Izlaz iz pravne i političke krize prouzrokovane penzionisanjem doskorašnje sutkinje Dragane Đuranović jedino je moguć ako bi se sudije Ustavnog suda elementarno uozbiljile i umjesto ličnih i partijskih interesa počele da štite Ustav - poručio je u intervjuu za Portal ETV advokat Veselin Radulović.
To, cijeni on, nažalost nije realno očekivati - jer su nas upravo te sudije, zajedno sa političarima, dovele do toga da sada očekujemo da li ćemo imati blokadu Ustavnog suda ili ćemo tolerisati njegov nezakoniti sastav.
- I jedno i drugo je loše. Kriza će trajati sve dok se Ustavni sud iz temelja ne reformiše i dok u njemu većinu ne budu činile sudije profesionalci sa integritetom - podvukao je Radulović odgovarajući na pitanja Portala ETV.
PORTAL ETV: Doskorašnja sutkinja Ustavnog suda Dragana Đuranović razriješena je na sjednici Ustavnog odbora - čime je to skupštinsko tijelo preuzelo Ustavom jasno propisanu ulogu Ustavnog suda, a čije je zaključke potom na sjednici parlamenta usvojio predsjednik Andrija Mandić. Dijelite li stav opozicije i građanske javnosti da su rukovoditeljke suda Snežana Armenko, odbora Jelena Božović i Andrija Mandić sproveli ustavni puč? Je li ovo presedan u sudskoj praksi?
RADULOVIĆ: Ne mislim da se u konkretnom slučaju desio „ustavni puč“ ili do sada nezabilježen presedan. Sličnu situaciju imali smo i prije tri godine u slučaju prestanka funkcije sudiji Dragoljubu Draškoviću kada je skupštinski odbor na isti način, obavještenjem, informisan o godinama starosti i staža tog sudije. 
Problem je što u Ustavnom sudu konstantno imamo jedan broj neprincipijelnih sudija kojima su njihovi lični interesi i interesi njihovih političkih mentora važniji od poštovanja Ustava. 
Podsjećam da je u slučaju sudije Draškovića prije tri godine sudija (Milorad) Gogić smatrao da je Draškoviću prestala funkcija po sili Ustava jer je po Zakonu o PIO ispunio uslove za starosnu penziju. Par godina kasnije, kada je sudija Gogić došao u istu situaciju, on je promijenio stav i tvrdio da treba da se primjenjuje Zakon o radu - a sve kako bi ostao duže na funkciji. 
Zbog takvog zauzimanja stavova, godinama svjedočimo da Ustavni sud čine i sudije kojima je po sili Ustava prestala funkcija, a te sudije daju sebi za pravo da o tome glasaju i da sami odlučuju o njihovom prestanku mandata.
Tako skandalozna praksa koju su uspostavile pojedine sudije Ustavnog suda nepovratno je urušila njihov lični integritet, ali i integritet tog suda.
PORTAL ETV: Ustavni odbor se pri razrješenju Đuranović pozvao na odredbe Zakona o PIO, a sedam dana kasnije je Ustavni sud uradio potpuno suprotno - nastavio sa praksom primjene Zakona o radu i većinom glasova (3:2) ocijenio da sudiji Budimiru Šćepanovića ističe mandat 31. maja 2025. godine i o tome obavijestio predlagača predsjednika države Jakova Milatovića. Smatrate li da su time doslovice priznali da je u slučaju Đuranović postupljeno neustavno i nezakonito? Što nam govori situacija da se sudije Ustavnog suda nekad razrješavaju po odredbama jednog, a nekad po odredbama drugog zakona?
RADULOVIĆ: Slučaj sutkinje Đuranović je samo potvrdio da sjednice Ustavnog suda ne liče na sjednice sudija na kojima se raspravljaju pravna pitanja i vode stručne rasprave, već da više podsjećaju na sjednice poslaničkih klubova gdje se vodi borba za političku prevlast i dominaciju.
Zato i imamo situacije da se različito postupa i da nekome Skupština konstatuje prestanak funkcije kada ispuni uslove za starosnu penziju po Zakonu o PIO i to istoga dana kada se dobije obavještenje od Ustavnog suda, kao što je to bio slučaj sa sudijom Đuranović - dok je u drugim slučajevima, kao sa sudijom Gogićem, prestanak funkcije nastupao primjenom Zakona o radu i još se čekalo puna tri mjeseca da se to konstatuje u Skupštini.
Ta situacija nam potvrđuje da je neophodna temeljna reforma Ustavnog suda jer sa sudijama koji tamo štite lične i partijske interese poštovanje Ustava i osnovnih ljudskih prava i sloboda ostaće ideal o kome ćemo moći samo da maštamo.
PORTAL ETV: Sa druge strane, Tužilački savjet primjenjuje Zakon o PIO kada je u pitanju prestanak funkcija tužilaca. Treba li Ustavni sud da se ugleda na TS - u smislu uspostavljanja jedinstvene prakse? Svakako, još od ranije postoji odluka Ustavnog suda - da se prestanak funkcije njihovim sudijama utvrđuje po Zakonu o radu. Je li evidentno da Ustavni sud krši sopstvene odluke?
RADULOVIĆ: Sudijama Ustavnog suda funkcija prestaje u skladu s Ustavom, po istim pravilima koja važe i za sve druge sudije u državi. Ustav Crne Gore u članu 154. stav 3. propisuje da sudiji Ustavnog suda funkcija prestaje kad „ispuni uslove za starosnu penziju“.
Uslove za penziju propisuje isključivo Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju i oni trenutno podrazumijevaju 65 godina starosti ili 40 godina radnog staža.
Ustav ne propisuje da funkcija sudijama Ustavnog suda prestaje „kad im radni odnos prestane po sili zakona“ - odnosno sa 66 godina - kao što tvrde sudije tog suda da bi se što duže zadržali na funkciji.
<blockquote>Prognoze poslanika PES-a da ćemo za dva mjeseca imati popunjen Ustavni sud su neozbiljne, kao što su to uglavnom sve izjave političara</blockquote>
PORTAL ETV: Ustavni sud je pola godine, između septembra 2022. i februara 2023, bio u blokadi - pošto ga je činilo samo troje sudija. Tada su upravo Dragana Đuranović, Momirka Tešić i Snežana Armenko dobile podršku većine u parlamentu. Ta većina danas pravda neustavno razrješenje Đuranović tvrdnjama da DPS pokušava preko suda da utiče na odlučivanje u slučaju Milivoja Katnića i Zorana Lazovića. Mislite li da se parlamentarna većina, predvođena Andrijom Mandićem, „autovala“ ovakvim izjavama i da je upravo njihov cilj da uzmu Ustav u svoje ruke i odrede ishod glasanja na Ustavnom sudu u određenim slučajevima?
RADULOVIĆ: Sve političke partije pokušavaju da kontrolišu Ustavni sud i da utiču na donošenje odluka, kako u predmetima gdje se ocjenjuje ustavnost i zakonitost opštih akata koje su oni donijeli ili žele da donesu, tako i u odlukama o ustavnim žalbama.
To nam govori da postoje ozbiljne sumnje u povezanost političkih partija sa organizovanim kriminalom i korupcijom.
<blockquote>Slučaj sutkinje Đuranović je samo potvrdio da sjednice Ustavnog suda ne liče na sjednice sudija na kojima se raspravljaju pravna pitanja i vode stručne rasprave, već da više podsjećaju na sjednice poslaničkih klubova gdje se vodi borba za političku prevlast i dominaciju</blockquote>
PORTAL ETV: Parlamentarna opozicija zbog neustavnog razrješenja Dragane Đuranović blokira održavanje sjednica zakonodavnog doma. Koji je, po Vašem mišljenju, izlazak iz ove pravne i političke krize? Je li nužno da Ustavni sud na sjednici utvrdi da su Ustavni odbor i Skupština prekršili Ustav i ponište sopstveni zaključak da je Dragani Đuranović prestala sudijska funkcija ispunjavanjem uslova za starosnu penziju? Kako to uopšte izvesti - ako za odluku nema dovoljne većine? Oće li kriza trajati sve dok se sud ne popuni?
RADULOVIĆ: Izlaz iz ove situacije jedino je moguć kada bi se sudije Ustavnog suda elementarno uozbiljile i umjesto ličnih i partijskih interesa počeli da štite Ustav.
Nažalost, to nije realno očekivati jer su nas te sudije sa političarima dovele do toga da sada očekujemo da li ćemo imati blokadu Ustavnog suda ili ćemo tolerisati njegov nezakonit sastav.
I jedno i drugo je loše. Kriza će trajati sve dok se Ustavni sud iz temelja ne reformiše i dok u njemu većinu ne budu činile sudije profesionalci sa integritetom.
PORTAL ETV: Koliko su utemeljene prognoze poslanika PES-a Vasilija Čarapića da ćemo za dva mjeseca imati popunjen Ustavni sud - s obzirom na činjenicu da nadležni odbor, uključujući jedan propali konkurs - duže od deset mjeseci nije bio u stanju da izabere sedmog sudiju koji bi zamijenio Milorada Gogića - čiju je funkciju, uzgred, parlamentarna većina pravnim vratolomijama pokušavala da produži do njegove 67. godine?
RADULOVIĆ: Prognoze poslanika PES-a da ćemo za dva mjeseca imati popunjen Ustavni sud su neozbiljne, kao što su to uglavnom sve izjave političara.
Iz prethodne blokade Ustavnog suda izašli smo samo zbog pritiska međunarodne zajednice, ali su političari birali i izabrali sudije koji će štitili njihove interese, a ne Ustav.
<blockquote>Skandalozna praksa koju su uspostavile pojedine sudije Ustavnog suda nepovratno je urušila njihov lični integritet, ali i integritet tog suda</blockquote>
PORTAL ETV: Ova najviša sudska instanca bi, između ostalog, trebalo da prati rad političkih partija i ocjenjuje da li narušavaju ustavni poredak. Je li to slučaj? Kako uopšte Ustavni sud o tome da donosi odluke u situaciji kad za mnoge važne odluke, nakon razjrešenja Đuranović, za to nema većinu? Tako npr. nijesu mogli ni da donesu odluku je li njeno razrješenje na Ustavnom odboru neustavno. Koji je izlaz iz ove situacije?
RADULOVIĆ: Ustavni sud u aktuelnom sastavu nije u stanju da objektivno ocjenjuje da li političke partije krše Ustav i to se u praksi pokazalo više puta. 
Političarima je postala navika da se sa Ustavom svakodnevno igraju i da ga gaze. 
To mogu da rade jer su u Ustavnom sudu izabrali svoje partijske vojnike, a ne sudije.
Kao što sam i rekao, izlaz je jedino u temeljnoj reformi Ustavnog suda čiju većinu će činiti sudije profesionalci sa integritetom pred kojima će biti težak zadatak da povrate potpuno urušen ugled i kredibilitet te institucije.

Anja Ivanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Izlaz iz krize moguć jedino ako sudije Ustavnog suda počnu da štite Ustav - ali to nažalost nije realno očekivati

Budući da je Predsjedništvo CANU tokom javne rasprave o nacrtu Temeljnog ugovora 2022. godine saopštilo da je pravno neprihvatljivo da država crkvi jemči pravo svojine koje je već zagarantovano Ustavom i konvencijama, a da se sljedstveno tome tek ne može jemčiti to pravo nevlasnicima i onima koji su upisani nezakonitom uknjižbom, onda je razumljiv nedavno ispoljeni jed mitropolita Joanikija, koji je dvije godine kasnije pribjegao bacanju sramote na mišljenje akademika.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241205071216_ff07445e1d78f671c2cfaa37c789fd8cfd6c548b6a2bbab2687c26fd391983a2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241205071216_ff07445e1d78f671c2cfaa37c789fd8cfd6c548b6a2bbab2687c26fd391983a2" data-rendition-name="original" width="799" height="533" loading="lazy" alt="Odlikovani Gogić pored Joanikija"> <figcaption>Odlikovani Gogić pored Joanikija(Photo: MCP)</figcaption> </figure>  Kritiku na račun „pojedinaca iz Akademije“ koji su na sjednici Predsjedništva CANU 8. jula 2022. godine usvojili stav i uputili ga Vladi Crne Gore (kao strani pregovaraču sa SPC), mitropolit Joanikije je saopštio prilikom uručivanja Ordena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovica prvog stepena čelniku Ustavnog suda Miloradu Gogiću, predsjedavajućem u momentu kada je ta institucija razmatrala i odbila incijative za ocjenu ustavnosti Temeljnog ugovora. Joanikije je u besjedi napravio paralelu između Gogića, kojeg veliča da je imao skoposti da sudi po božjim i ljudskim zakonima u korist SPC, dok je sa druge strane „oprao“ akademike, odnosno Predsjedništvo Akademije da je nezakonito istupalo. Podsjetimo, CANU je tada, tokom svojevrsne javne rasprave o dometima, efektima i spornim detaljima dokumenta koji je duboko dijelio crnogorsko društvo, ukazala na nedostatke nacrta TU, koji će dovesti do brisanja naziva pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ukidanja titule arhiepiskopa i problematičnog sadržaja člana 7, koji se odnosi na imovinsko-pravna pitanja. Uprkos tome, Temeljni ugovor je potpisan tajno u Vili „Gorica“ 3. avgusta 2022. godine. Ustavni sud je u januaru i aprilu ove godine većinom glasova u oba navrata odbio incijative za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti tog ugovora, kao i djelova njegove preambule. <h2>Ofanziva na dobra&nbsp;</h2> Za razumijevanje Joanikijevog upiranja prsta u akademike ne može se zaobići pravna ofanziva zastupnika pojedinih cjelina SPC u Crnoj Gori koje su minule dvije godine inicirale ili već obavile upis prava svojine na desetinama crkava, objekata ali i grobalja a da za to ne postoje validni pravni osnov za uknjižbu. Pratilo ih je žmurenje širom otvorenih očiju državnih institucija, u atmosferi potencijalne korupcije i kršenja zakona na koja ne reaguju ni imovinsko-pravni zaštitnici, niti crnogorsko pravosuđe. Posebno se kontekst Joanikijeve reakcije može bolje sagledati ako se pročita drugo poglavlje u Prilogu 2 stava Predsjedništva CANU, objavljenog 8. jula 2022, povodom tada publikovane radne verzije ugovora Vlade sa SPC. U njemu se navodi da je nepotrebna i pravno neprihvatljiva „Odredba člana 7 stav 4 radne verzije Temeljnog ugovora po kojoj se država obavezuje da u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, eparhije Budimljansko-nikšićku, Mileševsku, i Zahumsko-hercegovačku“. Predsjedništvo CANU je tada dalo argumentaciju za ovakav stav u kojem se prvo ukazuje na to da je, prema Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokretnosti, (član 112) obaveza organa uprave nadležnog za katastar nepokretnosti - da vrši upis. Podsjećaju da postupak upisa počinje prijemom zahtjeva za upis ili isprave na osnovu koje se o upisu odlučuje po službenoj dužnosti. - Prema tome, obaveza upisa je zakonska obaveza nadležnog državnog organa, pod uslovom da su ostvarene formalno-pravne i materijalno-pravne pretpostavke za uknjižbu. Ponovno naglašavanje ove zakonske obaveze nadležnog državnog organa u Temeljnom ugovoru je nepotrebno i neuobičajeno – naveli su tada iz CANU. Istakli su da se zahtjev za upis prava i činjenica u katastru nepokretnosti usvaja rješenjem i dozvoljava upis uz određene pretpostavke. A to je, kako se navodi, moguće ako prema podacima katastra nepokretnosti nema smetnje za upis; da je zahtjev u skladu sa sadržinom podnesene prijave te da je isprava po vrsti, formi i sadržini ispunjava uslove za upis na nepokretnostima. Na osnovu toga je, podsjeća se, organ uprave dužan da po ovom zahtjevu odluči u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. <h2>Osnov za upis svojine&nbsp;</h2> Predsjedništvo CANU je u ovom dijelu podsjetilo da su u katastru nepokretnosti kao samostalni imaonici (vlasnici) i dalje upisani brojni manastiri i crkve. - Da bi se uknjižba u odnosu na njih kao knjižnih prethodnika izvršila na druge pravne subjekte, potreban je punovažan osnov za upis (zakon, izvršna odluka nadležnog organa, isprava o pravnom poslu sačinjena u skladu sa zakonom). Nedostatak nekog od ovih pravnih osnova činilo bi uknjižbu nezakonitom. Temeljni ugovor ne može biti punovažan pravni osnov za uknjižbu (iako se u tekstu ugovora izričito ne kaže). Isto tako nije uobičajeno da se njime „pojačava“ izvršenje zakonske obaveze nadležnog državnog organa, pod uslovom da su ostvareni uslovi za uknjižbu – potencirali su iz CANU.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241215101216_28c7931e096718d867952ac2cd702af56ddd60c09c3f980126f8652d3a3523a5.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241215101216_28c7931e096718d867952ac2cd702af56ddd60c09c3f980126f8652d3a3523a5" data-rendition-name="original" width="1440" height="960" loading="lazy" alt="CANU"> </figure>  Uporedo, ukazali su da se Temeljnim ugovorom ne može riješiti svojinsko-pravni režim na pravoslavnim manastirima, hramovima i drugim crkvenim dobrima. - U Crnoj Gori su ova pitanja isuviše složena i zahtijevaju podrobnu analizu i rješenja. Čini se da se ona ne mogu riješiti bez donošenja specijalnog zakona o svojini vjerskih zajednica u kome bi se uvažila tradicija, običaji, rješenja OIZ za Knjaževinu Crnu Goru, rješenja Ustava pravoslavnih konzistorijuma, pozitivno-pravnih rješenja, uporedno-pravnih rješenja, kao i rješenja i standardi u pravu EU – naveli su tada iz CANU. Čini se da je mitropolit Joanikije duboko svjestan težine akademskog stava, kojim spori ustavnost i prihvatljivost člana 7 Temeljnog ugovora, ali je većinski stav sudija Ustavnog suda, na čelu sa bivšim, sada odlikovanim, predsjednikom Gogićem bio da je sve u redu i da nema ništa sporno. Iz te odluke Ustavnog suda Joanikije crpi pravo da utemeljene, pravno argumentovane stavove nekih od najvećih stručnjaka i doktora jurisprudencije koje ova zemlja ima nazove „sramotom koja se ne može oprati“. Samo što netaktički to izgovara sa svečanosti na kojoj odlikuje tog istog sudiju Gogića ordenom za zasluge što je držao stranu Srpske pravoslavne crkve, konstatujući da ga je sam Bog poslao da bude tu kad treba... Ta Joanikijeva prigodna izjava ima težinu u svjetlu činjenice da većina sudija Ustavnog suda, osim Dragane Đuranović i Budimira Šćepanovića, koji su izdvojili mišljenje, nije razumjela ili shvatila sadržinu upozorenja CANU u predvečerje potpisivanja spornog Temeljnog ugovora. Posebno dijela za koji je Predsjedništvo CANU ocijenilo da je takođe nepotreban i pravno neprihvatljiv, a odnosi na odredbu člana 7, stav 2 radne verzije TU, po kojem država jemči Crkvi „(čitaj SPC)“ nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu, u skladu sa pravnim poretkom države. U obrazloženju ovakvog stava navodi se da Ustav Crne Gore (član 58, stav 1) jemči pravo svojine fizičkom i pravnom licu, a da zaštitu od neopravdanog miješanja države u mirno uživanje svačije imovine propisuje i član 1 Protokol br 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. - Sa ova dva opšta pravna akta najviše pravne snage pravo svojine svakog subjekta u Crnoj Gori je normativno zajamčeno, tako da je dodatno jamčenje ugovorom suvišno i neuobičajeno – navedeno je u stavu CANU. <h2>Pravni položaj crkvenih ustanova&nbsp;</h2> Takođe, prilikom pojašnjavanja konteksta njihovog obraćanja naveli su da do danas važe neke pravne odredbe i principi koji nijesu mijenjani gotovo 150 godina. - Prema Opštem imovinskom zakoniku (član 14, stav 1, član 716, član 801 stav 1) i Ustavu pravoslavnih konzistorijuma (član 99, stav 2) Cetinjski manastir i drugi manastiri, pravoslavne crkve i druge crkvene ustanove samostalna su pravna lica (imaonici), a to znači vlasnici pokretnih i nepokretnih stvari koje su „dobili darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“. Ova crkvena dobra se ne mogu „nikako prodavati ili inače ustupati bez naročitog dopuštenja Vlasti“. U ovom slučaju država se pojavljuje kao davalac saglasnosti na ugovor o otuđenju, a ne kao vlasnik crkvenih dobara. - Ovaj svojinsko-pravni režim, koji je važio u Knjaževini Crnoj Gori, nije se zakonitim načinom mijenjao do današnjeg dana. Kao dokaz tome su na stotine manastira i crkava upisanih u katastar nepokretnosti na njihovo ime, kao samostalnih imaonika (čitaj: pravnih lica – vlasnika). Takođe, ovi imaonici su i danas aktivno i pasivno legitimisana lica u sporovima pred sudovima i drugim državnim organima – naveli su tada iz CANU. <h2>Cetinjski manastir je samostalno pravno lice, a Hram Hristovog vaskrsenja vlasništvo Mitropolije, a ne SPC&nbsp;</h2> Predsjedništvo CANU nigdje u stavu nije sporilo da su u Crnoj Gori vlasnici pojedinih zakonito stečenih hramova, crkva, zgrada i drugih nepokretnosti i Mitropolija crnogorsko-primorska i eparhije Budimljansko-nikšićka, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka, kao samostalna pravna lica. - Nesporno je takođe da SPC, kao njen organski dio, čine i Mitropolija i eparhije. Međutim, u svojinsko-pravnom smislu, to nije tako. Naime MPC i eparhije su samostalna pravna lica (vlasnici) isto kao što je to i SPC sa sjedištem u Beogradu. To dalje znači da su one pojedinačno samostalni vlasnici pravoslavnih crkava, manastira, hramova i drugih nepokretnih dobara koje su stekle „darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“. Iz principa isključivosti prava svojine, prema ocjeni iz CANU, proizilazi pravilo po kome na jednoj stvari ne mogu postojati dva ili više prava svojine. - Tako na primjer: pravo svojine na dobrima Cetinjskog manastira kao samostalnog pravnog lica (imaonika) isključuje pravo svojine Mitropolije crnogorsko-primorske ili pravo svojine SPC ili pravo svojine nekog drugog pravnog subjekta. Takođe, pravo svojine MCP na Hramu Hristovog vaskrsenja isključuje pravo svojine SPC ili nekog drugog pravnog subjekta i slično – navodi se u stavu Predsjedništva CANU. Dodaje se da prema tome, u svojinsko-pravnom smislu, SPC kao samostalno pravno lice nije vlasnik pravoslavnih hramova, crkava, manastira i drugih nepokretnosti u Crnoj Gori, osim onih na kojima je pravo svojine kao samostalno pravno lice stekla „darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“. - Zbog toga je pravno neprihvatljivo da se pravo na manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima, (samostalnim imaonicima-pravnim licima, Mitropoliji, eparhijama Budimljansko-nikšićkoj, Mileševskoj i Zahumsko-hercegovačkoj i drugim upisanim vlasnicima) jemči svim vlasnicima koji su pravo svojine upisali po punovažnom pravnom osnovu upravljenom na prenos prava svojine. Nevlasnicima se to pravo ne može jemčiti, jer ga nemaju. Isto važi i za ona pravna lica koja su pravo svojine upisala u katastar nepokretnosti bez punovažnog pravnog osnova. Takva uknjižba je nezakonita. Ustavno i konvencijsko jemčenje prava svojine nije potrebno dodatno garantovati Temeljnim ugovorom svim nespornim vlasnicima – bio je stav Predsjedništva CANU.

Portal ETV

Crkvu bole upozorenja da svojina ne može da počiva na nezakonitoj uknjižbi

Bivšeg sudiju Ustavnog suda, sada u penziji, Milorada Gogića, od septembra i savjetnika prosrpskog i proruskog predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, Crkva Srbije odlikovala je Ordenom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovica prvog stepena. Gogić je bio ključni čovjek Crkve Srbije u Ustavnom sudu kada su u aprilu ove godine odbijene inicijative za ocjenu ustavnosti takozvanog temeljnog ugovora države Crne Gore sa ovom vjerskom zajednicom. - Falio je još jedan i to završni korak, da se sve ono što smo ranije činili potvrdi i na Ustavnom sudu, jer su bile ustale razne družine da nam sve to ospore – rekao je, pored ostalog, mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović na svečanosti. Pozvao se i na „pravdu Božiju“. - I Bog je dao, kada je on bio predsjednik Ustavnoga suda, da pravda Božija izađe na vidjelo i da dobijemo jednu sigurnost i da se riješe ti svi nesporazumi između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore – kazao je Mićović. <h2>U raljama „srpskog svijeta“</h2> Nije u besjedi zaboravio ni bivšeg premijera Dritana Abazovića, koji je u avgustu 2022. potpisao ovaj neprihvatljivi akt sa patrijarhom srpskim Porfirijem Perićem, ističući da je bilo „pametnih ljudi koji su se potrudili“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_445924edaeb630f4a3632c8e560c26e076135cad3502bb430610402100e37484.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241206061256_445924edaeb630f4a3632c8e560c26e076135cad3502bb430610402100e37484" data-rendition-name="original" width="747" height="498" loading="lazy" alt="Dritan Abazović, Porfirije Perić, potpisivanje temeljnog ugovora"> <figcaption>ČIN IZDAJE INTERESA DRŽAVE: Bivši premijer Dritan Abazović potpisao je takozvani temeljni ugovor sa Crkvom Srbije(Photo: gov.me)</figcaption> </figure>  Crna Gora je u raljama „srpskog svijeta“ od kada su vlast u zemlji, na izborima u avgustu 2020. godine, preuzele prosrpske i proruske društveno-političke elite. A koliko su Gogić i sudije Ustavnog suda koje su stale uz njega zanemarili Ustav Crne Gore i zakone ove države, ali i međunarodne pravne akte, jasno pokazuje izdvojeno mišljenje dvoje sudija – Dragane Đuranović i Budimira Šćepanovića koji su odbili da saučestvuju u ovoj sramnoj odluci koja gazi interese Države Crne Gore i podređuje ih jednoj vjerskoj zajednici. Ukazali su da je zbog činjenice da se u konkretnom dokumentu „radi o složenim ustavnopravnim pitanjima u odnosu na koja je stručna javnost u Crnoj Gori - Predsjedništvo CANU, strukovna udruženja, NVO sektor i pojedinci, u postupku pripreme tog ugovora, dala brojne primjedbe i mišljenja na njegovu sadržinu i pojedina normativna rješenja i formulacije, a koje/a nijesu ni ozbiljno razmotrene/a, a kamoli uvažene/a“, trebalo „prije upuštanja u ocjenu njegove ustavnosti i zakonitosti neophodno zakazati i održati javnu raspravu“. - ...na koju bi Ustavni sud pozvao i saslušao eminentne profesore i akademike koji se profesionalno bave pitanjima koja su predmet uređivanja odnosnog ugovora... Ovo tim prije što je osporeni ugovor pripremljen i potpisan bez ikakve rasprave i uvažavanja stručnih mišljenja -istakli su oni u izdvojenom mišljenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_f648352db6211f1ddf9eef71081f783f939942e37705cbf6cbf7b8713b3544af.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241206061256_f648352db6211f1ddf9eef71081f783f939942e37705cbf6cbf7b8713b3544af" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dragana Đuranović i Budimir Šćepanović"> <figcaption>IZDVOJILI MIŠLJENJE: Sudije Ustavnog suda Dragana Đuranović i Budimir Šćepanović</figcaption> </figure>  No, nakon poruka Joanikija Mićovića sa svečanog uručivanja ordena Crkve Srbije penzinisanom sudiji Ustavnog suda Gogiću, jasno je da njihovog „Božjeg slugu“ u Ustavnom sudu, nijesu interesovali „zemaljski“ zakoni, već isključivo interes vjerske zajednice kojoj je služio. Sudije Đuranović i Šćepanović kategorični su u izdvojenom mišljenju „da nije bilo razloga da se odbije prijedlog šest poslanika Socijaldemokratske partije Crne Gore za utvrđivanje neustavnosti osporenih odredaba Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve i ne prihvate inicijative Sanje Maslenjak i Radojke Mijanović za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tog ugovora“. Ocijenili su da je povrijeđeno ustavno načelo o saglasnosti pravnih propisa iz odredbe člana 145. Ustava, ukazujući da se odluka Ustavnog suda dominantno „zasniva na komparativnoj, uporednoj analizi i sličnosti ili eventualnoj identičnosti sadržine odredaba ugovora koje je Vlada Crne Gore zaključila sa Svetom Stolicom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom“. Objasnili su i da je Temeljni ugovor između Crne Gore i Svete Stolice međunarodni ugovor, ratifikovan Zakonom o potvrđivanju Temeljnog ugovora između Crne Gore i Svete Stolice, koji je, ističu, u hijerarhiji pravnih akata, po pravnoj snazi iznad zakona. - Zbog toga nije ustavnopravno prihvatljivo upoređivanje odredaba tog akta s odredbama bilo kojeg drugog podzakonskog akta, pa ni ugovora čije su odredbe osporene u ovom predmetu, jer ugovori, koje je Vlada Crne Gore zaključila sa Srpskom pravoslavnom crkvom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom, nemaju međunarodopravni subjektivitet i po pravnoj snazi su podzakonski akti – ukazali su u izdvojenom mišljenju. <h2>Povrede Ustava i zakona</h2> Smatraju i da su njihove kolege povrijedile načelo zakonitosti, jer „zakon mora biti osnov za donošenje podzakonskog akta i taj akt može obuhvatiti samo ono što proizilazi iz zakonske norme, a njom nije izričito uređeno“. - Ugovor koji je Vlada ovlašćena da zaključi, saglasno Ustavu i zakonu, je ugovor o uređivanju pojedinih pitanja od zajedničkog interesa između Vlade Crne Gore i odnosne vjerske zajednice, kao što je to učinila sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori – piše u njihovom mišljenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_fb1c5705a91db678a4b8af2e67b636c2691c596005855fb5d5b4224213c5d0ef.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241206061256_fb1c5705a91db678a4b8af2e67b636c2691c596005855fb5d5b4224213c5d0ef" data-rendition-name="original" width="768" height="576" loading="lazy" alt="Ustavni sud"> <figcaption>ČIJE INTERESE ŠTITI: Ustavni sud</figcaption> </figure>  Upotrebom termina „temeljni“ i preuzimanjem obaveza u ime Crne Gore, Vlada Crne Gore je, prema mišljenju dvoje sudija, „prekoračila ovlašéenja iz odredaba člana 100 Ustava Crne Gore i člana 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti, odnosno izašla iz domena granica njenih ustavnih i zakonskih ovlašćenja“. Upozorili su i da je „postupanje u kojem Vlada Crne Gore, u ime države Crne Gore i Srpska pravoslavna crkva, koju zastupa Sveti arhijerejski Sinod SPC, iskazuju namjeru da urede 'pravni okvir međusobnih odnosa', u suprotnosti sa načelom podjele vlasti, sadržanog u odredbi člana 11. stav 3. Ustava Crne Gore, po kojem je vlast ograničena Ustavom i zakonom“. Osvrnuli su se i na činjenicu da se u Preambuli spornog ugovora država poziva „na pravoslavno kanonsko pravo, Ustav SPC i crkveno ustrojstvo“, konstatajući da državu ne obavezuje pravo bilo koje vjerske zajednice. - Država se može pozivati samo na Ustav, potvrđene i objavljene međunarodne ugovore i zakone. Pravoslavno kanonsko pravo uređuje organizaciju i djelatnost crkve – preciziralo je dvoje sudija, podsjećajući da se u ostalim ugovorima sa vjerskim zajednicama država nije pozivala na vjersko pravo. Smatraju neprihvatljivom i odredbu spornog ugovora kojom „Država priznaje kontinuitet pravnog subjektiviteta“ Crkvi Srbije, naglašavajući da „se pravni subjektivitet bilo koje vjerske zajednice, pa ni Srpske pravoslavne crkve ne može steći 'kontinuitetom, po kanonskom pravu i na osnovu Ustava SPC', već u składu s odredbama čana 18. Zakona o słobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica“. Ni dio odredbe člana 2 stav 1 spornog ugovora kojim država jemči „crkvi i njenim crkveno-pravnim licima (eparhijama, crkvenim opštinama, manastirima, zadužbama, samostalnim ustanovama i fondovima i, prema crkvenoj namjeni, pojedinim hramovima) vršenje javnopravnih ovlašćenja u Crnoj Gori u składu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC“, prema stavu Đuranović i Šćepanovića, nije u saglasnosti s Ustavom i zakonom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024120607120_f935cf56e471ae79c16dab42ff6dc398f2cff9c4376f17629d1fb889f37283d0.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2024120607120_f935cf56e471ae79c16dab42ff6dc398f2cff9c4376f17629d1fb889f37283d0" data-rendition-name="original" width="1023" height="575" loading="lazy" alt="Cetinjski manastir"> <figcaption>CRKVA SRBIJE HOĆE SVE CRKVE I MANASTIRE: Cetinjski manastir</figcaption> </figure>  - Javnopravna ovlašćenja vrše se u ime države, iza njih stoj autoritet države i po potrebi se sprovode represivnim mjerama. Samo državni organi, organi državne uprave i lokalne samouprave imaju izvorno pravo da vrše javnopravna ovlašćenja, u składu s Ustavom i zakonom – objasnili su oni, uz konstataciju da je ovom odredbom „grubo prekršeno načelo odvojenosti vjerskih zajednica od države“. <h2>Crkva iznad države</h2> Ocijenili su da je neustavna i odredba spornog ugovora prema kojoj „nadležne crkvene vlasti imaju pravo da u składu sa pravoslavnim kanonskim poretkom i odgovarajućim crkvenim propisima donose odluke (...) i disciplinske prirode bez ikakvog uplitanja državne vlasti“. Kako su pojasnili, „disciplinskim odlukama može se odlučivati o pravima i obavezama sveštenih lica i vjernika koje nijesu samo duhovne prirode, već kao posljedicu mogu imati: prestanak radnog odnosa, krivičnu sankciju, ograničenje nekog ljudskog prava i słobode, itd“. - U tom slučaju država mora omogućiti zaštitu ljudskih prava i słoboda garantovanih Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim dokumentima i zakonima države Cme Gore. Nadležnost javnih institucija države, u ovom slučaju, ne može se suspendovati – kategorični su Đuranović i Šćepanović. Odredba člana 7 stav 2 takozavnog temeljnog ugovora kojom „država jemči Srpskoj pravoslavnoj crkvi nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu, u składu sa pravnim poretkom države“ je, naglašava dvoje sudija, „nepotrebna, pravno neprihvatljiva i nesaglasna sa Ustavom Cme Gore“. - Ustavno i konvencijsko jemčenje prava svojine nije potrebno dodatno garantovati Temeljnim ugovorom nespornim vlasnicima, jer je to pravo, kako smo već istakli, zajemčeno Ustavom Crne Gore, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih słoboda, kao i zakonom – preciziralu su oni. Istakli su, međutim, činjenicu da je u Crnoj Gori i danas „stotine manastira i crkava upisanih u katastar nepokretnosti na njihovo ime, kao samostalnih imaonika (čitaj: pravnih lica - vlasnika)“. - Takođe, ovi imaonici su i danas aktivno i pasivno legitimisana lica u sporovima pred sudovima i drugim državnim organima – naglasili su oni. U svojinsko-pravnom smislu, kako su objasnili, Srpska pravoslavna crkva, kao samostalno pravno lice, nije vlasnik pravoslavnih hramova, crkava, manastira i drugih nepokretnosti u Crnoj Gori, osim onih na kojima je pravo svojine, kao samostalno pravno lice, stekla „darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“. Vlasnici, kako su ocijenili, mogu biti samostalni imaonici – pravna lica, kao što su Mitropolija crnogorsko-primorska ili eparhije Budimljansko-nikšička, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka, odnosno oni „koji su pravo svojine upisali po punovažnom pravnom osnovu upravljenom na prenos prava svojine“. Ustavno-pravno neprihvatljiva i u suprotnosti sa Ustavom za Đuranović i Šćepanovića je i osporena odredba člana 7 stav 4 spornog ugovora, „koja obavezuje državu Crnu Goru da, u składu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju crnogorsko-primorsku i na eparhije Budimljansko-nikšiću, Mileševsku i Zahumsko-hercegovačku“. - Temeljni ugovor ne može biti punovažan pravni osnov za uknjižbu (iako se to u tekstu ugovora izričito ne kaže) – kategorični su oni, uz konstataciju da je ovom odredbom „povrijeđeno načelo jedinstva pravnog poretka, iz odredbe člana 145. Ustava, koje podrazumijeva međusobnu usklađenost svih pravnih propisa u Crnoj Gori, a time i načelo vladavine prava, kao najviše vrijednosti ustavnog poretka (Član 1. stav 2. Ustava)“. Uređujući pravne odnose koji su zakonska materija i u nadležnosti zakonodavca, donosioci osporenog akta su, smatraju Đuranović i Šćepanović, prekoračili ovlašćenja i povrijedili ustavna načela. Za dvoje sudija koji su izuzeli mišljenje neustavne su i odredbe spornog ugovora kojima je propisano da u objektima u vlasništvu Crlve Srbije „državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih vlasti“ i „da će u slučaju pokretanja krivičnog ili prekršajnog postupka protiv klirika, ili vjerskih službenika Crkve, državni organ koji vodi postupak o tome obavijestiti nadležnog arhijereja“. Upozorili su da je neustavna i odredba kojom je propisano da će se „restitucija pokretnih i nepokretnih crkvenih dobara, oduzetih ili nacionalizovanih bez pravične naknade, koja će biti izvršena u składu sa zakonom koji će uređivati materiju restitucije u Crnoj Gori, obavljati uz prethodni dogovor sa nadležnim crkvenim vlastima“. Sudije Ustavnog suda trebalo bi da su štit države i njenih građanki i građana i njihovih prava i sloboda, ali za sudiju Milorada Gogića i kolege koje su ga podržale preči je bio interes Crkve Srbije od interesa Države Crne Gore.

Kaćuša Krsmanović

Orden za Joanikijev „završni korak“, za gaženje Ustava i zakona Crne Gore

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije odlikovao je juče nekadašnjeg sudiju i predsjednika Ustavnoga suda Milorada Mića Gogića &nbsp;Ordenom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovica prvog stepena.
Kako je objavljeno na sajtu Mitropolije, Joanikije je kazao da je Gogić "dijelio pravdu onako kako zakoni ove države propisiju, a ne pod uticajem bilo koje politike i zemaljskih moćnika i koji se u svom služenju pravdi rukovodio božanskim i ljudskim zakonima".
Joanikije je neveo da je zakonom Srpska pravoslavna crkva dobila ono što su dobile i druge vjerske zajednice te da je on, iako nije idealan, prihvatljiv za ovo vrijeme i nije štetan ni za jednu vjersku zajednicu, pa ni za SPC. Istakao je da je bilo pametnih ljudi koji su se potrudili, među kojima je i tadašnji predsjednik Vlade Dritan Abazović koji je potpisao temeljni ugovor sa Patrijarhom srpskim Porfirijem.
- Falio je još jedan i to završni korak, da se sve ono što smo ranije činili potvrdi i na Ustavnom sudu jer su bile ustale razne družine da nam sve to ospore. Ni protiv jednoga temeljnog ugovora nijesu ustajali, ali protiv ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom su ustale mnoge družine, pa čak, žao mi je to što moram danas reći, i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Ali nije to mišljenje prošlo kroz redovnu proceduru, nego je i ono donešeno nezakonito, tako da ne pada sramota na cijelu Akademiju, ali na pojedine ljude sigurno je ta sramota pala i neće se tako lako oprati - kazao je Joanikije.
Iako je, kako tvrdi Joanikije, sve bilo usklađeno sa Ustavom i zakonima Crne Gore, "kako bi SPC samo bila ravnopravna sa ostalim vjerskim zajednicama, ni to nije bilo sigurno kada je došlo do Ustavnoga suda, jer je bilo pritisaka i podmetanja"
- Gospodin Mićo Gogić je učinio sve samo da se primjene načela Ustava i zakona kako i u drugim slučajevima, tako i na Temeljni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore. Zato smo blagodarni g. Miloradu Miću Gogiću koji je bio čovjek na svom mjestu u tom momentu, kao što je bio, naravno, i ranije. I Bog je dao da baš u njegovo vrijeme, kada je on bio predsjednik Ustavnoga suda, pravda Božija izađe na vidjelo i da dobijemo jednu sigurnost i da se riješe ti svi nesporazumi između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore. Hvala vam, što ste bili čovjek među ljudima, naravno da ste imali i obrazovanje, ali ste imali i hrabrost da primjenite pravdu i zakon onako kako treba, jer ste bili znamo pod velikim pritiskom da sve to bude drugačije - zaključio je on.

Joanikije odlikovao Milorada Gogića: Učinio sve da se Ustav i zakoni primijene na Temeljni ugovor

Nekadašnji sudija i predsjednik Ustavnog suda Crne Gore Milorad Gogić ocijenio je neprihvatljivim izmjene Zakona o krivičnom postupku u dijelu trajanja pritvora.&nbsp;
- Prijedlogom Zakona o izmjenama zakonika o krivičnom postupku predložene su izmjene zakonika u dijelu trajanja pritvora, čijim usvajanjem bi se, za krivična djela organizovanog kriminala, terorizma, ratnih zločina kao i za krivična djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zakona, na obrazloženi predlog državnog tužioca, pritvor mogao produžiti za još dvije godine, a takođe, predložene izmjene predviđaju i da protiv ovakvog rješenja kojim se produžava pritvor žalba nije dozvoljena. Tako postavljen predlog pravno je neprihvatljiv i, još važnije, pravno neshvatljiv - naveo je Gogić u saopštenju za javnost.
On je ocijenio da se predloženom zabranom izjavljivanja žalbe na odluku kojom sud odlučuje o nečijoj slobodi najgrublje krši i samo pravo na odbranu, koje je, kako kaže, mnogo šira kategorija od prava na pravni lijek i krivični postupak se svodi na srednjovjekovno-inkvizicijski, "u kom okrivljeni ostaje ne samo bez slobode, već čini se pada u zaborav sistema u kom, tako, nema ni dušu ni prava, kao što ima svaki čovjek koji je, iako pritvoren, i dalje čovjek. S pravom da, ukoliko se i nađe u pritvoru, vjeruje da će se isti jednom i završiti".
Dalje, kako dodaje, govoreći o produženju i kontroli pritvora nakon &nbsp;podizanja optužnice, mimo rokova koji su jasno propisani članom 179 st 1 Zakonika o krivičnom postupku, tačnije o predlogu da pritvor za pojedina krivična djela može trajati još duže, a najduže još dvije godine, dakle ukupno pet godina, ovakvom predlogu moglo bi se prigovoriti u dijelu ustavnosti, zakonitosti, ali prije svega i najvažnije, u dijelu humanosti.
- Sam duh i obrazloženje ovakvog, pravno govoreći, apsurdnog predloga, u srži, sadrži niz opominjućih činjenica- da se u cilju pomoći sudu da svoj posao ne vrši i ne završava sudjenjem u razumnom roku, što je jedno od osnovnih postulata pravde, produžava pritvor zbog- kako je to navedeno, kompleksnog sudskog postupka pretežno u krivičnim djelima organizovanog kriminala, u kojima, tačno je, često postoji veći broj okrivljenih, veliki broj svjedoka ili obiman dokazni materijal, ali nesporno mora postojati znanje i iskustvo postupajućih sudija da se, i bez neopravdanog produžavanja pritvora, krivični postupak okonča u za to sadašnjim zakonom propisanim rokovima. Jasnije govoreći, ukoliko postupajući sud nije donio prvostepenu odluku u roku od tri godine od podizanja optužnice, kako to predviđa Zakonik o krivičnom postupku, ta krivica je na sudu i ne smije se pripisivati okrivljenom- a predloženim rješenjem da se pritvor i nakon ovoga može produžiti za još dvije godine, liči na krivicu ili još tačnije- na kaznu za nešto za šta možda on i nije kriv, od čega ga jasno i štiti prezumpcija nevinosti - istakao je Gogić.
On je podsjetio da je Ustavni sud prije desetak godina kao neustavnu ukinuo dio odredbe člana 175 st 1 tačka 4 Zakona o krivičnom postupku, kojom je bilo propisano da se, kada su u pitanju krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža kazna, &nbsp;a djelo je naročito teško zbog posljedice ili načina izvršenja, pritvor može odrediti i pridužiti i zbog remećenja javnog reda i mira.
- S obzirom na proizvoljnost koju je ovakvo zakonsko rješenje nosilo sa sobom, Ustavni sud je tada problematizovao remećenje javnog reda i mira kao uslova koji bi, kao procesni kriterijom za određivanje pritvora, onda ispunjavalo svako učinjeno krivično djelo, što bi dovelo do svođenja pritvora na neizostavni dio krivičnog postupka, suprotno od onoga što on jeste i mora da bude- mjera &nbsp;kojom se obezbjedjuje nesmetano vođenje kirivičnog postupka i prisustvo okrivljenog u samom krivičnom postupku, ali isključivo onda kada se, kako to jasno i zakon navodi, ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom - navodi Gogić.
Takođe, on napominje da sam Ustav Crne Gore u članu 30 određuje da lice za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo krivično djelo može biti zadržano u pritvoru samo ako je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka.
- Predlogom da protvor nakon podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude za određena krivična djela može trajati pet, a ne, kao sada, tri godine, direktno bi se prekršio član 32 Ustava Crne Gore, koji garantuje da svako ima pravo na suđenje u razumnom roku. Isto je garantovano i Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku - istakao je Gogić.
Prema njegovim riječima, suđenje u razumnom roku nije unaprijed mjerljiva kategorija, a prilikom određivanja njene ustavnopravne i konvencijske prihvatljivosti potrebno je, navodi on, proći kroz cjelokupan sudski proces, pa samo određenje da pritvor može tajati i do pet godina nosi sa sobom opasnost od stvaranja takozvanih lijenih sudova, u kojima okrivljeni više ne bi bilo okrivljeni već žrtva sudske dinamike vođenja krivičnog postupka.
- Kao pravo koje je u suštini sastavni dio pravde, suđenje u razumnom roku osim Evropskom konvenijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, prepoznato je u najvažnim međunardonim dokumentima koja se bave zaštitom ljudskih prava: Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima ali i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima - rekao je on.
Ipak, napominje, u samoj Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama ovo pravo postavljeno je najšire- kao neodvojivi dio prije svega pravičnog postupka- u kojima okrivljeni dužinom trajanja postupka ne smije dobiti status žrtve.
- I dok nadležni predlažu izmjene Zakonika o krivičnom postupku kojima ne pomažu ni sudu, ni postupku, a najmanje pomažu okrivljenom, kao odbrana čovjeka za koju se kao odgovorni građani i pravnici moramo izboriti ostaje ona zadnje pomenuta teza u ovom pravnom tumačenju- humanost. U sjećanju na dane kada sam kao istražni sudija sate i dane provodio u sudnicama tada Opštinskog suda Titograd, Osnovnog suda u Podgorici i Višeg suda u Podgorici, razmišljajući da li su pored materijalnog ispunjeni i procesni uslovi za određivanje pritvora okrivljenom, ostaje samo čovjek- taj teški ljudski trenutak u kom okrivljeni shvati da više nije slobodan, dok potpisuje dostavnicu kojom potvrđuje da je primio rješenje o određivanju pritvora, tvrdim, u sebi okaje sva krivična djela ovog svijeta koja, makar još uvijek ne dokazano, u tom &nbsp;trenutku nije ni počinio - dodao je Gogić.
On je stava da ovakvim zakonskim rješenjem okrivljeni ostaje usamljen.
- Ostaje u raljama Andrićevog junaka, kom, svjestan da je zakonom unaprijed obesmišljena njegova borba, u pritvorenoj slobodi koja, ako se i završi nakon pet godina, više nikada neće biti sloboda, i bez izrečene kazne unaprijed presuđuje hladno lice Latifage- Karađoza riječima: "Pod mojom lipom zaista nema hlada" - zaključio je Gogić.

Gogić: Pravno neprihvatljivo produženje pritvora na pet godina

U koritu rijeke Miljacke u sarajevskom naselju Otoka pronađeno je &nbsp;tijelo, javljaju regionalni mediji.
Kako je rečeno iz MUP-a Kantona Sarajevo, građani su o tome oko 14 sati obavijestili policijsku stanicu Novi Grad..
Na terenu su policijski službenici te timovi vatrogasaca i hitne pomoći, piše Klix.ba.&nbsp;
Identitet osobije nije utvrđen.&nbsp;

Pronađeno tijelo u koritu rijeke u BiH: Identitet osobe nije poznat

Portparol NSD-a Mirko Miličić reagovao je povodom informacije da policija traga za Milošem Medenicom, kojem je danas, poslije izricanja presude, sutkinja Vesna Kovačević odredila pritvor.
“Sve nadležne institucije moraju reagovati hitro, odvažno i precizno kako bi se dokazalo da je Crna Gora jača od kriminala i organizovanih narkokartela, te da borba protiv ove pošasti koja uništava mladost naše zemlje ima neprikosnoveno prvenstvo u odnosu na sve druge dnevnopolitičke teme”, poručio je Miličić.
On je istakao da, sve nadležne institucije moraju reagovati hitro, odvažno i precizno kako bi se dokazalo da je Crna Gora jača od kriminala i organizovanih narkokartela, te da borba protiv ove pošasti koja uništava mladost naše zemlje ima neprikosnoveno prvenstvo u odnosu na sve druge dnevnopolitičke teme”, smatra on.
- Više nego ikada, sada nam je potrebno jedinstvo parlamentarne većine, jer reforme i ovu odvažnu borbu, koju smo zajedno započeli, moramo voditi do kraja, a naravno, to podrazumijeva da će se za sve propuste u toj borbi, poput ovog današnjeg, snositi velika odgovornost - naglašava Miličić.
Prema njegovim riječima, iako su brojni građani smatrali da je presuda Višeg suda preblaga za počinjena krivična djela koja su počinili Vesna i Miloš Medenica, jutros su, makar na kratko, osjetili zračak pravde, koji je, nažalost, ubrzo ponovo prekrio mračni oblak sumnje u još uvijek žive sprege organizovanih kriminalnih grupa i pojedinih dijelova bezbjednosnog sektora.

Miličić: Za današnji propust nadležni će snositi veliku odgovornost

U nesrećama izazvanim olujom Kristin u Portugalu poginulo je najmanje pet osoba, saopštile su lokalne vlasti.
Kako prenosi Anadolija, jaki vjetrovi rušili su drveće i oštetili kuće, puteve i ključnu infrastrukturu.
Gradonačelnik Leirije Gonsalo Lopes rekao je da su četiri osobe poginule u tom okrugu.
Još jedan smrtni slučaj zabilježen je u Vila Franca de Hira nakon što je na automobil palo drvo.
Portugalska Nacionalna uprava za vanredne situacije i civilnu zaštitu saopštila je da je oluja do ranog poslijepodneva izazvala više od 3,3 hiljade incidenata.
Većina incidenata povezana je s padom drveća i krhotinama koje blokiraju puteve, dok je nekoliko glavnih ruta poremećeno ili zatvoreno.
Operater elektroenergetske mreže E-Redes saopštio je da je oko 570 hiljada ljudi još bez struje.
Slike pokazuju da su jaki vjetrovi uništili gradski aerodrom u Coimbri, oštetivši avione uskladištene u hangaru.
Fudbalski stadion u Leiriji takođe je pretrpio ozbiljnu štetu.
Lokalni zvaničnici u Pombalu, u okrugu Leiria, upozorili su da bi nestanci struje mogli poremetiti javno vodosnabdijevanje i pozvali stanovnike da štede vodu dok se usluga u potpunosti ne obnovi.

U Portugalu usljed oluje Krsitin poginulo najmanje pet osoba

Nakon ulaska u NATO prije gotovo dvije godine, Švedskom, osim snijega, ove zime provijavaju i razmišljanja o uvođenju eura.
Iako je put do promjene valute dug, vladajuća koalicija u Švedskoj najavila je da će, kao prvi korak, sprovesti detaljnu analizu prednosti i mana eventualnog uvođenja eura.
Nakon što je Bugarska 1. januara ove godine postala nova članica eurozone, činilo se da se proces njenog daljeg širenja, makar privremeno, nalazi u zastoju. Međutim, švedska ministarka finansija Elizabet Svanteson najavila je u parlamentu otvaranje debate o mogućem prelasku Švedske na euro.
„Potrebna je obimna analiza prednosti i mana, uključujući i razmatranje bezbjednosne situacije“, kazala je Svanteson tokom parlamentarne rasprave, dodajući da se pitanje uvođenja eura neće otvarati prije parlamentarnih izbora zakazanih za septembar.
Osim stranke Moderati, koja predvodi vladajuću koaliciju desničarskih partija, pokretanje debate o uvođenju eura podržavaju i Stranka centra i Liberali. S druge strane, sve četiri stranke ljevičarske opozicije, predvođene Socijaldemokratskom partijom, protive se promjeni valute.
Švedski građani su se već izjasnili protiv uvođenja eura na referendumu održanom 2003. godine. Uz visoku izlaznost od 82 odsto, 55 procenata birača glasalo je protiv prelaska na zajedničku evropsku valutu. I tada je među političkim partijama vladalo slično raspoloženje kao danas, s tim što Socijaldemokratska partija zbog unutrašnjih nesuglasica nije zauzela zvaničan stav.
Iako je Švedska, prema Ugovoru o pristupanju Evropskoj uniji, u obavezi da uvede euro, za to ne postoji precizno određen rok. Zemlja je do sada odbijala da uđe u mehanizam deviznih kurseva ERM II, koji predstavlja preduslov za uvođenje zajedničke valute, čime je praktično odložila taj proces.
Osim Švedske, euro trenutno ne koriste ni Danska, Mađarska, Poljska, Rumunija i Češka. Jedino Danska ima formalno izuzeće od uvođenja eura, koje je dobila Mastrihtskim sporazumom iz 1992. godine, a građani su tu mogućnost odbili i na referendumu 2000. godine.
Preostale četiri države članice Evropske unije zasad ne planiraju da započnu primjenu kriterijuma konvergencije, zbog čega se ne očekuje da u skorije vrijeme uvedu euro.

Tag: milorad-gogic