Desio se Maksimir. Bila je ovo jedna od omiljenih novinarskih poveznica kojom su počinjali svaku priču o raspadu bivše, antifašističke, socijalističke i naše Jugoslavije. Taj sukob navijača, a kasnije i igrača na stadionu zagrebačkog Dinama je zaista, i ne samo žargonski, bio početak kraja.
Kraja koji je donio patnju, zlo i suze svima koji su imali nesreću da budu rođenjem osuđeni da svjedoče povampirenom nacional-šovinizmu u svojoj domovini. I, nije zaobišlo baš nikog. Naravno, najviše su propatili oni čije su se kuće i porodice našle u vatrenom okruženju i silini međunacionalne i međuvjerske mržnje. Ali, nije zaobišlo ni ove druge, koji su samo prividno bili van stvarnih sukoba.&nbsp;
Nije ih zaobišlo jer im nije sačuvao razum, uništio je taj rat svaki racio u ljudima na ovim prostorima do mjere da ni danas, trideset i pet godina poslije tog Maksimira, mi ništa ne shvatamo. Pa, da ste svih ovih godina pred slikama užasa građanskog rata držali kamen, i on bi naučio nešto iz toga. Mi, Jugosloveni, smo samo naučili da mrzimo još jače, sočnije i grublje.
I, ne mrzimo samo tuđe, mrzimo i svoje - njih možda i najviše.
Nacionalista ne mrzi samo pripadnike drugog naroda, on još više mrzi pripadnike svog naroda koji ne mrze pripadnike drugog naroda. Ovo je rekao Bogić Bogićević, bosanskohercegovački političar, poznat po tome što je prvi našao snage i hrabrosti da kaže NE balkanskom zlotvoru – Slobodanu Miloševiću.
Nažalost, po desetine hiljada pobijenih i stotine hiljada unesrećenih ljudi, Bogića je bilo suviše malo. Malo, ali ipak nije bio sam.
Upravo te godine kada se on usprotivio uvođenju vojne diktature u Jugoslaviji, na njenom jugu, u kotlini omeđenoj kršom i dračom, zaštićenoj od vjetrova planinom mramora i kostiju koje su položene za njenu slobodu, usnuloj u beskrajnom mirisu lipe i mora, u dolini bogova – rodio se ponos i rekao: „Mi nećemo da mrzimo jer nam nije dato i nije nas imao ko tome naučiti, mi umijemo samo ovako pa dokle se bude moglo. A, moći će se do u pjesmu.“
Kada se jednom upali vatra, ona se teško gasi. Kada jednom udar nađe iskru u kamenu, ona tinja s pokoljenja na pokoljenje – zato Cetinje i Crnogorci okupljeni, kao i vazda oko njega, tih devedesetih nisu mogli i znali drugačije.&nbsp;
Dok su u Ovčari, pored Vukovara, u jednom danu zvjerski pobili 260 ljudi, većinom civila, ili dok se u Foči sprovodilo sistematsko etničko čišćenje, i dok je počinjala opsada i ubijanje cijelog jednog grada, ili dok je međunarodna zajednica mukom, bez glasa gledala kako pada granata na sarajevske Markale i ubija 68 civila, većinom žena koje su došle da kupe gladnoj đeci struk luka ili kilo krtole… na Cetinju se okupilo nekoliko stotina ljudi, nekoliko stotina preostalih pravih građana bivše Jugoslavije, i kao odgovor na zvjersko bombardovanje ponosa Jadrana, zapjevali:
„Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče!“
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DM5xmTJ-JxzY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
I dok se iz slobodnih grla i umova neotrovanih nacionalizmom i zlom Cetinjem prolomio taj jedinstveni poklič otpora, ali i nacionalnog stida zbog onog što se dešava, prema njima su bile uprte puške Pjekovićeve policije i Kadijevićeve vojske. Ništa nije marilo jer se znalo da je glas jači od plotuna, čuje se dalje i traje dugo – ovaj cetinjski će trajati vječno! 
I, opet Maksimir. Ovoga puta više od tri decenije kasnije. Sve je isto, osim ovoga što je drugačije – osim njih koji su cio život kontra svega. Kontra ustaljenih pravila, kontra društvenih normi, često kontra svojih familija, nerijetko kontra svojih karijera – ali nikada kontra časti!
To su crnogorski ultraši. Crnogorski navijači koji su svojim djelima sebi ispleli vijenac slave.
I, baš me više briga što je ko i đe je ko, i koliki je Crnogorac i je li Crnogorac, i šta mu ono reče, kako mu bješe bastalo da podvikne sa sve poslaničkim imunitetom. Baš me briga za sve njih. Od sada si Crnogorac ako to pokažeš – nema više deklarativnih i umivenih formi. Evo ti: imaš đe, imaš i protiv koga, pa pokaži od čega si. Ako uopšte i jesi?
Ovi su momci to pokazali stotinama puta. Malo se koja reprezentacija u Evropi može pohvaliti da nijednu utakmicu na strani njen tim nije odigrao a da nije imao podršku navijača. Navijača koji su, da bi vidjeli kako se na grudima uzdiže sveti grb i kako se prolama najljepša himna na svijetu, prelazili hiljade kilometara. Imaju oni kilometara na svojim leđima taman koliko da se obiđe svijet po nekoliko puta, i to ne čarterima i prvim klasama, već autobusima, vozovima, često gladni i žedni – ma vazda srećni i ponosni.
Tako smo ponosni i beskrajno zahvalni što ih imamo, bili svi mi kojima je njihova pjesma na Maksimiru dotakla ono mjesto u srcu koje čuva tajnu ljudskosti. Rekoh, sve je isto, osim ovoga što je drugačije. 
U istom tom trenutku dok su oni pjevali pjesmu naučenu od svojih očeva, vječnim ponosom – vječnom Dubrovniku, na stadionima širom Balkana su se čule neke druge pjesme: „Leleču Turci, kukaju bule…“, „Nož, žica, Srebrenica…“, „Ubij, zakolji da Srbin ne postoji…“ Sve je isto kao devedesetih, samo što nema rata – još uvijek. A ako ga bude, plašim se da ćemo zaboraviti devedesete pri ovolikoj koncentraciji mržnje koja se svih ovih godina samo taložila i rasla.
I, sve je isto, osim đe je drugačije i đe je kontra svih.
Navijači koji danas savezu i raznim Đurđevcima čine teret a ne ponos – a biće njega ova pjesma posebno pogodila i zaboljela, no neka je i opet će – su, da ne zaboravite, prije tri godine bosanskim navijačima na provokacije odgovorili pjesmom „Burek sa sirom“. I ovim oduševili cijeli građanski region, ali i ono mnogo bitnije – utemeljili bratski odnos sa bosanskim narodom i navijačima. Jednim činom uradili su mnogo više i snažnije nego svi političari od rata do danas – više, jer je bilo iskreno.
Dok drugi u pjesmama kolju, leleču i ubijaju, naši sokoli pjevaju Dubrovniku. Još jednom pjevaju, i pjevaće sve dok oni koje ta rana boli do srži ne shvate da nismo svi bili isti tih godina. Bilo je i nas koji smo znali drugačije. Zato – pjevaće se dok se ne oprosti, a ako i ne bude, pjevaće se i dalje.
Predložio bih vas za Trinaestojulsku nagradu da nije uprljana prethodnih godina, a ove posebno. Predložio bih vas i za Njegoševu, da nije i ona oskrnavljena šapama koje su pale na nju. Umjesto toga ja vas predlažem za nagradu koju niko ne može ni dodijeliti ni oduzeti. Predlažem vas za nagradu srca svakog poštenog čovjeka, za odlikovanje urezano u pamćenje generacija koje će tek doći. Jer vaša pjesma na Maksimiru nije bila samo pjesma – ona je bila zavjet da u ovom moru mržnje još uvijek ima ostrvo dostojanstva.&nbsp;
Ona je bila dokaz da nijesu svi klečali pred idolima krvi i tla, da se našlo onih koji su imali snage da stanu uspravno i zapjevaju umjesto da pucaju. I zato, kad jednom istorija opet bude vagala koliko smo ljudi bili, biće zapisana i ova istina: dok su drugi sijali smrt, Crnogorci su pjevali Dubrovniku. A pjesma je ostala, i ostaće duže od svake mržnje.
Ako vas ko pita, ko su bili oni koji su rušili Dubrovnik i krali po Konavlima, pronađite nastavak ove pjesme, oni će vam sve reći.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

I opet Maksimir

Lider Demokratske narodne partije Milan Knežević uputio je otvoreno pismo predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću zbog sinoćnjeg skandiranja navijača na utakmici Hrvatske i Crne Gore. On je upitao predsjednika da li su mu tada pali na pamet "srpski i crnogorski mučenici iz Lore".
Njegovo pismo prenosimo integralno.
"Gospodine Milatoviću,
volio bih da Vas mogu nazvati “predsjedniče”, ali poslije sinoćnjeg ustaškog skandiranja na Maksimiru: “ubij Srbina”, i Vaše šaolin poze u svečanoj loži, mislim da Vam je i ovo “gospodin“ previše od mene. Ne znam da li ste znali da u ovoj našoj Crnoj Gori živi 33% Srba, i to onih Srba koji su Vas u drugom krugu predsjedničkih izbora masovno glasali, i tako bili najzaslužniji što se ste postali predsjednik Crne Gore.
A pošto sumnjam da niste znali, jer ste u međuvremenu pokazali da znate kako se drže motivacioni govori košarkašima, cijepaju drva, bere grožđe, provodi jedan dan s najboljim studentom, sprema teletina ispod sača, zašto sinoć niste napustili Maksimir jer su tribine odzvanjale ustaškim pokličom na ubistvo Srba? Ili smatrate kao i ND(H) “Vijesti” i njihov novinar da se to Vas ne tiče, jer ste Vi Crnogorac. Tako je i onaj vaterpolista Crvene Zvezde bježeći od proustaški raspoloženih navijača Hajduka u Splitu vikao: “Ja sam Crnogorac”, misleći poput Vas da ga se to ne tiče, dok nije završio u moru, i onda shvatio da ga se i te kako tiče.
Za razliku od njega koji je makar bježao, Vi ste u svečanoj loži zajedno sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem mirno slušali kako stadion u Maksimiru poziva na ubistvo 33 % Vaših sugrađana, i svih Srba ma gdje oni živjeli. Ali ubiti Srbina je trend, kao “Black friday” ili žurke u bikiniju. Da su skandirali: ”Ubij foku” ili “Ubij flamingosa”, sigurno bi u ime crnogorskog “ekološkog” sektora u znak nelagode makar prebacili desnu na lijevu nogu. A posle utakmice iskazali i kontrolisanu dozu protesta zbog sudbine jadnih foka i flamingosa. Možda sljedeći put na Maksimiru ili Poljudu, ko zna, u poluvremenu radi zabave pučanstva, zbilja i dovedu živog i vezanog Srbina, koga će maljem ubiti na centru uz neku prigodnu Tompsonovu pjesmu.
I dok gospodine Milatoviću preko lovćenske vile tražite oproštaj za Dubrovnik, da li su Vam sinoć u toku utakmice sa Vama najdražim susjedom, bar jedan sekund pali na pamet oni srpski i crnogorski mučenici iz Lore? Da li znate koliko ih je zvjerski mučeno i ubijeno u tom logoru? Znate li njihova imena? Smijete li pitati Andreja Plenkovića da li će lijepa njihova, a izgleda i Vaša Hrvatska, obeštetiti porodice stradalnika iz nikšićko šavničke grupe? Naravno da ništa od ovog ne znate i ne smijete, jer naša politika prema Hrvatskoj zasnovana je na principu “dubokog grla”, i izgleda da nema toga što nismo spremni progutati u znak dobrosusjedskih odnosa, da bi nam i pokojni Sekula Drljević pozavidio.
I na kraju, gospodine Milatoviću, pošto Vas je Zoran Milanović podučavao Njegošu, ja ću Matiji Bećkoviću, bez ikakve iluzije da ću išta promijeniti :
“Moja Crna i sve crnja Goro
Nema većeg besmisla i žrtve
Nego tvoje za zavjet zaludnji
Strašno li je što te više nema
A još strašnije što i sad postojiš.”
ili kako napisa novinar Vijesti sinoć na Maksimiru: “…sa sjeverne tribine se zaorilo “ubij Srbina.“ Nije to, naravno ni najmanje dotaklo naše navijače i igrače, nije bilo namijenjeno njima.”
I sve dok je namijenjeno nama, a ne Vama, blago nama s Vama!
Ojha!"

1250x600

1084x550

Knežević pisao Milatoviću: Zašto nijeste napustili Maksimir kad su tribine pozivale na ubistvo Srba?

Podsjetimo, tokom susreta u Zagrebu (4:0), članovi grupe Ultra Crna Gora istakli su poruku "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče".
Crnogorski navijači se na Maksimiru opet izvinili za rat, navodi Index.
<h2>Podsjetili i na stihove Vitomira Nikolića</h2>
- Riječ je o prepjevu stihova iz devedesetih godina, kada se odvijao Domovinski rat - naglasili su oni, pojašnjavajući kontekst povodom napada na Dubrovnik i antiratnih poruka iz Crne Gore iz tog doba.
Podsjetili su i kako je na sličan način nastala pjesma Vitomira Nikolića "Noć sa Dubrovnikom".
<h2>"Emotivna poruka"</h2>
Emotivna poruka - konstatuje Jutarnji list.
- Crnogorci se usred Zagreba izvinili za napad na Dubrovnik. Gest gostujućih navijača pozitivno su propratili i crnogorski mediji, ističući da je atmosfera u Maksimiru bila dostojanstvena i sportska. Posebno je naglašeno intoniranje himni, kada se umjesto zvižduka čuo aplauz sa obje strane - dodali su oni.
"Ovo će oduševiti cijelu Hrvatsku", navodi portal Net.hr.
- Oko 250 ultraša Crne Gore došlo je podržati reprezentaciju na maksimirski jug, a jednim potezom oduševili su sve na zagrebačkom stadionu. Naime, navijači Crne Gore su podigli poruku sa natpisom "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče", kojom su Crnogorci protestovali protiv srpske agresije na Dubrovnik - ističu oni.
Crnogorski navijači oduševili Maksimir, riječi su koje u naslovu donosi Slobodna Dalmacija.
- Najprije su aplauz uputili hrvatski navijači u neposrednoj blizini, a potom se odobravanje proširilo cijelim stadionom - prenose oni detalje sa Maksimira.

Hrvatski mediji: Crnogorci oduševili Maksimir, aplauz se proširio čitavim stadionom

Naša selekcija tako se i definitivno oprašta od šansi da se do kraja umiješa za drugo mjesto.
No, ono što brine jeste da večeras gotovo da nije bilo igre, kada je u pitanju crnogorska reprezentacija. Istina je da smo igrali protiv najjače selekcije u grupi, ali uprkos tome - ostaje utisak o izuzetno blijedom izdanju. Bilo je i pehoda - Vujačić se povrijedio na startu, a Bulatović je u završnici prvog poluvremena dobio crveni karton.
Tokom prvog poluvremena gotovo da smo gledali 'viktoriju' pred našim golom, pri čemu je na samom startu utakmice, usljed povrede, Vujačić morao van igre. Nizali su se pokušaji Hrvata, ali mimo ozbiljnijeg pokušaja Ivanovića, Petković u uvodnih tridesetak minuta nije imao ozbiljnijih intervencija.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fsport%2Ftransparent-navijaca-crne-gore-na-maksimiru-sa-lovcena-vila-klice-oprosti-nam-dubrovnice&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Naš je bunker izdržao do 35. minuta. A tada je Jakić dobio loptu po desnoj strani, pa je driblingom 'izbacio' Camaja i Jovetića, a onda sa 18 metara šutnuo u dalji ugao i pogodio – bio je to njegov prvi pogodak za suparničku selekciju.
Nedugo zatim, uslijedio je novi peh po našu selekciju. Bulatović je srušio Modrića uz samu ivicu šesnaesterca i zbog drugog žutog kartona morao je vani. Prvi je, pritom, dobio zbog prigovora.
Nedugo po početku drugog dijela, Hrvatska je udvostručila vođstvo. Strijelac je bio Andrej Kramarić, koji se najbolje snašao u našem šesnaestercu pošto je Modrić izveo korner. Bio je to i plod očajne reakcije naše odbrane.
Ništa drugačije nije bilo do kraja – domaći su neprekidno napadali, a Petković se isticao uz nekoliko odličnih odbrana. O igri naše selekcije najbolje će reći to da smo prvi pokušaj imali u 76. minutu – tada je Lončarev šut bio izblokiran.
Treći gol vidjeli smo u 85. minutu. Majer je šutnuo, Kuč je skrenuo loptu, koja je završila u mreži - nije u toj situaciji ništa mogao da uradi Petković. U drugom minutu nadoknade, u strijelce se upisao i Ivan Perišić, pri čemu je naša odbrana u tim momentima djelovala potpuno nezainteresovano.
Duel na Maksimiru treba što prije zaboraviti i okrenuti se ostatku kvalifikacija, u kojem nas čekaju gostovanja Farskim Ostrvima i Gibraltaru i meč protiv Hrvatske pod Goricom.
U drugom večerašnjem susretu, Farska Ostrva slavila su na gostovanju Gibraltaru (0:1). Tako se selekcija sa arhipelaga u Sjevernom moru bodovno izjednačila sa našom.

Poraz Crne Gore na Maksimiru uz izdanje koje treba što prije zaboraviti

Naši fudbaleri večeras gostuju Hrvatskoj u okviru 5. kolo kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, a navijači Crne Gore bodriće naše momke sa tribina stadiona Maksimir u Zagrebu.
Na tribinama su naši navijači i razvili transparent i pjevali: "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče", što je pozdravljeno velikim aplauzom, prenosi Antena M.
Takođe, sjajan doček za našu ekspediciju, spiker je pozdravio gost iz Crne Gore i hrvatske vatrogasce koji su pomagali oko gašenja požara u Crnoj Gori, a sve je pozdravljeno velikim aplauzom.&nbsp;

Transparent navijača Crne Gore na Maksimiru: "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče"

Iako je talenat važna odskočna daska, presudan je rad kako bi djeca koja vole da crtaju postala umjetnici. To je u emisiji E-uživo kazala slikarka i likovna pedagoškinja Angelina Đoković-Janjušević, koja već godinama radi sa djecom.
- Sve je do nas – hoću ili neću. Često kažemo: ‘ja to nemam, pa neću’. Ne – hoću. I to ‘hoću’ mnogo znači u ovom poslu. Talenat jeste važan, ali se djeca, kao i odrasli, razlikuju i po tome koliko rade. Rad, rad i samo rad - istakla je ona.
Đoković-Janjušević, koja je podučavala brojne generacije djece u Nikšiću, naglašava da je odnos prema djeci od ključnog značaja, te da je davanje podstreka najvažniji dio pedagoškog rada.
- Kada se družite s djecom i primjerom pokažete kako treba da se ponašaju, oni to prate. Oni meni, s druge strane, pokazuju da ne treba da se plašim njihovog izraza i rada. Rade s ljubavlju i potpuno su posvećeni. To mi daje ogromnu satisfakciju, vraća me u mladost i daje novi polet. Djeca često i mene uče kako da budem bolja - kazala je ona.
Posebno je naglasila da je važno djeci usaditi ljubav prema umjetnosti.
- Djeci su potrebni podstrek, vjetar u leđa i aplauz, čak i kada njihov rad još nije na nivou talentovanije djece. Dijete koje tek počinje može vremenom da napravi veliki iskorak. Potrebno im je ohrabrenje i pomoć da pronađu sebe, jer su još mali da bi znali šta žele u životu - objasnila je.
Dodala je i da je početnicima najteže da savladaju crtež, ali da nakon toga sve ostalo dolazi mnogo lakše.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FZLHB1aKG3b4%3Fsi%3DvkEEOycVXXQ3rmnM&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Đoković-Janjušević: Djeci treba dati podstrek i usaditi ljubav prema umjetnosti

Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić razgovarao je danas u Davosu sa ministrom finanija Države Katar Ali bin Ahmed Al Kuvarijem, gdje je istaknuto da ove dvije države žele da unaprijede ekonomsku saradnju, a taj interes potvrđen je i odlukom Vlade da otvori Ambasadu Crne Gore u Državi Katar, sa sjedištem u Dohi.
Al Kuvari je, kako se navodi u saopštenju, iskazao zadovoljstvo da Katar ugosti premijera Spajića na Qatar Economic Forumu u maju ove godine.
Kako se dodaje, na sastanku je dogovorena intenzivnija saradnja sa Qatar Investment Authority (QIA) i Qatar Investment Advisory (QUAI), institucijom koja povezuje državu i privatni sektor Katara, kroz organizaciju biznis foruma.
- Takođe, paralelno se radi na sporazumima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i zaštiti investicija - ističe se u saopštenju.&nbsp;
Posebno je, kako se dodje, ukazano na važnost uspostavljanja direktne avio-linije između Crna Gore i Katara odnosno između Podgorice ili Tivta i Dohe.
- Ukazano je na mogućnost da linija iz Katara pokriva cijeli region Arapskog poluostrva, imajući u vidu poziciju te države kao regionalnog čvorišta. Ističući da se Crna Gora nalazi u završnoj fazi pregovaračkog procesa sa Evropskom unijom, premijer Spajić predstavio je plan razvoja i mogućnost učešća u projektima putne infrastrukture u Crnoj Gori - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

Spajić učesnik Qatar Economic Foruma u maju: Crna Gora će predstaviti svoje potencijale povodom 20. godišnjice obnove nezavisnosti

U Poliklinici Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) u protekla 24 sata obavljeno je 1.796 ambulantnih pregleda, od čega 280 u Institutu za bolesti djece (IBD).
Iz KCCG-a su kazali da su u Urgentnom centru zbrinuta 262 pacijenta, a u dnevnim bolnicama 395.
- U istom periodu obavljeno je 59 operativnih zahvata. Na bolničko liječenje primljeno je 157 pacijenata, od čega 19 u IBD-u - navodi se u saopštenju.
Kako se dodaje, u Centru za radiološku dijagnostiku odrađeno je 513 dijagnostičkih procedura, od čega 46 CT i 39 MR pregleda.
- U Odjeljenju za radiološku dijagnostiku IBD-a odrađeno je 56 dijagnostičkih procedura, od toga pet CT i devet MR pregleda - rekli su iz KCCG-a.
Iz te zdravstvene ustanove su kazali da su u Centru za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku uzorkovana 1.274 pacijenta i da je odrađeno 39.800 analiza.
U Porodilištu KCCG-a u protekla 24 sata rođeno je sedam beba.

U KCCG za dan obavljeno blizu 1,8 hiljada pregleda

U Informativnoj emisiji 24 sata, na Televiziji E u 19 sati, pogledajte:
Tema dana: Što stoji iza sudijske ostavke? 
 
U 24 sata donosimo nastavak priče o sumnjama u manipulaciju SKY porukama. Analiza novinarskog tima Televizije E pokazuje da se identične poruke pojavljuju u više optužnih akata i naredbi. 
 
Bavimo se i ostavkom sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol. Vrhovni sud Crne Gore saopštio je da razlozi za prestanak sudijske funkcije nisu povezani sa predmetom „Državni udar“, već su isključivo lične prirode, te da nije bilo pritisaka u njenom radu. 
 
Donosimo i najnovije informacije iz Zete, gdje mještani Botuna nastavljaju proteste protiv izgradnje sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Skupština opštine Zeta zakazala je hitnu sjednicu na kojoj će se razmatrati odluka o zabrani realizacije projekta, pozivajući se na rezultate referenduma i pravo na zdravu životnu sredinu. 
 
U emisiji izvještavamo i sa godišnjeg sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu. Pod sloganom „Duh dijaloga“, skup okuplja više od 3.000 učesnika iz cijelog svijeta, a posebna pažnja usmjerena je na nastup američkog predsjednika Donalda Trampa i poruke o budućem globalnom poretku.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi Amra Tahirović.
Gost emisije je poslanik Socijaldemokrata i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević.

Tag: maksimir