Iako antisemitizam nikada nije bio dio crnogorske državne ideologije, zabrinjava što se danas sve češće veliča četnički kolaboracistički pokret i četnički vojvoda Pavle Đurišić, kojeg je Adolf Hitler odlikovao Željeznim krstom. Činjenica da je njegov spomenik našao mjesto u crkvi ukazuje na opasno podrivanje antifašističkih vrijednosti na kojima naše društvo počiva - poručila je koordinatorka programa u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Sara Čabarkapa povodom Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma.
Ona podsjeća da se ovaj dan obilježava u znak sjećanja na „Kristalnu noć“, nasilje počinjeno nad Jevrejima na njemačkim trgovima i ulicama, u noći između 9. i 10. novembra 1938. godine, koje je označilo početak organizovanog i javno podržanog progona Jevreja, te poručila da bora protiv fašizma i antisemitizma nikada nije završena i da se moramo stalno suprotstavljati politikama mržnje i nepoštovanja različitosti, koje su u prošlosti izazvale najveća stradanja u Evropi i svijetu.
- Tokom te noći nacisti su ubili najmanje 100 Jevreja, deportovali oko 30 000 muškaraca Jevreja u koncentracione logore, uništili preko 1400 sinagoga i mjesta za molitve i oštetili ili uništili preko 7000 radnji čiji su vlasnici bili Jevreji. Uslijedio je Drugi svjetski rat i Holokaust u kojem je ubijeno šest miliona Jevreja iz svih krajeva Evrope - napomenula je Čabarkapa.
Dodala je da je prije Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori živjelo oko 30 Jevreja, a samo dvoje ih je preživjelo.
- Ipak, Crna Gora tada bila utočište mnogima koji su bježali od progona i priključivali se partizanskom pokretu. Među njima je bio i Lujo Davičo, baletski igrač, pedagog, kompozitor i učesnik Narodnooslobodilačke borbe iz Beograda, koji je nakon okupacije došao u Podgoricu, a potom strijeljan u Nikšiću od strane italijanskih okupatora - podsjetila je Čabarkapa.
„Kristalna noć“, kako je rekla, opominje da odgovornost snose i oni koji su je prespavali ili okretali glavu, ali i organi reda i mira koji tada nijesu radili svoj posao.
- Ćutanje na opasne narative i pojave je dozvola da se oni nastavljaju i šire. Zato se protiv fašizma uvijek mora dići glas, a institucije moraju pokazati jasan otklon od svih oblika mržnju prema grupama ljudi – jasna je Čabarkapa.
Ovaj dan nas, ističe ona, podsjeća na obavezu sjećanja i poštovanja žrtava nacističkog režima i njegovih saradnika, uključujući četnički i ustaški pokret.
- Crna Gora mora ostati antifašističko društvo posvećeno zajedništvu i otporno na ekstremizam - zaključila je Čabarkapa.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ćutanje na opasne narative je dozvola da se šire: Protiv fašizma se uvijek mora dići glas, a institucije da daju jasan otklon od svih oblika mržnje

Hiljade ljudi u centru Berlina bili su primorani da napuste svoje domove sinoć nakon što je neeksplodirana bomba iz Drugog svjetskog rata pronađena u rijeci Špree. 
 
Policija je postavila bezbjednosni perimetar od 500 metara u gusto naseljenom dijelu grada i išla od vrata do vrata kako bi upozorila stanovnike na evakuaciju.
Redovi ispred skloništa
Lokalni list Tagešpigel javlja da su se formirali dugi redovi ispred skloništa u gradskoj kući u berlinskom okrugu Mite, gdje su se stotine ljudi prijavile da prenoće. Zbog velikog broja evakuisanih, drugo sklonište je otvoreno u obližnjoj školi ubrzo poslije ponoći. 
 
Brojne ambasade i gradske administrativne kancelarije takođe se nalaze u istom okrugu. 
 
Vlasti su saopštile da je bomba otkrivena tokom građevinskih radova u blizini Fišerinzela u centru grada. Provjere preostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava rutinski se sprovode u njemačkim gradovima prije velikih građevinskih projekata.

Bomba iz Drugog svjetskog rata pronađena u rijeci u Berlinu, hiljade ljudi evakuisano

Potsdamska konferencija na kojoj su se sile pobjednice Drugog svjetskog rata usaglasile oko ustrojstva poratne Evrope, sudbine poražene nacističke Njemačke kao i njenih satelita, okončana je 2. avgusta 1945. pre osamdeset godina.
Sovjetski lider Staljin predsjednik SAD Hari Truman i premijeri Britanije Vinston Čerčil i Klement Atli usaglasili su se tada oko ključnih tačaka vezanih za upravu nad Njemačkom, a dijelom i oko teritorijalnih promjena u Evropi.
Riječ je bila prije svega o uobličavanju poretka kakav je trebalo ustrojiti po okončanju rata, s naglaskom na načela koja su unijeta u osnivačke akte Organizacije ujedinjenih nacija, o čemu su se prvaci savezničkih zemalja postupno usaglašavali u prethodnom periodu.
Prevashodni cilj je bio anuliranje svega onog što je agresivna politika nacističke Njemačke činila prethodnih godina, i u međuratnom periodu i još više tokom Drugog svjetskog rata.
Konferencija je održavana unutar sovjetske zone, u Cecilijenhofu, u Potsdamu, kod Berlina, od 17. jula do 2. avgusta 1945. Zanimljiva je Čerčilova slavodobitna reakcija na ideju da se konferencija održi u Potsdamu. Izjavio je da bi bio srećan da se sastane "u onome što je ostalo od Berlina".
Tri zemlje pobjednice, SAD, Sovjetski Savez i Ujedinjeno kraljevstvo, predstavljali su Staljin, Hari Truman koji je na čelu SAD zamijenio Ruzvelta, i premijeri Britanije Vinstin Čerčil i potom, pošto su postali jasni rezultati izbora u toj zemlji, Klement Atli.
Uz njih su se nalazili ministri spoljnih poslova tri vodeće zemlje pobjednice Džejms Birns, iz SAD, Vjačeslav Milotov, kao i Entoni Idn i Ernest Bevin, Britanci.
Konferencija je održavana u vidu devet glavnih sastanaka, s prekidima zbog izbora u Britaniji.
Imenovani su pritom odgovarajući Odbori koji su razmatrali razna pitanja. Ključne odluke određivale su sudbinu Njemačke.
Iako, najviše na insistiranje SAD, Francuska nije imala predstavnika na Potsdamskoj konferenciji, što su inače odluke na Jalti predviđale, odlučeno je da četvrta okupaciona sila u Njemačkoj, kao i Austriji, bude ona.
Prihvaćeno je pomjeranje istočne granice Njemačke na zapad, na liniju Odra Nisa, gdje je postavljena nova zapadna granica Poljske. U tom domenu zapadni saveznici su zapravo stavljeni pred svršen čin voljom Staljina.
To je značilo da su iz okvira Njemačke trajno izuzeti prostori istorijske Istočne Pruske, potom podijeljene između Sovjetskog Saveza i Poljske, kao i Pomeranija, Gdanjsk (Dancing), Šlezija, i još neke oblasti koje su pripojene Poljskoj.
Površina Njemačke je umanjena za približno četvrtinu u odnosu na teritorijalni okvir te zemlje iz 1937. godine.
Sve teritorije koje Njemačka prethodno pripojila, i uoči rata i tokom njega, od Austrije, preko Češke i Moravske, počev od takozvanih Sudeta, Alzasa i Lorene, Memela na Baltiku, prostora u Poljskoj, južne Štajerske i dela Kranjske, vraćene su matičnim zemljama.
Konferencija je osnovala Savet ministara spoljnih poslova, koji je trebalo da u detaljima razrađuje ostvarenje dogovorenog kao i brojna pitanja koja Potsdamska konfrencija nije riješila. Sačinjavali su predstavnici pet zemalja, SAD, Britanije, Sovjetskog Saveza, Francuske i Kine (tada tzv nacionalističke, Čang Kaj Šekove). Potonji mirovni ugovori sa zemljama satelitima Njemačke bili su u domenu Savjeta.
Njemačka je, kao i Austrija, i posebno gradovi Berlin i Beč, podijeljena na četiri okupacione zone.
Vjerovatno najvažnija, osim teritorijalnih pitanja, bila je politika demilitarizacije i denacifikacije Njemačke. To je podrazumijevalo ne samo trajni nestanak svih organizacija, i vojnih i civilnih, koje je stvorio nacistički poredak, nego i gašenje tradicionalnih, prethodno postojećih društva ili organizacija koje su njegovale, ma u kom vidu, militarističke tradicije među Njemcima.
Zapadne zemlje su, i kao politiku svršenog čina, nevoljno prihvatile realnost nove vlade Poljske koju su oblikovali Sovjeti (Lublinske) pored činjenice da je izbjeglička Vlada Poljske, jedina legalna, znatnim snagama učestvovala u ratnim naporima zapadnih saveznika.
Slična je situacija bila sa uključivanjem baltičkih zemlja (Litvanija, Letonija, Estonija) u sastav Sovjetskog Saveza. A isto tako s činjenicom da je sovjetsko prisustvo u nizu zemlja srednjeistočne Evrope stvarnost (Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunija, Bugarska).
Usvojena je odluka o preseljenju miliona Njemaca sa prostora Poljske, uključujući novopripojene do tada njemačke teritorije, Čehoslovačke i Mađarske u Nemačku. Pokazaće se naknadno da je Francuska sabotirala njihovo naseljavanje na prostor njenih okupacionih zona.
Iseljavanje iz Mađarske zapravo nije do kraja sprovedeno, ali zato jeste iz Jugoslavije, što u Potsdamu nije bilo predviđeno. Tu problematiku trebalo je nadalje da reguliše zajednički Saveznički kontrolni savet u Njemačkoj.
Saveznici su objavili zajedničku izjavu koja je objašnjavala ciljeve okupacije Njemačke. Kako je navedeno u tom aktu, to je podrazumijevalo demilitarizaciju, denacifikaciju, demokratizaciju, decentralizaciju, pa i dekartelizaciju njemačke privrede.
Podrazumijevala se potpuna reforma pravnog i obrazovnog sistema Njemačke. Usaglašena je potreba suđenja ratnim žlocincima i nacističkim prvacima, o čemu je postojala i prethodna saglasnost.
Stav je takođe bio da Njemačka ne bi trebalo da nadalje posjeduje tešku industriju, niti uopšte potencijale za proizvodnju vojne opreme odnosno naoružanja, uključujući civilnu brodogradnju i avio industriju.
Predviđene su ratne reparacije, oko čega je bilo znatnih neslaganja. U krajnjem, uglavnom je usaglašeno da će Sovjeti reparacije naplatiti u okupacionoj zoni koju su držali, uz manji dio industrijskih kapaciteta iz zapadnih zona koju su takođe dodijeljeni Sovjetima. Moskva se pritom obavezala da će naknada Poljskoj ići iz njenog udjela. Zanimljivo je da Staljin nije pokazao zanimanje za zlato zatečeno na prostoru zona zapadnih saveznika.
Usvojeno je čak i neobično načelo da nadalje životni standard Njemačke ni bi trebalo da prelazi prosjek Evrope. Sovjeti su nastojali da zapadni saveznici prihvate njihovog favorita Karla Renera kao čelnika Austrije. Konačni status te zemlje biće riješen tek 1955.
Moskva je, takođe, pokušala da izdejstvuje sovjetsku upravu na nekoj od italijanskih prekomorskih teritorija, kolonija (Libija, Italijanska Somalija) što nije uključivalo Dodekanez, dodijeljen Grčkoj, niti Eritreju dodijeljenu Etiopiji. Zapadni saveznici su ovakve predloge uglavnom ignorisali, odlaganjem odluke.
Naglašena je principijelna potreba opšteg prihavatanja načela izraženih u osnivačkim aktima OUN.
Potpisana je takođe Potsdamska deklaracija, predstavnika SAD, Bitanije i Kine, na temu uslova predaje Japana, koji su deklaracijom definisani. Sovjetski Savez se još nije nalazio u ratu sa Japanom, pa nije bio uključen.
Iako je rat na Pacifiku još trajao, bilo je jasno da će upotreba novog američkog oružja staviti Japan pred svršen čin. Truman je povjerljivo nagovijestio Staljinu tokom konferencije da upotreba atomskog oružja slijedi.
Staljin je pritom o toku operacije "Menhetn" atomskog programa SAD, bio dobro obaviješten, zahvaljujući uspjesima agenturne mreže Moskve u Americi, što je i dovelo do brzog razvoja sovjetskog atomskog programa, na iznenađenje Vašingtona.

Osam decenija od Potsdamske konferencije kojom je uobličena poratna Evropa

Crkva Srbije je krenula u jednu veliku reviziju istorije i rehabilitacije zločina iz Drugog svjetskog rata - ocijenila je gostujući u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinarka Tanja Šuković.
Ofanziva je, prema njenim riječima, žestoko krenula i iskreno se nada da svi koji veličaju zločince ne predstavljaju srpski narod, te da su to pojedinci koji imaju neprihvatljive ideje.
Smatra da u ime srpskog naroda sveštenik Ognjen Femić nema pravo da govori, jer srpski narod je veliki narod velikih književnika, slikara, umjetnika, filozofa, koji ne bi bili saglasni sa njegovom izjavi da su "svi Srbi Pavle Đurišić".
- To je najobičnija bedastoća. On može da govori u svoje ime, u ime, možda, klera i to je to - rekla je Šuković.
U Srbiji je, podsjeća, 2014. godine usvojen Zakon o pravima boraca po kome su izjednačena boračka prava partizana i četnika i to, smatra, nije donijelo ništa dobro Srbiji.
- Ono što se zapravo desilo jeste da je došlo do neviđene revizije istorije u toj zemlji, desilo se to da su se rehabilitovali zločinci iz Drugog svjetskog rata i zločini, i desilo se to što je meni bilo šokantno, ja sam to tek skoro saznala da tim zakonom su rehabilitovani i pripadnici Prinz Eugen divizije, njih je možda oko 300, riječ je o foks dojčerima koji su iz Vojvodine. Svi znamo kakve zločine, kakve surove stvari su oni radili. Ja bih podsjetila pošto je crkva Srbije dala sebi za pravo da o pokolju u Velici ona bude ta institucija koja će da organizuje ta podsjećanja i obilježavanja na taj strašan zločin, samo bih podsjetila da su taj zločin napravili upravo pripadnici Princ Eugen divizije. U okviru te divizije bili su i muslimanska milicija, bili su vulentari, bili su balisti, svi oni su bili dio jedne dobro organizovane nacističke formacije. Voljela bih da mi objasne kako bi to izgledalo da se rehabilituju oni koji su napravili taj zločin u Velici, kako bi to izgledalo - istakla je Šuković.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dm4V4EDk4CFQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šuković: Crkva Srbije je krenula u jednu veliku reviziju istorije i rehabilitacije zločina iz Drugog svjetskog rata

Danas je Džordžu Lajtmenu 99 godina. Proljeća 1945. je kao devetnaestogodišnjak, u sklopu 286. Inženjerijskog bataljona 6. američke armije, prvi put kročio na njemačko tlo, rat je još bjesnio. Na svim su frontovima napredovali američki i britanski vojnici, te Crvena armija Sovjetskog Saveza, piše Dojče vele. U to vrijeme je u nekim južnonemačkim selima situacija bila nejasna.&nbsp; - Linija fronta bila je izuzetno promjenljiva - prisjeća se Lajtmen.&nbsp; Vermaht i SS su posljednjih mjeseci rata fanatično ratovali za očuvanje propadajuće nacističke vlasti. <h2>Strahote rata - koje nikada ne prolaze</h2> - Došli smo u jedno malo mjesto. Vidjeli smo 15 do 20 djece. Sve dječaci. Imali su deset do dvanaest godina. Mrtvi. Bili su obješeni. Pokucao sam na prva vrata i pitao što se dogodilo. Stanovnici su mu ispričali: To su učinili pripadnici zloglasnog njemačkog Vafen SS-a. Okupili su djecu iz mjesta, svakom dali po jednu ručnu protivoklopnu raketu i naredili im da pucaju kad ugledaju prvi američki tenk - prisjeća se Lajtmen gotovo 80 godina kasnije. Kad su tenkovi stigli, djeca su pobjegla.&nbsp; - Dan kasnije SS se vratio, skupio djecu i objesio ih o drveće. Vješali su sopstvenu djecu - kazao je Lajtmen. Istoričari će kasnije dokumentovati brojne zločine Vermahta i SS-a nad njemačkim civilima koji više nisu htjeli da ratuju - takozvane zločine završne faze rata. Njemci su ubijali milione ljudi u Njemačkoj i Evropi, ali i sopstvenu djecu. - Ta slika mi se nikada nije izbrisala iz sjećanja: kako tijela djece vise na vjetru - ističe Lajtmen. <h2>Sumnja u čovječanstvo</h2> Ratna iskustva duboko su obilježila Lajtmena.&nbsp; - Slika te djece ostavila je na mene tako dubok utisak da sam počeo sumnjati u čovječanstvo. Možda me najviše od svega do danas uznemirava upravo to što kao čovjek ne možeš vjerovati samome sebi. Jer ono što je motivisalo SS nije bilo racionalno - kazao je Lajtmen.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025050808054_a0e0a5454baca37ffcf97ec9e9a3716ad28bbd0d9e550719407cce1ad3eb1c3c.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025050808054_a0e0a5454baca37ffcf97ec9e9a3716ad28bbd0d9e550719407cce1ad3eb1c3c" data-rendition-name="original" width="1200" height="525" loading="lazy" alt="Džordž Lajtmen"> <figcaption>Džordž Lajtmen u jednom vojnom vozilu tokom rata(Photo: George Leitmann)</figcaption> </figure>  On, američki vojnik i oslobodilac, preispituje sam sebe suočen sa zločinima drugih. Možda je to jedna od ključnih razlika između biografija žrtava nacionalsocijalizma i biografija počinilaca: Decenijama nakon kraja rata skoro sve njemačke masovne ubice i njihovi pomagači poricali su sopstvenu odgovornost za rat koji je odnio živote više od 60 miliona ljudi. I poricali su svoju podršku fašističkoj ideologiji koja je ljude dijelila na vrijedne i bezvrijedne živote, a završila je industrijskim masovnim ubistvima evropskih Jevreja, Sinta i Roma i mnogih drugih. Njemci su pucali, trovani gasom, ubijali - ukupno 1,5 miliona djece - većinom zato što su bila Jevreji. Lajtmen nije bio samo američki vojnik koji se borio protiv nacističke Njemačke. Bio je i preživjeli iz Holokausta. Rođen je u Beču, glavnom gradu Austrije. Kada su nacisti preuzeli vlast, njegova jevrejska porodica odlučila je 1940. da pobjegne. Džordž, njegova majka i bake i djedovi dobili su vize za SAD. Samo njegov otac Jozef nije. On je 1940. pobjegao u tadašnju Jugoslaviju. Kada se činilo da je na sigurnom, Džordž i ostatak porodice ukrcali su se na brod za SAD. Nikada više nije vidio svoga oca. Nakon rata napravio je naučnu karijeru u SAD-u. Dugi niz godina bio je profesor inženjerskih nauka na elitnom američkom univerzitetu Berkli u Kaliforniji. Dobio je brojna priznanja i nagrade. Tamo i danas živi sa svojom 100-godišnjom suprugom Nensi u domu za starije. I dalje se često pita: „Kako je bilo moguće u tako kratkom vremenu da se od tako obrazovanih ljudi poput Njemaca napravi nešto tako zlo?“ Na to pitanje nema odgovor. Kao ni na mnoga druga. Ali ne prestaju ga progoniti.&nbsp; - Kad god sam upoznavao Njemce pitao sam se koliko su oni ili njihovi roditelji bili krivi. Ali pripisivati im krivicu zbog navodne krivice predaka bilo mi je, naučno gledano, neprimjereno - rekao je Lajtmen. <h2>U potrazi za ocem</h2> Kad se sa samo 18 godina dobrovoljno prijavio u vojsku u svojoj novoj domovini SAD-u slijedio je unutrašnji poriv: Neizvjesnost o sudbini oca. Njegova borba protiv Njemaca bila je i potraga. Po tome se razlikovao od većine svojih saboraca. - Kad smo u blizini Minhena dospjeli do koncentracionog logora Kaufering (dio sistema logora Dahau), moji su saborci bili zgroženi. Gnušali su se njemačkih zločina. Ali ja sam odmah pomislio na svog oca. Kad smo susretali oslobođene ljude, uvijek sam se nadao da ću ga ponovno vidjeti - priča Lajtmen.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025050808054_df208bd56de13698ab594d98cdbb956fb5d819fc28c09adf2b1b2e1c853bf2a7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025050808054_df208bd56de13698ab594d98cdbb956fb5d819fc28c09adf2b1b2e1c853bf2a7" data-rendition-name="original" width="1110" height="624" loading="lazy" alt="Džordž Lajtmen"> <figcaption>Džordž Lajtmen danas(Photo: Dojče vele)</figcaption> </figure>  Kaufering sastojao se od jedanaest različitih logora. Nacisti su u bavarsku provinciju deportovali 23.000 ljudi, uglavnom istočnoevropskih Jevreja. Morali su prisilno raditi za njemačku ratnu industriju. Na kraju su svi trebali biti ubijeni. Bila je to strategija uništenje kroz rad, kako su to nacisti nazivali. Kad je Džordž Lajtmen aprila 1945. ušao u oslobođeni logor, otvorio mu se svijet iz Danteovog Pakla - tako je jedan preživjeli logoraš opisao logor.&nbsp; - Na sve strane &nbsp;su ležala tijela. Mnogi su još tinjali jer su Njemci pokušali da ih spale. Pošto su ljudi bili samo kost i koža, nisu gorjeli. Te mu se slike i danas vraćaju u snu - kazao je Lajtmen. <h2>"Hladnoća i bezobzirnost vraćaju se svima nama"</h2> Fondacija Evropskog memorijala holokausta vodi spomen-područje. Džordž Lajtmen je počasni član. Nedavno su se brojni gosti okupili povodom 80. godišnjice oslobođenja. Džordž ovaj put nije došao, put iz Kalifornije je bio pretežak za 99-godišnjaka. Komemoracija je bil obilježena žalošću za ubijenima, ali i zabrinutošću za budućnost: uspon ekstremno desne Alternative za Njemačku, uspon Donalda Trampa u SAD-u, ruski agresorski rat u Ukrajini. Duh fašizma se vratio - moć jačega, zabrinuto je u govoru rekao bečki istoričar Florijan Venkinger. - Ilon Mask smatra empatiju najvećom slabošću zapadne civilizacije. Tu valja ostati čvrst. Ako se društvena solidarnost, osjećanje za pravdu i saosjećanje ciljano napadaju, onda je sasvim jasno da hladnoća i bezobzirnost mogu da se vrate svima nama, da mogu sve da nas ugroze - rekao je Venkinger. I Džordža Lajtmena duboko zabrinjava aktualna politika.&nbsp; - Činjenica da neko poput Donalda Trampa može da postane predsjednik je nevjerovatna. To što veliki djelovi društva podržavaju fašističke ideje jeste uznemiravajuće. Pripisivati određenim grupama ljudi krivicu za nešto - to je oduvijek donosilo nesreću - ističe Lajtmen. Maja 2025. on navršava 100 godina. Uprkos svemu što je prošao, kaže da je imao dobar život. Mogao je da putuje svijetom, osnovao je porodicu i upoznao zanimljive ljude.&nbsp; Tek mnogo godina poslije okončanja rata doznao je kako mu je otac umro. U jednom logoru u Jugoslaviji Njemci su njemu i stotinama drugih zarobljenika pucali u glavu. Zato što je bio Jevrej. Do danas Džordž Lajtmen zamišlja kako je njegov otac doživio posljednje minute života. Svakog dana misli na to.

Kraj Drugog svjetskog rata: "Objesili su svoju djecu!"

Rusija ne vidi razlog za razgovore o mogućem potpisivanju mirovnog sporazuma sa Japanom, kako bi se zvanično okončalo neprijateljstvo iz Drugog svjetskog rata, jer Tokio ima neprijateljski stav prema Moskvi - poručio je danas Kremlj.
Rusija je nasljednik Sovjetskog Saveza, koji nikada nije sa Japanom potpisao sporazum o zvaničnom prekidu neprijateljstava iz Drugog svjetskog rata.
Sovjetske snage su na kraju Drugog svjetskog rata zauzele četiri ostrva u blizini Hokaida, koja Moskva naziva Kurilskim ostrvima, a Tokio Sjevernom teritorijom.
Moskva i dalje kontroliše ostrva i taj teritorijalni spor je onemogućio naredak u potpisivanju mirovnog sporazuma, navodi Rojters.
Trenutno nema kontakata sa japanskim vlastima, rekao je portparol Kremlja Dmitri Peskov, odgovarajući na pitanje povodom saopštenja Ministarstva spoljnih poslova Japana da Tokio i dalje želi da potpiše sporazum i vrati ostrva.
- Znate da je Tokio požurio da se u potpunosti pridruži neprijateljskim koracima prema našoj zemlji - izjavio je Peskov, povodom odluke Japana da se pridruži zapadnim sankcijama protiv Moskve, zbog ruske invazije na Ukrajinu.
S obzirom na stanje stvari i japanske sankcije mala je, kaže on, mogućnost da se razgovara o bilo kavim pregovorima.

Peskov: Mala je mogućnost za mirovni sporazum sa Japanom

Šesti april 1941. godine označio je prekretnicu u istoriji Jugoslavije- bez objave rata, njemački bombarderi izručili su hiljade bombi na jugoslovenske gradove, u napadu koji će označiti početak Aprilskog rata (zvaničnog naziva Operacija 25) i ulazak Kraljevine u Drugi svjetski rat.
Neposredni povod za napad bio je Martovski puč, odnosno demonstracije nakon kojih je svrgunto rukovodstvo na čelu sa namjesnikom knezom Pavlom Karađorđevićem i Vladom Cvetković-Maček, koji su potpisali Trojni pakt sa Silama Osovine, po kojem je Jugoslavija trebalo da se pridruži savezu Njemačke, Italije i Japana.
Narod je na čuvenim martovskim demonstracijama tada poručio vlastima ''Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob''.
Kazna za to bila je surova- u vazdušnom napadu rano ujutru 6. aprila razrušen je Beograd, a bombardovani su i drugi gradovi u Jugoslaviji.&nbsp;
U bombardovanju Podgorice 6. aprila 1941. godine stradalo je 150 građana, a mnogi su spas tražili u pećinama iznad korita rijeke Morače, koje su tokom rata Podgoričanima često služile kao prirodni sklonište od napada, posebno onog još razornijeg, savezničkog bombardovanja iz 1944. godine.
Crna Gora je bila slabo branjena i slabo opremljena za odbranu. Njenu teritoriju napale su italijanske snage. Crnogorci su mobilisali dvije jedinice- Zetsku diviziju i Komski odred. I pored hrabre borbe i početnog prodora nijsu uspjeli da potisnu italijansku vojsku.
Oko 2170 njemačkih i 670 italijanskih aviona napalo je Jugoslaviju, koja je poslije 11 dana borbe kapitulirala, 17. aprila 1941. godine.
Jugoslovenska teritorija je podijeljena u okupacione zone, pri čemu je prostor tadašnje Zetske banovine sa sjedištem na Cetinju potpao pod kontrolu fašističke Italije koja je tu organizovala civilnu, a potom i vojnu vlast. Boka Kotorska je, kao provincija u sastavu Guvernatorata Dalmacija pripala direktno Italiji, dok su italijanskoj satelitskoj državi, Velikoj Albaniji, pripale granične crnogorske opštine Plav, Rožaje, Gusinje, Tuzi i Ulcinj.
Italijani su ušli na Cetinje 17. aprila, nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, a dok je dio naroda pozdravio novu vlast, posebno imajući u vidu da je italijanska kraljica bila crnogorska princeza Jelena Savojska, veliki dio naroda koji nije prihvatao okupaciju, okupljao se oko ilegalne Komunističke partije Jugoslavije. &nbsp;KPJ je već 15. aprila počela sa organizovanjem i pozivima na otpor novim fašističkim vlastima, koji će kulminirati slavnim Trinaestojulskim ustankom koji je označio zvanični početak borbe protiv okupatora u Crnoj Gori.

Božena Miljić

Na današnji dan prije 84 godine počeo Aprilski rat

Njemačke oružane snage, Bundeswehr, objavile su da će njihove snage biti stacionirane duž istočnog krila NATO-a u Litvaniji, a vojnici će biti potpuno operativni do 2027. godine. Ovo je prvi put od Drugog svjetskog rata da će njemački vojnici biti trajno raspoređeni u inostranstvu, piše Newsweek.
- Imamo jasan zadatak. Moramo osigurati zaštitu, slobodu i sigurnost naših saveznika ovdje na istočnom krilu NATO-a - izjavio je brigadni general Kristof Huber, komandant njemačke brigade u savezničkoj zemlji NATO-a.
Njemačka je prethodno raspoređivala snage u Avganistanu, ali to nije bilo trajno.

Njemačka šalje vojnike na prag Rusije prvi put od Drugog svjetskog rata

U susert obilježavanju 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata, u večerašnjoj emisiji Građanskog ugla, gosti Zvezdane Kovač su istoričar Milan Šćekić, reditelj Branko Baletić, politikološkinja iz Akcije za ljudska prava Elizabeta Mrnjačević i politički analitičar Stefan Đukić.
Da li se u Crnoj Gori reinterpretiraju događaji i omalovažavaju tekovine NOB-a, da li je nenaučni istorijski revizionizam trenutna pojava ili stanje koje traje, kako mu se oduprijeti i šta i kako na te izazove odgovaraju mediji, obrazovne institucije i sama država, pitanja su na koja odgovaramo u Građanskom uglu čiji je domaćin Centar za građansko obrazovanje.
Emisiju Građanski ugao možete pogledati večeras od 22 sata.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D_xlUXsGZqZQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Građanski ugao na TV E: 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata

Vlasti njemačkog grada Kelna evakuisale su tri bolnice i hiljade kuća zbog neeksplodirane bombe iz Drugog svjetskog rata koja je pronađena tokom građevinskih radova na novom medicinskom kampusu, piše Gardijan.
Američka vazdušna bomba teška 1.000 kilograma, opremljena prednjim i zadnjim udarnim detonatorom, trebalo bi da bude deaktivirana danas.
Evakuacija je bila u planu još prije šest mjeseci, kada su počeli radovi na iskopavanju lokacije, zbog osnovane sumnje da bi tu mogla biti otkrivena neeksplodirana ubojita sredstva.
Uspostavljena je evakuaciona zona od 500 metara oko područja lokacije bombe.
Prema mišljenju stručnjaka, na toj lokaciji vjerovatno se nalazi još oko osam neeksplodiranih avionskih bombi, ali to će biti utvrđeno tek daljim iskopavanjima.
U operaciji evakuacije učestvuje oko 1.300 pripadnika policije, bezbjednosti, vatrogasaca, osoblja hitne pomoći, kao i oko 800 volontera koji su obilazili stanovnike kako bi se uvjerili da će svi napustiti svoje domove.
Vlasti su ovo opisale kao najveću i najopsežniju operaciju te vrste još od 1945. godine.
Dvije bolnice evakuisane su juče, a treća danas, zajedno sa oko 10.000 stanovnika kojima je naređeno da napuste stanove.
Gradska uprava je, takođe, preusmjerila gradski saobraćaj.
Pacijenti su raspoređeni u druge bolnice širom grada u više od 300 kola hitne pomoći ili premješteni u privremeno izgrađeno sklonište, dok su mještani prebačeni u improvizovana skloništa u školskim zgradama, prenosi Srna.

Zbog bombe iz Drugog svjetskog rata evakuisane tri bolnice i hiljade domaćinstava

Specijalista epidemiologije dr Jovana Vuković-Leković saopštila je da rak grlića materice ne daje simptome u početnim stadijumima, te poručila da je skrining test pravi način da se žene riješe zabluda i nedoumica u tom pogledu.
Od 19. do 25. januara obilježava se Nedjelja borbe protiv kancera grlića materice što, kaže Vuković-Leković, značajno utiče na razumijevanje tog samog procesa.
- Cilj je da se žene prijave i da učestvuju u skriningu i da odrade skrining test. Razlog za to je što je dostupnost informacija veća u medijima i zdravstvenim ustanovama. Još jedan od razloga je i kad se već žena odazove skriningu, odradi test - ona pozitivna iskustva dijeli u svom krugu žena - majka, sestra, koleginica, komšinica i tako se i one odazovu na pregled i dugoročno vodimo računa o zdravlju - rekla je Vuković -Leković.
Smatra da nije potrebna neka velika edukacija da bi se znalo da je bolje ono što može da se operiše od onoga što ne može.
- Što govori da žene koje ne mogu da operišu kancer imaju neizvjesniji tok liječenja i neizvjesniji ishod same bitke u borbi protiv raka grlića materice... Mislim da su razlozi što žene ne idu redovne ginekološke preglede jer je ukorijenjeno u našem narodu da ste zdravi ako nema simptoma i ako ne boli ništa. Baš je to ono što je suprotno sa rakom grlića materice, jer u početnim stadijumima - rak grlića materice ne daje simptome, kada dođe do pojave simptoma to je već uznapredovala faza - zaključila je Vuković-Leković.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E

Vuković-Leković: Rak grlića materice ne daje simptome u početnim stadijumima, skrining test je pravi način da se žene riješe nedoumica

Albanski državljanin R.O. (59) uhapšen je na graničnom prelazu Božaj nakon što je policija utvrdila da su na kolima „VW Touran“ njemačke registarske oznake koje pripadaju drugom vozilu.
- Utvrđeno je nepoklapanje broja šasije vozila sa brojem navedenim u saobraćajnoj dozvoli - dodali su u policiji.
R.O. je, nakon sprovedene kriminalističke obrade, po nalogu državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivično djelo falsifikovanje isprave.
- Imenovani će danas, uz krivičnu prijavu, biti priveden Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici - zaključili su u policiji.

Albanski državljanin uhapšen jer je vozio kola sa tuđom registracijom

Okupljanja posljednjih dana ostavljaju utisak da je zaštita životne sredine najmanje što brine jer isplivavaju druga pitanja kroz inicijative za izmjenu Ustava, promjenu identitetskih pitanja koje tretira Ustav, ali i kroz poruke sa protesta - ocijenio je advokat Veselin Radulović.
On je, gostujući u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E, naglasio da će se već na narednom kolegijumu predsjednika Skupštine naći prijedlog izmjena i dopuna Zakona o javnim okupljanjima - koji predviđa rigoroznije kazne za organizatore neprijavljenih skupova koji ometaju saobraćaj i blokiraju ključnu infrastrukturu.
Političari ne rade ništa, kaže Radulović, na primjeni postojećeg Zakona o javnim okupljanjima koji je, smatra on, dovoljno adekvatan i dovoljno dobar da kada bi se primjenjivao doslovno ne bi građani suočavali sa problemima, kao što je to slučaj posljednjih dana.&nbsp;
- Čini se da svaki slučaj politički iskorištava onako kako odgovara partijama, pa tamo gdje im se čini da im to može donijeti korist to komentarišu na ovaj ili onaj način, tamo gdje im se čini da im može možda nanijeti određenu političku štetu imamo kao u ovim slučajevima jedan krug političkih partija i funkcionera koji ćute, ne oglašavaju se i ne rade ništa. Svaki javni skup treba posmatrati posebno, tako bi trebalo i policija da radi - da procjenjuje da li postoje uslovi za održavanje nekog skupa ili da postoje uslovi da se on u određenom momentu ograniči, zabrani ili prekine - rekao je Radulović.
Smatra da je policija pod jakim političkim uticajem partije koja rukovodi bezbjednosnim sektorom i zbog toga se ne rješavaju problemi oko protesta, a Vlada, dodaje on, ne želi i ne zna da riješi taj problem.
Naglašava da je lako uočljiva politička zloupotreba ljudi koji protestuju, pa treba uzeti u razmatranje povod, razlog za okupljanje i u kojim okolnostima se to okupljanje vrši, na koji način se organizuje i kakva se poruka šalje.&nbsp;
- Podsjetiću da ta priča o izgradnji kolektora u Botunu nije od juče, čini mi se da se nekih dvije decenije zna, barem javnost zna da je ta lokacija određena za izgradnju toga postrojenja i onda se logično mora postaviti pitanje zašto niko nije protestovao puno ranije kada se moglo razgovarati o promjeni lokacije, čini se da danas taj razgovor više nema smisla jer je kompletna procedura završena, da li je ona sprovedena onako kako je trebalo i da li je to bilo dovoljno transparentno sasvim sam siguran da nije, ali opet ponavljam zašto se nije reagovalo u vrijeme kada je moglo da se razgovara o promjeni lokacije i kada je možda ta lokacija mogla da se promijeni - zaključio je Radulović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E

Radulović: Zašto niko nije protestovao puno ranije kada se moglo razgovarati o promjeni lokacije ?

Crna Gora, kao najnapredniji kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, dosljedno usklađuje svoju vanjsku politiku sa Zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU. U skladu s tim, naša država poštuje pravo građana Grenlanda na samoodređenje, kao i njihovu odluku da budu dio Kraljevine Danske - poručio je predsjednik države Jakov Milatović.
On je, u svjetlu posljednjih dešavanja, dodao i da Crna Gora podržava nastavak dijaloga i pronalaženje održivih rješenja među NATO saveznicima, s ciljem da Arktik ostane prostor stabilnosti i saradnje.
- To je od suštinskog značaja za kredibilitet i snagu Alijanse, čija je punopravna članica i Crna Gora već skoro deset godina - naglasio je Milatović u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter).
Milatović, kako je podvukao, očekuje da Vlada Crne Gore zauzme jasne i dosljedne stavove kako po ovom, tako i po drugim važnim geopolitičkim pitanjima.
- Vođenje vanjske politike zahtijeva jasnu strategiju, kontinuitet i odgovornost, uz transparentnu komunikaciju prema domaćoj javnosti i međunarodnim partnerima - decidan je on.
Nesumnjivo je, kako je rekao, da se radi o jednom od najvećih izazova sa kojima se NATO savez suočio od svog osnivanja.
- Prvenstveno zbog njegovog unutrašnjeg karaktera - naglasio je Milatović.
Istakao je i da ne smijemo izgubiti iz vida da je regionalna saradnja temelj naše vanjske politike, i da su i brojna dešavanja u svijetu &nbsp;još jednom pokazala nemjerljivu važnost dobrosusjedskih odnosa za stabilnost i prosperitet jedne zemlje.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FJakovMilatovic%2Fstatus%2F2013520997098356759%3Fs%3D20&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Tag: drugi-svjetski-rat