Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

„Husband threatened to kill his wife and children“, „Son attacked his mother and sister“, „Woman abused her husband with a disability“, „Hit his wife with a glass“ - these are just some of the headlines about domestic violence that we have read in recent days. The frequency of violence is confirmed by data from the Basic Court in Podgorica and the Misdemeanor Court in Podgorica with departments in Nikšić, Danilovgrad and Cetinje. Speaking to ETV Portal, independent public relations adviser at the Basic Court in Podgorica Nađa Pešić stated that from January 1st to November 30th that court issued 173 verdicts for domestic violence or violence within a family community under Article 220 of the Criminal Code of Montenegro. <h2>SENTENCES</h2> In some cases, defendants were sentenced to prison terms ranging from 92 days to three and a half years, while in other cases house arrest was imposed for periods of four to six months. Sentences of community service were also imposed (120 hours over four months). Alarming data on domestic violence are also recorded by the Misdemeanor Court in Podgorica with departments in Nikšić, Danilovgrad, and Cetinje. From January 1st to September 30th of 2025, there were 916 domestic violence cases under consideration before this court. These data were provided to our news outlet by Judge and spokesperson of the Misdemeanor Court in Podgorica Ana Bokan. - Three hundred and fifty-four cases were concluded. Fines were imposed in 93 cases, prison sentences in 11, suspended sentences in 71, warnings in ten cases, two requests to initiate misdemeanor proceedings were dismissed, and proceedings were terminated due to the statute of limitations in 49 cases. Proceedings were discontinued for other reasons in 63 cases, acquittals were issued in 53 cases, while protective measures were imposed independently in two cases - Bokan explained. She added that sanctions or warning measures were imposed in 112 cases - restraining orders were issued in 44 cases, eviction from the home in 11 cases, mandatory treatment in a healthcare institution in six cases, bans on harassment and stalking in 37 cases, and mandatory outpatient treatment for addiction (alcohol or drugs) in 14 cases. Bokan also noted that in the previous year, 2024, there were 1.141 domestic violence cases under consideration. The perpetrators, as she explained, were current and former marital and non-marital partners, as well as parents and children. Data from the Basic Court on 176 verdicts and nearly one thousand misdemeanor cases in less than a year, according to social worker and gender equality expert, MSc Ivana Raščanin Radičević, show that domestic violence is a serious, widespread, and deeply rooted social problem. <h2>ABOUT THE LAWS</h2> She points out that among reported cases, the most frequent victims are women, confirming that violence is largely gender-based and disproportionately affects women compared to men. - These data indicate not only a large number of domestic violence cases, but also that victims today are somewhat more willing to report violence than before, despite research still showing that women typically report violence only after years of suffering - on average after seven years - said Raščanin Radičević. The problem, she explained, is not the laws themselves, as Montenegro has a relatively well-regulated system of protection, encompassing laws and by-laws, international standards, and formal procedures. The essential problem lies in inconsistent implementation, slow and often inadequate responses, uneven court practice, and insufficiently thorough risk assessment, especially in situations where there is a likelihood of repeated violence or escalation to femicide. - We must not ignore the gender dimension, because a large number of cases of violence against women stem from deeply rooted gender stereotypes and socially accepted gender roles that „grant“ men the right to control women, their lives, and their bodies. This leads us to the conclusion that this is not only a legal issue, but above all a social and cultural one. Therefore, law alone is not sufficient, a change in behavior patterns and power relations in society is necessary - Raščanin Radičević stated.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260104230132_cae0870db2b1005f32213c3621781dcabff7d21c0480bb2383046ec35069c423.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260104230132_cae0870db2b1005f32213c3621781dcabff7d21c0480bb2383046ec35069c423" data-rendition-name="original" width="516" height="736" loading="lazy" alt="roščanin sarić"><figcaption>SUSPENDED SENTENCES ARE TOO OFTEN GIVEN FOR DOMESTIC VIOLENCE: Ivana Raščanin Radičevićetv</figcaption></figure>  <h2>CHANGING PATTERNS</h2> She also believes that suspended sentences and financial penalties are imposed too often, and that a large number of cases continue to be treated as misdemeanors, even though their intensity and consequences meet the criteria of criminal offenses. Protective measures, she explained, are insufficiently used or not monitored in a way that guarantees victim safety, while repeat offenders often do not receive stricter penalties that would prevent them from reoffending. - Sanctions, therefore, should not be merely repressive, but must have a clear function of protecting the victim and preventing repeat violence. This implies mandatory and high-quality individual risk assessments for each victim, mandatory and professionally guided psychosocial treatment for perpetrators, as well as consistent monitoring of the implementation of protective measures, especially restraining orders and eviction of perpetrators from the home. Without this, punishment remains only a formal act, while essential protection and victim safety are absent - Raščanin Radičević emphasized. When asked what institutions should do to reduce violence, she stressed that they must act faster, in a more coordinated and responsible manner, especially when there are indicators of high risk, and that the protection system must be based on real, not merely formal, assessments of threats to the life and safety of victims. She emphasized that psychosocial treatment of perpetrators must cease to be merely a line in a verdict and become a real obligation that is implemented, monitored, measured, and evaluated based on its effects. - Parallel to this, society must work on dismantling gender stereotypes that normalize male dominance, justify violence as a „private matter“, and impose on women the obligation to remain silent and endure „for the sake of the children“, „for the sake of the family“ or „to avoid shame“. Until these patterns begin to change, violence will continue regardless of the laws - Raščanin Radičević believes. She added that functional systems respond in time, before any form of violence occurs, while inefficient ones react only after violence has already happened. - The moment justice arrives only after a woman’s death, it ceases to be justice and becomes proof of institutional failure - our interlocutor is clear. Cases of violence and femicide remain in the public spotlight only briefly because, as she explained, part of society still views them as a „family tragedy“, an individual misfortune, rather than the final act of systemic failure and prolonged institutional silence. - The media often act sensationalistically, institutions respond temporarily, and then silence follows, while violence continues in the same patterns. We must be aware that today, according to research, nearly 10.500 women in Montenegro suffer violence, and that since 2017 there have been 22 femicides. What we need is not necessarily a completely new law, but the consistent application of existing mechanisms in line with European standards and practice - Raščanin Radičević concluded.

Marija Žižić

Victims are more willing to report violence, institutions must become more effective

Nasilje nad djecom, naročito ono koje se dešava u porodici, ostavlja duboke i dugotrajne posljedice, a djeca često ne dobiju potrebnu zaštitu jer sistem zakazuje, upozorava mr socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin Radičević. Gostujući u jutarnjem programu „Budilnik“ na Televiziji E, istakla je važnost brze i sistemske reakcije, ali i kontinuirane podrške djeci žrtvama nasilja.
- Jako je bitno da pružimo podršku tom djetetu i da mu pomognemo, ali istovremeno moramo brzo reagovati kako bi dijete bilo sigurno i bezbjedno. Kasnije se mora uključiti cjelokupan sistem da bi se pružila šira podrška i zaštita - poručila je Radičević.
Povodom Međunarodnog dana djece žrtava nasilja, koji se obilježava 4. juna, podsjeća da su brojke u Crnoj Gori alarmantne – prema podacima Centra za socijalni rad, tokom prošle godine bilo je 633 prijave nasilja nad djecom, od kojih se 14 odnosilo na seksualno nasilje nad djevojčicama. Ipak, kako navode iz udruženja Roditelji, riječ je samo o prijavljenim slučajevima – stvarne brojke mogle bi biti znatno veće.
- Slažem se da postoji veliki broj takozvanih ‘tamnih brojki’, odnosno slučajeva koji nikada nisu prijavljeni. Zato je važno da se o nasilju govori stalno – da svi budemo uključeni kako bi djeca dobila adekvatnu zaštitu - &nbsp;kazala je Radičević.
Kako objašnjava, djeca rijetko govore o onome što im se dešava, naročito ako je nasilnik neko iz porodice – najčešće roditelj.
- Zašto djeca ne govore? Zato što vjeruju svom roditelju, koji im je sigurna baza. Zamislite situaciju u kojoj dijete biva povrijeđeno od osobe koja mu treba pružiti ljubav, podršku i sigurnost. Ono ne prestaje da voli tu osobu – ono prestaje da voli sebe. Krivi sebe, osjeća se nesigurno, i teško mu je da priča o tome - objasnila je Radičević.
Kod djece koja su žrtve nasilja, simptomi su često prisutni i kroz promjene u ponašanju, ishrani, spavanju, povlačenje u sebe, pa čak i noćno mokrenje.
Radičević naglašava da roditelj koji vrši nasilje ne može biti zaštita za dijete, već da tu mora reagovati sistem.
- U Crnoj Gori najčešće je riječ o fizičkom nasilju ili ‘kažnjavanju’, što se često doživljava kao vaspitna mjera. Međutim, prisutno je i emocionalno nasilje. Prema istraživanju UNICEF-a, čak 69% djece u Crnoj Gori izloženo je ili fizičkom, ili emocionalnom nasilju - navela je.
Zato, poručuje, podrška mora biti sistemska, sveobuhvatna i brza.
- Jako je važno da dijete bude sigurno, da zna da ga neko vidi, čuje i razumije. Nakon toga, cijeli sistem treba da se uključi kako bi se toj djeci pružila neophodna podrška - zaključila je Ivana Raščanin Radičević.

Radičević: Dijete koje je žrtva nasilja ne mrzi nasilnika – ono počinje da mrzi sebe

Podaci nas upozoravaju, prvenstveno, da kažemo.da na današnji dan imamo osamnaest femicida u Crnoj Gori i da je krajnje vrijeme da preduzmemo određene mjere - kazala je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, ekspertkinja UNDP-ja za rodnu ravnopravnost Ivana Raščanin Radičević. Po statistici je svaka peta žena u Crnoj Gori je tokom života bila izložena partnerskom nasilju, kaže Radičević, a na današnji dan u Crnoj Gori 10.500 žena trpi nasilje, dodaje ona, a samo u avgustu ove godine, ističe ona, evidentirano je 86 djela iz domena, kako navodi, rodno zasnovanog nasilja. - Imali smo četiri silovanja u Crnoj Gori. Od početka godine smo imali 512 prijavljenih slučajeva iz domena krivičnih, ili prekršajnih djela koja se tiču nasilja. Te cifre nas zaista upozoravaju, a takođe nas upozoravaju podaci da žene zbog osude okoline i sramote ne prijavljuju to nasilje i potrebno je, u prosjeku, sedam godina da prođe da bi se žena osnažila da govori o nasilju, da svaka četvrta ne priča zbog sramote i osude društva, zato što društvo smatra da je ona kriva, da je možda kriva zato što nije znala da ćuti, kad je trebalo, zato što muškarac vodi glavnu riječ u Crnoj Gori, da je kriva zato što je silovana jer je nosila kratku suknju, da negdje muškarac tuče svoju ženu zato što je to njegova žena i pripada njemu i on ima pravo na njen život. Podaci nas upozoravaju, prvenstveno, da kažemo.da na današnji dan imamo osamnaest femicida u Crnoj Gori i da je krajnje vrijeme da preduzmemo određene mjere - rekla je Radičević. Neophodna je edukacija o rodno zasnovanom nasilju, poručuje Radičević, jer se ono često ne prepoznaje, a korijen takvog nasilja potiče, dodaje ona, na stereotipima i, kako kaže, rodnim ulogama. <h2>Poslodavci imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurnog okruženja&nbsp;</h2> Poražavajući su podaci koji se tiču rodno zasnovanog nasilja u Crnoj Gori, gdje je svaka peta žena doživjela partnersko nasilje, a 17 posto žena se suočilo sa seksualnim uznemiravanjem na radnom mjestu - kazala je šefica kabineta ministarke rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Anđela Ivanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241127071148_66a40ee5168638c0a1ce576db2608c8aa426f7ffb85cf1a7b1bf330b4f4337db.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241127071148_66a40ee5168638c0a1ce576db2608c8aa426f7ffb85cf1a7b1bf330b4f4337db" data-rendition-name="original" width="1003" height="575" loading="lazy" alt="Anđela Ivanović"> </figure>  Rodno zasnovano nasilje nije samo privatna stvar, poručuje Ivanović, već da ono utiče na radnu produktivnost i efikasnost žene na radnom mjestu, a u konačnici i produktivnost, kako kaže, samih poslodavaca, institucija, ili organizacija. - Poslodavci igraju ključnu ulogu u definisanju određenih mjera u cilju suzbijanja rodno zasnovanog nasilja na radnom mjestu, u cilju same identifikacije prije svega rodno zasnovanog nasilja, ali i samim načinom podrške žrtvama, ukoliko su već u saznanju da postoji rodno zasnovano nasilje kod neke, recimo, zaposlene žene, gdje oni igraju ključnu ulogu kreiranjem mjera podrške i zaštite žena na radnom mjestu. U većini slučajeva, podaci pokazuju, da žene koje trpe seksualno nasilje na radnom mjestu, uglavnom, ne prijavljuju to seksualno uznemiravanje, iz razloga osude društva, straha od gubitka posla, i u suštini smatraju da će im to biti prepreka ka napretku u karijeri, što ne bi smjelo i ne bi trebalo.da bude slučaj kad je u pitanju jedno radno okruženje. Zato poslodavci imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurnog okruženja, koje će pružiti žrtvi adekvatnu podršku, pružiti joj adekvatne radne uslove, ili eventualno, prevenciju od rodno zasnovanog nasilja, pogotovu na radnom mjestu - zaključila je Ivanović. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DOgYEaSOGI3o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radičević: Neophodna je edukacija o rodno zasnovanom nasilju

Nacionalna turistička organizacija Crne Gore (NTO CG) predstavlja turističku ponudu Crne Gore na jednom od najznačajnijih međunarodnih specijalizovanih sajmova turizma – „CMT“ u Štutgartu, koji se održava od 17. do 25. januara 2026. godine.
Sajam „CMT“ okuplja više od 250.000 posjetilaca i preko 2.000 izlagača iz cijelog svijeta, a predstavlja važnu platformu za promociju turističkih destinacija, kamping turizma i aktivnosti na otvorenom. Fokus sajma je na paket-aranžmanima, destinacijskim ponudama, aktivnom turizmu, kao i segmentima karavana, kamp-prikolica, kampera i prateće opreme.
Zajedno sa lokalnim turističkim organizacijama i predstavnicima turističke privrede, NTO CG na sajmu promoviše cjelokupnu turističku ponudu Crne Gore, sa posebnim akcentom na aktivni turizam, kamping i bogatstvo prirodnih resursa.
U okviru sajamskih aktivnosti, 18. januara održana je i posebna prezentacija Crne Gore, tokom koje je posjetiocima i predstavnicima medija predstavljen raznovrstan turistički proizvod sa fokusom na aktivni odmor, kampovanje, prirodne ljepote i razvojne planove u turizmu. Prezentaciji su prisustvovali novinari medija Gast und Rast, Entdecken und Staunen, Redaktionsbüro Nordschwarzwald, kao i više freelance novinara.
Tokom prezentacije istaknute su prednosti Crne Gore kao autentične i raznovrsne destinacije koja nudi jedinstven spoj mora i planina, bogatu gastronomiju i mogućnosti za boravak u prirodi tokom cijele godine.
Jedna od posjetiteljki sajma, Silke Vohwinkel, istakla je izuzetno gostoprimstvo crnogorskih građana, navodeći da od 2022. godine dva puta godišnje boravi u Crnoj Gori.
„Crna Gora je predivna destinacija. Oduševljava me kontrast mora i planina. Tokom sljedećeg boravka planiram da posjetim istočni dio zemlje. Posebno bih izdvojila raznovrsnost gastro ponude, kao i mogućnost krstarenja Bokom Kotorskom, gdje sam imala priliku da vidim delfine“, kazala je Vohwinkel.
Par Florian Koog i Julia Ullrich, koji su više puta boravili u Crnoj Gori, ističu da je jedna od najvećih prednosti destinacije mogućnost da u istom danu planinare i kupaju se u moru, kao i očuvana autentičnost zemlje.
„Crna Gora je i dalje autentična mediteranska destinacija, sa sačuvanim lokalnim karakterom i tradicijom. Posebno nam se dopada što na većini plaža postoji slobodan prostor bez ležaljki i suncobrana, kao i mogućnost posmatranja zvijezda na sjeveru zemlje, bez svjetlosnog zagađenja“, naveli su oni, dodajući da brend „Divlja ljepota“ na najbolji način oslikava Crnu Goru.
Predstavnici Turističke organizacije Ulcinj na sajmu „CMT“ predstavljaju cjelogodišnju ponudu ove destinacije.
„Nastup na ovom sajmu je izuzetna prilika za promociju Ulcinja kao autentične mediteranske destinacije, prepoznatljive po spoju mora, prirode, kulture i gostoprimstva. Interesovanje posjetilaca je naročito usmjereno ka kamping ponudi, hotelima i privatnom smještaju“, kazao je Beqir Zati iz TO Ulcinj.
On je naveo da je Ulcinjska rivijera – Ada Bojana uspostavila saradnju sa austrijskom kompanijom Gebetsroither, specijalizovanom za organizaciju kamping odmora, te da je dogovoreno izdavanje parcela za mobilne kućice na period od pet godina. Takođe, ostvarena je saradnja sa udruženjem Deutscher Verband für Freikörperkultur (DFK), koje broji oko 35.000 članova, s ciljem uvrštavanja ponude Ade Bojane u njihov program.
Pored NTO CG, na sajmu „CMT“ u Štutgartu učestvuju i predstavnici Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore, kao i lokalne turističke organizacije Budve, Bara, Herceg Novog, Tivta, Ulcinja, Mojkovca i Nikšića.

NTO CG predstavlja turističku ponudu Crne Gore na sajmu „CMT“ u Štutgartu

Naoružane bande ote­le su desetine ljudi koji su posjećivali dvije crkve u nigerijskoj saveznoj državi Kaduna, saopštila je lokalna policija. Visoki crkveni zvaničnik kazao je da su naoružani napadači oteli više od 160 vjernika tokom nedjeljne službe.
Riječ je o najnovijoj masovnoj otmici u Nigeriji, gdje su na meti bili i hrišćani i muslimani. Bande, lokalno poznate kao „banditi“, često izvode ovakve napade u sjevernim i centralnim djelovima zemlje kako bi iznudile otkupninu.
Opisujući napad u nedjelju, lokalna policija saopštila je da su naoružani ljudi upali u dvije crkve u Kurmin Valiju, šumskoj zajednici u okrugu Afogo, oko 11.25 časova po lokalnom vremenu.
- Napadači su došli u velikom broju, blokirali ulaze u crkve i prisilili vjernike da bježe u šumu - izjavio je u ponedjeljak Džozef Hajab, lider Hrišćanskog udruženja Nigerije za sjever zemlje.
U razgovoru za Rojters, Hajab je dodao: „Od crkvenih starješina dobio sam informaciju da su oteta 172 vjernika, dok je devet uspjelo da pobjegne.“
U novembru je iz jedne katoličke škole oteto više od 300 učenika i nastavnika. Kasnije su pušteni u dvije uzastopne grupe. Bila je to jedna u nizu otmica koje su dospjele na naslovnice međunarodnih medija.
Stručnjaci navode da korupcija, loša razmjena obavještajnih podataka i nedovoljno finansirana lokalna policija otežavaju napore da se odgovori na brojne bezbjednosne krize u zemlji.

Više od 160 vjernika oteto u dva napada u Nigeriji, bande traže otkupe

Izraelske ekipe bagerima ruše sjedište Ujedinjenih nacija u Istočnom Jerusalimu, dok vlasti dodatno pooštravaju ograničenja prema humanitarnim organizacijama koje pružaju pomoć Palestincima.
UNRVA (Agencija Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbjeglicama) saopštila je da su izraelske snage prisilno istjerale zaposlene iz sjedišta u naselju Šejh Džarah.
- Ovo je napad bez presedana, ne samo na UNRVA-u i njene prostorije. Predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog prava, kao i privilegija i imuniteta Ujedinjenih nacija - navedeno je u saopštenju agencije.
Izrael odavno optužuje UNRVA-u za, kako tvrdi, propalestinske stavove i povezanost s Hamasom, što agencija Ujedinjenih nacija odlučno negira.
Izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova saopštilo je da se rušenje sprovodi na osnovu novog zakona kojim je organizacija zabranjena, uz optužbe za povezanost s naoružanim grupama i Hamasom.
Ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir izjavio je da je pratio ekipe na terenu prilikom dolaska u sjedište agencije i taj potez nazvao „istorijskim danom“.
UNRVA održava infrastrukturu u palestinskim izbjegličkim kampovima, vodi škole i pruža zdravstvenu zaštitu palestinskim izbjeglicama u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, kao i u Jordanu, Libanu i Siriji.
Palestinci ističu da je agencija ključna za obezbjeđivanje osnovnih usluga stanovništvu, ali je UNRVA decenijama meta kritika Izraela.

Kršenje međunarodnog prava: Izrael ruši sjedište UN-a u Jerusalimu

Sjednica Skupštine opštine Zeta održaće se, po hitnom postupku, 22. januara, a na dnevnom redu biće predlog odluke o zabrani realizacije projekta izgradnje Sistema za prečišćavanje otpadnih voda Podgorice u Botunu, piše Dan. Predlagač odluke je, kako navode, Mihailo Asanović, predsjednik Opštine. U odluci, koja ima pet članova, navodi se da su se građani na opštinskom referendumu 14. decembra prošle godine većinski izjasnili protiv izgradnje sistema. – Opština Zeta, njeni organi i javne službe neće davati saglasnosti, odobrenja, mišljenja niti preduzimati radnje koje bi omoguće realizaciju projekta na teritoriji opštine Zeta – navedeno je u članu 2 odluke. Članom 3 odluke predsjednik Opštine se obavezuje da o rezultatima referenduma i sadržini odluke obavijesti Vladu, Glavni grad i nadležne državne organe. – Ova odluka izražava neposrednu volju građana Zete iskazane na referendumu i obavezujuća je za sve organe. Ukoliko bilo koji organ države vlasti, pravno ili fizičko lice, pokuša realizaciju projekta suprotno ovoj odluci, opština će pokrenuti sva raspoloživa pravna sredstva, uključujući upravne sporove, krivične prijave, ustavne inicijative i međunarodne pravne mehanizme radi zaštite interesa, zdravlja i života građana Zete koji bi izradom ovog projekta bili ugroženi – navedeno je u članovima 4 i 5. U obrazloženju odluke je navedeno da Ustav Crne Gore u članu 23 jemči pravo svakog lica na zdravu životnu sredinu i obavezuje državu, kao i organe lokalne samouprave, da obezbijede uslove za njegovo ostvarivanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260120100156_c925cbd0342d4cc7e7a05437f3445441c995761558de60459d66142cc1281a50.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260120100156_c925cbd0342d4cc7e7a05437f3445441c995761558de60459d66142cc1281a50" data-rendition-name="original" width="1024" height="1145" loading="lazy" alt="dokument"> <figcaption>Foto: Dan/screenshot</figcaption> </figure>  – Članom 45 Ustava garantuje se pravo građana da neposredno učestvuju u vršenju vlasti, uključujući i odlučivanje putem referenduma. Referendum predstavlja najviši izraz suvereniteta građana na lokalnom nivou, a volja građana iskazana na zakonito sprovedenom referendumu obavezujuća je za sve organe lokalne vlasti. Svako postupanje suprotno jasno izraženoj referendumskoj volji predstavljalo bi povredu ustavnog prava građana na učešće u vršenju vlasti, kao i povredu principa demokratije i vladavine prava iz člana 1 Ustava. Ustav u članu 113 jemči pravo na lokalnu samoupravu, dok se članom 114 propisuje da opština samostalno vrši poslove od neposrednog interesa za lokalno stanovništvo - piše u dokumentu. U obrazloženju se navodi da donošenjem ove odluke SO ne preuzima nadležnosti državnih organa, već konstatuje rezultate referenduma i obezbjeđuje njihovu primjenu na teritoriji opštine. – Crna Gora je potpisnica i međunarodnih ugovora koji garantuju pravo javnosti na učešće u odlučivanju o pitanjima koja se tiču životne sredine uključujući Konvenciju o pristupu informacijama, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravdu u pitanjima životne sredine (Arhunska konvencija) koja je sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka i ima primat u odnosu na domaće zakonodavstvo – piše u odluci.

Tag: ivana-rascanin-radicevic