Rasprava o izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, koju su u Skupštini pokrenuli poslanici Pokreta Evropa sad, ponovo je otvorila jedno od najosjetljivijih poglavlja crnogorske istorije – pitanje aneksije iz 1918. godine. Više od vijeka kasnije, prijedlog da se iz zakonskog teksta izbriše odrednica da je tadašnja aneksija bila nasilna izazvao je žustre reakcije u stručnoj i javnoj sferi, ali i razotkrio duboku simboličku podjelu između tumačenja prošlosti i političkih kalkulacija sadašnjosti.
Prijedlog poslanika PES-a podržao je i princ Nikola prihvativši tumačenje da čin aneksije zemlje po definiciji ne može biti nasilan. Time je, kako ocjenjuju istoričari, ne samo dao legitimitet revizionističkom čitanju jednog od najtragičnijih događaja crnogorske državnosti, već i doveo u pitanje simbolički odnos prema sopstvenim precima.
U sjenci ove polemike ostala je činjenica da će izmjenama Zakona princ Nikola dobiti dvorac svoga prađeda kralja Nikole na Kruševcu u Podgorici, ali i da se time odustaje od izgradnje kuće za potrebe dinastije na Cetinju, istorijskoj prijestonici Crne Gore.&nbsp;
O širim posljedicima odluke o izmjeni zvanične karakterizacije aneksije kao nasilne, ali i istorijskom kontekstu u kojem se to dešavalo te odnosu kraljevih sinova o detronizaciji dinastije i potpunog lišavanja Crne Gore njene samosvojnosti u novoj državi, za Analitiku govore istoričari Milan Šćekić i Petar Glendža.
<h2>Uklanjanje termina „nasilna“ bilo bi opasno i loša simbolika</h2>
Naši sagovornici saglasni su u ocjeni da je period između dva svjetska rata, posebno onaj neposredno nakon formiranja prve Jugoslavije, dugo bio zapostavljen i da je laička javnost o njemu bila slabo informisana.&nbsp;
Na primjer, govoreći o sinovima crnogorskog suverena, Šćekić napominje da se njima do sada niko nije studiozno i istraživački bavio.
- Istoričari o sinovima kralja Nikole uglavnom sude na osnovu svjedočenja savremenika, a koji prema njima nijesu uvijek bili pravedni i korektni. Budući da svjedočenja ne predstavljaju pouzdan istorijski izvor, prema ovoj vrsti izvora moraju se imati velike rezerve. Tim prije jer su ta svjedočenja nastala nakon 1918. godine, kada je o dinastiji Petrović Njegoš bilo i te kako poželjno pisati u negativnom kontekstu- ističe Šćekić.
Glendža je kao opasan opisao kompromis princa Nikole o uklanjanju termina nasilna sa poslanicima PES-a, Stojovićem i Pižuricom, sve i da je, kako kaže, uvjeren u njihove „najčistije i najiskrenije pobude“, jer kaže da je u pitanju - loša simbolika.
- Konkretno, mislim na sve one političko-ideološke konstrukcije nakon 1918. kojima se zamagljivao taj toliko traumatičan događaj decenijama, čak i u socijalizmu. Uz to, svakako i su se i minimizirale njegove posljedice, odnosno reakcije Crnogoraca, protivnika bezuslovnoga ujedinjenja. Kao dobru ilustracijunavodim činjenicu da su se u udžbenicima za istoriju, korišćenima u Crnoj Gori u periodu od 1945. pa do kraja 20. vijeka, taj period i posljedični mu događaji, predstavljali sa jednom i po rečenicom- napominje Glendža.
<h2>Za vrijeme rata od crnogorskih prinčeva gotovo da nije bilo koristi</h2>
Govoreći o držanju crnogorskih prinčeva tokom Prvog svjetskog rata, Šćekić podsjeća da njihov doprinos odbrani Crne Gore nije bio na nivou koji bi se očekivao.
- Ako izuzmemo najmlađeg sina kralja Nikole, princa Petra, koji je u Prvom svjetskom ratu komandovao Lovćenskim odredom i time dao doprinos zemlji koja se nalazila u ratu, njegova braća, Danilo i Mirko, bila su na bezbjednoj udaljenosti od fronta i praktično nijesu vidjeli neprijatelja- rekao je on.
Napominje da kada su počele ratne operacije između Crne Gore i Austrougarske, prijestolonasljednik Danilo nalazio se u Francuskoj i ako je, kaže, vjerovati svjedočenjima savremenika, vladarska porodica ga je nakon mnogo urgencija i napora jedva namorala da dođe u Crnu Goru.&nbsp;
- Prijestolonasljednik je u Crnu Goru stigao 6. septembra 1914, dakle oko mjesec nakon ulaska Crne Gore u rat, a napuštio ju je u sred rata, avgusta 1915, da bi se navodno liječio. Bio je neambiciozan, nezainteresovan za politiku, povremeno se sukobljavao sa ocem, bio je u lošim odnosima sa mlađim bratom, princom Mirkom- naveo je Šćekić.&nbsp;
Podsjeća da je nakon smrti kralja Nikole, 1921. godine abdicirao u korist svog sinovca Mihaila te da je, kako bi regulisao apanažu, 1927. priznao Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
- Za razliku od prijestolonasljednika Danila, princ Mirko je bio vrlo ambiciozan i vlastoljubiv. Jedan od savremenika, čini se s punim pravom, spočitava mu da je bio cinik. Iako izvjesni savremenici govore za njega da je u suštini bio dobar, sa ocem i bratom Danilom je bio u lošim odnosima, sklon je bio intrigama, agitovao je protiv vlade Janka Vukotića- naveo je Šćekić zaključivši kako „za vrijeme rata od njega praktično nije bilo nikakve koristi“.&nbsp;
Ipak, kako dodaje, za razliku od oca i braće, 1916. godine nije napuštio Crnu Goru.&nbsp;
- Umro je u Beču početkom marta 1918, ne dočekavši kraj rata- podsjeća naš sagovornik.
<h2>Što ako sjutra zasmeta i termin - aneksija</h2>
Glendža smatra da je podilaženje princa Nikole poslanicima Pokreta Evopa sad „truo“ kompromis i iz razloga što se na taj način nekorektno odnosi prema žrtvi onih koji su za odbranu Crne Gore položili živote.
- Takav njegov stav može se podvesti i pod nemar u odnosu na one koji su bez razmišljanja, sa oružjem stali uz njegovoga prađeda, da odbrane državnost Kraljevine Crne Gore, bez obzira na visoku cijenu, koje su bili svjesni. Takođe, kao uvredu ga mogu doživjeti njihovi potomci, baštinici vrijednosti svojih predaka, koji bi i sami donijeli iste odluke, bez obzira na sve- upozorava sagovornik Analitike.
Glendža ističe i kako princ Nikola nije smio tek tako da pristane na ovaj prijedlog jer, kako navodi, postoji mogućnost da se uz neku tehničku izmjenu, sljedeći put potraži i neki drugi termin umjesto „aneksija“, zarad postizanja novih kompromisa.&nbsp;
-To sigurno nije nemoguće jer, složićemo se, prekrajanje istorije i nije neki preveliki problem za najveći dio vladajuće koalicije. Posebno za onaj koji baštini i slavi upravo politiku koja je izbrisala Crnu Goru 1918. i detronizovala Petroviće- upozorava on.
<h2>Neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju</h2>
Glendža ističe i kako ga je neprijatno iznenadila odluka princa Nikole da odustane od rezidencije na Cetinju zarad dvorca u Podgorici u kojem je rođen njegov otac princ Mihailo.
- Bez obzira što apsolutno razumijem porodičnu sentimentalnost i vezanost za dvorac na Kruševcu, smatram da je neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju. Spisak argumenata za to je podugačak i neosporan, i ovakva odluka se ne može pravdati ni sentimentalnošću, niti apsolutnim nerazumijevanjem onih koji za deceniju nijesu sproveli sve stavke Zakona donijetoga 2011. godine- podvlači Glandža.
Glendža ističe i kako princ Nikola nije smio tek tako da pristane na ovaj prijedlog jer, kako navodi, postoji mogućnost da se uz neku tehničku izmjenu, sljedeći put potraži i neki drugi termin umjesto „aneksija“, zarad postizanja novih kompromisa.&nbsp;
- To sigurno nije nemoguće jer, složićemo se, prekrajanje istorije i nije neki preveliki problem za najveći dio vladajuće koalicije. Posebno za onaj koji baštini i slavi upravo politiku koja je izbrisala Crnu Goru 1918. i detronizovala Petroviće- upozorava on.
<h2>Neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju</h2>
Glendža ističe i kako ga je neprijatno iznenadila odluka princa Nikole da odustane od rezidencije na Cetinju zarad dvorca u Podgorici u kojem je rođen njegov otac princ Mihailo.
- Bez obzira što apsolutno razumijem porodičnu sentimentalnost i vezanost za dvorac na Kruševcu, smatram da je neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju. Spisak argumenata za to je podugačak i neosporan, i ovakva odluka se ne može pravdati ni sentimentalnošću, niti apsolutnim nerazumijevanjem onih koji za deceniju nijesu sproveli sve stavke Zakona donijetoga 2011. godine- podvlači Glandža.
Osvrnuvši se na činjenicu da princ Nikola nijednom nije reagovao povodom nasrtaja na crnogorsku državnost, kulturu i identitet koji su bili brojni u posljednjih nekoliko godina, Glendža kaže kako je siguran da ih je nemali broj Crnogoraca očekivao i da su opravdano razočarani zbog toga.
- Istina, iz nekih drugih prinčevnih izjava se da naslutiti da nije želio učestvovati u dnevnopolitičkima nadgornjavanjima i podjelama, no, bilo je situacija koje su značajno nadilazile svakodnevnu politiku. S toga i ne čudi aluzija na račun princa Nikole, da je devedestih svojim zalaganjem i angažmanom djelovao kao mitropolit Vasilije Petrović Njegoš, a da danas bira da bude mitropolit Sava- zaključio je Glendža.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Šćekić: I izvjesni Petrovići pomalo izdali Crnu Goru; Glendža: Princ Nikola danas bira da bude mitropolit Sava

U knjizi o kojoj je večeras riječ demistifikuje se romantičarska koncepcija o karakteru Duklje i Dukljana i autor je ovom knjigom delegitimisao pseudoistorijske priče o Duklji – rekao je profesor Radovan Damjanović na sinoć održanoj promociji knjige „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića u Nikšiću koju su organizovali Matica crnogorska Ogranak Nikšić i nikšićki UBNOR.
On je dodao i da Papović ukazuje i na njenu „autentičnost koja je nastala iz bića posebnog naroda koji je stvarao i državu i duhovnu tradiciju.“
– Pojedini istoričari i ideologizirani agitatori falsifikuju određene iskaze i napadaju svaki pokušaj iznošenja pravih i istinitih činjenica. Druženje sa ovom knjigom je moćno sredstvo otpora protiv svih koji nastoje da negiraju, ospore, ponize crnogorski integritet i identitet – rekao je Damjanović.
Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i urednik ovog izdanja je između ostalog istakao da knjiga Dragutina Papovića „dokumentarno i multidisciplinarno prikazuje tragove materijalne i duhovne kulture nastale na tlu Duklje u dugom vremenskom periodu, koji imaju svoj kontinuitet uprkos burnim istorijskim događajima i dešavanjima, kao što su propast Rimskog carstva, dolazak Slovena na Jadran, uz prateće prirodne destrukcije poput zemljotresa 518. godine, koji je gotovo uništio grad Duklju.“&nbsp;
Posebno se osvrnuo na činjenicu da Papović u cijeloj svojoj studiji „sa izraženom naučnom intuicijom, bez plasiranja konačnih sudova, o složenoj tematici koja je uslovljena malim brojem sačuvanih pisanih izvora, oprezno pristupa pojmu intitulacije dukljanskog vladara, kneza odnosno kralja Vladimira, za koga ne postoje relevantni istorijski izvori o njegovom krunisanju.“
– Autor se u interpretaciji dosljedno držao naučnog pozitivizma, demistifikujući istoriografske srpsko – hrvatske pogodbe i dogovore o Duklji, poput onih da je Vladimir prvi srpski vladar i svetac ili obilježavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva na teritoriji Crne Gore, što je iz percepcije savremene nauke zaista upitno, s obzirom na to da se
Tomislavova država nikada nije prostirala na ovaj prostor, kao što je i u savremenoj hrvatskoj istoriografiji titula hrvatskog kralja Tomislava predmet ozbiljnih rasprava. Dakle, radnja Dragutina Papovića je lišena nacionalne patetike, s obzirom da je autor na brojnim mjestima ukazao na postojeće dubioze u medijavelistici južnoslovenskih naroda, otkrivajući i prezentujući političko – ideološke konstrukcije jednog vremena, koje su zadugo oblikovale našu istorijsku svijest – rekao je Jovović i dodao da na takve recidive, nažalost, nailazimo na brojnim primjerima širom Crne Gore.
– A jedna u nizu takvih pogrešnih intepretacija prošlosti odigrala se za vrijeme Kraljevine SHS, kada su 1925. godine povodom jubileja 1000 godina Hrvatskog kraljevstva na katoličkim crkvama od Trebinja, Boke, Budve do Sutomora postavljene spomen-table u čast kralja Tomislava, iako on nikada nije vladao Dukljanskom državom. Analogno tome, može se postaviti pitanje, zašto nikada takva počast nije odata katoličkim kraljevima iz dinastije Vojislavljevića, Mihailu i Bodinu ili nekom drugom pripadniku ove kraljevske loze, u Kotoru, Trebinju ili Dubrovniku, iako za takvu memoraliju postoje adekvatni istorijski razlozi – rekao je Jovović.
U vremenu kada se prošlost često zloupotrebljava da bi se potkrijepile savremene političke agende, kada mit postaje sredstvo manipulacije a ideologija se prerušava u nauku, posebno je važno govoriti o knjigama koje pružaju otpor toj tendenciji, knjigama koje ne teže da udovolje trenutnim nacionalnim narativima, već da ih kritički i hrabro preispitaju, istakao je istoričar Ivan Tepavčević.
– Poznata je činjenica da crnogorska medijavelistika pati od hroničnog deficita naučnih radnika u oblastima čiji je predmet interesovanja rani srednji vijek. Papović u ovom djelu pokušava da razgradi određene mitove koji pripadaju srpskoj, hrvatskoj i albanskoj tradiciji. Ne postoji nijedan relevantan rad koji se bavi istorijom Duklje a da nije bio predmet potpune analize, komparacije s nekim drugim izvorima, potvrđivanja s onim što se može potvrditi i ukazivanja na one stvari koje su nelogične i koje su neprihvatljive za neku savremenu istoriografiju i nijesu u skladu s onim što su savremena i arheološka istraživanja – rekao je Tepavčević i dodao da je Papović po prvi put u nekom novijem periodu autor koji je iskoristio sve dostupne izvore na engleskom jeziku u kojima se pominje Duklja.
Autor je istakao da istorija Duklje počinje u 1. vijeku naše ere i traje do 12. vijeka.
- Da li slučajno što je toliki vremenski period, tolika istorija, tako sažeto prikazivana, prećutkivana, prisvajana? Mislim da nije. Mislim da se još u 19. vijeku prepoznala njena posebnost, ali se ta posebnost nije uklapala u tadašnje teorije prikazivanja prošlosti ovoga prostora, pa i Crne Gore – rekao je Dragutin Papović.
On smatra da su svi narodi na ovim prostorima izgradili identitete na razvalinama Rimskog carstva.
– Duklja, odnosno Dokleja je rimski grad. Rimljani su ga formirali. I ne samo taj grad, nego su izgradili i prve saobraćajnice, oni su donijeli religiju koja je formirala civilizaciju. Kasnije je Vizantija to preuzela, ali treba da znamo da Vizantija sebe nije nikada tako nazivala. Termin Vizantija je tek iz 18. vijeka. Vizantinci su sebe nazivali Romejima, odnosno Rimljanima. Svi vizantijski carevi su sebe nazivali rimskim carevima. To je, prije svega, temelj Duklje, civilizacija koja je stvorena, i ta civilizacija nikad nije bila etnički jednoznačna, odnosno homogena, ona je uvijek bila šarenolika i kasnije s dolaskom Slovena ona samo dobija jedan dodatni etnički momenat, a ne nikako da Sloveni koji dođu zbrišu prethodno stanovništvo i od tada počinje potpuno i isključivo slovenska istorija. To je zabluda 19. vijeka. Takvih etničkih promjena nije bilo, ovdje je bilo etničko nadograđivanje. A ta nadograđivanja su vremenom dobijala politički okvir – objasnio je Papović.
Promociju knjige Dragutina Papovića moderirala je predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske Jasmina Nikčević.

U Nikšiću promovisana knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića

Istoričar i profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Boban Batrićević kaže da ga je obradovala vijest da će Ivan Radojičić, kao nestranačka ličnost, predvoditi listu Evropskog saveza i građana na predstojećim lokalnim izborima u Nikšiću.
Kako ocjenjuje Batrićević, Ivan je čovjek znanja, mjere i integriteta — neko kome je istinski stalo do grada i ljudi u njemu. Siguran je, kaže, da to prepoznaju i njegovi sugrađani i sugrađanke.
- Nakon četiri godine mraka, podjela i kulturne devastacije, Nikšić ima šansu da napravi otklon od svega što ga je vuklo unazad. Zato vjerujem da ovaj put izbor nije težak. Naprotiv — jasno je ko nudi put ka dostojanstvu, dijalogu i razvoju. Vrijeme je da se Nikšiću vrati sjaj, ali i nada u bolju budućnost - poručio je Batrićević.&nbsp;
Ističe da zato čvrtso stoji uz Ivana Radojičića.&nbsp;
- Njegova kandidatura nije samo politički čin — ona je poziv na odgovornost, na zajedništvo i na obnovu povjerenja u ono što Nikšić može da bude poručuje Batrićević.

Batrićević podržao Radojičića: Nikšić ima šansu da napravi otklon od svega što ga je vuklo unazad

Veliki župan Stefan Nemanja je pri kraju XII vijeka razaranjem gradova i osvajanjem pripojio Duklju Srbiji (Raškoj). Kako navodi istoričar Sima Ćirković, tada još nije bilo jasno da li će Nemanjina državna tvorevina biti dugog vijeka, jer ta država nije bila centralizovana, već sastavljena od udionih kneževina u kojima su dominirali stari politički okviri i tradicije. To se najviše odnosilo na Duklju koja se od Srbije, osim po političkim, vjerskim i etničkim, bitno razlikovala i po kulturnim karakteristikama. O tome svjedoče dukljanska pismenost, književnost, slikarstvo i arhitektura.
Istoričar književnosti Dimitrije Bogdanović je naveo da Ljetopis (Kraljevstvo Slovena) Popa Dukljanina, kao glavni dukljanski spis iz XII vijeka, po sadržaju pripada latinskim hronikama i latinskoj srednjovjekovnoj istoriografiji, dok je najranija srpska književnost nastala na makedonsko-glagoljskoj tradiciji. Bogdanović je zaključio da je Ljetopis popa Dukljanina „po književnim osobinama i naročito po ideologiji sasvim po strani od glavnog toka srednjovekovne srpske istoriografije i hagiografije“. Ljetopis je temeljno djelo crnogorske pismenosti, književnosti i istoriografije, odnosno kako je to zaključio istoričar književnosti i lingvista Danilo Radojević „duhovna spona s crnogorskim ranim srednjim vijekom“.
I ćirilični tekstovi u Duklji su nastali pod uticajem latinske pismenosti i umjetnosti. Prvi i najznačajniji sačuvani ćirilični spis iz ovoga perioda je Miroslavljevo jevanđelje. Potiče iz pretposljednje decenije XII vijeka i napisano je „knezu velikoslavnomu Miroslavu, sinu Zavidinu“, bratu Stefana Nemanje. Miroslav je upravljao Humom tokom 1180-ih. Veći dio teksta je napisao anonimni pisar zetsko-humskim, odnosno dukljanskim pravopisom pod uticajem beneventanskog uglastog pisma, što znači da je pisar, prema mišljenju Dimitrija Bogdanovića, imao latinsko skriptorsko obrazovanje. Manji dio teksta je napisao dijak Gl(r)igorije raškim pravopisom, pod uticajem ruskog pravopisa tako da, iako je cijeli tekst pisan ustavnim ćiriliskim pismom, dvije vrste pravopisa su potpuno različite. Zetsko-humski (dukljanski) pravopis se oslanja na ranije glagoljske romaničke tekstove iz primorja, dok je uzor raškog pravopisa u ruskim književnim tekstovima. Kako navodi istoričar Tomislav Raukar, ćirilica se iz matične Bugarske i Makedonije proširila u Srbiju, Duklju, Hum, Bosnu i Hrvatsku krajem XII i početkom XIII vijeka. Zanimljivo je da je najstariji sačuvani hrvatski ćirilični tekst „Povaljski prag“ na Braču nastao 1184. (sačuvan u prepisu iz 1250.), odnosno gotovo istovremeno kad i Miroslavljevo jevanđelje. Ćirilična pismenost u Hrvatskoj, Duklji, Humu i Bosni činila je zapadnoćirilsko područje koje se, kako ističe Raukar, grafološki i jezički razlikovalo od ćirilice na istočnom, pravoslavnom području.
Miroslavljevo jevanđelje je nastalo van vizantijskog i pravoslavnog uticaja i isključivo pod latinskim književnim i vjerskim uticajem. O tome svjedoče i iluminacije (minijature) u tekstu koje, po mišljenju istoričara umjetnosti Pavla Mijovića, predstavljaju stapanje kasnoatničke,
vizantijske i italske likovne umjetnosti. Mijović je zaključio da su minijature urađene u duhu rane romanike i zapadnog minijaturnog slikarstva i da je po njihovom kvalitetu i „sjajem umjetničke opreme“ ova knjiga nadmašila sve dotle poznate ilustrovane slovenske knjige. Konstatovao je da „u odnosu na cjelokupnu staru srpsku umjetnost Miroslavljevo jevanđelje stoji kao usamljeni spomenik jedne veoma složene umjetničke tradicije, koja se u Dukljanskom Kraljevstvu bila začela u izvanredno komplikovanim uslovima“. Osim njihovih romaničkih uzora u ovim minijaturama se prepoznaje prije svega iskaz domaće umjetnosti i u njima se ogleda rađanje „mlade feudalne kulture“ dukljanske rane istorije. Mijović je izvorište ove umjetnosti uočio u kombinovanju vizantijske umjetnosti vasilijevaca (pravoslavnih monaha) i latinskih benediktinaca u južnoj Italiji (Apuliji i Kampanji) i da se praosnova inicijala Miroslavljevog jevanđelja nalazi u benediktinskim centrima u Kapui i Bobiu. Slikarsku vještinu i stil prenijeli su benediktinci koji su došli kao misionari u Duklju. Mijović smatra da Miroslavljevo jevanđelje nije pisano ni iluminisano u crkvi Sv. Petra u Bijelom Polju, već u nekoj svjetovnoj sredini. Vjerovatno je to bilo u skriptoriji u nekom od dukljanskih primorskih gradova. Istoričar umjetnosti Vojislav J. Đurić navodi da je blizu trista minijatura u ovome jevanđelju uradio samo jedan slikar. I Đurić ističe da ukrasi odaju „zapadnjačke crte“, da veličina i raspored inicijala „odgovaraju latinskim knjigama“, da su „početna slova sastavljena od elemenata svojstvenih romaničkoj minijaturi Rima, Toskane i južne Italije“ i da je stil „u duhu minijatura nastalih u benediktinskim iluminatorskim radionicama u Kampaniji i Apuliji“. Na osnovu ovih odlika Đurić je zaključio da je Miroslavljevo jevanđelje „postalo primer zetskog ukrašavanja knjiga“.
Nemanjići su se u dukljanskoj državi susreli i sa drugačijom arhitekturom i oblicima primijenjene umjetnosti. Prema mišljenju istoričara umjetnosti Vojislava Koraća, arhitektura Duklje je krajem XII i početkom XIII vijeka nastala pod uticajem zapadnoevropske arhitekture, uz posredništvo susjednih italijanskih oblasti. Kako u političkom i vjerskom, tako je i u umjetničkom pogledu Duklja (Zeta) bila dio zapadnoevropskog svijeta. Dok je u Duklji postojalo raskošno arhitektonsko bogatstvo koje se širilo iz naprednih primorskih gradova, nastalih pod uticajem vizantijske i zapadnoevropske kulture, u Srbiji je dominirala graditeljska monotonost i asketizam. Da je dukljanska (zetska) arhitektura bila naprednija u odnosu na arhitekturu srpskih osvajača, svjedoči zaključak Vojislava Koraća da su zadužbinu Stefana Nemanje Đurđeve stupove kod Novog Pazara moguće izgradili isti majstori koji su gradili katedralu Sv. Tripuna u Kotoru. Izvjesno je da su srpski vladari za izgradnju zadužbina u Crnoj Gori angažovali dukljanske (zetske) majstore i tako su prihvatili romaničku arhitekturu. To su crkve: Sv. Petra u Bijelom Polju, Sv. Đorđa (Đurđevi stupovi) u Beranama i Uspenja Presvete Bogorodice u Morači (Morački manastir). Na njih je uticala zetska romanika, prije svega u prilagođavanju oblika raških građevina romanskim oblicima.
Vojislav Korać je istakao da crkva Sv. Petra u Bijelom Polju ne liči na prve raške crkve, već da je kasnije prilagođena raškom graditeljstvu. Da je tu vjerovatno postojao preromanički hram koji obnovio ili dogradio knez Miroslav upućuje zaključak istoričarke umjetnosti Jovanke Maksimović koja je istakla da su u crkvi Sv. Petra pronađeni djelovi skulpturalnog kamenog ukrasa sa preromanskim stilskim osobinama. Istoričarka umjetnosti Tatjana Koprivica ukazuje da starija faza crkve Sv. Petra potiče između IX i XI vijeka. Istoričar umjetnosti Tomislav Marasović navodi da je tipološki srodna s crkvom Sv. Nikole (Mikule) u Velom
Varošu u Splitu, koja je sagrađena u drugoj polovini XI i početkom XII vijeka. Izvjesno je da je obnovu crkve finansirao humski knez Miroslav oko 1190. godine, ali postoji mišljenje da je dovršena tek nakon njegove smrti, između 1195. i 1199. Vojislav J. Đurić ističe da je oblik crkve Sv. Petra urađen prema romaničkim bazilikama i katedralama na Zapadu i da su je gradili primorski majstori. Monumentalni portal sa ktitorskim zapisom, četvrtasta kupola i pravougaona apsida su urađeni u duhu dalmatinskih preromanskih i romanskih crkava. Njena krstoobrazna osnova je nastala pod uticajem vizantijske arhitekture. Dvije kule s narteksom su odlika raškog graditeljstva, ali imaju sličnost i sa kulama katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, tako da i u tom segmentu ima odlike zapadnog graditeljstva. Zbog ovoga je upitno kom obredu je prvobitna crkva Sv. Petra bila posvećena – katoličkom ili pravoslavnom. Zato je istoričar Mladen Ančić naveo da nije jasno ni kojoj je od ove dvije konfesije pripadao knez Miroslav. Od sredine XIII vijeka u ovoj crkvi je bilo sjedište Humske episkopije. Na osnovu toga je američki vizantolog Džon V. A. Fajn (JR.) zaključio da je crkva Sv. Petra s Bijelim Poljem i Limom predstavljala granicu Huma i Srbije. Crkva Sv. Petra vjerovatno potiče iz dukljanskog perioda, kao i obližnja crkva Rođenja Presvete Bogorodice (Bogorodica Bistrička) u manastiru Voljavac, na desnoj obali Lima, uz današnju granicu Crne Gore i Srbije. Crkvu je, po predanju, sagradio kralj Mihailo Vojislavljević, a po arhitekturi je slična Mihailovoj zadužbinskoj crkvi u Stonu na poluostrvu Pelješac.
Crkvu Sv. Đorđa (Đurđeve stupove) kod Berana sagradio je župan Prvoslav, sin velikog župana Tihomira koji je poginuo u bici protiv svog mlađeg brata Stefana Nemanje 1168. Prvoslavova građevina potiče iz 1213. godine. Vojislav J. Đurić je istakao da prvobitna građevina, jednobrodna crkva sa kupolom, više liči na kotorske romaničke crkve Sv. Luke i Sv. Marije, nego na raške crkve. Kasnijim dogradnjama dobila je elemente raške arhitekture. Plan crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Morači iz 1251–2. godine, čiji je ktitor Vukanov sin Stefan, ima odlike raške arhitekture, po uzoru na crkvu manastira Žiča, dok su prozori sa elementima kamene plastike, urađeni u duhu romanike. Skulptura zapadnog portala crkve urađena je u duhu italijanske romanike, dok je granitni episkopski prijesto, po formi i figuralnim ukrasima, sličan episkopskim sjedištima u južnoj Italiji i jedini je takav primjer u Crnoj Gori. Uz to, u moračkoj skulpturi su zastupljeni elementi narodne umjetnosti.
Uprkos tome što je dukljanska država krajem XII vijeka pripojena državi Nemanjića, njene kulturne, etničke i vjerske posebnosti su nastavile poseban razvoj. I što je važnije, dukljanska kultura je bila bitno razvijenija od srpske, toliko da je osvojila srpske vladare koji su kopirali obrazce dukljanske pismenosti, književnosti, slikarstva i arhitekture.

1250x600

1084x550

Papović: Dukljanska kultura krajem XII i početkom XIII vijeka

Potpredsednica SAD Kamala Haris pobijediće bivšeg predsjednika Donalda Trampa ovog novembra, kaže istoričar koji je uspješno predvidio devet od 10 predsjedničkih izbora od 1984. godine.
- Kamala Haris će biti sljedeći predsjednik Sjedinjenih Država, barem je to moje predviđanje za ishod ovih predsjedničkih izbora - rekao je Alan Lihtman, istoričar na Američkom univerzitetu, za Njujork tajms u video intervjuu koji je emitovan u četvrtak, piše Biznis Insajder.
Lihtman, čiji se model predviđanja „Ključevi od Bijele kuće“ sastoji od 13 tačnih ili netačnih pitanja, rekao je u intervjuu da je osam ključeva bilo u korist Harisove.
Tramp je, rekao je Lihtman, imao tri ključa na svojoj strani – jedan, Haris nije na mjestu predsjednice; drugo, Haris nije, po njegovom mišljenju, „inspirativan, jedinstven kandidat“; i tri, Demokratska stranka je izgubila kontrolu nad Predstavničkim domom tokom izbora 2022. godine.
Ali Harisova je imala osam prednosti.
Osim što je imala koristi od pozitivnih kratkoročnih i dugoročnih ekonomskih uslova, kao i zakonodavnih dostignuća pod administracijom predsjednika Džoa Bajdena, kandidaturu Harisove nisu pratili nikakvi skandali ili tekući društveni nemiri, rekao je Lihtman.
Pored toga, Harisova nije morala da prođe kroz predizbore da bi naslijedila Bajdena kao kandidata, dodao je on.
Lihtman je rekao da joj je pomoglo to što joj je protivkandidat Tramp, koji „apeluje samo na usku bazu glasača“.
Haris, kako je rekao, takođe nije imala izazivače sa treće strane otkako je Robert F. Kenedi Mlađi suspendovao svoju kampanju prošlog mjeseca.
- Posljednja dva ključa — o spoljnopolitičkim neuspjesima i uspjesima — ne bi bila toliko važna jer bi Tramp i dalje imao samo pet ključeva čak i da oni ne idu na ruku Harisovoj - rekao je Lihtman.
Lihtmanova procjena označava blagi pomak u odnosu na njegovo posljednje predviđanje u julu kada je rekao za Volstrit džornal da bi Demokratska stranka trebalo da ostane uz Bajdena ako želi da zadrži Bijelu kuću.
Iako je Bajden na kraju odustao, Harisova je uspjela da izbjegne unutarstranačke izbore. Osim što je obezbijedila Bajdenovu podršku, Harisova je uspjela da u kratkom roku natjera svoju stranku da se ujedini oko nje.
Lihtmanova predviđanja nisu uvijek bila tačna. Pogrešio je na izborima 2000. kada je predvidio pobjedu Ala Gora umjesto konačnog kandidata, Džordža V. Buša.
To je bio jedini izborni ishod koji je Lihtman pogriješio otkako je počeo da daje predviđanja na izborima 1984. godine.

Istoričar koji je pogodio rezultate devet od 10 izbora: Kamala je pobjednik!

Crnogorski PEN centar izražava ozbiljnu zabrinutost zbog načina na koji Ministarstvo kulture i medija, na čelu sa ministarkom Tamarom Vujović, postupa prema Crnogorskom društvu nezavisnih književnika (CDNK), ali i zbog šire slike selektivne primjene zakona, procedura i javnog interesa u oblasti kulture.
- Dok se CDNK, jedna od rijetkih organizacija koja dosljedno zastupa savremenu crnogorsku književnost i kulturni pluralizam, eliminiše s konkursa pozivanjem na navodne proceduralne propuste, u isto vrijeme se Udruženje književnika Crne Gore, čiji predśednik i brojni članovi dosljedno plutaju na valu velikosprske ideologije i ratnohuškačke prošlosti koju su etablirali 90-ih, finansira direktno iz tekuće budžetske rezerve Vlade Crne Gore, dakle izvan redovne konkursne procedure - naveli su u PEN Centru.
Takva praksa, cijene oni, ozbiljno dovodi u pitanje argumentaciju Ministarstva da se odluke donose isključivo na osnovu formalno‑pravnih kriterijuma.
- Posebno zabrinjava činjenica da Ministarstvo pokazuje potpunu administrativnu i inspekcijsku inertnost u slučajevima koji se tiču otvorenog istorijskog revizionizma i javne rehabilitacije zločinačkih ideologija – od neadekvatnog postupanja u vezi sa spomenikom Pavlu Đurišiću, do izostanka reakcije na imenovanje ulice u Pljevljima po Pavlu Bulatoviću, kao i kroz netransparentno i sporno prekrajanje odluka o spomeniku Ristu Radoviću – da o skandaloznoj dodjeli Trinaestojulske nagrade i ulozi Ministarstva u tom sramnom činu i ne govorimo - naglasili su u PEN Centru.
Cijene da, u tom kontekstu, opravdanja Ministarstva o „proceduralnoj dosljednosti“ u slučaju CDNK‑a postaju krajnje neuvjerljiva.
- Crnogorski PEN centar smatra da se ovđe više ne radi o administrativnim greškama, već o sistemskoj pristrasnosti u kulturnoj politici, u kojoj se jedni subjekti strogo formalno eliminišu, dok se drugi politički i ideološki preferiraju direktnim budžetskim intervencijama - jasni us oni.
PEN pita Vujović o kojim kriterijumima se iz tekuće budžetske rezerve finansira jedno književno udruženje.
- Ako su propisi prema svima jednaki, zašto ne primjenjuje zakonske mehanizme u slučajevima javne rehabilitacije fašističkih i ratnohuškačkih figura? - dodali su oni.
Crnogorski PEN centar upozorava i da se ovakvim postupanjem ozbiljno urušavaju principi ravnopravnosti, povjerenja u institucije i demokratski karakter kulturne politike.
- Posebno je zabrinjavajuće što Ministarstvo reaguje na javne prigovore CDNK‑a optužujući ih za narušavanje ugleda, čime se dodatno obeshrabruje svaka legitimna kritika. Umjesto da preispita transparentnost i dosljednost sopstvenih odluka, Ministarstvo pokušava da delegitimiše one koji na te odluke ukazuju. No, ukoliko Ministarstvo kulture i medija zaista brine o svom ugledu, onda mora znati da taj ugled daleko više urušava ćutanje pred spomenicima ratnim zločincima, institucionalna tolerancija simbola fašizma i podrška organizacijama koje baštine ideološko nasljeđe devedesetih od javnog protesta protiv selektivne i politički motivisane raspodjele sredstava u kulturi - jasni su u PEN Centru.
Zaštita kulturnoga pluralizma, antifašističkih vrijednosti i dosljedna primjena zakona ne mogu, podvlače oni, biti selektivne.
- Stoga će PEN nastaviti da javno prati i kritički reaguje na svaki oblik institucionalne pristrasnosti, ideološkog favorizovanja i erozije kulturne autonomije - zaključili su u saopštenju.

PEN Centar: Ministarstvo kulture sprovodi ideološku selekciju u oblasti književnosti

Građani Spuža, Grba i Daljma održaće protestni skup u nedjelju od 10 do 11 sati kako bi ukazali na kršenje ustavnih i zakonom garantovanih prava koja su im, prema njihovim navodima, uskraćena radom farme svinja.
Organizatori navode da je cilj okupljanja zaštita životne sredine i zdravlja stanovnika ovih naselja.
Protest će početi u 10 sati, a od 10.30 do 11 će biti na kružnom toku kod &nbsp;kafane Stoglav, a onda slijedi protestna šetnja od Stoglavа do farme svinja.
Protest organizuje organizacioni odbor građana i NVO za zaštitu životne sredine sredine Grba i Daljma.

U neđelju protest građana Spuža, Grba i Daljma zbog farme svinja

Rad na reformi javne uprave vidimo kao ključni temelj za funkcionalnu vladavinu prava i ekonomsko upravljanje, a ne samo kao tehnički uslov - &nbsp;poručio je ministar javne uprave Maraš Dukaj tokom zvanične posjete Briselu u okviru koje se sastao sa generalnim direktorom Gertom Janom Kopmanom DG ENEST-a.
Potvrdivši snažnu političku posvećenost Vlade Crne Gore punopravnom članstvu u Evropskoj uniji, Dukaj je podsjetio da se fokus reformskih aktivnosti nalazi na ispunjavanju obaveza iz klastera 1 - Temeljna prava.
- Sastanak je bio prilika da se istakne i poseban značaj reforme javne uprave, sa fokusom na proces zapošljavanja u skladu sa kompetencijama i daljem jačanju administrativnih kapaciteta javne uprave - naveli su u MJU.
Kopman je, prema njihovim riječima, posebno potcrtao značaj administrativnih kapaciteta i profesionalne javne uprave.
- Naglasio je da je proces popunjavanja slobodnih radnih mjesta u narednom periodu od krucijalne vaznosti za ispunjavanje završnih mjerila u svim poglavljima. Važno je da CG administracija do septembra naredne godine bude spremna da preuzme obaveze koje proisticu iz clanstva CG u EU - naveli su oni.
Dukaj je naglasio tri ključna stuba reforme - digitalizaciju usluga, profesionalizaciju kadra zasnovanu na sistemu zasluga i optimizaciju uprave. Podsjetio je da Ministarstvo javne uprave predvodi proces digitalne transformacije države, dajući ključni doprinos Poglavlju 10 - Informatičko društvo i mediji, koje je privremeno zatvoreno u decembru 2024. godine.
- U nastavku sastanka ministar Dukaj je izvijestio da je MJU implementiralo obaveze u oblasti digitalne transformacije u kontekstu Plana rasta za Zapadni Balkan. Takođe je informisao da je na posljednjoj sjednici Vlade imenovan vd direktora Agencije za sajber bezbjednost - naveli su u saopštenju.

Dukaj - Kopman: Administrativni kapaciteti javne uprave stub proces pristupanja EU

Preventino edukativna kampanja „Pojas za spas“ biće sprovedena u periodu od 8. do 14. decembra biće sprovedena preventivno edukativna kampanja pod nazivom „Pojas za spas“.
- Ova kampanja koja se realizuje već dugi niz godina ima za cilj podizanje svijesti građana o značaju poštovanja zakonske obaveze korišćenja sigurnosnog pojasa na svim sjedištima u vozilima na kojima su pojasevi fabrički ugrađeni, kao i obaveze korišćenja bezbjednosnih sjedišta za djecu, čija će kontrola upotrebe biti prioritet u radu službenika saobraćajne policije tokom trajanja kampanje - naveli su u Upravi policije.
U okviru kampanje „Pojas za spas“ biće, kažu, realizovane preventivno-edukativne, ali i represivne aktivnosti, uključujući pojačane saobraćajne kontrole na teritoriji cijele države, ali i podjelu 10.000 flajera edukativno-informativnog karaktera.
- Ističemo da zakonske odredbe preciziraju da svi vozači i putnici u vozilu koje ima fabrički ugrađene sigurnosne pojaseve – ili ima mogućnost njihove ugradnje – moraju koristiti pojaseve. Takođe, propisano je da se djeca do pet godina starosti moraju prevoziti u posebno dizajniranom bezbjednosnom sjedištu, odnosno u korpi čvrsto pričvršćenoj sigurnosnim pojasom ili kopčama unutar vozila, osim ako je riječ o javnom prevozu putnika - naveli su u policiji.
Napominju i da je od početka godine preko 42.400 vozača i putnika u vozilu sankcionisano zbog nepoštovanja zakonske obaveze korišćenja sigurnosnog pojasa.
- Što nedvosmisleno ukazuje na neophodnost kontinuiranog podizanja svijesti građana o značaju upotrebe sigurnosnog pojasa, naročito imajući u vidu činjenicu da se od početka godine dogodilo preko 10 saobraćajnih nezgoda u kojima su smrtno stradala lica koja nisu koristila sigurnosni pojas - naveli su u policiji.

Kampanja „Pojas za spas“ od 8. do 14. decembra

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović podnio je ostavku na sve funkcije u toj partiji, potvrđeno je Portalu ETV.
Janović je odluku objavio i na mreži X, a dalji angažman u politici nastavlja kao nezavisni poslanik.
- Obavještavam vas da više nijesam član Demokratske partije socijalista Crne Gore. Samim tim, prestaje i moje članstvo u Glavnom odboru. Takođe vas obavještavam da DPS može da raspolaže sa mojim mjestima u tri skupštinska odbora – Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za antikorupciju i Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Svoje dalje bavljenje politikom nastaviću kao nezavistan poslanik - naveo je Janović u ostavci.
Bez obzira, kako je istakao, na razlike koje u razmišljanjima o budućnosti DPS-a, zahvalio se na korektnoj i sadržajnoj saradnji i svima poželio uspjeh u budućem životu i radu.
- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem - poručio je Janović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikolaJanovic%2Fstatus%2F1996633773774155844%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996633773774155844%7Ctwgr%5E6108ed308730d64b44a3132528d71d68585f33a4%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Janović je bio član Glavnog odbora DPS-a, a do marta ove godine bio je i član Predsjedništva te stranke. Poslaničku funkciju je obavljao od 2020. godine.
Janović je ranije naznačavao da DPS mora da napravi zaokret u djelovanju i razmišljanju i u više navrata imao drugačije stavove od onih koji su dominantni u stranci.
Bio je ministar sporta i mladih od 2016. do 2020. Kao uspješni vaterpolista osvojio je brojne titule, a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore 2013. godine.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne "osmice”. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje "ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Nikola Janović napustio DPS, ostaje nezavisni poslanik: Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Tag: istoricar