade vojnoga stana, Prestolonasljednikova dvora i to je grubo nabrajanje onoga što će Cetinje da prenese u 20. vijek. Kruna ove platforme je gradnja zgrade Vladinoga doma ne samo zato što je to impozatan arhitektonski poduhvat toga doba, već i zbog simbolike i značaja koji ta zgrada ima i u svom i u vremenu nakon toga. U okviru ovoga institucionalnog razvoja neizostavno je pomenuti diplomatske aktivnosti koje se dešavaju na Cetinju i u tom kontekstui imperativ su zgrade pet velikih sila koje su izgrađene od 1899. do 1912. – rekao je Glendža.
Posebno uočljiva promjena je bila u pogledu stambene kulture, a time i kulture življenja.
– Često se postavlja pitanje kako je došlo od kuće prekrivene slamom do kuće Đukanovića koja ima svoj rezervoar za vodu, riješenu tavanicu, plastiku spoljne fasade i sl. i čini se da vrlo često uzimamo zdravo za gotovo. To je bio jedan dugotrajan postupak od gotovo pola vijeka, i njegove korijene u smislu planiranja i razvoja možemo da pratimo od 1870. kada se donosi prvi niz pravila koje će u arhitekturi definisati ono što ćemo iz današnje perspektive nazvati razvojem stambene arhitekture našega grada. Ta prva odluka koja je značila da se zabranjuje natkrivanje novoizgrađenih kuća slamom, a brzo nakon toga odluka da sve kuće u ovome što danas prepoznajemo kao istorijsko jezgro moraju zamijeniti stare slamene krovove novom tehnologijom označiće renesansu u razvoju stambene arhitekture Cetinja – rekao je Glendža i pomenuo, između ostalog, kamene „džade“ koje svi putopisci opisuju kao jako specifične zbog toga što ne zadržavaju ogromne količine padavina po kojima je Cetinje poznato, te pokrivanje Cetinja feralima, uređivanje parkova i sl.
Od 1892. je regulisano vodosnabdijevanje putem vodovoda, 1900. uveden telefon, 1910. se elektrifikuje grad, a već od 1911. i domaćinstva, podsjetio je Glendža.
Drugi period razvoja je međuratno doba. Kraj Prvog svjetskog rata će obilježiti gubitak crnogorske državnosti i nezavisnosti i Cetinje će kao kolijevka te ideje platiti cijenu. Prva reakcija na tu promjenu je bio ustanak, pa otvoreni građanski rat, te gerilske akcije koje su se dešavale kao posljedica nemirenja Crnogoraca sa tim što se desilo i sa državom, i sa dinastijom, i sa crkvom...
Administrativnom promjenom unutar kraljevine 1929. godine dolazi do novoga statusa Cetinja a to je status sjedišta Zetske banovine.
– Sve organizovane i dobro planiranje političke akcije koje su imale za cilj degradiranje Cetinja vođene su iz raznih političkih centara unutar same Crne Gore. Više autora navodi da kad god je došlo do toga trenutka da mora da se prelomi, da je sa najvišega mjesta odlučivano da se ništa ne mijenja. To najviše mjesto je kralj Aleksandar Karađorđević i to zvuči pomalo paradoksalno ako uzmemo u obzir sve ono što se desilo 1918, ako uzmemo u obzir što je uradio svom đedu i crnogorskoj državi, crnogorskoj crkvi u kojoj je kršten... Međutim, vođeni onom sine ira et studio bez dileme moramo konstatovati da Cetinje u tim trenucima ima njegovu podršku da zadrži status sjedišta Zetske banovine – rekao je Glendža. &nbsp;
To nije jedini paradoks, navodi crnogorski istoričar. U periodu velike svjetske ekonomske krize, Cetinje doživljava arhitektonski procvat i iz tog je perioda ostao jedan broj vrlo grandioznih zdanja koja potpisuju vrlo poznati arhitekte tog doba.
Ono što će se desiti poslije 1945. godine je sušta suprotnost od onoga što se očekivalo da će se desiti poslije oslobođenja.
– U kolektivnom sjećanju Cetinja i Cetinjana, blagostanje koje se desilo zahvaljujući industrijalizaciji je bez sumnje prvi utisak kad se pomene ovaj period, međutim ako uzmemo podrobno da analiziramo taj period do industrijalizacije možemo da izvedemo potpuno druge zaključke. Odluka iz 1946. godine na Ustavotvornoj skupštini da Cetinje ostane bez statusa glavnoga grada, a koju je početkom te godine formalno predložio Milovan Đilas, koja je bila pominjana u vrhu socijalističkih partijskih saopštenja, izvještaja i slično, a propagirao je Blažo Jovanović, započeće jedan proces koji je akademik Dušan Martinović poetski nazvao „tugom feniksa“ ili „mirnotopskim degradiranjem Cetinja“. Vrlo eksplicitni statistički podaci iz ovoga perioda govore da to ne može da bude splet po Cetinje nesrećnih okolnosti, jer toliko stvari koje su se desile Cetinju do 1964. godine dok nije pala ta socijalistička paradigma bila je loša namjera spram Cetinja, neka vrsta sukoba s onim Cetinjem s početka 20. vijeka – istakao je Glendža.
Posljednja decenija 20. vijeka je, prema Glendžinim riječima, značajna zbog statusa Prijestonice koji je donešen 1992. godine, ali i zbog demografskog slabljenja koje je počelo propadanjem privrede na nivou cijelog jugoslovenskog procesa.
– Ovaj period ostaje traumatičan kao svjedočanstvo tog lošeg tranzicionog iskustva Cetinja. Statistika pokazuje ogroman odliv stanovništva koji je prouzrokovao starenje populacije, a konačnu efektuaciju smo vidjeli na Popisu iz 2023. koji je pokazao da se Cetinje nalazi u najstarijoj grupi – rekao je Glendža.

1084x550

Od vrhunca početkom 20. vijeka do grada sa najstarijim stanovništvom na prošlogodišnjem popisu

Odluku o podnošenju ostavke na članstvo u Demokratskoj narodnoj partiji nijesam donio preko noći, već nakon ozbiljnog preispitivanja. Smatrao sam da je zrelije i korektnije da te razlike, kada već postoje, razriješim svojim napuštanjem partije, a ne kroz unutrašnje konfrontacije, poručuje nezavisni poslanik Dragan Bojović.
U intervjuu za <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/bojovic-za-pobjedu-crnoj-gori-nasusno-potrebno-pomirenje-crnogorskog-i-srpskog-korpusa" target="_blank">Pobjedu</a>, Bojović ističe da za njega politika nije stvar ličnih kalkulacija, te da ne razmišlja o povratku u DNP.
Kada je u pitanju insistiranje na izmjenama Ustava u dijelu srpskog jezika, on napominje kako se, u tom slučaju, ni na koji način ne može govoriti o hiru.
- Naprotiv, Crnoj Gori je danas nasušno potrebno istinsko društveno pomirenje između srpskog i crnogorskog identitetskog korpusa. Zato insistiranje na rješavanju pitanja srpskog jezika nije prepreka evropskom putu, već njegov sastavni dio. Evropska agenda ne traži od država kandidata da zatvaraju oči pred diskriminacijom, već da je otklanjaju - naveo je sagovornik Pobjede.
Kazali ste nedavno da razlozi Vaše ostavke u DNP-u nijesu programske, već strateške prirode i da nijeste saglasni sa pojedinim strateškim potezima koji su u posljednje vrijeme povučeni unutar partije. Na koje ste konkretne strateške poteze mislili, osim odluke o mogućem izlasku iz vlasti?
BOJOVIĆ: Ključni problem nije neki pojedinačni potez, već pravac u kojem su se strateški procesi odvijali u posljednje vrijeme. Teme poput jezika, državnih obilježja i dvojnog državljanstva su od suštinskog značaja za srpski narod u Crnoj Gori i prema tim temama imamo veliku odgovornost. A to dalje znači da se moraju rješavati strateški promišljeno, kroz institucionalni dijalog i dogovor, a ne političkom eskalacijom. Pristup koji se zasniva na pritiscima i zaoštravanju odnosa, ma koliko bio motivisan opravdanim nezadovoljstvom, dugoročno ne donosi rezultate i uglavnom vodi ka političkoj izolaciji i gubitku realnog uticaja u procesima odlučivanja. A to ne želimo. Kao što je poznato, srpski narod je decenijama bio marginalizovan, a njegovi politički predstavnici tek odnedavno, tačnije u posljednje dvije godine, počeli su da djeluju na pozicijama unutar sistema, i to krajnje odgovorno.
Postavlja se pitanje da li bi se odustajanjem od tih pozicija, tako brzo i rano, povlačenjem i odstupanjem na političku marginu efikasnije rješavali nagomilani problemi ili bi se izgubila stečena strateška pozicija. Vjerujem da je odgovor očigledan. Takođe, ne čini mi se ispravnim povezivati ova suštinska i dugoročno važna pitanja sa bilo kojom lokalnom temom, ma koliko pojedina pitanja na lokalnom nivou u datom trenutku mogla biti značajna ili osjetljiva.
Vjerujete li da će Vaši, do juče partijski saborci, na čelu sa liderom Milanom Kneževićem zaista održati riječ i napustiti vlast ukoliko na sjednici Vlade ne bude bilo sluha za inicijative koje su ranije pomenute?
BOJOVIĆ: Rukovodstvo Demokratske narodne partije ima puno pravo da donosi odluke koje smatra ispravnim. Moje neslaganje nije pitanje povjerenja u ljude sa kojima sam toliko vremena radio, niti je u pitanju nesaglasje u vezi sa temom, već proističe iz različite političke procjene. Upravo zato sam smatrao korektnim da svoju poziciju razriješim ličnim političkim činom, a ne da javno polemišem da li će stranka donijeti ovu ili onu odluku. Istovremeno, moj potez predstavlja jasan poziv da se ne napuštaju institucije, da se ne izlazi iz procesa odlučivanja, jer vjerujem da se ključni programski ciljevi DNP-a mogu ostvarivati strpljivim i dosljednim djelovanjem iznutra, a ne van sistema.
Iz DNP su kazali da njihovi programski principi ne podrivaju platformu „Barometar 26“ i evropski put Crne Gore. Jeste li saglasni s tim, ako u vidu imamo činjenicu da upravo ta platforma, podržana od članova DNP-a, predviđa ostavljanje po strani identitetskih tema u procesu pregovora sa EU?
BOJOVIĆ: „Barometar 26“ nikako ne podrazumijeva da se o pitanjima kao što je status srpskog jezika ne smije razgovarati ili da ne treba tražiti modele za prevazilaženje stvarnih oblika diskriminacije koji postoje u našem normativnom okviru. Ovaj dokument ne kaže da identitetska ili jezička prava treba ignorisati ili odložiti zauvijek, već samo predlaže mehanizme dijaloga i institucionalnog rješavanja tih pitanja, kako bi se to činilo na način koji je konstruktivan i inkluzivan, u duhu evropskih principa i standarda zaštite ljudskih prava. U stvari, ako bismo bilo kojim dokumentom sprečavali raspravu o diskriminaciji, mi ne bismo štitili proces evropskih integracija, već bismo ga obesmislili.
Dakle, argument koji danas često čujemo da insistiranje na ravnopravnosti i uvažavanju prava najveće jezičke zajednice „otvara osjetljiva identitetska pitanja“ ili „produbljuje podjele“ jeste sasvim neodrživ i neutemeljen. Ravnopravnost, poštovanje prava, institucionalno i normativno priznanje su temelji društvene kohezije i put ka ispunjavanju evropskih demokratskih pravila.
Vaš je stav da se prijateljem Srba u Crnoj Gori ne može smatrati onaj ko ih gura ka opoziciji. Da li smatrate da je u ovom trenutku mnogo pragmatičniji i po srpski narod korisniji pristup Nove srpske demokratije i njenog lidera Andrije Mandića?
BOJOVIĆ: Ne bih se ovdje upuštao u analizu i poređenje političkih subjekata, to prepuštam političkim analitičarima i građanima. Ono što smatram principijelnim, pragmatičnim i političkim realnim i važnim, jeste da Srbi u Crnoj Gori moraju biti dio sistema odlučivanja kako bi mogli da utiču na rješavanje svojih ključnih pitanja. Svako ko zastupa takav pristup, bez obzira na partijsku pripadnost, djeluje u pravcu koji smatram racionalnim i politički odgovornim.
Da li biste prihvatili poziv da budete član Nove srpske demokratije ili neke druge stranke prosrpskog političkog korpusa?
BOJOVIĆ: U narednom periodu djelovaću kao nezavisni poslanik i u ovom trenutku ne razmišljam o pristupanju drugim političkim partijama. Iz ove pozicije želim pažljivo da sagledam političku scenu i, prije svega, da ostvarim još veću komunikaciju sa građanima. Kao nezavisni poslanik formalno ne pripadam ni vlasti ni opoziciji, što mi daje određenu autonomiju i korisnu analitičku distancu.
Nekoliko medija u Crnoj Gori, bliskih Vašoj bivšoj partiji, par dana nakon Vaše ostavke objavilo je tekstove u kojima navodi kako ste „promijenili ploču“, jer ste prije nekoliko godina i sami bili protivnik izgradnje kolektora. Da li na ovo gledate kao na svojevrsnu osvetu i atak na Vas nakon, kako ste rekli, teške odluke?
BOJOVIĆ: Takve interpretacije doživljavam kao dio političke polemike, ali i kao pokušaj da se moja pozicija pojednostavi i predstavi na način koji ne odgovara činjenicama. Moji stavovi o zaštiti životne sredine i infrastrukturnim projektima su dosljedni i nepromijenjeni. Uvijek sam za sistemska, stručno utemeljena i dugoročno održiva rješenja.
Moje protivljenje izgradnji kolektora na lokaciji Landža u Danilovgradu nije bilo protivljenje postrojenju kao takvom, već je bilo zasnovano na stručnim analizama. U nalazu stručne komisije, formirane od strane Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, utvrđeno je da nije izabrana adekvatna lokacija za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Razlozi su bili jasni, ta lokacija nije obuhvatala sve otpadne vode iz šire regije, uključujući značajne izvore poput Spuža, a predloženi koncept bi imao samo djelimičan efekat, bez mogućnosti da trajno uredi pitanje otpadnih voda u Bjelopavlićkoj ravnici. I stručne ocjene Agencije za zaštitu životne sredine ukazivale su da postrojenje treba izmjestiti na lokaciju koja može obuhvatiti više izvora otpadnih voda, te da predloženo rješenje nije bilo ni optimalno ni sveobuhvatno.
Sličan stav dijelili su i ekološki aktivisti, što dodatno potvrđuje da se radilo o stručnom, a ne političkom sporu. Zato je važno naglasiti da moja pozicija, kada je riječ o postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda, nije promijenjena. Jasno je da se takva postrojenja moraju graditi u svakoj opštini, ali isključivo uz puno uvažavanje stručnih kriterijuma, ekološke prihvatljivosti i funkcionalne i tehnološke efikasnosti, što u konkretnom slučaju u Danilovgradu nije bilo ispunjeno. U tom smislu, ne postoji nikakav zaokret u mojim stavovima, već naprotiv kontinuirano zalaganje za rješenja koja štite i životnu sredinu i zdravlje građana, na osnovu stručnih analiza, a ne političkih pojednostavljivanja.
Rekli ste nedavno da pitanje izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika nije nikakav hir i da to treba riješiti prije učlanjenja u Evropsku uniju. Ipak, premijer i dobar dio Vlade insistiraju da se to pitanje ostavi po strani i da je evropska agenda mnogo važnija. Da li se onda ipak može govoriti o hiru, ako insistirate na nečemu što može zakomplikovati političku situaciju, a samim tim i usporiti evropski put zemlje?
BOJOVIĆ: Ne, u ovom slučaju se ni na koji način ne može govoriti o hiru. Naprotiv, Crnoj Gori je danas nasušno potrebno istinsko društveno pomirenje između srpskog i crnogorskog identitetskog korpusa. Podjele koje i dalje opterećuju naše društvo nijesu nastale spontano, niti iz takozvanih patriotskih ili ideoloških razloga, već su decenijama svjesno podsticane iz čisto pragmatičnih i, rekao bih, lukrativnih motiva, a kako bi se kroz podjele lakše održavala politička kontrola i sprovodila ekonomska pohara države.
Te vještački proizvedene podjele među ljudima, koji su u stvarnom životu braća, sestre, rodbina, kumovi i prijatelji, moraju se prevazilaziti, kako bi se društvo konačno moglo okrenuti suštinskim pitanjima, poput kvaliteta života građana, ekonomske stabilnosti i institucionalne pravde. Jedan od ključnih preduslova tog pomirenja jeste i rješavanje pitanja statusa srpskog jezika. Paradoksalno je i pravno neprihvatljivo da najzastupljeniji jezik u jednoj državi nema status službenog jezika. Takav presedan ne poznaje međunarodna pravna praksa i on ne predstavlja pitanje političke volje ili hira, već pitanje borbe protiv diskriminacije i zaštite ugroženih prava. Upravo na to nas obavezuju evropski pravni standardi i Evropska konvencija o ljudskim pravima. Zato insistiranje na rješavanju pitanja srpskog jezika nije prepreka evropskom putu, već njegov sastavni dio. Evropska agenda ne traži od država kandidata da zatvaraju oči pred diskriminacijom, već da je otklanjaju. A teško je zamisliti ozbiljniji oblik diskriminacije od one koja pogađa najveću jezičku zajednicu u zemlji.
Odluka Dragana Bojovića nije nikakvo iznenađenje za članove Glavnog odbora partije, poručio je lider DNP-a Milan Knežević. Znači li to da je već duže vrijeme među vama tinjao sukob?
BOJOVIĆ: Ne bih to nazvao sukobom. Uostalom, razlike ne vode nužno u sukobljavanje. Kao što sam i kazao, riječ je o razlikama u političkoj procjeni koje su postojale izvjesno vrijeme i koje su vremenom postale jasnije. Do odluke nije došlo preko noći, već nakon ozbiljnog preispitivanja. Smatrao sam da je zrelije i korektnije da te razlike, kada već postoje, razriješim svojim napuštanjem partije, a ne kroz unutrašnje konfrontacije.
Knežević je, gostujući u jednoj TV emisiji, postavio pitanje i da li ćete se vratiti u DNP ako na kraju ta partija izađe kao pobjednik i usvoje se njeni zahtjevi. Dodao je i da će morati održati sjednicu organa predsjedništva da odluče da li bi Vas primili nazad. Da li biste bili spremni da se vratite?
BOJOVIĆ: O tome je u ovom trenutku suvišno govoriti. Politika za mene nije stvar ličnih kalkulacija, već odgovornosti. Moja odluka je donesena u konkretnom političkom kontekstu i iz konkretnih razloga. Budućnost će, kao i uvijek, zavisiti od okolnosti i političkih procesa, ali uz sve uvažavanje Demokratske narodne partije, ne razmišljam o povratku.&nbsp;
Vaša supruga je takođe neko ko je ostavio značajan trag na crnogorskoj političkoj sceni, doduše kao nestranačka ličnost. Da li potencijalno razmišljate u pravcu osnivanja partije u kojoj bi i njeno iskustvo predstavljalo važan politički kapital?
BOJOVIĆ: Važno mi je da politiku ne posmatramo kroz prizmu ličnih odnosa. Moja supruga je, nezavisno od mene, kao ljekar i nestranačka ličnost započela svoj politički angažman koji, čini mi se, obavlja na krajnje principijelan i odgovoran način. A to su potvrdili i njen rad kao ministarke zdravlja i rezultati podgoričkih izbora, redovnih 2022. i vanrednih 2024. godine, na kojima je kao nositeljka liste ostvarila još bolji procenat. Podrazumijeva se da ona za svoj angažman ima moju punu ličnu i profesionalnu podršku. Nema razloga da žurimo u prognozama i razgovorima o budućim formama političkog djelovanja. Za sada, kao nezavisni poslanik, želim pažljivo da oslušnem glas građana.

Bojović: Crnoj Gori nasušno potrebno pomirenje crnogorskog i srpskog korpusa

Stanari jedne zgrade u podgoričkom naselju Blok V najavili su da će narednih dana predati peticiju policiji i tužilaštvu, zahtijevajući hitnu i efikasnu reakciju državnih organa kako bi bili zaštićeni od, kako navode, višegodišnjeg nasilnog ponašanja jednog sugrađanina, piše Portal RTCG.
Povod za ovu inicijativu je napad koji se dogodio 24. decembra prošle godine, kada je osumnjičeni, prema navodima stanara, ušao u stan na trgu Nikole Kovačevića u kojem su se nalazile dvije ženske osobe i nožem povrijedio jednu od njih u predjelu vitalnih organa. Druga žena je, usljed pretrpljenog šoka, zadobila amneziju, što je, kako tvrde stanari, potvrđeno medicinskom dokumentacijom.
Stanari ističu da su posebno uznemireni odlukom Višeg državnog tužilaštva u Podgorici da ovaj događaj ne kvalifikuje kao pokušaj ubistva, već kao krivično djelo nasilničkog ponašanja, nakon čega je predmet proslijeđen Osnovnom državnom tužilaštvu.
- Iako je ženi nanio povrede nožem u predjelu vitalnih organa i oborio je na pod, tužilaštvo je ocijenilo da se radi samo o nasilničkom ponašanju. Posebno zabrinjava činjenica da je kod sebe imao dva noža i da je prijetio da će pobiti cijelu porodicu - navode stanari.
Kako tvrde, riječ je o osobi koja je, prema njihovim saznanjima, ranije više puta osuđivana za teška krivična djela, zbog čega se, kako kažu, već godinama osjećaju ugroženo. Dodaju da su policiju u više navrata upozoravali na prijetnje i dostavljali dokaze da se ta osoba kreće naoružana.
Iz Uprave policije Portalu RTCG saopšteno je da im je događaj prijavljen i da su postupali u skladu sa zakonom, te da su preduzeli sve mjere iz svoje nadležnosti. Za dalja pitanja, kako su naveli, nadležno je tužilaštvo.
Podgoričko tužilaštvo, međutim, do zaključenja ovog teksta nije odgovorilo na pitanja Portala RTCG, iako su upućena u petak.
Stanari najavljuju da je u toku prikupljanje potpisa za peticiju, a ukoliko njihovi zahtjevi ne budu uvaženi, poručuju da će organizovati protest.
- Očigledno je da se ne osjećamo bezbjedno u sopstvenim stanovima. Ako institucije ne reaguju, bićemo prinuđeni da nezadovoljstvo iskažemo na protestu - poručuju stanari, uz ocjenu da prostor za adekvatnije djelovanje ima i Centar za socijalni rad.
Oni ističu da je njihova situacija, kako kažu, „javna tajna“ u Podgorici, te da to dodatno obavezuje nadležne institucije da reaguju efikasno i odlučno.
- Nevjerovatno je da se ovakve stvari dešavaju u Crnoj Gori, u trenutku kada bi država uskoro trebalo da zatvori pregovore sa Evropskom unijom - zaključuju stanari Bloka V.

Peticija i protest u najavi: Stanari Bloka V traže veću zaštitu

Građanska inicijativa 21. maj saopštila je da se u Crnoj Gori odvija potpuni krah vladine politike u oblasti digitalne transformacije javnih usluga, sa ozbiljnim posljedicama po privredu i investicioni ambijent.
Kako navode, vlasti su uložile više od deset miliona eura u novi softver za digitalizaciju niza usluga povezanih sa radom Poreske uprave. Posao je, tvrde, povjeren firmi iz Banjaluke, a realizacija projekta, u saradnji sa crnogorskim državnim organima, dovela je do višesedmične blokade ključnih registara i servisa.
– Već oko dvadeset dana ne funkcionišu kompanijski, radno-pravni i poreski registri. Trenutno nije moguće registrovati novu firmu, ugasiti postojeću, započeti preduzetničku djelatnost niti evidentirati bilo kakvu poslovnu promjenu u Centralnom registru privrednih subjekata – navodi se u saopštenju.
Iz inicijative upozoravaju da domaća poslovna zajednica zbog toga trpi značajnu institucionalnu i ekonomsku štetu, dok pojedina poslovna udruženja, kako tvrde, na ovu situaciju ne reaguju. Istovremeno su onemogućena strana ulaganja u nova privredna društva, kao i restrukturiranje postojećih kompanija.
Poseban problem predstavlja nefunkcionisanje poreskih računovodstvenih servisa, zbog čega, prema navodima, nije moguće prijavljivati i odjavljivati zaposlene niti pribavljati potvrde o izmirenim poreskim obavezama, što dodatno otežava poslovanje privrednih društava i preduzetnika.
U saopštenju se ukazuje i na, kako navode, haotično stanje u radu notara, kojima su nametnute nove i nejasne obaveze na osnovu novog Zakona o privrednim društvima. Tvrde da je zakon loše pripremljen i da predviđa tromjesečni rok za usklađivanje svih privrednih subjekata i preduzetnika sa novim rješenjima, počev od 1. januara ove godine.
– Oko 70.000 društava i preduzetnika trenutno je blokirano u pogledu ove obaveze, koja istovremeno zaustavlja sve druge pravne radnje u kompanijskom registru, a svedena je na praktično nesprovodljiv vremenski rok – poručuju iz inicijative.
Građanska inicijativa 21. maj ocjenjuje da postupci aktuelne Vlade imaju dalekosežne negativne posljedice po politički, ekonomski i bezbjednosni sistem Crne Gore, kao i po proces evropskih integracija.

GI 21. maj: Kolaps digitalnih servisa i blokada privrede

Osumnjičena za užasne prijetnje Cetinjaninu Milu Ivaniševiću, ali i čitavom gradu - „Cetinjani na jade će vam dani doći“, koje je uputila preko društvene mreže Fejsbuk 9. januara saslušana je u policiji u subotu, 17. januara, ali se ni iz tužilaštva, niti iz policije, nijesu oglasili i saopštili da li je protiv Z. D. podnešena krivična prijava.
Portalu ETV iz cetinjskog tužilaštva juče je saopšteno da je ovaj predmet, po mjesnoj nadležnosti, proslijeđen podgoričkom tužilaštvu. Iz te institucije, iako smo još u subotu poslali pitanja, nijesu odgovorili, dok su iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici našem portalu saopštili da ovaj slučaj nije kod njih.
&nbsp;BLISKA CRKVI SRBIJE
Javnost je o užasnim prijetnjama upućenim u glasovnim porukama izvijestila nevladina organizacija Centar za građanska prava, ali, iako su se i oni interesovali za ovaj predmet, nijesu dobili informacije iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici.
Ova organizacija obavijestila je javnost 10. januara o prijetnjama koje su upućene Ivaniševiću sa Fejsbuk profila „Ing Arh Zed Ratislavljevna“. U međuvremenu javilo im se više osoba sa Cetinja kojima su sa istog profila stizale prijetnje.&nbsp;
Utvrdili su da Cetinjankama i Cetinjanima prijeti žena rođena i odrasla u Prijestonici, ali koja već duže vrijeme ne živi u tom gradu o čemu su obavijestili cetinjsko tužilaštvo.
Po obrazovanju je arhitektica, bliska je Crkvi Srbije, a, prema nezvaničnim informacijama angažovana je u projektu gradnje jednog vjersko-obrazovnog objekta u Podgorici.
Dva-tri dana pošto je Ivanišević podnio policiji krivičnu prijavu zbog prijetnji koje mu je uputila ona je izbrisala skoro sve objave i fotograg+fije sa svoga Fejsbuk naloga „Ing Arh Zed Ratislavljevna“.
U jednoj od objava koje je ostavila, a koja datira iz 2023. piše: „Jesam. I odlično je to. Gospod je moja zastava. Oba roditelja upokojena u Bogu, sad da fizički umrem, misiju sam obavila. Dps rodbinu prekrižila, komplet sve. I licemjerne isto. Crna ovca bijele kose“...
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D9KTusOYt3nY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
APELI CGP UZALUDNI
Iako je Centar za građanska prava insistirao da se slučajem prijetnji Ivaniševiću bavi cetinjsko tužilaštvo, predmet je, ipak, završio u Podgorici. Tužilaštvu na Cetinju dostavili su u i CD sa prijetnjama drugim osobama.
Neke od prijetnji su: „...spašavala sam neke ljudske živote i sa apetitom mogu da ga uzmem, jer trenirala sam...“, „...nema vas mnogo srećom, a biće vas još manje“...
U glasovnim porukama Ivaniševiću, pored ostalog, prijetila je: „Kači, kači zastve bando, pa ću ti ih sve usta nabiti i ugušit te s njima“, „Ne znate vi ni za boga, neki inat komunistički ćerate pašče jedno“, „I sad ovo prenesi po kafićima po Cetinju neko će me poznat pa mi dođite na kuću, da otključam puštim i nema izlaska, živ ne izlaziš“...
- Napominjem da se osjećam ugroženo, da kod mene postoji bojazan od toga da se ne desi nova Medovina ili novi 01. 01. 2025 – rekao je Ivanišević u policiji.
Jedna od poruka je bila - „Cetinjani na jade će vam dani doći“.
Iz Centra za građanska prava saopštili su 10. januara da „u gradu koji je već dva puta, u kratkom periodu, zavijen u crno masovnim zločinima, u kojima je ubijeno 23. naših sugrađana, među kojima i četvoro djece, ovakve prijetnje se ne mogu, ne smiju i neće posmatrati kao 'izolovani incidenti' ili 'lični sukobi'“.&nbsp;
- Posebno zabrinjava činjenica da su oba masakra izvršile osobe koje su, prema javno dostupnim podacima, bile ideološki, vrijednosno, a i faktički, bliske Crkvi Srbije – instituciji koja u Crnoj Gori odavno ne djeluje kao vjerska zajednica, već kao politički, hegemonistički i duboko destruktivan faktor - upozorili su tada iz CGP.
Međutim, iako će već skoro dvije sedmice od prijave užasnih prijetnji i tri dana od saslušanja osumnjičeene javnost još nije obaviještena o ishodu.&nbsp;

Tag: petar-glendza

Šćekić: I izvjesni Petrovići pomalo izdali Crnu Goru; Glendža: Princ Nikola danas bira da bude mitropolit Sava

Monografija „Istorija crnogorske kulture”: Bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crnogorske istorije

Od vrhunca početkom 20. vijeka do grada sa najstarijim stanovništvom na prošlogodišnjem popisu

Bojović: Crnoj Gori nasušno potrebno pomirenje crnogorskog i srpskog korpusa

Peticija i protest u najavi: Stanari Bloka V traže veću zaštitu

GI 21. maj: Kolaps digitalnih servisa i blokada privrede

Podgoričko tužilaštvo ćuti o ishodu saslušanja žene koja je prijetila Cetinjanima i širila govor mržnje

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO