Postoji realna mogućnost da Crna Gora postane država članica 2028. godine, ne samo zbog solidnog napretka koji je ostvarila, već i zato što Evropska unija, iz geopolitičke perspektive, ima potrebu da osigura integraciju Zapadnog Balkana, kazao je u intervjuu za Portal ETV britanski istoričar i profesor na Univerzitetu De Montfort u Lesteru, dr Kenet Morison.&nbsp; Sa profesorom Morisonom razgovarali smo o napretku Crne Gore u evropskim integracijama i njenoj poziciji u širem evropskom kontekstu, turbulentim dešavanjima na globalnom nivou, kao i o novoj knjizi ''Crna Gora i Srbija: Baršunasti razvod?'' koja je nedavno predstavljena crnogorskoj publici, a koju je naš sagovornik objavio sa profesorom Bostonskog univerziteta, Veskom Garčevićem. Portal ETV: Kao neko ko dugi niz godina pažljivo prati politička dešavanja u Crnoj Gori, kako biste ocijenili učinak aktuelne parlamentarne većine? Da li u ovom trenutku njenu heterogenost vidite kao prednost ili kao nedostatak? MORISON: Crna Gora se suočava sa izazovima, kao i svaka druga evropska država. Međutim, iako su unutrašnji izazovi i političke krize, većeg ili manjeg intenziteta, stalno prisutni, Crna Gora ostaje jedna od najstabilnijih zemalja Zapadnog Balkana i jedina koja ima realne izglede da se u narednim godinama pridruži Evropskoj uniji. Iz perspektive spoljnog posmatrača, optimističan sam kada je riječ o budućnosti Crne Gore, jer ukoliko se distanciramo od često užarenih unutrašnjih političkih situacija i dešavanja, opšti pravac kretanja zemlje je povoljniji u poređenju sa susjedima. Heterogenost Vlade istovremeno predstavlja i prednost i rizik. Ova vlada, predvođena PES-om, veoma je raznolika i teško ju je održati na okupu, iako u tome uspijevaju još od 2023. godine. Najnovija odluka DNP-a da napusti Vladu i vladajuću koaliciju u Podgorici, povodom pitanja poput jezika, državljanstva i državnih simbola, ne predstavlja ništa naročito novo i treba je posmatrati kao dio unutrašnje političke dinamike Crne Gore, koja će trajno ostati prisutan faktor. Ipak, ona ukazuje na poteškoće u formiranju koalicione vlasti sastavljene od partija sa prilično različitim političkim agendama. Upravljanje kroz koalicije je uvijek zahtjevno, ali u odsustvu političkih partija koje mogu samostalno obezbijediti parlamentarnu većinu, koaliciona vlast ostaje jedini mogući put. I dok takav model može dovesti do povremenih raskola, on takođe može podstaći bolju saradnju, kompromis i veću transparentnost – makar u teoriji. Portal ETV: Kako ocjenjujete napredak Crne Gore na njenom putu ka članstvu u Evropskoj uniji? MORISON: Sada se čini vjerovatnim da će Crna Gora biti naredna članica Evropske unije, a nedavno zatvaranje još pet pregovaračkih poglavlja predstavlja dodatni pozitivan korak u tom pravcu. Pitanje je jedino kada će se to dogoditi. Godina 2028. djeluje kao najizgledniji datum, ali smo se i ranije nalazili u sličnim situacijama, pri čemu se rok stalno pomjerao u budućnost. Ovoga puta, međutim, smatram da postoji realna mogućnost da Crna Gora postane država članica 2028. godine, ne samo zbog solidnog napretka koji je ostvarila, već i zato što Evropska unija, iz geopolitičke perspektive, ima potrebu da osigura integraciju Zapadnog Balkana. Uspjeh Crne Gore u tom procesu bio bi snažan signal i drugim državama regiona koje teže članstvu da je politika proširenja i dalje živa. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li među građanima država članica Evropske unije postoji stvarna spremnost za dalje proširenje, u trenutku kada se same suočavaju sa brojnim izazovima. Takođe, Evropska unija kojoj će se Crna Gora eventualno pridružiti znatno se razlikuje od one koja je postojala u vrijeme kada je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) stupio na snagu 2010. godine. U međuvremenu je došlo do Bregzita (pri čemu je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo jedan od snažnijih zagovornika proširenja unutar EU), do podjela unutar Unije povodom rata u Ukrajini, kao i do jačanja anti-EU političkih partija u brojnim državama članicama. Pristupanje Evropskoj uniji jeste ispravan strateški cilj za Crnu Goru, ali ono neće predstavljati čudotvorni lijek za sve probleme sa kojima se država suočava. Portal ETV: Takođe ste se opsežno bavili istraživanjem odnosa između crkve i države, posebno na prostoru Balkana. Kako biste danas definisali odnos između crkve – prije svega Srpske pravoslavne crkve – i države Crne Gore? MORISON: &nbsp;Srpska pravoslavna crkva predstavlja značajan faktor u crnogorskom društvenom i političkom životu, iako je stepen njenog uticaja tokom vremena varirao. Tokom litija 2020. godine imala je jasno izraženu ulogu u oblikovanju političke klime koja je dovela do pada DPS-a u avgustu iste godine. Nakon smrti mitropolita Amfilohija i potpisivanja Temeljnog ugovora 2022. godine, njeno djelovanje postalo je nešto suzdržanije u javnom prostoru, iako nije teško uočiti da je uticaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u posljednjim godinama u porastu. Nesumnjivo je da je riječ o vidljivijoj i asertivnijoj instituciji nego što je to bila, na primjer, prije dvije decenije. Istovremeno, uticaj Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) je oslabio, pa je bilo prilično interesantno pročitati ove sedmice navode ruske obavještajne službe SVR, koja je optužila Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha Vartolomeja da „siju razdor“ unutar tzv. „ruskog pravoslavnog svijeta“ kroz saradnju sa vladama baltičkih država, te da se Vaseljenski patrijarh navodno priprema da dodijeli autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi kao vid odmazde prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Stoga, iako ovi procesi nijesu uvijek vidljivi u svakodnevnom političkom životu, pitanje uloge Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, kao i pitanje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, i dalje ostaju izuzetno važna i osjetljiva tema. Portal ETV: Osvrnimo se na momenat na širi evropski kontekst. Kako procjenjujete prijetnju koju Rusija predstavlja po stabilnost Evrope i vidite neslaganja u samom NATO savezu? MORISON: Svjedočimo periodu izraženih geopolitičkih turbulencija, a ono što smo doživjeli tokom prve dvije sedmice 2026. godine dovoljno je da čak i one koji su skloni opuštenijem sagledavanju ovakvih situacija učini zabrinutim. Prijetnja izbijanja šireg evropskog rata vjerovatno je izraženija nego u bilo kojem trenutku od završetka Drugog svjetskog rata. Mirovno rješenje za rat u Ukrajini, uprkos naporima Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, i dalje djeluje veoma udaljeno, a Rusija je jasno stavila do znanja da bi eventualno raspoređivanje trupa evropskih država u Ukrajini radi nadzora primirja smatrala neprijateljskim činom, te da bi takve snage bile legitimne vojne mete. Dodatno, sposobnost evropskih država da uđu u otvoreni sukob s Rusijom je upitna, naročito imajući u vidu očigledne tenzije unutar transatlantskog partnerstva, kao i stavove administracije Sjedinjenih Američkih Država o Evropi iznesene u nedavno objavljenoj Strategiji nacionalne bezbjednosti. Takođe, ni stanovništvo evropskih zemalja nije u dovoljnoj mjeri pripremljeno za takav scenario, iako su građani Poljske i baltičkih država možda svjesniji prijetnji i psihološki spremniji od drugih. Iako se svi nadamo da će se izbjeći direktan, kinetički rat, ne možemo zanemariti činjenicu da su NATO, a posebno njegove evropske članice, već uključeni u svojevrsni „rat iz sjenke“ ili „sivu zonu“ s Rusijom, u kojem su sajber-napadi, prikrivene operacije, špijunaža, kampanje dezinformacija, ekonomski pritisci i aktivnosti destabilizacije postali gotovo uobičajeni. Postoje i ozbiljne zabrinutosti u vezi s budućnošću NATO-a, koji bi bio duboko uzdrman bilo kakvim američkim potezima prema Grenlandu, budući da Alijansa već gotovo osam decenija predstavlja temelj evropske bezbjednosti. Kada je riječ o uticaju ovih procesa na Crnu Goru, gotovo je izvjesno da ona nije pošteđena, iako nije izuzetak, već dio šire geopolitičke šahovske table i država sa određenim geostrateškim značajem. Shodno tome, Crna Gora je ranjiva poput drugih zemalja, jer ne može ostati imuna na ove globalne procese. U svakom slučaju, postoji veliki broj potencijalnih žarišta koja bi mogla dovesti do daleko veće nestabilnosti, ali se moramo nadati da će razum prevladati i da će širi, direktni rat biti izbjegnut. Evropa ne smije, kao što je to bio slučaj u ljeto 1914. godine, nesvjesno zakoračiti u katastrofu, iako sadašnja geopolitička kriza ima više sličnosti sa tridesetim godinama XX vijeka. Ipak, nadam se da će najmračnije pouke iz sukoba XX vijeka biti uzete u obzir – zbog čega, kao istoričar, ne mogu dovoljno naglasiti značaj izučavanja istorije među mlađim generacijama, jer, htjeli to ili ne, ponekad ostajemo zarobljeni njenim obrascima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260116220140_66c3fad336b41b1190d58758323ff4b076afde2c38feb35bffe5a08ef2dc302a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260116220140_66c3fad336b41b1190d58758323ff4b076afde2c38feb35bffe5a08ef2dc302a" data-rendition-name="original" width="852" height="1278" loading="lazy" alt="KNJIGA"> </figure>  Portal ETV: Vaša nova knjiga, koju ste zajedno sa profesorom Veskоm Garčevićem napisali, ''Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce?'' (Crna Gora i Srbija: Baršunasti razvod?), nedavno je predstavljena u Podgorici. Možete li nam reći više o knjizi, o periodu koji pokriva i ključnim momentima koje identifikujete u turbulentnom odnosu između ove dvije zemlje? MORISON: Knjiga koju smo profesor Vesko Garčević i ja napisali u suštini predstavlja analizu načina na koji su Crna Gora i Srbija konvergirale i divergirale od kraja 1980-ih godina. U knjizi obrađujemo neke ključne trenutke – od „antibirokratske revolucije“ i pada crnogorskog Saveza komunista, raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i stvaranja Savezne Republike Jugoslavije 1992. godine, preko unutrašnjih podjela unutar Demokratske partije socijalista (DPS) 1997. godine, sve do referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine. Značan dio knjige fokusiran je na (često složene) bilateralne odnose Podgorice i Beograda, udaljavanje spoljnpolitičkih pristupa ove dvije države od tada, uz poseban osvrt na pitanja priznavanja Kosova, članstva u NATO-u i EU, te odnose sa zemljama poput Rusije i Kine. Knjiga takođe uključuje analizu uloge koju je Srpska pravoslavna crkva imala u Crnoj Gori. Smatrali smo neophodnim, kako se približavamo obilježavanju dvije decenije od ponovnog uspostavljanja crnogorske nezavisnosti, dokumentovati trajektoriju ovog odnosa i osvrnuti se na turbulentne četiri decenije koja su oblikovale i Crnu Goru i Srbiju.

Božena Miljić

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Morison: Pristupanje EU ispravan strateški cilj za Crnu Goru, ali nije čudotvorni lijek za sve probleme sa kojima se država suočava

Egipat i Sudan su danas pozdravili odluku predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donalda Trampa da posreduje u pregovorima sa Etiopijom koja je uzvodno od njih izgradila ogromnu branu na rijeci Nil što je razlog dugogodišnjeg spora.
Prošle godine je otvorena "Velika brana etiopske renesanse" (GERD) i najveća hidroelektrana u Africi, snage veće od 5.000 megavata čime je udvostručen proizvodni elektro-kapacitet Etiopije.
Egipat smatra da je podizanje te brane "teško kršenje međunarodnog prava" i "egzistencijalna prijetnja" jer ugrožava protok reke Nil ka njemu.
Predsjednik Egipta Abdel-Fatah el-Sisi objavio je na društvenim mrežama da "cijeni pažnju predsjednika Trampa centralnom značaju pitanja rijeke Nil za Egipat" i da je Kairo posvećen "ozbiljnoj i konstruktivnoj saradnji sa zemljama basena Nila, zasnovanoj na principima međunarodnog prava, na način koji ostvaruje zajedničke interese bez nanošenja štete bilo kojoj strani".
Predsjednik vladajućeg Suverenog savjeta Sudana Abdel-Fatah Burhan takođe je pozdravio Trampovu inicijativu kao "korak ka nalaženju održivih i zadovoljavajućih rješenja koja čuvaju prava svih".
Tramp je u petak na društvenim mrežama objavio pismo koje je poslao El-Sisiju o tome da je spreman da pokrene posredovanja da bi se, kako tvrdi, "odgovorno jednom zauvijek riješilo pitanje podjele vode Nila".
Vašington je u tim razgovorima posredovao i tokom Trampovog prvog mandata, što je propalo 2020. godine kada se Etiopija povukla, a pregovore je bez uspjeha nastavila Afrička unija.
Kairo i Kartum pozivaju na pravno obavezujuć sporazum o tome kako će se GERD, koji je na Plavom Nilu blizu granice Etiopije sa Sudanom, puniti i kako će se njime upravljati, dok Adis Abeba insistira na smjernicama.
Egipat čija je teritorija mahom pustinjska i sušna, zavisi od rijeke Nil kako bi vodom snabdjevao svoje rastuće stanovništvo od 110 miliona. Egipat strahuje da će etiopska brana drastično smanjiti dotok Nila, s potencijalno teškim posljedicama po njegovu poljoprivredu i druge sektore. El-Sisi je rekao da se udio Egipta u vodi Nila "ne može taknuti", mada se zalagao za rješavanje spora pregovorima.
Sudan želi koordinaciju rada i punjenja uzvodnog jezera GERD-a da bi se spriječile posljedice po njegova vještačka jezera.
Etiopija kaže da su njena brana i centrala, koje su koštale pet milijardi dolara, neophodne jer velika većina njenog stanovništva nema struju.
Spor se sada usredsređuje na to kako da se sprovodi godišnje punjenje jezera, koju će količinu vode Etiopija ispuštati nizvodnim susjedima ako dođe do višegodišnje suše i kojim će metodom tri države rješavati sporove o tome.

Egipat i Sudan pozdravili posredovanje SAD za rješavanje spora s Etiopijom o korišćenju rijeke Nil

Najnoviji podaci koje je obradio tima Centra za građansko obrazovanje (CGO) ukazuju da je Vlada Milojka Spajića, od 1. novembra 2023. do 16. januara 2025. godine, imenovala 1.570, a razriješila 948 javnih funkcionera i funkcionerki, saopšteno je iz ove nevladine organizacije.
&nbsp;Posebno zabrinjava, kako ističu, to što se većina ovih odluka donosi na elektronskim sjednicama, a odlučivanje o tome ko će upravljati ključnim institucijama i javnim resursima uglavnom se svodi na puku tehničku proceduru - bez kriterijuma, bez argumenata i bez odgovornosti.&nbsp;
- Ovakva praksa obesmišljava princip dobre uprave i ostavlja javnost bez odgovora ko i zašto upravlja ključnim institucijama. Podsjećamo da Crna Gora već ima najglomazniju Vladu i jednu od najskupljih i najneefikasnijih administracija. Umjesto racionalizacije, profesionalizacije i depolitizacije, nastavlja se masovno i netransparentno partijsko kadriranje, koje opterećuje budžet i urušava povjerenje u institucije, ali i ograničava potrebni razvoj države - navode u CGO.
Dodaju da "ceh ovakvog upravljanja plaćaju građani i građanke kroz neefikasne javne politike i osnovne usluge, izgubljene sudske sporove, brojne i neopravdane funkcionerske naknade, uz trajnu eroziju odgovornosti u državnoj upravi".

CGO: Vlada Spajića od 1. novembra 2023. do 16. januara 2025. imenovalo 1.570 funkcionera, razriješila njih 948

Pad indeksa i veći promet obilježili su na Montenegroberzi sedmicu u kojoj je saopšteno da će izvođač radova za projektovanje i izgradnju druge dionice auto-puta od Mateševa do Andrijevice biti konzorcijum Powerchina – Stecol – Pccd.
Pokazatelj vrijednosti deset najboljih kompanija na Montenegroberzi, MNSE10, oslabio je 1,1 odsto na 1.186,81 poen, a MONEX skoro jedan odsto na 18.545,48 bodova.
Promet je u odnosu na prošlosedmični bio 1,5 puta veći i iznosio je 21,72 hiljade eura.
Iz Monteputa je saopšteno da su izabrali izvođača radova nakon otvaranja finansijskih ponuda u okviru tendera za projektovanje i izvođenje radova na auto-putu Bar–Boljare, dionica Mateševo–Andrijevica.
- U skladu s tim, slijedi potpisivanje ugovora sa odabranim ponuđačem – konzorcijumom Powerchina–Stecol–Pccd, u vrijednosti od 693,97 miliona eura, nakon čega će izvođač započeti aktivnosti na projektovanju i pripremnim radovima za realizaciju ovog infrastrukturnog projekta od izuzetnog značaja za Crnu Goru - navodi se u saopštenju.
Iz Monteputa je saopšteno da su otvorene tri od četiri pristigle ponude koje su se kvalifikovale za otvaranje finansijskog dijela ponuda, a koje su dostavili konzorcijum Cengiz-Azvirt, kompanija China Communications Construction Company Limited i konzorcijum Powerchina-Stecol – Pccd.
Akcije Elektroprivrede (EPCG) rasle su 4,3 odsto na 5,57 eura. Sedmicu je obilježila vijest da su se ta kompanija i Abu Dhabi Future Energy Company PJSC – Masdar, globalni lider u oblasti čiste energije, saglasili da razmotre osnivanje zajedničkog preduzeća za realizaciju velikih projekata obnovljive energije u Crnoj Gori.
Iz Ministarstva energetike i rudarstva je saopšteno da je potpisivanje okvirnog sporazuma održano tokom Abu Dhabi Sustainability Week 2026, u prisustvu ministra industrije i naprednih tehnologija UAE, predsjednika COP28 i predsjednika Upravnog odbora Masdara, Sultana Al Jabera, premijera Crne Gore Milojka Spajića, te ministra energetike i rudarstva Admira Šahmanovića, kao i viših predstavnika obje kompanije.
- U skladu sa uslovima sporazuma, Masdar i EPCG će razmotriti osnivanje zajedničkog preduzeća za razvoj, izgradnju, vlasništvo i upravljanje projektima čiste energije kroz niz tehnologija, uključujući solarnu fotonaponsku energiju, energiju vjetra, hidroenergiju, samostalne sisteme za skladištenje energije u baterijama, kao i hibridna rješenja - rekli su iz Ministarstva.
Cilj saradnje je, kako se dodaje, da podrži domaće energetske potrebe Crne Gore, uz istovremeno omogućavanje izvoza obnovljive električne energije na Balkan i u Jugoistočnu Evropu. Ovo uključuje korišćenje postojećeg podmorskog interkonektora Crne Gore sa Italijom, kao i njegovu potencijalnu ekspanziju.
Dionice Hotelsko-turističkog preduzeća (HTP) Ulcinjska rivijera jačale su 8,4 odsto na 7,6 eura, a Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) 0,8 odsto na 1,2 eura.
Slabile su ove sedmice dionice Plantaža 14,1 odsto na 17,1 cent, Port of Adrie 6,4 odsto na 22 centa i Crnogorskog Telekoma neznatno na 2,3 eura.
Iz Ministarstva evropskih poslova je saopšteno da je Crna Gora ispunila više od polovine mjera predviđenih Reformskom agendom i očekuje da će, za ostvarene rezultate, našoj zemlji biti odobreno još oko 55 miliona eura iz Plana rasta.
Iz Ministarstva je saopšteno da je Vlada usvojila Treći polugodišnji izvještaj u okviru Instrumenta EU za reforme i rast, koji je pripremilo Ministarstvo evropskih poslova, u saradnji sa Ministarstvom finansija i drugim nadležnim institucijama.&nbsp;
Izvještaji se pripremaju radi praćenja realizacije Reformske agende Crne Gore za period od prošle do naredne godine, koja predstavlja ključni operativni mehanizam Plana rasta Evropske unije za Zapadni Balkan.
Kako se navodi, riječ je o snažnom podsticaju sprovođenju reformi i jasnom signalu povjerenja Evropske unije u reformski proces koji Crna Gora sprovodi.
Odbor direktora Montenegroberze smijenio je krajem novembra prošle godine Milenu Vučinić sa mjesta izvršne direktorice, koja je na toj funkciji bila od 2019, i za vršioca dužnosti direktora imenovao Slavena Popovića.
To je Pobjedi potvrdio predsjednik Komisije za tržište kapitala, Željko Drinčić, ali i sama Vučinić koja je podgoričkom listu kazala da se to desilo nakon što je Komisiji, kao regulatornom tijelu, ukazala na nepravilnosti u funkcionisanju berze.
Da su od Vučinić dobili informacije da berza u, kako je naveo, čitavom nizu stvari ne radi po zakonu, Pobjedi je potvrdio i Drinčić, dodajući da je Komisija zbog toga i donijela rješenje kojim su izrečene mjere i dat rok da se poslovanje uskladi sa Zakonom o tržištu kapitala.
Osim mjere uslovnog oduzimanja odobrenja za rad, ukoliko ne preduzme sve pravne radnje za uklanjanje utvrđenih nepravilnosti koju je Komisija izrekla lično Vučinić, i Odboru direktora su izrečene mjere i dat rok za ispravku.
- U međuvremenu je Odbor smijenio Vučinić sa mjesta direktorice i imenovao novog izvršnog direktora koji je 31. decembra prošle godine dobio saglasnost Komisije da može da obavlja tu funkciju - kazao je Drinčić.
Ukupan promet na Montenegroberzi u decembru je iznosio 4,85 miliona eura i bio je 700,6 odsto veći u odnosu na novembar.
- U poređenju sa decembrom 2024. godine, promet je veći 592,28 odsto. Prosječan dnevni promet u prošlom mjesecu iznosio je 210,75 hiljada eura - navodi se u Biltenu Montenegroberze.
U decembru su, tokom 23 dana trgovanja, zaključene 144 transakcija.

Montenegroberza: Indeksi u crvenom

Ogromna nova raketa američke svemirske agencije NASA u subotu je prebačena na lansirnu rampu u okviru priprema za prvi oblet Mjeseca s astronautima nakon više od pola vijeka.
Povratno putovanje prema Zemlji moglo bi započeti već u februaru.
Raketa, visoka 98 metara, započela je kretanje u zoru iz zgrade za sastavljanje vozila u Svemirskom centru Kenedi brzinom od približno 1,6 kilometara na sat. Šest kilometara dug put do lansirne rampe trebao je trajati sve do sumraka.
Hiljade zaposlenih svemirskog centra i članova njihovih porodica okupili su se u hladnim jutarnjim satima kako bi svjedočili ovom dugo iščekivanom događaju, koji je godinama bio odgađan. Okupili su se ispred zgrade iz koje je izvezena raketa Sistem za svemirsko lansiranje (Space Launch System – SLS), objekta izgrađenog šezdesetih godina prošlog vijeka za potrebe raketa Saturn V, koje su tokom programa Apollo poslale 24 astronauta prema Mjesecu. Okupljene je predvodio novi administrator NASA-e Džared Ajzakman, zajedno sa sva četiri astronauta dodijeljena ovoj misiji.
Teška oko pet miliona kilograma, raketa SLS i kapsula Orion na njenom vrhu prevezene su do rampe na masivnom transporteru koji se koristio još u vrijeme programa Apollo i svemirskih šatlova, ali je dodatno ojačan zbog veće mase nove rakete.
Jedino dosadašnje lansiranje rakete SLS izvedeno je u novembru 2022. godine, kada je kapsula Orion, bez posade, poslana u orbitu oko Mjeseca.
- Ovaj put je osjećaj sasvim drugačiji, jer stavljamo posadu na raketu i vodimo je oko Mjeseca - rekao je Džon Honikat iz NASA-e uoči početka iznošenja rakete na rampu.
Oštećenja termičkog štita i drugi tehnički problemi zabilježeni na kapsuli tokom prve testne misije zahtijevali su detaljne analize i dodatna ispitivanja, što je dovelo do odgađanja prvog leta s posadom u okviru programa povratka na Mjesec.&nbsp;
Astronauti ovoga puta neće ulaziti u orbitu oko Mjeseca niti će na njemu sletjeti. Taj „veliki skok“ planiran je za treću misiju programa Artemis, koja bi trebalo da bude realizirana za nekoliko godina.
Posadu čine komandant Rid Vajzmen, pilot Viktor Glover i Kristina Koh, iskusni astronauti NASA-e s prethodnim svemirskim letovima, dok će im se na desetodnevnoj misiji pridružiti kanadski astronaut Džeremi Hansen, bivši borbeni pilot kojem će ovo biti prvi odlazak u svemir.
Oni će postati prvi ljudi koji su se uputili prema Mjesecu nakon misije Apollo 17 iz 1972. godine, kada su Džin Sernan i Haris Šmit zaključili poglavlje istorijskog programa slijetanja na Mjesec. Ukupno 12 astronauta hodalo je mjesečevom površinom, počevši od Nila Armstronga i Baza Oldrina 1969. godine.
NASA sada čeka da početkom februara na lansirnoj rampi obavi test punjenja rakete SLS gorivom, nakon čega će biti potvrđen tačan datum lansiranja. Zavisno od ishoda tog testa, biće definisan dalji put ka polijetanju, izjavila je direktorica lansiranja Čarli Blekvel-Tompson.
Svemirska agencija u prvoj polovini februara ima na raspolaganju svega pet dana mogućeg lansirnog prozora, nakon čega bi se termin pomjerio na mart.

Tag: kenet-morison

Morison: Pristupanje EU ispravan strateški cilj za Crnu Goru, ali nije čudotvorni lijek za sve probleme sa kojima se država suočava

Egipat i Sudan pozdravili posredovanje SAD za rješavanje spora s Etiopijom o korišćenju rijeke Nil

CGO: Vlada Spajića od 1. novembra 2023. do 16. januara 2025. imenovalo 1.570 funkcionera, razriješila njih 948

Montenegroberza: Indeksi u crvenom

NASA se sprema za prvo oblijetanje Mjeseca nakon pola vijeka: Lansiranje moguće već u februaru

PRATITE TVe UŽIVO