Knjiga „Crnogorska raskršća II“ Marka Špadijera, istaknutog publiciste i društvenog radnika, novo je izdanje Matice crnogorske i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. Radi se o izboru tekstova objavljenih u periodu 2008–2025, svjedočanstvima koja su, prema riječima autora, dugogodišnjeg generalnog sekretara Matice crnogorske i urednika prvih 100 brojeva časopisa „Matica“, nadživjela trenutak u kome su nastala.&nbsp;
Prvi dio „Crnogorskih raskršća“ sadrži tekstove objavljene od 1987. do 2007. godine, od promjene sistema i tranzicije do obnove nezavisnosti. Nova knjiga bavi se postreferendumskom Crnom Gorom sa njenim, kako navodi autor u svom predgovoru, „traumatičnim traganjima za sopstvenim likom i nastojanjima da nađe svoje mjesto u svijetu.“
– Suverenost Crne Gore, za koju sam se sa svojim prijateljima borio sa toliko strasti, nije donijela društvene promjene o kojima smo maštali. Vladajuća partija je prigrabila za sebe tekovine referenduma i nije iskoristila naraslu patriotsku i građansku energiju da uključi što više kreatvnih ljudi u demokratski preobražaj društva. Nastavljena je praksa da se uspješnost politike mjeri korisnošću za partijske interese. Kod ne malog broja građana i vanpartijskih intelektualaca došlo je do razočarenja i pasivizacije, dok se opozicija pribrala i nastavila s agresivnom opstrukcijom suverenosti i oslanjanje na SPC i saveznike van zemlje – navodi Špadijer.
On dodaje da u trenutku kad je bio uvjeren da je Crna Gora na raskršću istorije izabrala dug i siguran samostalan put dostojanstva, demokratije i prosperiteta, pokazalo se da nas jedni izbori mogu opet dovesti na raskrsnicu.&nbsp;
– Crnoj Gori kao da je suđeno da stalno strepi nad budućnošću. Zadnjih pet godina je nastalo vrijeme identitetskog haosa. Crna Gora je ostala u evropskom kostimu skrojenom na referendumu, ali se vratila koketiranju sa starim ljubavnicima – navodi Špadijer.&nbsp;
Ističe da je kad se vratio na tekstove objavljene u ovoj knjizi zapazio da je često bio nerealni optimista.&nbsp;
– Ne kajem se zbog te zablude. Nažalost, počinjem da na svijet gledam bez iluzija, gotovo bez nade. Na globalnom planu gospodare zakoni čija snaga leži u nuklearnom topuzu, trijumfu desnice i preziru prema čovjeku, a na domaćem minhauzenskom salonu čudesa caruju obmane svake vrste. To nije moj svijet i spreman sam da ga napustim bez žala – zaključuje Špadijer.&nbsp;
Ova knjiga uvjerljivo demonstrira oštrinu pera i bistrinu pameti našeg autora, a riječ je o raznovrsnim publicističkim žanrovima: intervjui, analize političkih događanja, sjećanja na sopstvenu društveno-političku djelatnost i ljude sa kojima je sarađivao, eseji koji tematizuju kulturne politike u Crnoj Gori, ističe u pogovoru književnik i nasljednik Marka Špadijera na mjestu urednika časopisa „Matica“ Dragan Radulović.&nbsp;
– U ovoj knjizi nalaze se odabrani tekstovi koji na najbolji način osvjetljavaju bogata intelektualna interesovanja autora i njegovo shvatanje društvenog angažmana koje pristoji mislećem biću u politički turbulentnim vremenima. A naslov koji je dao svojoj knjizi sugeriše da se Crna Gora uvijek nalazi pred izazovima koji temeljno propituju njenu budućnost, da u crnogorskom slučaju ništa nije zauvijek dato a da ne zahtijeva neprekidnu brigu i održavanje – zapisao je Radulović.&nbsp;
Knjiga „Crnogorska raskršća II“ objavljena je u okviru biblioteke „Svjedočanstva vremena“, a u ime izdavača je potpisuju Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske i Petar Popović, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crna Gora se uvijek nalazi pred izazovima koji temeljno propituju njenu budućnost

Za vrijeme SFRJ, Crna Gora je bila najmanje religiozna, najateističkija republika. Dolaskom Amfilohija u Crnu Goru prije više decenija počinje klerikalizacija društva, obračun sa komunističkom ideologijom i poništavanje svega što se tiče emancipacije Crne Gore, Crnogoraca kao nacije, i Crne Gore kao države. Upravo kao simbolu obračuna sa tim prethodnim sistemom, spomenik mu danas dižu oni koje je on doveo na vlast prije četiri godine, i sam taj čin predstavlja završni obračun sa prethodnim sistemom i nametanje novog putem klerikalizma i četništva.
Ovo je u Drugačijoj radio vezi kazao Marko Špadijer, višegodišnji sekretar Matice crnogorske i glavni urednik časopisa Matica, ali i nekadašnji funkcioner vlasti za vrijeme čijeg trajanja je Crna Gora izgrađena, infrastrukturno i instutucionalno.
Špadijer je ocijenio i da politika u Crnoj Gori nakon „oslobođenja“ 2020. godine više nije ozbiljna politika, već politički kič, djelovanje od danas do sjutra sa liderima koji se ne pridržavaju principa, i koji gledaju ko će koga prevariti i kako će se to desiti.
Upitan da li je spomenik Amfilohiju kao obožavaocu Draže Mihajlovića isto što i spomenik Draži – rehabilitacija četništva u Crnoj Gori, Špadijer je kazao kako to jeste tako, uz ogradu da Crna Gora kasni sa fašizacijom, tj. četništvom, jer je zadržala neke elemente antifašizma.
- Dok su drugi ranije srušili spomenike, promijenili nazive ulica, škola, u tom formalnom simboličkom smislu se razračunali sa komunizmom i ličnostima koje su njih personifikovali, Crna Gora je nekako je održavala neku vrstu civilizovanog odnosa prema prošlosti. Malo po malo se to krunilo i sada dolaze ti posljednji udarci koji bi trebalo, po njihovom, da završe taj proces i taj dio sa Amfilohijem Radovićem, sa spomenikom, je dio toga procesa - kazao je Špadijer.
Prema njegovim riječima, Amfilohije personifikuje pojavu anitikomunizma ali i anticrnogorstva.
- Tu je njegova specifičnost u odnosu na ove druge borce za novi poredak. I on ustanovljava, temeljito, stari sistem četništva gdje se poništava sve što je vrijedilo, što je bilo emancipatorsko za Crnu Goru, i vraća se na neki njihov početak - rekao je Špadijer.
Takođe je kazao i da su na vlasti ljudi koje podržava SPC, te da svi oni, od predsjednika države do ministara i lidera prosrpskih partija podržavaju ideje suprotne od modernih, savremenih, i da svojim djelovanjem vraćaju na nazadnjaštvo i neku vrstu srednjeg vijeka.
- Već je sve postalo i tužno i opasno. U toj atmosferi uzdizanja u kult jedne ličnosti koja je rušilačka za Crnu Goru, normalno je da se pojavi ideja o dizanju spomenika - ocijenio je Špadijer.
Prema njegovim riječima, napuštanje sjednice Vlade od strane ministara iz redova partija manje zastupljenih naroda, uoči glasanja za podizanje spomenika Amilofiju, bilo je za očekivati.
- Moglo se očekivati da oni napuste sjednicu, a pogotovu sjednicu za koju nijesu bili informisani šta će se dešavati niti su imali bilo kakve informacije nego su bili zatečeni, oni su bili tu da glasaju, što su odbili da urade. Što se tiče tih partija, i njihovog ulaska u vladu, uvijek su te stranke viđeli u tome da su uz vlast neki interes. I to je legano i legitimno. Uvijek će imati političku, praktičnu potrebu da su uz vlast kako bi mogli da za svoje birače obezbjede neki benefit. E, ovo sa Amfilohijem je prevršilo mjeru i oni su napravili jedan gest nesaglasnosti sa tim postupkom ali, ne vjerujem da će napustiti vladu - ocijenio je Špadijer.
On je kazao i da je Crna Gora bila zemlja u kojoj je postojao sklad manjina i većinskog crnogorskog naroda, što se pokazalo i kroz vrijeme, ocjenjujući da je to bilo dobro za zemlju i njenu koheziju.
- Od tih izazova spoljnih, unutrašnjih itd, manjinski narodi su počeli da preferiraju druge – svoje matične države i počinje da se razbija jedinstvo države, a to je opasno. U ovom slučaju se desilo da su se oni spojili sa vlastima, ali ja ne vjerujem u naivnost lidera jer oni dobro znaju kuda ide Srpski svet i kuda ide velikosrpska politika, mislim da oni gledaju dokle mogu izdržati a da njima bude od koristi - istakao je Špadijer.
Govoreći o SPC, on je kazao kako je riječ o paravojnoj i parapolitičkoj organizaciji čiji je posao da održava idejno i duhovno jedinstvo jednog naroda, a što je definisano i u Ustavu države Srbije.
- Specifičnost SPC u Crnoj Gori je ta što ova organizacija neće da dobije samo svoju pastvu, svoje vjernike, nego hoće da dobije državu. Oni pretenduju na državu. Vjernici su tu njima nešto što je uzgredno ili nešto što mogu da dobiju malim ustupcima, ili nekim idejnim jedinstvom oko meni nejasnih ciljeva - kazao je Špadijer.
Ocjenjujući trodecenijsku vlast, smijenjenu 2020. godine, Špadijer je istakao kako je ta politička struktura mnogo dobrih stvari napravila za Crnu Goru, ali da je u potpunosti promašila u odnosu prema SPC, ali i prema CPC.
- Moje viđenje je da je država omanula, da je računala na svoju snagu u odnosu na crkvu, i prepustila ne samo svoja groblja, a to je nonsens da sad crkva ili seosko groblje za koje se zna ko ga je gradio, prepisuju se na crkvu druge države. Ne znam ima li takvog primjera sem u nekim kolonijalnim sistemima. Ali mislim da su oni računali da to nije važno ili su računali da će napraviti neku crkvu jer je to njihova ideja bila koja će pomiriti SPC i CPC koju su držali na margini - objasnio je Špadijer.
Govoreći o lažnom narativu o ugroženosti Srba u Crnoj Gori, Špadijer je kazao kako su eventualno bili ugroženi samo oni politički Srbi, koji su htjeli da uđu u vlast a nije im moglo biti.
- Uzmite primjer - Srbija i Crna Gora. Crnogorci u Srbiji. Prije deset godina ih je bilo 140.000 po popisu, po posljednjem – 20.000. Dakle, sedam puta je manje Crnogoraca. Nema te politike sem politike asimilacije koja može to napraviti. Znači da je u toku nacionalistički proces u Srbiji i oni smatraju da je to normalno. U Crnoj Gori, u isto vrijeme, sa 7-8 posto Srba došlo se do 30 i nešto odsto. Kakva je to logika da raste broj onih koji su navodno ugnjetavani, nipodaštavani, onemogućavani u svim svojim pravima - retorički je pitao Špadijer.
Ipak, kako je rekao, nakon tri decenije jedne vlasti, došlo je do zasićenja jednim sistemom, načinom vladanja, bilo je dosta nezadovoljnih, ali i spavača, vezanih za obavještajne, intelektualne i dr. centre, iz Beograda.
- Litije su bile pokret koji je bio dobro organizovan. Vlast, da je ona bila takva kakvom je prikazuje SPC, vlast koja ne trpi konkurenciju, a tada je tada imala svoju vojsku, policiju, mogućnost da razori jedan pokret u samom početku, ne bi dozvolila da on naraste, naravno sa spoljnim ohrabrenjima, sa spoljnjom pomoći, i to je izraslo u jedan pokret koji je srušio u krajnjoj liniji vlast koja je do tada bila - kazao je Špadijer.

1250x600

1084x550

Špadijer: SPC je paravojna i parapolitička organizacija, spomenik Amfilohiju danas dižu oni koje je on doveo na vlast

Podržite inicijativu i pokažite da nijesam u pravu. Do tada - ćutite - poručio je poslanik Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević u odgovoru odbroniku Stranke evropskog progresa (SEP) Iliji Mugoši.
Prethodno je odbornik SEP-a Ilija Mugoša rekao da njihova stranka još formalno nije dobila inicijativu Evropskog saveza o izglasavanju nepovjerenja gradonačelniku Glavnog grada, te da će se o njoj izjasniti kada je prime.
- Komentar Zirojevića o mogućem „odbjeglom“ odborniku naše stranke je nekorektan i infantilan - istakao je Mugoša.
Zirojević mu je na to odgovorio da je jedino što je u svemu ovome “infantilno” pokušaj odbornika Stranke evropskog progresa (SEP) da inicijativu Evropskog saveza predstavi kao inicijativu Demokratske narodne partije.

Zirojević poručio SEP-u: Podržite inicijativu Evropskog saveza i pokažite da nijesam u pravu

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović podnio je Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o Vojsci Crne Gore, u dijelu koji se odnosi na oficire, odnosno na formacijska mjesta oficira i određivanje oficira za vršioca dužnosti.
Odredbom člana 150 stav 2 Ustava Crne Gore utvrđeno je da postupak pred Ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti može da pokrene sud, drugi državni organ, organ lokalne samouprave i pet poslanika.
Odredbom člana 54 stav 1 tačka 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore propisano je da predlog za ocjenu saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, odnosno drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i zakonom može da podnese državni organ ako se radi o zakonu, odnosno drugom propisu ili opštem aktu koji taj organ primjenjuje u svom radu.
- Kako se u konkretnom slučaju radi o Zakonu koji predsjednik Crne Gore primjenjuje u svom radu, prvenstveno kroz vršenje dužnosti predsjednika Savjeta za odbranu i bezbjednost, važno je ispitati ustavnost pojedinih odredbi tog Zakona kojima se derogiraju ustavne nadležnosti Savjeta, ali i Predsjednika Crne Gore - navedeno je u saopštenju Kancelarije za odnose sa javnošću predsjednika Crne Gore.
Podsjećaju Ustav Crne Gore, pored ostalog, utvrđuje da Skupština odlučuje o upotrebi Vojske u međunarodnim snagama i proglašava ratno i vanredno stanje (član 82 tačka 8) i vrši nadzor nad Vojskom Crne Gore i bezbjednosnim službama (član 82 tačka 10); da predsjednik Crne Gore komanduje Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost (član 95 tačka 2); da je Vojska pod demokratskom i civilnom kontrolom (član 129 stav 2); te da Savjet donosi odluke o komandovanju Vojskom (član 130 tačka1) i postavlja, unapređuje i razrješava oficire (član 130 tačka 3).&nbsp;
- Osporenim odredbama Zakona o Vojsci Crne Gore u, 6, 7, 9 i 11 Zakona o Vojsci Crne Gore propisuje se da ministar: donosi odluke o upotrebi Vojske u drugim aktivnostima u zemlji (član 38 stav 1 tačka 2); predlaže Savjetu postavljenje i razrješenje načelnika Generalštaba (član 38 stav 1 tačka 6); predlaže Savjetu unapređivanje, postavljenje i razrješenje oficira (član 38 stav 1 tačka 7); predlaže Savjetu imenovanje i razrješenje oficira za vojno-diplomatskog predstavnika (član 38 stav 1 tačka 9); određuje vršioce dužnosti za formacijska mjesta oficira, odnosno podoficira postavljenog na formacijskom mjestu u Ministarstvu, državnom organu, privrednom društvu ili pravnom licu (član 38 stav 1 tačka 11) - navode u saopšenju.
Nadalje, odredbom člana 103 stav 2 Zakona propisano je da se na formacijsko mjesto oficira za vršioca dužnosti određuje oficir, a na formacijsko mjesto podoficira određuje podoficir, dok je stavom 5 istog člana propisano da vršenje dužnosti može trajati najduže 18 mjeseci od dana stupanja na dužnost.
- Imajući u vidu citirane odredbe Ustava Crne Gore i Zakona o Vojsci Crne Gore, jasno je da su osporene odredbe Zakona (član 38 stav 1 tačka 2, 6, 7, 9 i 11 i član 103 st. 2 i 5) u direktnoj suprotnosti sa odredbama člana 95 tačka 2 (način komandovanja Vojskom), člana 130 tačka 1 (komandovanje Vojskom Crne Gore) i člana 130 tačka 3 Ustava Crne Gore (postavljanje, unapređivanje i razrješenje oficira) - ističe se u saopštenju Kancelarije za odnose sa javnošću predsjednika.
Dodaju da se osporenim odredbama Zakona se, suprotno ustavnim određenjima, daju ovlašćenja ministru odbrane da donosi odluke o upotrebi Vojske i da vrši poslove kadrovskog upravljanja oficirima u dijelu postavljenja, razrješenja i unapređivanja.&nbsp;
Ovakva rješenja, ističu, dodatno su sporna imajući u vidu da je jedan od članova Savjeta za odbranu i bezbjednost i predsjednik Vlade Crne Gore, koji je neposredno nadređen ministru odbrane.&nbsp;
- Shodno toj činjenici, postavlja se opravdano pitanje da li je predsjednik Vlade nalazi u povoljnijem položaju od Predsjednika Crne Gore i predsjednika Skupštine Crne Gore, kada je u pitanju rad Savjeta, tj. da li je narušen ustavni balans u strukturi i djelovanju Savjeta, koji se ogleda kroz jednaku zastupljenost tri najznačajnije institucije u državi - navedeno je u saopštenju.
Naglašavaju da je način komandovanja Vojskom Crne Gore u cjelosti uređen odredbom člana 95 tačka 2 Ustava na način što je utvrđeno da Predsjednik Crne Gore komanduje Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost.
- Nasuprot ovakvom ustavnom određenju, Zakon o Vojsci Crne Gore u članu 38 stav 1 tačka 2 propisuje da ministar odbrane donosi odluke o upotrebi Vojske u drugim aktivnostima u zemlji. Takvo normiranje objektivno daje ministru ovlašćenje koje po svojoj prirodi, de facto, predstavlja element komandovanja, odnosno odlučivanja o upotrebi vojnih snaga, što je osnovna i nedjeljiva nadležnost Savjeta za odbranu i bezbjednost, utvrđena Ustavom. Osporenom normom se ministru ne daje ovlašćenje da organizuje logističku i tehničku podršku, već eksplicitno da odlučuje o upotrebi Vojske, što po svojoj prirodi predstavlja odlučivanje o angažovanju vojnih snaga - navedeno je u sapštenju Kancelarije za odnose sa javnošću predsjednika Milatovića.
Radi pravilnog tumačenja ustavnog pojma „komandovanja“, neophodno je, smatraju, osloniti se na relevantnu vojnu doktrinu i međunarodne standarde.&nbsp;
- Prema Vojnom leksikonu, komandovanje je funkcija jedinstvenog rukovođenja oružanim snagama ili njihovim dijelovima u miru i ratu, zasnovana na principu jednostarešinstva, a sastoji se u isključivom pravu starješine da odlučuje o upotrebi i dejstvu jedinica, da izdaje naređenja i organizuje kontrolu. &nbsp;Prema NATO rječniku pojmova i definicija, termin „komandovanje“ označava povjereno ovlašćenje za rukovođenje, koordinaciju i kontrolu vojnih snaga, uključujući izdavanje naređenja u svrhu izvršenja određene radnje. Iz navedenih definicija jasno proizlazi da je odlučivanje o upotrebi Vojske sastavni dio funkcije komandovanja, a ne pukog administrativnog upravljanja - kaže se u saopštenju.
S obzirom da “odluke o upotrebi“ Vojske predstavljaju integralni element komandovanja, onda, kažu u Kancelariji za odnose sa javnošću predsjednika Milatovića, zakonsko davanje ovlašćenja ministru da samostalno odlučuje o upotrebi Vojske u „drugim aktivnostima u zemlji“ predstavlja prenošenje dijela ustavne nadležnosti Savjeta, a što je suprotno članu 95 tačka 2 i članu 130 stav 1 tačka 1 Ustava Crne Gore.&nbsp;
- Postojeća zakonska odredba, koja ministru odbrane omogućava vršenje ovlašćenja koja predstavljaju element komandovanja, usvojena je 2017. godine kroz &nbsp;izmjene i dopune Zakona o Vojsci. Korisno je napomenuti da su zakonska rješenja, koja su prethodila izmjenama iz 2017. godine, propisivala da ministar „obezbeđuje izvršavanje odluka o komandovanju Vojskom“. Eliminisanje važeće zakonske odredbe iz pravnog prometa značilo bi otklon od očigledne namjere tadašnje vlasti da predmetnim izmjenama Zakona, suprotno Ustavu Crne Gore, dio komandovanja Vojskom Crne Gore izmjesti u ruke ministra odbrane, urušavajući time ustavni položaj Savjeta za odbranu i bezbjednost - dodaje se u saopštenju.&nbsp;
Kao što je navedeno, član 38 stav 1 Zakona o Vojsci propisuje da ministar odbrane predlaže Savjetu: postavljenje i razrješenje načelnika Generalštaba (tačka 6), unapređivanje, postavljenje i razrješenje oficira (tačka 7), kao i imenovanje i razrješenje oficira za vojno diplomatske predstavnike (tačka 9). Zakonom se ne predviđa mogućnost da Savjet ostvaruje svoju nadležnost mimo predloga koje daje ministar, čime se obesmišljava ustavni položaj Savjeta i to tijelo operativno svodi na izbor između predloga koje je ministar prethodno filtrirao.
Podsjećaju da je Zakonom o Vojsci propisano, takođe, da su oficiri profesionalna vojna lica, pored podoficira i vojnika po ugovoru (član 7), te da je načelnik Generalštaba Vojske profesionalni oficir (član 40 stav 3). U sistemu upravljanja ljudskim resursima Vojske, unapređenje, postavljenje i razrješenje jesu ključne faze u razvoju karijere oficira, dok postavljenje oficira za načelnika Generalštaba predstavlja najveći stepen napredovanja i priznanja u Vojsci.
- Kadrovsko upravljanje sa oficirima, kao najznačajnijem dijelu profesionalnih vojnih lica u Vojsci, povjereno je Savjetu u skladu sa Ustavom Crne Gore. U kadrovskim upravljanju sa oficirima, predlog ne predstavlja samo tehnički čin, već je jedan od ključnih instrumenata kadrovskog upravljanja oficirima, jer onaj ko kontroliše predlog - presudno utiče na odlučivanje. Propisivanjem ministra odbrane, kao obaveznog predlagača, Savjet se svodi na organ formalne potvrde, što je u suprotnosti sa ustavnom namjerom da Savjet bude samostalno, kolektivno tijelo civilne kontrole nad Vojskom. Pored toga što Ustav utvrđuje nadležnost Savjeta da u punom obimu odlučuje o predmetnim pitanjima, Zakon tu nadležnost u praksi svodi isključivo na prihvatanje ili neprihvatanje predloga ministra - dodaje se u saopštenju za javnost.
U Kancelariji za odnose sa javnošću predsjednika države napominju i da Ustav Crne Gore jasno propisuje da Savjet postavlja, unapređuje i razrješava oficire, uključujući i načelnika Generalštaba, bez nužnog postojanja predloga drugog organa.&nbsp;
- Vlada Crne Gore, kao kolektivni organ izvršne vlasti, nema ustavna ovlašćenja da predlaže Savjetu postavljenje i razrješenje načelnika Generalštaba, kao ni da predlaže unapređenje, postavljenje i razrješenje oficira Vojske. Odnosno, zakonska ovlašćenja ministra odbrane, kao člana Vlade, da predlaže unapređivanje, postavljenje i razrješenje oficira, uključujući načelnika Generalštaba, su u suprotnosti sa članom 130 tačka 3 Ustava Crne Gore - ističe se u saopštenju.
Odredbama člana 103 stav 2 i stav 5 Zakona o Vojsci, u dijelu u kojem se odnose na oficire, normiran je institut vršioca dužnosti na formacijskim mjestima oficira, kao i maksimalno trajanje vršenja dužnosti na tim formacijskim mjestima. Naime, kako kažu u Milatovićevoj službi, članom 103 stav 2 Zakona propisano je da se na formacijsko mjesto oficira za vršioca dužnosti određuje oficir, dok je članom 103 stav 5 propisano da vršenje dužnosti može trajati najduže 18 mjeseci od dana stupanja na dužnost.
- U neposrednoj vezi sa navedenim odredbama, članom 38 stav 1 tačka 11 Zakona o Vojsci propisano je da ministar odbrane određuje vršioce dužnosti za formacijska mjesta oficira postavljenih na formacijskim mjestima u Ministarstvu, državnom organu, privrednom društvu ili pravnom licu - naglašeno je u saopštenju za javnost.
Poručuju da ustavna norma člana 130 Stav 1 tačka 3 predstavlja jasnu ustavnu garanciju da pitanje oficirskog statusa, uključujući postavljenje oficira na dužnosti, nije administrativna odluka izvršne vlasti, već materija koja je povjerena Savjetu kao kolektivnom organu civilne kontrole nad Vojskom.
Međutim, kako ističu u Milatovićenoj službi, određivanje oficira za vršioca dužnosti predstavlja materijalno vršenje dužnosti oficirske funkcije, odnosno vršenje oficirske dužnosti u materijalnom smislu (postavljenje u dejstvu), sa svim stvarnim ovlašćenjima, obavezama i odgovornostima koje proizilaze iz dužnosti na formacijskom mjestu oficira.&nbsp;
- Institut vršioca dužnosti za oficire se, stoga, ne može tretirati kao neutralno tehničko rješenje, već kao pravni instrument kojim se, makar privremeno, mijenja stvarna kadrovska struktura oficirskih dužnosti. Formalni naziv instituta („vršilac dužnosti“) nije odlučujući - odlučujuća je njegova materijalna sadržina i dejstvo - naglašeno je u saopštenju za javnost.
Posebno je značajno, napominju, da Zakon izričito dopušta određivanje vršioca dužnosti i na upražnjeno formacijsko mjesto (član 103 stav 3), čime se institut vršioca dužnosti izdvaja iz situacije privremene spriječenosti konkretnog nosioca dužnosti, i primjenjuje se i u slučaju stvarne kadrovske praznine na formacijskom mjestu oficira. Time, kako kažu, institut vršioca dužnosti prestaje biti izuzetak vezan za privremene okolnosti i dobija obilježja mehanizma popune oficirskih dužnosti, odnosno paralelnog statusnog režima kojim se oficiri raspoređuju na oficirska formacijska mjesta mimo odluka Savjeta, iako Ustav postavljanje oficira izričito povjerava Savjetu za odbranu i bezbjednost (član 130 stav1 tačka 3 Ustava Crne Gore).
Dalje podsjećaju da je odredbom člana 103 stav 5 Zakona propisano da vršenje dužnosti na formacijskom mjestu oficira može trajati najduže 18 mjeseci od dana stupanja na dužnost, što je nespojivo sa suštinom privremenog instituta i omogućava dugotrajno održavanje “privremenog” statusa oficira na oficirskom formacijskom mjestu.&nbsp;
- Pri tome, Zakon u članu 103 stav 6 dodatno potvrđuje statusnu prirodu ove mjere, jer izričito propisuje da se oficiru (kao vršiocu dužnosti) vrijeme provedeno na dužnosti računa kao vrijeme provedeno na formacijskom mjestu ukoliko je to uslov za unapređenje, čime institut vršioca dužnosti proizvodi karijerne posljedice jednake redovnom postavljenju na oficirsko formacijsko mjesto - ističe se u saopštenju za javnost.
U Milatovićevoj Kancelariji za odnose sa javnošću ističu da Zakon već poznaje drugu mjeru koja po svojoj prirodi istinski odgovara privremenosti – privremeno upućivanje iz člana 104 Zakona (do šest mjeseci), koje omogućava operativnu fleksibilnost bez pretvaranja privremene mjere u faktičko dugoročno kadrovsko rješenje na oficirskim dužnostima.&nbsp;
- Zbog toga institut vršioca dužnosti na formacijskim mjestima oficira, posebno u trajanju do 18 mjeseci, ne može biti smatran nužnim niti proporcionalnim sredstvom, već predstavlja normativni mehanizam koji omogućava preuzimanje kadrovske kontrole nad oficirskim dužnostima mimo Savjeta - poručeno je u saopštenju.
Kako su rekli, sve osporene norme zajedno pokazuju da Zakon o Vojsci Crne Gore, u osporenom dijelu, derogira Ustav, uvodi paralelne statusne institute kojima se zaobilazi ustavna nadležnost Savjeta i uzrokuje sistemsku ustavnu devijaciju. Time se, kažu u Milatovićenoj službi, dovodi u pitanje ustavna arhitektura komandovanja i civilne kontrole Vojske, koja je zasnovana na Savjetu kao tijelu koje ima vrhovnu i neprikosnovenu ulogu u sistemu odbrane.
Pored toga, ovakva zakonska rješenja, ocjenjuju, ugrožavaju profesionalni karakter Vojske Crne Gore, podrivaju njenu nezavisnost od političkog uticaja i dovode u podređenu ulogu načelnika Generalštaba, kao profesionalca na čelu Vojske, u odnosu na ministra odbrane, kada je u pitanju sistem vojnog odlučivanja i kadriranja.&nbsp;
- Zbog svega navedenog, predsjednik Milatović je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi da odredbe člana 38 stav 1 tač. 2, 6, 7 i 9 Zakona o Vojsci Crne Gore, i člana 38 stav 1 tačka 11 i člana 103 stav 2 i 5 istog Zakona, u dijelu koji se odnosi na oficire, odnosno na formacijska mjesta oficira i određivanje oficira za vršioca dužnosti, nijesu u saglasnosti sa Ustavom Crne Gore i da prestaju da važe danom objavljivanja Odluke Ustavnog suda u Službenom listu Crne Gore - zaključeno je u saopštenju za javnost.

Milatović traži ocjenu ustavnosti Zakona o VCG: Ugrožena profesionalnost i nezavisnost Vojske, načelnik Generalštaba podređen ministru

Izjava ministarke evropskih integracija Maide Gorčević da je cilj „održivo i odgovorno članstvo, zasnovano na dosljednom poštovanju evropskih pravila i vrijednosti“ zvuči ohrabrujuće i načelno ispravno. Zato Crna Gora mora prestati da proces integracije u EU tretira samo kao zadovoljavanje administrativnih procedura, bez suštinske promjene ponašanja i dubinske transformacije društva - ocijenila je odbornica Stranke evropskog progresa u Skupštini Glavnog grada Podgorice Jelena Knežević.
Jer, kako je kazala, Evropska unija nije samo skup procedura - već i zajednica društava koje dijele iste vrijednosti:
- Zajednica koja nedvosmisleno osuđuje ratne zločine i veličanje zločinaca; zajednica koja štiti ustavni poredak i suverenitet država članica; zajednica u kojoj institucije funkcionišu bez blokada i političkih ucjena; zajednica u kojoj se sudije imenuju u skladu sa zakonom, a najviši sudovi ne drže u institucionalnoj paralizi; zajednica u kojoj nema mjesta za politički pritisak na tužilaštvo i sudstvo; zajednica u kojoj se spoljnopolitički kurs ne dovodi u pitanje u zavisnosti od dnevne politike; zajednica koja pruža zdravstvenu zaštitu svim građanima kojima je medicinska pomoć nerijetko potrebna, a pogotovo urgentna i u kojoj bolnice nijesu nezaštićene - navela je Knežević.
Proces evropske integracije nije, podvlači ona, skup etapa koje treba preći i poglavlja koje treba zatvoriti već je to, ističe Knežević, jedinstvena šansa za napredak Crne Gore - i institucionalni, i ekonomski, i vrijednosni.

Knežević: Proces EU integracije nije skup procedura nego šansa za suštinski napredak Crne Gore

Iran ulazi u pregovore o svom nuklearnom programu sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) sa realnim idejama i neće podleći pritiscima tokom tih razgovora, kazao je iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči.
On je na platformi Iks napisao da je u Ženevi zbog nove runde indirektnih pregovora sa SAD sa konkretnim predlozima i da Iran želi pravedan dogovor.
Arakči je najavio da će se danas sastati sa generalnim direktorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafaelom Grosijem radi detaljne tehničke diskusije, prenosi Press TV.
- Takođe ću se sastati sa ministrom spoljnih poslova Omana Badrom el Busaidijem prije diplomatskih sastanaka sa SAD u utorak - naveo je Arakči. 
Arakči je stigao u Ženevu sinoć na drugu rundu indirektnih pregovora sa SAD o iranskom nuklearnom programu, a očekuje se da će Oman nastaviti da posreduje u razgovorima, prenosi Tanjug.
Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je u nedjelju u Bratislavi da će američki specijalni izaslanik Stiv Vitkof i zet predsjednika SAD Donalda Trampa, Džared Kušner, otputovati na važne sastanke u vezi sa pitanjem Irana, čiji se ishod očekuje.
Takođe je rekao da Trampova administracija prednost daje diplomatiji kad je riječ o odnosima sa Iranom i da se trenutno fokusira na pregovore.

Tag: marko-spadijer

Crna Gora se uvijek nalazi pred izazovima koji temeljno propituju njenu budućnost

Špadijer: SPC je paravojna i parapolitička organizacija, spomenik Amfilohiju danas dižu oni koje je on doveo na vlast

Zirojević poručio SEP-u: Podržite inicijativu Evropskog saveza i pokažite da nijesam u pravu

Milatović traži ocjenu ustavnosti Zakona o VCG: Ugrožena profesionalnost i nezavisnost Vojske, načelnik Generalštaba podređen ministru

Knežević: Proces EU integracije nije skup procedura nego šansa za suštinski napredak Crne Gore

Arakči: Iran neće podleći pritiscima SAD-a

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO