U vrijeme kad jedna partija na vlasti neumorno tolkuje o neophodnosti „čišćenja institucija“, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti crnogorsku društvenu i političku stvarnost krsti „blatom svakodnevice“. Kartaškim rječnikom, na taj su diskurs odgovorili: pratim i podižem!
Budući da čelnici Akademije (da, svi muškoga roda) sugerišu da se nauka ne može prljati „blatom svakodnevice“, želim samo kratko skrenuti pažnju na to da se cijeli spektar društvenih nauka bavi upravo time.
Akademici kažu da govore rijetko, ali argumentovano: Neće da ulaze u „blato svakodnevice“
Tako nam kritička analiza diskursa svojim metodološkim (naučnim) aparatom pokazuje da je posmatranje društvene situacije kao „blata svakodnevice“ precizan diskurzivni izbor. To je klasičan primjer simboličke degradacije (sociolog Pjer Burdije bi rekao simboličkoga nasilja): društvena realnost se predstavlja kao prljava, niža, nedostojna dodira s „visokom“ naukom. A onaj ko se ne želi „uprljati“ automatski se pozicionira iznad te stvarnosti (rječnikom akademika „iznad blata“) – i moralno, i intelektualno, i u konačnici klasno. Nema tu ni govora o akademskoj uzdržanosti. Ovo je nepatvoreni elitizam.
Kao štit se u toj argumentaciji diže tzv. Stenfordova lista, bibliometrijska rang lista najcitiranijih naučnika koju objavljuje Stenford univerzitet i koja zaista govori o izvrsnosti naučnika koji se na njoj nalaze, uglavnom iz oblasti prirodnih i tehničkih nauka. Ali CANU nije, niti smije biti, udruženje STEM-ovaca.
CANU ima Odjeljenje društvenih nauka (da, nauka!), čiji je osnovni predmet, kako već rekoh, upravo ono što se danas pogrdno naziva „blatom“: politika, društveni konflikti, institucije, identiteti, jezik, vrijednosti. Drugim riječima – stvarnost, i to ne samo prošla, već i ona savremena.
A kad se Akademija hvali međunarodnom relevantnošću u prirodnim naukama, a istovremeno se povlači pred društvenom krizom u vlastitoj zemlji, to se ne može zvati akademskom mjerom. To se mjeri drugim skalama. Mogao bi biti kukavičluk. Mogla bi biti nezainteresovanost za život, nedoumice, nesnalaženja običnoga čovjeka i čitavoga crnogorskoga društva. Obrni-okreni – elitizam. Elitističko pranje ruku, da ostanemo u domenu higijene.
Vele uz to čelnici da CANU ima moralnu obavezu da se oglasi tek kad to od nje zatraže Skupština, Vlada ili predśednik države. Da razjasnimo nešto: takva definicija moralne odgovornosti nije neutralna. To je izrazito političko tumačenje koje nauku svodi na servis vlasti, pa makar i savjetodavni, što nije sinonim autonomnoj naučnoj instituciji kojoj je kao osnovna misija definisano da „svojim djelovanjem doprinosi ukupnom napretku države Crne Gore“. Ta se misija može ostvariti isključivo proaktivnošću, hrabrošću i integritetom onih za koje se smatra da bolje vide od ostatka društva.
Ali logika iza ovakvoga komentara čelnika CANU o moralnoj obavezi prema vlasti posve je prozirna: ako politika ćuti ili ne pita, Akademija je čista. Onda se – na momenat se čini paradoksalno ili čak kritički – tvrdi da izostanak poziva vlasti govori o nespremnosti politike da se suoči s autoritetom nauke. A zapravo time se diskurzivni krug savršeno zatvara: CANU ćuti jer ih ne zovu, a vlast ih ne zove jer im odgovara da ćute. Odgovornost ne stanuje na toj adresi, očito je i ona u blatu.
Reklo bi se da institucija pod Goricom ima savršenu nadmorsku visinu: dovoljno nisko da ne bude samoodrživa, a dovoljno visoko da joj „blato svakodnevice“ bude tuđi problem. Otud i izreka: Ko pod Goricom ak i malo stoji, oblikuje društvo bez dodira sa stvarnošću.
Biće da upravo zato Akademiji nije smetalo da iz blata izvuku npr. Milana Stojovića, koji je 90-ih gromoglasno proganjao novinare i pozivao u boj i čišćenje – etničko, naravno. Pa su osobi takve prošlosti i neizmijenjene sadašnjosti dodijelili da oblikuje struku Mediji i novinarstvo u okviru Enciklopedije Crne Gore, koju danas sa zadovoljstvom najavljuju. Kakav doprinos čistoći, koji se prosto i ne treba pojašnjavati. Zato i nijesu odgovarali na pitanja zainteresovane javnosti o svojoj odluci, a danas govore o transparentnosti i čude se što javnost ostaje gluva na neke njihove objave.
U konačnome, da bi CANU zaista postala simbol intelektualne relevantnosti kakvim se predstavlja, mora prihvatiti jednostavnu činjenicu: blato svakodnevice nije suprotnost nauci, nego njen materijal.
A akademija koja se gadi materijala od kojega je stvarnost napravljena ne stoji iznad društva, već izvan njega. I to nije znak akademske uzvišenosti, no institucionalnoga sljepila, skupo plaćenoga upravo iz tog istog „blata“ koje danas s tolikim prezirom imenuje.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Elitističko pranje ruku CANU: Odgovornost ne stanuje na toj adresi

Sindikat policije je zloupotrijebljen od partije koja upravlja ministarstvima sile, pa su primjer udžbenika uzeli kao povod čime su pokušali da ugroze autore kao profesionalce i pripadnike akademske zajednice - rekla je gostujući u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, koautorka udžbenika za II razred Gimnazije i profesorica na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Jelena Šušanj.&nbsp;
U udžbeniku crnogorskog jezika za II razred Gimnazije našao se vic u kome policajci razmatraju kako napisati zapisnik i promišljaju o pravopisu. Prema autorima knjige prikazani su simpatično, snalažljivo i dovitljivo i taj primjer upotrijebljen je kao ilustracija pravopisnih pravila, ali je izazvalo reakciju Nezavisnog sindikata policije.
Udžbenik nije nov, podsjeća Šušanj, nije ni tek izašao iz štampe, već je u upotrebi u gimnazijama punih 15 godina, od 2011.godine.&nbsp;
- Taj vic u njemu stoji već toliko dugo i dosad se niko od djece nije žalio, niti je napravio neki problem koji bi policajca mogao dovesti u neprijatnu situaciju ili uniziti policajca zbog toga vica. Vicevi se izmišljaju, vicevi se prenose od usta do usta, vicevi žive u javnosti. Činjenica je da smo jedan benigni vid humora, koji ne derogira, koji ne ugrožava ni čast, ni dostojanstvo nijednoga policajca, uključili u udžbenik zapravo je značilo nama kao jedno pedagoško sredstvo kojim ćemo na simpatičan način učenicima predočiti da se jezičke dileme javljaju u posve neočekivanim situacijama, da se javljaju u svim profesijama i ja mislim da zapravo taj vic nikako nije mogao dovesti u pitanje dostojanstvo policajca - rekla je Šušanj.&nbsp;
Smatra da ne može preispitivati pravopisna pravila neko ko ne zna da pravopisna pravila postoje, a da bi neko znao, kako kaže, da pravopisna pravila postoje mora biti obrazovan.&nbsp;
- Činjenica da su nas prozvali kako smo policajce predstavili glupima i nepismenima i neobrazovanima je netačan stav i zbog toga smo mi odmah reagovali u smislu da je razlog, da je tajming, da je vrijeme kad se to desilo, ponavljam 15 godina od momenta početka upotrebe tog udžbenika, da je sve to bila jedna konstrukcija sa određenim ciljem da se izazove rasprava sa autorima udžbenika konkretno, a to je uslijedilo nakon druge reakcije Sindikata policije, rasprava je trebala biti upućena na mojega kolegu Adnana Čirgića - zaključila je Šušanj.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D8yahzh1pdPA&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šušanj: Udžbenik u upotrebi u gimnazijama 15 godina, Sindikat policije zlouptrijebljen od partije koja upravlja ministarstvima sile

Autori Crnogorskog jezika za II razred gimnazije Adnan Čirgić i Jelena Šušanj reagovali su povodom optužbi Nezavisnog sindikata policije da su u njihovom udžbeniku policajci predstavljeni kao nepismeni, neobrazovani i glupi i da su na taj način stvorili odbojnost djece prema ovoj profesiji i ljudima koji nose uniformu.
Njihovo reagovanje prenosimo u cjelosti:&nbsp;
Nezavisni sindikat policije reagovao je na vic koji je objavljen u našem udžbeniku za crnogorski jezik za 2. razred gimnazije. Podržavamo nastojanje Sindikata da se udžbenici bolje provjeravaju, da se rade po najvišim etičkim uzusima i da – da dodamo kritiku udžbeniku, iako se oni time ne bave – traju što kraće, jer samo tako mogu pratiti aktuelna saznanja i društveni i tehnološki razvoj.
Kad smo to rekli, obaveza nam je reći i sljedeće: da policija često nije zaštitnik, već progonitelj građana, mnogo snažnije govori prekomjerna upotreba sile kojoj su skloni – od momenta kad su prebijali Mija Martinovića, do skorijih slučajeva kad su dozvolili da zatvorenik bude višekratno silovan u zatvoru; kad su u manitom činu u septembarsku zoru otrovali Cetinje suzavcem; kad su nekontrolisano i neprofesionalno zasipali biber sprejom direktno u oči učesnike posve nenasilnoga protesta protiv fašizma, zloupotrebe državnih nagrada i ugrožavanja dostojanstva crnogorske države i antifašističke tradicije; ili kad su progonili i nehumano pribijali uza zid bez ikakva opravdana povoda turske državljane s boravištem u Crnoj Gori samo zato što su – Turci.
Ili, naročito, kad nijesu radili svoj posao tokom dva jeziva masakra na Cetinju!
Stoga, ne može jedan vic, koji je prije 15 godina bio dio usmene predaje (dakle, koji nijesmo izmislili), ugroziti status i ugled policijskih službenika koliko to mogu sami sebi uraditi upravo oni koji danas nose tu uniformu. I reklo bi se da imaju razloga za stid, ako ga zaista ośećaju, no to nema nikakve veze s nama.
Stoga se ovaj medijski sastav i njegov interesantan tajming ne može tumačiti drugačije osim kao manipulativna strategija skretanja teme i progona autora koji ovih dana žestoko kritikuju rad policije.&nbsp;
Da pojasnimo, objavili smo vic o policajcima, u kojem smo pokazali da policajci promišljaju o pravopisu dok pišu zapisnik i da su pritom simpatično snalažljivi i dovitljivi. Sve suprotno onome što u svojem reagovanju podmeće Nezavisni sindikat policije - ili jednostavno pokazuje da ne razumije suštinu napisanoga.
Takođe, u duhu dobronamjernosti, iako nude materijala, nećemo preispitivati pismenost sastava koji je Nezavisni sindikat policije dostavio medijima, mada bismo ga mogli upotrijebiti za vježbu iz stilistike, morfologije ili sintakse, ili prije svega kritičke analize diskursa i primjene manipulativnih strategija na pozicijama moći. Ali ćemo postaviti legitimno pitanje kakva je to policija kad joj je trebalo čitavih 15 godina da taj – kako ga propagandistički predstavljaju – „akt mržnje i netrpeljivosti“ otkriju ili (ne) shvate.
Adnan Čirgić i Jelena Šušanj&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 89.2111%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fnezavisni-sindikat-policije-udzbenik-za-gimnaziju-prikazuje-policajce-kao-nepismene-neobrazovane-i-glupe&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Šušanj i Čirgić: Ne može jedan vic ugroziti status i ugled policijskih službenika koliko to mogu sami sebi uraditi upravo oni koji danas nose tu uniformu

Posljednje postupanje crnogorske Uprave policije, koja je podnijela prekršajne prijave protiv trideset i pet osoba zbog protesta protiv prekrajanja istorije, urušavanja dostojanstva Crne Gore i nagrađivanja najvišom državnom nagradom zvanično nepostojeće knjige, jasno pokazuje da između fašizma i antifašizma nema pomirenja. I vlast je toga potpuno svjesna. Zato joj pomirenje i nije cilj. Cilj je antifašizam tretirati kao uznemirujuću pojavu, kao incident, društvenu devijaciju. Cilj je borbu protiv fašizma svesti na prekršaj.
Dok se zločincima i ubicama po hramovima stavlja svetački oreol, dok se spomenici zločincima šetaju institucijama kao kućni ljubimci sistema, dok se nagrađuju ljudi koji javno negiraju granice državi u kojoj su rođeni i identitet drugima koji u toj državi žive, vlast na proteste protiv svega toga reaguje u agresivnome maniru: napadni, isprskaj, rašćeraj. Ako otpor potraje – pravac sud.
Logika je tu prosta kao pendrek. A pendrek ne trpi pitanja i ne trpi proteste. Tom logikom vođena država će građane najprije naučiti da ćute, potom će normalizovati strah, a onda sudskom procedurom zatvoriti svaki preostali prostor otpora. Ko ne pogne glavu i ne uklopi se u koreografiju tišine, biće ili već jeste procesuiran zbog „narušavanja javnoga reda i mira“. Ta je formula savršeno precizna i jednako korisna za gušenje kritičke javnosti: red je ono što vlast odredi, mir je odsustvo glasa.
Policija je toga julskoga dana pred Vilom Gorica pokazala vlastitu nemoć pred građanima. A nemoć, naročito kad je obučena u uniformu, vrlo brzo prerasta u nasilje. Pa kad je viđela da biber-sprej nije bio dovoljan, posegnula je za dalekosežnijim i moćnijim sredstvom: administracijom. Da parafraziramo čuvenu repliku iz Balkanskoga špijuna: Goniće te Đura što te tuko. Prije nego što su koverte sa prijavama stigle na adrese, puštili su nekoliko imena u javnost, nek krenu nagađanja ko je sljedeći. Klasično disciplinovanje strahom.
Postoji li suroviji oblik nasilja od sudskoga poziva: dođite na sud i dokažite svoju nevinost? Prezumpcija krivice temeljni je princip ove vlasti, naročito otkad Demokrate upravljaju silom. Prekršajni postupak koristi se kao sredstvo vetinga nad građanima, jer se među njima ipak ne može sprovoditi otvoreno čišćenje.
E zato se danas procesuiraju i Aida Petrović i Aleksandar Radoman i Danilo Marunović. Njihov „prekršaj“ nije u ponašanju, nego u dosljednosti. U tome što su trajno naoružani mišljenjem i uspravnim stavom. U tome što odbijaju da učestvuju u kolektivnoj amneziji i ćutnji.
Zlo dolazi iz nesposobnosti da se misli, davno je objasnila Hanna Arendt. Zla uprava se zato i oslanja na proceduru. A kad država počne koristiti sudove da bi ućutkala mišljenje, to znači da je svjesna da ga ne može pobijediti argumentima.
A to nije snaga. To je kraj samopouzdanja sistema. To je posljednja luka. Dolaze dani slobode!

Goniće te Đura što te tuko

Doc. dr Jelena Šušanj i advokat Nikola Belada podnijeli su krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu zbog sumnje da je u postupku dodjele najvećeg državnog priznanja u našoj zemlji - Trinaestojulske nagrade, u slučaju godišnje nagrade koja je ove godine pripala književniku Bećiru Vukoviću za knjigu „Kuće beskućnika“, počinjeno više krivičnih djela.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025072112078_fdb0a7d127a143ef0639f8ad497dbb05cc2145b5c3f123fa4b5e385f2b20852a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025072112078_fdb0a7d127a143ef0639f8ad497dbb05cc2145b5c3f123fa4b5e385f2b20852a" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Jelena Šušanj"> <figcaption>Jelena Šušanj</figcaption> </figure>  Izdavači sporne knjige su izdavačke kuće „Štampar Makarije“ i „Obodsko slovo“. Kategorični su da je „jasno da se u konkretnom slučaju radi o organizovanom djelovanju više lica, fizičkih lica, privrednih subjekata i institucija, da se zloupotrebom položaja i ovlašćenja, maskiranjem i prikrivanjem stvarnih činjenica i prikazivanjem lažnih podataka dokaže da je predmetna knjiga izdata u konkursnoj 2024. godini i na taj način omogući Bećiru Vukoviću dobijanje godišnje Trinaestojulske nagrade za navedenu knjigu“.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025072112078_030205a152d3df609e8e1465611ad52df80c8262502627beb6d8907a311a66c9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025072112078_030205a152d3df609e8e1465611ad52df80c8262502627beb6d8907a311a66c9" data-rendition-name="original" width="799" height="533" loading="lazy" alt="Nikola Belada"> <figcaption>Nikola Belada</figcaption> </figure>  - Prema našem saznanju postupak izdavanja i objavljivanja ove knjige pratile su mnoge kontroverze, netačni podaci i manipulacije, čime se dovodi u pitanje zakonitost i regularnost dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću, što je rezultat organizovanog djelovanja s umišljajem od strane više lica – upozorili su Šušanj i Belada, konstatujući da je to bila vrlo složena operacija „koju je sprovelo nekoliko subjekata“. Istakli su da Zakon o izdavačkoj djelatnosti nalaže da svaka publikacija, u konkretnom slučaju knjiga, shodno članu 21 mora sadržati podatke o izdavaču, naslov publikacije i ime autora, ime odgovornog lica izdavača, urednika, prevodioca, priređivača, lektora, naziv, śedište i adresu štampara, oznaku C sa imenom nosioca autorskog prava i godinom prvog objavljivanja, tiraž, kataloški broj i međunarodni standard publikacije.&nbsp; - Knjiga mora sadržavati međunarodne standardne oznake, kao i kataloški zapis – CIP. CIP se izdaje na pismeni zahtjev izdavača od strane Nacionalne biblioteke, a publikacija sadrži podatke iz člana 21 Zakona. Publikacija koja je izmijenjena nakon izdavanja CIP-a ne smije se izdati sa CIP-om dodijeljenim prije izmjene. CIP se objavljuje u integralnom obliku ili kao identifikacioni broj koji se vodi u elektronskom katalogu Nacionalne biblioteke. Publikacija koja ne sadrži sve navedene podatke ne može biti stavljena u promet (član 24 Zakona o izdavačkoj djelatnosti). Izdavači, štampari i distributeri dužni su da dostave obavezni primjerak, a to je određen broj primjeraka svakog izdanja „koje obveznici, o svom trošku, dostavljaju Nacionalnoj biblioteci i narodnoj biblioteci“. Obavezni primjerak publikacije dostavlja se Nacionalnoj biblioteci najkasnije 7 dana od dana izdavanja, štampanja ili uvoza publikacije – podsjetili su Šušanj i Belada u prijavi, naglašavajući da nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donijetih na osnovu njega obavlja Ministarstvo kulture i medija.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250721120712_b119398c22bff129c78b18677a4e62da1a74a23bcfaff3b7264aab76f2313ecf.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250721120712_b119398c22bff129c78b18677a4e62da1a74a23bcfaff3b7264aab76f2313ecf" data-rendition-name="original" width="1024" height="644" loading="lazy" alt="Tamara Vujović"> <figcaption>BIJEG OD ODGOVORNOSTI: Ministarka kulture i medija Tamara Vujović(Photo: MKM)</figcaption> </figure>  Ukazali su i da se Trinaestojulska nagrada dodjeljuje za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade. - U konkretnom, upitno je da li je navedena knjiga mogla ući u proceduru za dodjelu nagrade, jer je na osnovu podataka dostupnih javnosti sporno da li je predmetna knjiga izdata u konkursnoj 2024. godini. Ovo iz razloga što je višestruko upitna tačnost podataka na impresumu primjerka knjige koji je dostavljen Žiriju – naglasili su oni u prijavi. Ističu da je u impresumu primjerka knjige, koji je dostavljen članovima Žirija, zloupotrijebljen naziv Nacionalne biblioteke Crne Gore u CIP zapisu, iako ovoj biblioteci izdavači, suprotno Zakonu, nijesu podnijeli zahtjev za izdavanje CIP-a, pa ga Biblioteka nije ni izdala. Direktorica NBCG „Đurđe Crnojević“ Dragica Lompar, podsjećaju Šušanj i Belada, utvrdila da je ID broj koji se nalazi u knjizi Nacionalne biblioteke Srbije, a pretragom mjesečnih zapisa te biblioteke pronađen je zapis iz aprila 2025. godine iz kojeg je utvrđeno da se podaci ne odnose na knjigu „Kuće beskućnika“ Bećira Vukovića, već na knjigu „Poneti na pusto ostrvo“.&nbsp; Šušanj i Belada ukazali su u prijavi Specijalnom tužilaštvu da su rađene intervencije, „redigovanje navedenog zapisa u NBS dana 4. 7. 2025. godine u pravcu da su ISBN i COBISS ID podaci upisani uz knjigu „Kuće beskućnika“ Bećira Vukovića (u pitanju je ISBN 978-86-6311-469-2 i COBISS.SR-ID 166350089) povezani sa knjigom „Njegoševe večeri poezije“, koju je priredio Gojko Božović 2024. godine, takođe u izdanju izdavačke kuće 'Štampar Makarije'“.&nbsp; - Do 9. 7. 2025. godine u Cobissu je uz publikaciju „Kuće beskućnika“ stajao status „u štampi“, da bi 9. 7. 2025. godine taj status bio izbrisan, što znači da je knjiga dostupna, tj. da je fizički stigla u NBS (prema novom Cobiss zapisu, jedan primjerak dostupan je na korišćenje u čitaonici Narodne biblioteke Srbije na Vračaru, a jedan je u drugim fondovima). Pored navedenog indikativno je da, po izjavi gđe. Lompar, što se ličnom provjerom može potvrditi putem sajta www.cobiss.net, u bazi Cobissa više nema podataka o knjizi „Njegoševe večeri poezije“, koju je priredio Gojko Božović 2024. godine, odnosno da je ista izbrisana iz baze podataka NBS – podsjetili su podnosioci prijave. Potvrda „izvršenih falsifikata i naknadnih intervencija na zapisima u bazi podataka NBS“ je, kako su napisali u prijavi, „impresum knjige pokazane u emisiji 'Načisto' na TV Vijesti, a koju je prezentirao član žirija Dragan Koprivica“. Podsjetili su da se ključni podaci - CIP zapisa, ISBN i COBISS broja razlikuju od impresuma knjige koja je data članovima Žirija.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250721120712_9deb046df5bcb7ed43d948541267ad389bc913d93e7eceac2bf19300b4153233.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250721120712_9deb046df5bcb7ed43d948541267ad389bc913d93e7eceac2bf19300b4153233" data-rendition-name="original" width="750" height="433" loading="lazy" alt="Dragan Koprivica"> <figcaption>POKUŠAJ ODBRANE NEODBRANJIVOG: Dragan Koprivica</figcaption> </figure>  Ukazali su Specijalnom tužilaštvu i na član 12 Zakona o izdavačkoj djelatnosti prema kojem je izdavač dužan da prije izdavanja publikacije vodi evidenciju o izdatim publikacijama, a koja sadrži naziv publikacije, ime autora, broj izdanja, tiraž, godinu i mjesto izdavanja i naziv štampara.&nbsp; - Po stavu 2 istog člana evidenciju je izdavač dužan dostaviti Nacionalnoj biblioteci krajem svake godine za publikacije izdate u tekućoj godini. U konkretnom slučaju jedan od izdavača knjige, kako se vidi iz impresuma, jeste „Obodsko slovo“, Podgorica, koji kao izdavač nije izvršio navedenu obavezu, jer u NBCG „Đurđe Crnojević“, po izjavi direktorice gđe. Lompar, a i po dostupnim podacima u Cobissu, nije registrovana navedena knjiga i nema podataka o istoj – naglasili su oni. Šušanj i Lompar su kategorični i da je prekršen „član 6 Zakona o državnim nagradama, kojim je propisano da svako ima pravo da podnese prijedlog za dodjelu nagrade, te da se prijedlog podnosi u pisanoj formi i da mora biti obrazložen i potkrijepljen dokazima koji potvrđuju izuzetan doprinos razvoju oblasti na koju se nagrada odnosi“. Istakli su i činjenicu da je članom 3 Zakona o državnim nagradama predviđeno da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada, a da su odlukom Žirija dodijeljene tri nagrade za tri pojedinca iz iste oblasti. - Takođe, nevjerovatno je da se, u toku postupka dodjele Trinaestojulske nagrade, najvećeg državnog priznanja, a naročito nakon svih ovih činjenica koje su se pojavile u javnosti, koje dovode u pitanje regularnost dodjele predmetne nagrade Bećiru Vukoviću za predmetnu knjigu, nije uključilo Ministarstvo kulture i medija, koje vrši upravni nadzor nad sprovođenjem Zakona o izdavačkoj djelatnosti i propisa donijetih na osnovu tog zakona, kako bi se utvrdilo činjenično stanje i odagnale sve sumnje koje su se pojavile oko izdavanja predmetne knjige – ocijenili su Šušanj i Belada. Indikativno je, naglasili su oni, „da predśednik Skupštine Crne Gore, u jeku informacija i čvrstih dokaza o manipulacijskim radnjama, zloupotrebi institucija i falsifikatima u vezi s navedenom publikacijom, nije barem odgodio dodjelu nagrada dok se ne utvrdi da li je dodjelom najvažnije crnogorske nagrade Bećiru Vukoviću prekršen Zakon o izdavačkoj djelatnosti i Zakon o državnim nagradama, za što postoje ozbiljne indicije“. - Kod navedenih činjenica koje jasno ukazuju sumnju na neregularnost dodjele godišnje Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću za knjigu „Kuće beskućnika“, s elementima krivične odgovornosti više subjekata koji su organizovano djelovali, postojala je naša građanska obaveza da prijavimo sumnju u izvršenje krivičnog djela – napisali su oni u prijavi. Objasnili su da „zbog nedostupnosti svih podataka, kako vezanih za sami postupak, proceduru dodjele Trinaestojulske nagrade, nedostupnosti Poslovnika o radu žirija, tako i svih podataka vezanih za izdavanje knjige, podataka od nadležnih institucija za izdavanje kataloškog broja – CIP-a i međunarodnih standardnih oznaka za publikacije, zbog nepotpunog činjeničnog stanja nemoguće je izvršiti identifikaciju svih lica i subjekata koji su učestvovali i doprinijeli neregularnoj dodjeli nagrade Bećiru Vukoviću i utvrditi i precizirati krivična djela koja su prethodila i koja su počinjena u postupku dodjele predmetne nagrade“. Šušanja i Belada zbog toga traže da Specijalno državno tužilaštvo sprovede postupak i utvrdi činjenice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250721120712_68668090a6e3e563e39fff5964eae251f6dd425847061b8f54748820f4137d52.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250721120712_68668090a6e3e563e39fff5964eae251f6dd425847061b8f54748820f4137d52" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Andrija Mandić uručio Trinaestojulske nagrade bez obzira na sve kontraverze koje su pratile proces"> <figcaption>Andrija Mandić uručio Trinaestojulske nagrade bez obzira na sve kontraverze koje su pratile proces</figcaption> </figure>  Najveće crnogorsko državno priznanje, zahvaljujući političkim igrama i ćutanju institucija, još jednom je brutalno oskrnavljeno. Cilj predsjednika Skupštine Andrije Mandića i ostatka proruskih i prosrpskih elita na vlasti bio je još jedan pokušaj izjednačavaja antifašizma i fašističkog četničkog pokreta, koju ideologiju podržava Bećirović.&nbsp; Zbog svih ovih skandala vrhunski umjetnik i svjetski ambasador Crne Gore Miloš Karadaglić, kojem je Žiri, takođe, ove godine dodijelio Trinaestojulsku nagradu, odbio je to priznanje, zbog čega je bio izložen brutalnim javnim uvredama ideologa četničkog pokreta.

Kaćuša Krsmanović

„Kuća beskućnika“ završila u Specijalnom tužilaštvu

Monografija „Istorija crnogorske kulture”, prvo izdanje koje obuhvata cjelokupan razvoj crnogorske kulture od najstarijih vremena do savremenog doba, predstavljena je danas u Kraljevskom pozorištu Zetski dom. 
Djelo, koje je rezultat predanog rada grupe uglednih autora, prema riječima gradonačelnika Prijestonice Cetinje Nikole Đuraškovića, svjedoči o kontinuitetu duha koji se nije dao izbrisati i koji se, uprkos svim pokušajima negacije i potiranja, razvijao, opstajao i koji se danas iznova potvrđuje kroz ovo kapitalno izdanje.
- U svijetlu savremenih geopolitičkih previranja i izazova pred kojima se nalazi Evropa, u vremenu kada se magle revizionizma i relativizacije ponovo nadvijaju nad našim regionom, i u trenutku kada se ideje negacije crnogorskog identiteta ponovno pojavljuju možda i snažnije nego ikada, naša obaveza da branimo i čuvamo sopstvenu kulturu postaje moralna dužnost i pitanje našeg dostojanstva i opstanka – poručio je Đurašković.
Voluminozno i temeljito izdanje, prema riječima direktorice Centra za kulturu Jelene Milošević, vodi nas kroz sve ključne etape kulturnog razvoja Crne Gore – od praistorijske Crvene Stijene pa sve do obnove nezavisnosti 2006. godine.
- U ovom djelu objedinjene su najvažnije teme, artefakti, procesi, epohe, pojave i ličnosti koje su oblikovale kulturni identitet naše države, predstavĪjajući tako ne samo zbir znanja, već i trajni spomenik crnogorskoj kulturnoj samosvojnosti - kazala je Milošević.
Prva knjiga ovoga tipa u kulturnoj montenegristici prema riječima doc. dr Jelene Šušanj, iako ne obuhvata sve sto se pod crnogorskom kulturom podrazumijeva, ne samo da nadomješćuje praznine u našoj nauci nego pruža lakši uvid i stranim kulturolozima koji dosad opisane pojave nijesu mogli naći na jednome mjestu.
- Ona je od posebna značaja u aktuelnome trenutku kad se crnogorska kultura nastoji po starome receptu prikazati kao regionalni dio navodnoga šireg korpusa, srvi znamo kojega, te asimilovati utopiti u taj korpus. Ova je knjiga tu kao bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crogorske istorije – naglasila je Šušanj.
Istorija kulture je mnogo više od naslova, istakao je istoričar Boban Batrićević, bio je to jedan, kako ga je nazvao, ambiciozan projekat.
- Pošli smo iz perspektive da država Crna Gora i njena teritorija, u današnjim granicama, kroz istoriju tvore nešto što se zove crnogorska kultura. Mi smo zaista napravili jedan ambiciozan plan da pokušamo sve segmente ljudskoga duha, koji su na ovoj teritoriji bitisali od Crvene stijene pa neđe do obnove državnosti 2006. pomenemo – objasnio je Batrićević. 
Predstavivši strukturu knjige, urednik Monografije Petar Glendža posebno se zahvalio izdavačima Prijestonici Cetinje, Fakultetu za crnogorski jezik i književnost i Centru za kulturu.
- Oni ovako udruženi šalju jednu snažnu i važnu poruku: Ima ko i na dostojan način da obilježi Dan državnosti Crne Gore – poručio je Glendža.
Monografija, predstavljena povodom Dana državnosti Crne Gore, namijenjena je ne samo naučnoj zajednici, već i široj javnosti, kao trajno svjedočanstvo o bogatstvu i kontinuitetu crnogorskog kulturnog identiteta.

Monografija „Istorija crnogorske kulture”: Bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crnogorske istorije

Uručujući sinoć najznačajniju crnogorsku nagradu negatorima crnogorskoga identiteta, crnogorske državnosti i crnogorske antifašističke tradicije, Andrija Mandić je izgovorio: „Vaša djela, vaša posvećenost, vaši uspjesi, simbol su onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku.“
Nije prvi put da Mandić ovako bjelodano i sažeto predstavi svoju strategiju. Nepostojeće djelo i inscenirani uspjeh Bećira Vukovića, lažirana knjiga i falsifikovani CIP slika su i prilika upravo Mandićeve verzije 13. jula. Ništa od toga crnogorski, istorijski 13. jul nije, zna to i Mandić. Zato nam i potura što taj datum u njegovoj (re)viziji „treba da bude“. Kao što njegova ideološka revizionistička matrica teži izjednačiti partizane i četnike: istinu i laž, ljubav prema slobodi i mržnju prema različitosti, u istome duhu krajnja desnica s Mandićem na čelu nastoji i Trinaestome julu oduzeti svijetlo revolucije, napretka i borbe za dostojanstvo, a ogrnuti ga mrakom laži i falsifikata o nesuvisloj jednakosti dobra i zla.
Reče tako Mandić na dodjeli da je nagradu dobio „pjesnik Bećir Vuković, za djelo Kuće beskućnika, koje prodire u dubine ljudske duše i oslikava našu stvarnost na način dostojan najvećih imena srpske književnosti“. Malo prije no je to izgovorio u dvorištu kojim su te noći paradirali kič, pohlepa i nezajažljivost, crnogorska je policija u dubine ljudske duše prodirala biber sprejom i oslikavala stvarnost na način nedostojan čovjeka. Svaka neobjavljena riječ Bećirova ljuto je prskala iz kanistera po onima što su branili crnogorsko dostojanstvo, dok je Bećir, skriven iza policijskih i vojnih snaga, na bini pred plavetnom pozadinom dokazivao da je laž istinski srpski nacionalni ponos i interes.
U skladu s odabranom temom fabrikovanja mitova smjenjivali su se te noći i učesnici, koji su s 13. julom nastojali povezati i Savu Nemanjića, i Nevesinjsku pušku, i lažne kape uz narodnu nošnju... Bila je to predstava za posmatrače s jeftinijim ulaznicama, pozorišni dramolet za one što vjeruju da se šuškavi poliester može pretvoriti u murvinu svilu. Bila je to noć prežderavanja, na kojoj su lopatama servirani mitovi i obmane. Bila je to noć koju ćemo pamtiti svi.
Ali zaludnja vam je rabota. Jer dok vi izmišljate knjige, mi pišemo istoriju.
Do gledanja!

Noć mitoždera

Bećir Vuković, srpski književnik na izgleda prinudnome životu u Crnoj Gori, pretvara ovih dana dodjelu Trinaestojulske nagrade u fantastičku književnost. Izmaštava stvarnost, mijenja, dorađuje i prerađuje. Neki bi rekli čitamo bajke, neki drugi da slušamo lovačke priče, oni baš neuviđajni rekli bi da laže. Ja neću reći ništa od toga, samo ću iznijeti nekolike činjenice. Pa izvolite vjerujte, ili istražujte, sudite i procjenjujte, pa prema tome i nagrađujte. S jedne televizije sinoć nam taj književnik patnički tolkuje začuđen otkud se odjednom ljudi interesuju za knjigu i kako to da znaju za CIP. On mu očito dosad i nije posvećivao pažnju (možda ga je ta pedanterija i poznavanje bibliotečke i izdavačke djelatnosti i preporučila za članstvo u Savjetu Narodne biblioteke Radosav Ljumović, ali – ne sudim). I što je taj CIP uopšte – samo međunarodni propis i procedura kataloškoga zapisa u publikaciji koju na teritoriji države rade najznačajnije biblioteke (poput Narodne biblioteke Srbije i Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević u Crnoj Gori). Procedura je takva, i prema crnogorskome i prema srpskome zakonu, da je svaki izdavač dužan da prije štampanja knjige preda zahtjev za katalogizaciju (CIP) i dodjelu ISBN-a. Za djelovanje suprotno zakonu oba zakonodavstva predviđaju kazne. No baš taj famozni CIP ni kriv ni dužan sinoć je postao posljednja linija odbrane srpstva... i nepostojeće knjige „Kuće beskućnika“. CIP za knjigu kojoj su dva izdavača iz Podgorice, barem je tako portalu zrcalo.me odgovorilo crnogorsko Ministarstvo kulture i medija, nikao je – a đe drugo do u Srbiji. Tako veli nagrađeni književnik. No kad odete na sajt srpskoga Cobissa (što je mreža bibliotečko-informacionih sistema u osam država regiona, preko koje se mogu pretraživati sve bibliografske informacije na nacionalnimi nivoima), shvatimo što je književnik Bećir mislio kad je rekao da je njegovo nagrađeno nedjelo „registrovano u Srbiji“. Zakoni koje pomenuh ne registruju „registraciju“ publikacija, već njihovu katalogizaciju u publikaciji. Na toj, ispostavlja se, po Bećira zlokobnoj srpskoj stranici Cobiss postoji odnedavno informacija o njegovoj knjizi „Kuće beskućnika“. Informacija je unešena u aprilu 2025. godine, a knjiga je navodno publikovana 2024. godine i predložena za Trinaestojulsku nagradu upravo za tu prethodnu, 2024. godinu. Vratimo se ponovo zakonskim rješenjima u kojima se niđe ne pominje retroaktivna katalogizacija. Naprotiv, knjiga – ako sve ide legalnim tokovima – ne ugleda svijetlo dana bez CIP-a. Naročito je zanimljivo da na stranici knjige „Kuće beskućnika“ na Cobissu Srbije stoji informacija: „Nijedna biblioteka u COBISS.SR sistemu nema primerak ove građe.“ Ups.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250708070736_8fe467f7392be153eb47e4e48fcf38a6cd16287857d6419a9843dac463b37d72.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250708070736_8fe467f7392be153eb47e4e48fcf38a6cd16287857d6419a9843dac463b37d72" data-rendition-name="original" width="935" height="1801" loading="lazy" alt="COBBIS"></figure>  Ta je činjenica bitna i zbog toga što je u srpskom Zakonu o obaveznom primerku navedeno da je izdavač dužan da za svako izdanje s teritorije Srbije pošalje Narodnoj biblioteci 6 (šest) obaveznih primjeraka publikacije. Sad nek književnik objasni Narodnoj biblioteci Srbije kako je i u skladu s kojim zakonom osam primjeraka prošlogodišnje knjige iz Beograda prije stiglo do podgoričkoga žirija no do njihove biblioteke. A nama bi i Narodna biblioteka Srbije imala što da objasni. Recimo ovo: - Što je mijenjano u zapisu o knjizi „Kuće beskućnika“ 4. jula 2025. godine, samo dan nakon što je na portalu zrcalo.me Milica Kankaraš-Berber objavila da CIP-a za tu knjigu nema ni na Cobissu Srbije? - Zašto na sajtu Narodne biblioteke Srbije u segmentu „Tekuća bibliografija CIP zapisa po mesecima – Monografske publikacije“ nije naveden CIP za knjigu Kuće beskućnika? Ni u jednome mjesecu 2024. i 2025. godine. Zanimljivosti radi, zabilježiću da je u septembru 2024. izdat CIP za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“, koji koincidira sa CIP-om koji je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore predalo za knjigu „Kuće beskućnika“, o čemu je u svojoj prvoj objavi pisala Milica Kankaraš-Berber (uz priložene dokaze). - I svakako najbitnije: kako je došlo do toga da se ISBN (međunarodni bibliografski broj monografske publikacije) koji je u aprilu 2025. godine izdat za knjigu „Njegoševe večeri poezije“ (u izdanju beogradskoga Štampar Makarija i pod uredništvom Radomira Uljarevića) nađe na knjizi „Kuće beskućnika“?! (Uzgred, a sigurna sam da se sad već nećete iznenaditi, podataka o „Njegoševim večerima poezije“ na srpskome Cobissu za 2024. godinu – nema.) No da ne bude da histerišem, ajmo skupa da provjerimo zapis pod brojem CIP-896 <a href="https://nb.rs/tekuca-bibliografija-cip-zapisa-po-mesecima/cip-monografske/">OVĐE</a>.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250708070740_0f234399f76b137a28c42dfe5b5baad98241fd23444087ee421326b1c40bef97.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250708070740_0f234399f76b137a28c42dfe5b5baad98241fd23444087ee421326b1c40bef97" data-rendition-name="original" width="1057" height="876" loading="lazy" alt="cobbis"></figure>   <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250708070740_c72353fb52b7634eaf0465d4613a5ee4bf84aef6fed466362a3c9f8180b084d7.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250708070740_c72353fb52b7634eaf0465d4613a5ee4bf84aef6fed466362a3c9f8180b084d7" data-rendition-name="original" width="420" height="833" loading="lazy" alt="cip"></figure>   <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250708070740_f99880bfb79313428e65ac7a44fc3df1ab6a5d20fa47946facb6283bc38ee6c2.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250708070740_f99880bfb79313428e65ac7a44fc3df1ab6a5d20fa47946facb6283bc38ee6c2" data-rendition-name="original" width="1065" height="645" loading="lazy" alt="pretraga"></figure>  Kliknite slobodno na link COBISS-SR i ispratite nevjerovatnu promjenu: Njegoševe večeri postaju Bećir Vuković, brži od metka, snažniji od žirija, u stanju da preskoči zakonske regulative i uvijek spreman da primi nagradu. Pa što košta – da košta! I bez histerije i ugrožavanja, molim.

Kako je Bećir dobio CIP za nepostojeću knjigu

Ko išta zna o crnogorskoj vlasti, zna da većini istina nije mila. Zna da većini u njoj, najblaže rečeno, nije prijatno da čuje drugo mišljenje i kritiku. Zna da su spremni da prekrajaju činjenice, da varaju, manipulišu... Da etike i morala nema u udobnosti fotelja.
Današnja odluka Vlade da ne dozvoli upis nove generacije studenata na Fakultet za crnogorski jezik i književnost samo je još mrlja u knjizi njihova besramlja. Na kraju dana, ispostavlja se da je u pitanju obična provokacija. Vlada Crne Gore obavijestila nas je da je o svojem poslu – neinformisana. Zvuči poznato?
Ko išta zna o Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, zna da beskompromisno štitimo istinu i vrijednosti građanske i sekularne Crne Gore i da nema te manipulacije, spina, zle namjere koja će nas u tome zaustaviti!
Gospodine Aleksiću, potpredśedniče Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama, Vaši spinovi su jalovi, a Vaša kuhinja se ośeća i bez potpisa. Svjesni smo da ste iskoristili odsustvo resornih ministara sa današnje śednice kako ni prijedlog FCJK ne bi mogao biti uvršten u dnevni red.
Zapamtite, mi ne bježimo i ne igramo zakulisne igre. Mi smo čisti i postojani i za studente ćemo vazda biti tu - Cetinje, Bajova 134!

Gospodine Aleksiću, Vaša kuhinja se ośeća i bez potpisa

Direktorica Gimnazije “Slobodan Škerović” u Podgorici Biljana Vučurović je na konferenciji za novinare bila vrlo drska i bahata, iznosila spinove i davala lažne informacije. Radila je sve ono što radi jedan političar, a što nipošto ne bi smio da radi jedan profesor, kazala je u centralnoj informativnoj emisiji "24 Sata", na Televiziji E, profesorica na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Jelena Šušanj.
Ona je kolumnom “Prosvjetna omerta”, na portalu Antena M, među prvima reagovala na seksualno uznemiravanje koje je proživjela bivša učenica podgoričke Gimnazije. U programu Televizije E objasnila je da je omerta u italijanskoj mafiji zakon ćutanja. Kako kaže, jezivo ćutanje prosvjetne zajednice podsjetilo je na mafijaški zavjet ćutanja.
- Druga stvar koja je meni bila podstrek za pisanje kolumne, je bila zapravo reakcija jedne hrabre mlade žene, koja je izašla, istupila, vrlo svjesna da će njena priča izazvati reakcije, i da će te reakcije, vrlo je moguće, a vidimo da je to i tačno, da će te reakcije biti često negativne po nju. Nekako mi je bilo zanimljivo da iz takve jedne prosvjetne zajednice nema niko ko reaguje, a vidi, i čita sve ono što smo čitali u tekstu koji je objavio CIN, gdje vidimo da taj ponor, taj mrak u prosvjetnoj zajednici - rekla je Šušanj.
<h2>Vučurović upitna i kao prosvjetni radnik, ne samo kao direktor&nbsp;</h2>
Nastup profesorice i direktorice podgoričke Gimnazije je, smatra ona, bio besprizoran čin. Svi su, dodaje ona, mogli da vide kako je direktorica Gimnazije nastupila izrazito bahato prema novinarima.
- Ona je novinare ugostila, a oni su tu bili da rade svoj posao. Ona je bila vrlo, vrlo drska, vrlo bahata. I ona i njene kolege koje su joj pružale podršku, ona je iznosila spinove, ona je davala lažne informacije, ona radila sve ono što radi jedan političar, a što nipošto ne bi smio da radi jedan profesor. Zbog toga ona meni, kao profesorici fakulteta, nije samo upitna kao direktorica škole, ona je meni izrazito upitna kao prosvjetni radnik, kao profesorica uopšte, kao pedagog - kazala je Šušanj.
Podsjetila je da je Vučurović odgovarala na pitanje novinara kako se moglo dozvoliti da profesor za kojeg uprava zna da je pokazao znake predatorskog ponašanja, i seksualno devijantnog ponašanja, vodi učenike i učenice vodi na Sajam knjiga.
- Ona odgovara da to nije bilo u organizaciji škole, već da je škola podržala, a da je apsolutna odgovornost profesora. Ako je taj čovjek zaposlen u toj instituciji, i ako su đaci učenici te institucije, onda se ne može ni na koji način, prosto ne smije se dozvoliti da se odgovornost prebacuje na roditelja, odgovornost je isključivo škole, jer škola drži tog profesora, i škola daje podršku tom profesoru. Samim tim ne možemo roditelje kriviti što su dozvolili da njihova djeca idu u ,,elitnu” podgoričku školu, jer oni su mislili da je škola tu da zaštiti učenike, a ne da dozvoljava da štiti nastavni kadar, koji pokazuje devijantno ponašanje - istakla je Šušanj.
Praveći se da ništa ne dešava, smatra Šušanj, direktorica Vučurović se ponašala infantilno, s tim što ako se dijete tako ponaša, dodaje ona, ono je ipak malo i nevino, a ponašanje direktorice nema ni nevine, ni naivne, namjere, već je to, kako kaže, beskrupulozan čin kojim se pokušava zaštiti od odgovornosti koja je jako velika.
<h2>Sara je uradila najmudriju stvar koju je mogla, zaštitila sebe i reagovala kad je bila spremna na to&nbsp;</h2>
- Naše društvo je duboko mizogino društvo, koje je sklono da razapne žrtvu. Postavljati pitanje zašto je osoba koja je tek završila školu od svoga profesora, za kojega tvrdi da ga je jako voljela i cijenila, od prvoga časa, kad ga je upoznala, kad im je on došao na mjesto profesora, postavljati jednu takvu osobu na stub srama, i raspravljati zašto je čekala, ako znamo da &nbsp;ona kući ima roditelje, da želi njih da zaštiti, da ona ima odgovornost prema sebi. Ona je promijenila sredinu, ona upoznaje nove ljude, ona kreće na fakultet. Toliko toga je bilo na njenim leđima u tome trenu, i ona je uradila najmudriju stvar koju je jedna osoba mogla uraditi, da sačuva te poruke i da reaguje kad smatra da je spremna na to - navela je Šušanj.
Podsjeća i da je Sara imala jako humanu ideju da zaštiti sve učenice koje bi se mogle naći u njenoj poziciji, nezavisno od toga je li u pitanju Radoman Čečović, ili bilo koji drugi profesor koji bi se mogao naći u njegovoj poziciji.
- Njeh čin je bio toliko proaktivan, njen čin je išao ka tome “ja želim da uradim nešto dobro za ovo društvo, okej meni se to desilo, ‘ ajde da spriječimo da se to desi nekom drugom”. Čin profesora, u školi, svih koji su danas bili na press konferenciji, davali podršku ovakvom nastupu direktorice, upravo ide suprotno, mi smo tu, mi smo elitna škola, mi smo samim ti elitini profesori, ne možete vi, nemate vi prava, vi ste tu da ćutite i da slušate. Sasvim suprotno od onoga što bi prosvjeta morala biti u bilo kom razvijenom društvu - naglasila je Šušanj.
Centar za istraživačko novinarstvo je objavio tekst u kome navodi da je više od polovine ispitanih učenica srednje škole kazale da su doživjele neki oblik seksualnog uznemiravanja.
Sagovornica Televizije E kaže da je kroz školovanje i sama doživljavala slične situacije i misli da je ta pojava, kako kaže, sramotno česta.
- Ako znaju novinari, ako znaju nevladine organizacije, očito je da se to zna, i znači znaju pripadnici prosvjetne zajednice, i oni ništa ne rade da to spriječe, a samim tim šalju poruku budućim mladim ženama, djevojčicama, šalju poruku da je to okej, da to tako treba, da se navikavaju, da će tako biti - rekla je Šušanj.
<h2>Osobe sklone groomingu se predstavljaju prijateljski i dobronamjerno&nbsp;</h2>
Grooming je termin koji, kako objašnjava, podrazumijeva da osoba koja je sklona devijantnom ponašanju ima određeni šablon, ponašanja prema žrtvi, pristupa prijateljski, i kako kaže, sa podrškom.
- Uglavnom se radi o odnosu punoljetne i maloljetne osobe, ali ne mora biti maloljetna osoba, mogu biti dvije punoljetne osobe. On se predstavlja kao blizak prijatelj, do momenta kad dođe u poziciju da može sa prijateljstva preći na ono što mu je sve vrijeme primarni cilj, a to je uglavnom seksualno zlostavljanje. Činjenica je &nbsp;da se te osobe, koje su sklone groomingu, predstavljaju kao prijateljski i mogu doći do porodice te svoje planirane žrtve, i porodici se predstaviti kao dobronamjerni, prijateljski nastrojeni, čovjek, bilo da je profesor, bilo da je komšija, ne mora uopšte biti profesor učenik odnos, i zbog toga, ta činjenica da ga je porodica upoznala kao dobronamjernog, onemogućava kasnije da se žrtvi zaista to desilo, jer taj čovjek ne bi, mi ga znamo, on ne bi nikad, ti si nešto umislila, najvjerovatnije. To su, uglavnom, šabloni ponašanja, i taj gtuming je ovdje najproblematičniji bio, kad je škola u pitanju - zaključila je Šušanj.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DEs8gQ5mCWK4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šušanj: Besprizoran nastup Vučurović, radila je sve ono što radi jedan političar

Šta djeca u Crnoj Gori misle o obrazovnom sistemu čiji su dio – centralna je tema današnjeg izdanja emisije "E uživo" na Televiziji E.
O izazovima u učionicama, ali i promjenama koje su, prema njihovom iskustvu, doprinijele unapređenju obrazovanja, debatovaće učenici osmog razreda Anđela Čelebić, Maša Bošković, Helena Đukić i Emir Han, uz podršku profesorice Biljane Krivokapić.
U drugom dijelu emisije, književnica sa Cetinja Mirjana Aleksandrova Rajković govoriće o Počasnoj nagradi koju je nedavno dobila u Italiji, kao i o značaju tog priznanja za njen književni rad.
Emisiju "E uživo" gledajte na Televiziji E od 16 do 18 sati.

"E uživo": Kako učenici vide obrazovni sistem u Crnoj Gori i uspjeh cetinjske književnice u Italiji

Wizz Air od 5. maja uvodi novu liniju Podgorica - Katanija, saopšteno je iz Aerodroma Crne Gore.
Kako navode, letovi će se realizovati tri puta sedmično: utorkom, četvrtkom i subotom, do kraja oktobra.

Wizz Air uvodi novu liniju Podgorica - Katanija

Posljednje dvije godine njen život obilježili su dijagnoze, terapije i operacije. Milena Ajković priznaje da joj se čini kao da se jedva sjeća perioda prije bolesti, te da se često pita da li je snaga koju pokazuje stvarna ili samo privid.
Milena Ajković gošća je ovonedjeljnog izdanja emisije "Linija života", u kojoj otvoreno govori o svojoj borbi, strahovima, nadi i procesu ličnog preispitivanja.
Emisiju "Linija života" gledajte večeras od 18 časova na Televiziji E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D5vu2hq0zgcs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Linija života: Milena Ajković o borbi, snazi i životnim preispitivanjima

Cijena bitkoina pala je na najniži nivo u posljednja dva mjeseca tokom jutarnjeg trgovanja u Aziji.
Bitkoin je u Singapuru pao za 3,9 odsto, na 81.102 dolara (67.908 eura), što je najniža vrijednost od kraja novembra prošle godine, prenose <a href="https://www.nezavisne.com/ekonomija/trziste/Vrijednost-bitkoina-na-najnizem-nivou-u-posljednja-dva-mjeseca/949152#google_vignette">Nezavisne</a>.
Time se nastavila velika rasprodaja koja se ubrzala tokom noći, pa je cijena sada za trećinu manja nego u novembru kada je bila na svom istorijskom vrhuncu od 126.500 dolara.
Razlog tome je pesimizam koji vlada oko ove kriptovalute i činjenica da investitori masovno povlače novac iz posebnih investicionih fondova (ETF/ koji prate bitkoin.
Dok bitkoin slabi, cijena pravog zlata raste.
Investitori koji se boje nemira u svijetu bježe od kriptovaluta i okreću se provjerenim i sigurnim investicijama poput zlata, što potkopava ideju da je ova kriptovaluta zapravo “digitalno zlato”.
Neki stručnjaci vjeruju da će se problemi nastaviti i da bi cijena mogla pasti ispod 80.000 dolara.

Tag: jelena-susanj