Sve što se dešava posljednja tri dana, specifično u Podgorici, sa narativima koji jesu širi, gotovo je preslikano na ono što se, nažalost, desilo aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini — a znamo šta se dešavalo poslije tog aprila 1992. godine — rekao je u emisiji Na kraju dana na Televiziji E bosanskohercegovački pisac i kolumnista Dragan Bursać.
Situacija u Crnoj Gori, kaže Bursać, neodoljivo podsjeća na devedesete godine prošlog vijeka, jer su prisutni identični antibošnjački, antimuslimanski, kako kaže, klerofašistički narativi, u kojima se, preko nekih teorija zavjere, a najčešće kroz narativ o ugroženosti srpskog stanovništva, „spontano” dešava „narod”.
- Fascinantna je ta gotovo iskopiranost načina na koji se to dešava. Svakom čovjeku koji je došao iz Bosne ili Hrvatske trenutno se aktivira PTSP, jer vi vidite, iz sekunde u sekundu, rulju koja ide sa željom da linčuje ljude druge i drugačije — specifično, u ovom slučaju, Turke, građane Turske koji su u Crnoj Gori. To je nešto zastrašujuće, i prosto ne možete da vjerujete da se nakon 35–36 godina takve stvari, takvim intenzitetom i tako brzo, dešavaju tu. Vidimo posljednja tri-četiri dana da događaj prestiže događaj — vidite u jednom trenutku mlade ljude, a onda saznajete da imaju u štekovima bejzbol palice, parole, transparente i prevoz. Vidite da tu nema spontanosti: vidite spaljivanje prodavnica koje drže turski državljani, vidite zapaljene automobile, pa saznate da ti ljudi zapravo i nijesu Turci, osim jednog — da su Azerbejdžanci, i da je došlo do kafanske tuče, provokacija, posjekotina, poderotina, ali ne napada kojim bi bio ugrožen život.I onda vidite transkripciju, kako bih ja rekao — kancelarije — gdje dobijate situaciju da zli Turci ‘idu, ubijaju, spaljuju, pokušavaju da zlostavljaju poštene građane Crne Gore’. Što je potpuno ludilo, što je zastrašujuće - rekao je Bursać.
Evidentan je potpis „kancelarije“, smatra Bursać, sa sjedištem u Beogradu, koji je, kako tvrdi, prisutan nesmanjenom žestinom još od ranih devedesetih godina — i taj obrazac je zastrašujuće isti.
- Ovo što se dešava posljednja tri dana, specifično u Podgorici, sa narativima koji jesu širi, gotovo je preslikano na ono što se, nažalost, desilo aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini. A znamo šta se dešavalo poslije tog aprila 1992. godine - istakao je Bursać.
Kaže i da na Balkanu ništa nije slučajno kada se u blizini nalazi Vučićev režim, jer je, kako navodi, obrazac isti — slanje batinaša i isceniranje događaja.
- Kako su ti batinaši obučeni, kako su maskirani, kakvu imaju ‘radnu opremu’ — zovem je radna oprema jer dobar dio batinaša pohađa kojekakve vojne i policijske akademije, i svi imaju iskaznice državne. Kad vidite da je to poprilično slično onome što se dešava na ulicama Podgorice posljednja dva-tri dana - zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DjIG0lLMaVr4&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Bursać: Evidentan je potpis „kancelarije” sa sjedištem u Beogradu, taj obrazac je zastrašujuće isti kao devedesetih

Naredba za sprovođnje istrage Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u kojoj se crnogorski biznismen Aleksandar Mijajlović sumnjiči da je uređivao dio crnogorskih medija, samo je jedan u nizu napada na nezavisne medije, kojima crnogorska javnost svjedoči u posljednje vrijeme.&nbsp;
Sagovornici Analitike, novinarka srpskog dnevnog lista Danas Ivana Šundić-Mihovilović i bosansko-hercegovački novinar i kolumnista Dragan Bursać, saglasni su da je riječ o smišljenom napadu koji za cilj ima zastrašivanje onih koji su se usudili da kritički misle i govore.&nbsp;
Kolege iz regiona upozoravaju da Crna Gora klizi u zonu opasne represije nad slobodnom medija.
<h2>Stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova</h2>
Bursać, koji piše kolumnu za jedan od targetiranih portala – CdM, u razgovoru za Analitiku kaže da je riječ o klasičnoj podmetačini.&nbsp;
- Vlast perfidno pokušava da prikaže uhapšenog biznismena kao nekog ko je iz sjene uređivao medije, naređivao novinarima i urednicima, a sve kako bi pomagao opoziciji i kritičkim glasovima. Time se šalje jasna poruka: svaki novinar koji digne glas protiv vlasti, svaki medij koji se usudi da istražuje – biće proglašen dijelom “biznis-mafijaške hobotnice”. To je stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova – kriminalizuj opoziciju, kriminalizuj slobodne novinare, medije, i onda ih udavi u blatu koje si sam napravio. Dakle, ovo nije istraga protiv jednog čovjeka, ovo je pokušaj kolektivnog obračuna i masovne diskreditacije svih nepodobnih medija i novinara u Crnoj Gori. Ponavljam, svih - jasan je Bursać.
Prema njegovim riječima, najopasnije je kada vlast pere ruke i formalno “ne dira” kritičke novinare, a u stvarnosti ih, kako pojašnjava, targetira preko svojih megafona i “nezavisnih institucija“.&nbsp;
- Time se stvara atmosfera linča. Takva atmosfera znači prijetnje, autocenzuru i na kraju – tišinu. A tišina je krajnji cilj bojovnika srpskog sveta: društvo u kojem nema disonantnih tonova, nego samo hor poslušnosti. Živim u Banjaluci, vjerujte mi znam kako to ide-korak po korak - kaže Bursać.
<h2>Stvara se opasna klima straha koja za cilj ima društvo poslušnika i podanika</h2>
Sa njim je saglasna Šundić-Mihovilović. Ona za Analitiku ističe da je i ovaj napad na opozicione medije u Crnoj Gori, kao i mnogi u proteklom periodu, klasičan obračun države sa nepodobnim medijima i stvaranje opasne klime straha koja, dodaje, neminovno dovodi do utrnuća cjelokupnog društva, stvarajući društvo poslušnika i podanika.&nbsp;
- Ove, krajnje ozbiljne optužbe, imaju za cilj da ograniče, ućutkaju i spriječe svaku kritiku protiv vlasti, da zastraše novinare, ali i sve druge koji bi javno mogli da istupe protiv vlasti što za posljedicu ima cenzuru i autocenzuru.Sam dio naslova ove vijesti - "Uređivao državu i medije"- objavljene u Vijestima implicira da je to nepobitna činjenica servirajući javnosti sumnju kao istinu bez dokaza u prilog - ukazuje sagovornica Analitike.
Šundić-Mihovilović podsjeća na dio Naredbe u kojem stoji "...SDT sumnjiči Mijajlovića da je medijima direktno proslijeđivao podatke koje je dobijao od okrivljenih funkcionera javne i tajne policije i tužiteljke Nastić, kako bi kreirao javno mnjenje, stvarajući negativnu medijsku sliku, i diskreditujući političare, crkvene velikodostojnike i brojne pojedince i neistomišljenike“.
- I pazite sad - "rušio bezbjednosni sistem". Da nije opasno, bilo bi zaista smješno. A ko je iz SDT dostavio "saznanja " Vijestima, i to baš novinarki koja se jednom diskreditovala kada je BIRN-u dostavila spisak crnogorskih novinara i aktivista proglasivši ih vjerskim ekstremistima i desničarima na osnovu sopstvenog vrijednosnog suda? Takođe, ako pogledamo da se u cijelu hajku uključio ne samo javni servis RTCG već i prosrpsko i prorusko propagandno glasilo IN4s jasno je odakle sve ovo potiče - izričita je srpska novinarka.
<h2>Kome targetirani mediji da se obrate kad su institucije urušene</h2>
Pita se i zašto su baš ovi mediji u Crnoj Gori meta progona i kome su trn u oku.
- Očito nisu "uređeni" po volji stvarnih struktura koje danas upravljaju Crnom Gorom. Onog dana kada je iskopan tunel do Višeg suda u Podgorici, slučaj u kojem su, tri dana prije nego što će uslijediti ova vrlo ozbiljna hajka države protiv medija, oslobođeni svi optuženi pa sad možemo govoriti o takozvanoj aferi Tunel, trebalo je biti jasna poruka šta patron dalje smjera. Jasno je trebalo biti i onog julskog dana, kada su optuženi u slučaju Državni udar iz 2016. oslobođeni krivice odlukom Višeg suda u Podgorici - ukazuje ona.
Kako dodaje, u Srbiji zbog te odluke suda pojam državni udar u Crnoj Gori dodatno izaziva podsmjehe i potcjene u medijskom prostoru i stavlja se pod navodnike kao nešto apstraktno.
- A kako i ne bi kada je Andrija Mandić, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, izabran 2023. za predsjednika Skupštine Crne Gore čime je postao i član Savjeta odbrane. Njegov kolega Srbin iz rasformiranog proruskog Demokratskog fronta Milan Knežević, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, danas je poslanik vladajuće većine i neko koga Srbija pamti tako što iz petnih žila viče kada gostuje na Vučićevim mitinzima. Takođe, kada je 3.avgusta 2022. potpisan Temeljni ugovor trebalo je biti svima jasno da je Crna Gora izgubila svoj subjektivitet i suverenitet i šta bi dalje moglo uslijediti - naglašava Šundić-Mihovilović.&nbsp;
Saglasna je sa bh. kolegom da je ovakvo targetiranje medija od strane vlasti vrlo opasno.&nbsp;
- Gledajući sa strane, vlast u Crnoj Gori čine influenseri, lutke na koncu i Bošnjačka stranka, preko koje se prelama i uticaj Zagreba i njihova ispostava zahtjeva Crnoj Gori na putu ka EU, koja se samo uvećava, ali i uticaj Beograda. Bošnjačka stranka je tu kao jedina brana ili most preko kojeg se čuva ona obnovljena državnost Crne Gore 2006. o kojoj je Vučić na jednom od svojih gostovanja ove nedelje paćenički i sramežljivo govorio - kaže sagovornica Analitike.&nbsp;
Upozorava i da živimo u takvom geopolitičkom vremenu gdje međunarodno pravo i pravda ne važe isto za sve.&nbsp;
- Gdje je veće zlo kada Putin ubija Ukrajince nego kada Benjamin Netanjahu istrebljuje cio palestinski narod. Živimo u vremenu kada se u Evropskom sudu za ljudska prava obaraju presude zbog, recimo, onoga što stoji u Članu 2 Ustava Crne Gore. A u obaranju te presude je učestvovala i sutkinja iz Crne Gore Ivana Jelić, inače potpredsjednica Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu - navodi ona.&nbsp;
Šundić-Mihovilović pojašnjava da je riječ o predmetu "Jovičić protiv Srbije" koji se odnosi na državljanina Srbije, studenta Bogdana Jovičića, koji se nalazi u pritvoru od avgusta 2025. godine, navodno zbog vandalizma tokom studentskih protesta u zemlji.&nbsp;
- Sud je odbio njegov zahtjev za premještaj u zdravstvenu ustanovu ili za određivanje mjere kućnog pritvora uz elektronski nadzor, ocjenivši da je van dometa primjene Pravila 39 Poslovnika Suda. Kome da se žale targetirani mediji ako su, kao prva instanca za žalbu, sudske institucije u Crnoj Gori urušene? Da se žale Evropskom sudu za ljudska prava u kojem je crnogorska sutkinja Jelić već jednom opstruirala ono na čemu počiva Ustav Crne Gore, na radost zagovornika Crne Gore kao države etnonacionalnih zborova - pita se Šundić-Mihovilović.
<h2>Medije štiti samo totalna javnost, ogoljenost i vidljivost</h2>
Iz SDT-a je, nakon objavljivanja naredbe za otvaranje istrage, potvrđena informacija opozicije da će urednici medija i predstavnici NVO sektora biti ispitani u okviru istrage. Bursać ne sumnja da postoji realna opasnost i od hapšenja urednika targetiranih medija.&nbsp;
- Prvo privođenja na informativne razgovore, a onda i hapšenja jer srpski svet ne podnosi slobodu – on se hrani strahom i kontrolom. Ali upravo je zato presudan pritisak javnosti, profesionalnih udruženja i međunarodnih organizacija. To je jedina brana od potpunog potapanja institucija i pretvaranja pravosuđa u batinaški servis vlasti. Za razliku od drugih profesija nas štiti samo totalna javnost, totalna ogoljenost i vidljivost - kategoričan je Bursać.
Njegova koleginica iz Beograda citira Muhameda Abdagića koji je svojevremeno rekao: "Politika za danas vodi se prema situaciji koja će biti sutra".
- Dok opozicija upozorava, vlast je već sprovela. Gledajući sa strane, rekla bih da događaji u Crnoj Gori idu gotovo uvijek dva koraka ispred opozicije. Kao kad policajac pravi zapisnik onda kada se nesreća već dogodila. A zlo ne staje i ne spava. Opozicija djeluje suviše neozbiljno, morala bi malo više od pukih saopštenja, poput onih koje pišu briokrate EU i SAD, da pokaže da joj je do države stalo - smatra Šundić-Mihovilović.
<h2>Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne&nbsp;</h2>
Osvrćući se na nedavno uskraćivanje akreditacije dijelu medija od strane Ministarstva odbrane na čijem je čelu kadar Demokrata, Bursać kaže da ta situacija nije nova te da je već viđena u Beogadu i Banjaluci.
- Kad se uskrati akreditacija, to nije samo birokratska odluka, to je politička poruka: “nema mjesta za one koji misle svojom glavom.” Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne. To je matrica palanke, a palanka je idealni teren srpskog sveta. Dodikov režim je, primjerice, počinjao sa uskraćivanjem akreditacija, javnost nije regaovala i mnogi od nekadašnjih novinara nisu više u tom poslu. Na ovaj ili onaj način - podsjeća Bursać.
Šundić-Mihovilović, pak, ističe da joj nije poznato da je režim Aleksandra Vučića uskratio akreditaciju nekom novinaru.
- Neki političari na vlasti odbijaju pozive i intervjue medijima koji nisu otvoreno režimski, ali akreditacije za događaje, konferencije, to ne. Bilo je, vjerovali ili ne, u ono predvučićevsko vrijeme situacija da se novinaru odbije akreditacija jer je pisao loše o toj vlasti i tadašnjem gradonačelniku Beograda - prisjeća se ona.
<h2>Demokrate kao primjer Danin Krugerovog efekta – nesvjesni svoje nesposobnosti&nbsp;</h2>
Osvrćući se na činjenicu da pomenutim ministarstvom rukovode Demokrate, novinarka iz Beograda kaže da je suvislo govoriti o njihovom kapacitetu.
- Pogledajte samo bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori. Gotovo ne prođe dan da se ne dogodi neko ubistvo. Sa svakim tim metkom ostaje šupljina u sektoru bezbjednosti, dok se potpuno ne obruši, a temelji su vrlo krhki. Primjer je bizarna situacija od prošle nedjelje kada je po nalogu suda crnogorska policija otišla da pretraži manastir SPC kod Berana u potrazi za spomenikom ratnom zločincu, hitlerovom odlikašu Pavlu Đurišiću. Epilog svega je da spomenik nije pronađen, da policiji nisu bili dostupni svi djelovi manastira, jer su neke prostorije bile zaključane, a ključ ima isključivo mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije!?A SPC je u svom reagovanju izrazila "uznemirenost i zabrinutost zbog otvorenog nasilničkog odnosa režima prema srpskom narodu u Crnoj Gori". Cirkus - podvlači Šundić-Mihovilović.
Sagovornica Analitike smatra da su na talasu "osvježenja" u Crnoj Gori na vlast došli ljudi sa manjkom znanja, vještina, potkapacitirani, ali koji, kako kaže, imaju visoko mišljenje o sebi.&nbsp;
- Psihologija taj fenomen naziva „Daning Kruger efekat“ i opisuje ga kao 'iluzorna superiornost jer pojedinci ne samo da nemaju sposobnosti za obavljanje nekog zadatka, već im nedostaje i sposobnost da prepoznaju sopstvenu nesposobnost, zbog čega se javljaju nerealna pozitivna uvjerenja o sebi' - objašnjava ona.
<h2>Cilj – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora&nbsp;</h2>
Iza svega ovoga, prema mišljenjuBursaća, stoji i politički strah i kontrola narativa i sistemska slabost institucija.
- Politički strah, jer se vlast boji kritike, kontrola narativa jer želi monopol nad istinom i slabost institucija jer bez urušenih institucija ne bi mogli ovako brutalno gušiti slobodu. Ali ključna stvar je da je ovo projekt vojnika srpskog sveta, Beograda, Crkve Srbije i lokalnih prosrpskih moćnika. Cilj je jednostavan – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora. Ofanziva je počela - upozorava sagovornik Analitike.
I Šundić-Mihovilović je saglasna da su institucije u Crnoj Gori pod kontrolom druge države te da je na djelu potpuna devastacija i zatiranje svega crnogorskog u Crnoj Gori, a medijska slika je, ukazuje, posljedica svega toga.&nbsp;
- I urušavanje države nije samo institucionalno, medijski, već i kulturološki, obrazovno, ekonomski... Potpuna, dakle, deluzija države. Bojim se da nikakvo članstvo u EU, ako ga i kad bude, to neće riješiti. I događaji poput ove medijske hajke razobličuju demagogiju i populizam ljudi na vlasti pričama o EU. Dok sami ne počistite mulj u kojem živite nijedan EU zakon to neće urediti. Bio bi samo to privid uređenja, kao što je, nažalost, Crna Gora, trenutno, samo ljuštura od članice u NATO-u, iznad svega, zbog gore navedenog bezbjednosnog sektora kroz koji promaja duva - ocjenjuje ona.&nbsp;
<h2>Novinarstvo pod opsadom, pritisci i cenzura postali svakodnevica</h2>
Ističe i da je medijska situacija širom Balkana izuzetno loša. Vlast u Beogradu, kako podsjeća, gotovo rutinski targetira, zastrašuje, diskredituje, tuče, tuži i hapsi novinare.
- Fondacija Slavko Ćuruvija saopštila je da je tokom septembra registrovala 141 verbalni napad državnih funkcionera i poslanika Srpske napredne stranke na kritičke medije i novinare što je četiri puta više u odnosu na avgust. Imamo situaciju u BiH gdje bi tamošnja vlast 'Trojke' vrlo rado počistila sve novinare i portale koji nisu njima naklonjeni. Ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković otvoreno je pozivao da Federalna televizija treba da sprovodi "Trojkine" politike, što je na kraju i učinjeno promjenom rukovodećeg kadra i uređivačke politike - dodaje sagovornica Analitike.
Podsjeća da je organizacija Safe Journalist nedavno izdala saopštenje u kojem osuđuju ciljani politički pritisak i pozivaju Konakovića da prestane da targetira medije i novinare.
- Susjedna Hrvatska, iako članica EU, je država gde je, sigurnost novinara ozbiljno ugrožena. Ovogodišnji izještaj o stanju medijskih sloboda u EU Media Freedom Report 2025 iznio je zabrinjavajuće nalaze za Hrvatsku i upozorio na pritiske na javne medije, politički uticaj kroz državno oglašavanje, netransparentnost vlasništva nad medijima te ugroženu sigurnost novinara. Hrvatska je, prema navodima tamošnjeg društva novinara, rekorder po broju SLAPP tužbi protiv novinara - navodi Šundić-Mihovilović.&nbsp;
I Bursać smatra da je situacija sa novinarskom profesijom u Crnoj Gori i na Balkanu dramatična.&nbsp;
&nbsp;- Ili jadna. Svejedno je. Novinarstvo je pod opsadom, pritisci i cenzura su postali svakodnevica. Crna Gora se u zadnjih pet godina uklapa u regionalni trend: od Beograda do Banjaluke ista je matrica – uguši slobodu, kriminalizuj kritičare, proglasi ih izdajnicima. To je recept srpskog sveta. A opasnost za društvo nije samo da novinari nestanu, nego da ostane samo eho jedne ideologije - zaključuje Bursać.

1084x550

Bursać: Ofanziva počela, tišina krajnji cilj bojovnika srpskog sveta; Šundić-Mihovilović: Ni Vučićev režim nije išao ovako daleko

Država Crna Gora treba svojim zapadnim partnerima da objasni šta to znači prisustvo na vojnoj paradi u Beogradu, jer upravo ti zapadni partneri su bojkotovali ovu paradu, koja je naravno bila imitacija neke bjeloruske parade - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, bosanskohercegovački pisac i kolumnista Dragan Bursać.&nbsp;
U subotu je u Beogradu održana vojna parada simboličnog naziva ,,Snaga jedinstva”, paradi su prisustvovali zvaničnici Republike Srpske Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Željka Cvijanović, a iz Crne Gore predsjednik Skupštine Andrija Mandić, lider DNP-a Milan Kneźević i jedan od dva mitropolita SPC u Crnoj Gori Metodije.&nbsp;
Prisustvo zvaničnika iz regiona toj vojnoj paradi, kaže Bursać, je očekivano i sve se svodi da na činjenicu da su ljudi iz entiteta Republika Srpska i čelni ljudi iz Crne Gore otišli da se, kako kaže, poklone Vučiću.&nbsp;
- Otišli su da podnesu kratak referat, prime direktive i otišli su da pokažu da taj tronožac ,,srpskog sveta” i te kako funkcioniše, osovina Beograd - Banja Luka - Podgorica. Naravno da je centar osovine u Beogradu i naravno da su ovi nabrojani likovi tu da drže skute kako Vučiću sa jedne strane, tako i crkvi Srbije sa druge strane - rekao je Bursać.&nbsp;
Smatra da je za Crnu Goru kao članicu NATO pakta loše što ljudi koji su nominalno oficiri ne idu u Hrvatsku, ali idu u Srbiju koja, kako kaže, svim srcem i silama teži BRIKSU i nekim integracijama koje su daleko na istoku.&nbsp;
- Prisustvo Dodika kao Putinovog emisara možda je logičnije, a sa druge strane crnogorsko rukovodstvo, mislim na četničkig vojvodu Mandića, a onda i na oficire je zapravo na neki način rižično za državu Crnu Goru. Da li država Crna Gora treba svojim zapadnim partnerima da objasni šta to znači, jer upravo ti zapadni partneri su bojkotovali ovu paradu, koja je naravno bila imitacija neke bjeloruske parade, pošto ne može ni ruske parade, ali živimo u svijetu gdje to nije neočekivano- zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D2-vVliPiFX4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Crnogorski zvaničnici otišli na Vojnu paradu u Beograd da podnesu kratak referat i prime direktive

Na Maksimiru se sinoć dogodilo nešto što nadilazi nogomet. Dok su Kramarić i društvo parali mreže, dok su se tribine tresle od navijačkih pjesama, u jednom trenutku iz Zagreba je prema Dubrovniku, ali i prema cijelom Balkanu, odaslana poruka koja je jača od svih rezultata i statistika.
Oko pet stotina crnogorskih navijača razvilo je transparent: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.
I stadion je zapljeskao. Aplauz za jedno civilizacijsko izvinjenje, aplauz za gestu koja presijeca tri i pol desetljeća šutnje, straha i kolektivne krivnje.
<h2>Povijest jedne rečenice</h2>
Da bi se razumjelo koliko je ovo veliko, treba se vratiti u 1991. Na Cetinju, dok su Miloševićeve jedinice razarale Dubrovnik, Liberalni savez Crne Gore okupio je najmanje deset tisuća ljudi na antiratnom prosvjedu. Atmosfera je kipjela od bijesa i mržnje prema Miloševićevom režimu.
Tadašnji vođa LSCG-a, Slavko Perović, izgovorio je rečenicu koja je postala povijesna: “Država koja u svojim temeljima ima jedan sprženi Vukovar, neće nikada biti sretna!” Masa je tada zapjevala: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!”
To je bio trenutak kad je antifašistička Crna Gora pokazala svoje drugo lice – ono koje ne pristaje na razaranje susjeda, koje se srami umjesto da slavi velikosrpsku agresiju. I dok je crnogorski režim tada služilo Beogradu, desetine tisuća ljudi jasno su rekli: “Ne u naše ime!”
Godinama kasnije, 2000., Milo Đukanović će se u Cavtatu zvanično ispričati Stjepanu Mesiću i Hrvatskoj. Lijepo je to zvučalo, ali bila je to diplomatska obaveza. Isprika s Cetinja 1991. i ona s Maksimira 2025. – one su iskrene, narodne, proizašle iz duše.
<h2>Od paljevine do katarze</h2>
Nije nimalo slučajno da su navijači uzeli upravo te stihove. Oni su u ratnim godinama bili perverzno preokrenuti u oruđe mržnje. “Sa Lovćena vila kliče” značilo je tada: hajdemo na Dubrovnik, hajdemo paliti i rušiti.
Sada je ta sintagma vraćena tamo gdje pripada – u ljudskost, u oprost, u priznanje krivnje. “Oprosti nam, Dubrovniče.” Četiri riječi koje su jače od svih generala, od svih Miloševića i svih Bulatovića. Četiri riječi koje bole, opominju, ali i liječe.
<h2>Što znači jedno “oprosti”</h2>
S pravom će mnogi u Hrvatskoj pitati: što nam znači jedno “oprosti” na tribinama, kad država Crna Gora nikada nije donijela rezoluciju, kad nikada oficijelna delegacija nije došla na Stradun s vijencem?
Ali upravo u tome je snaga. Ovo nije protokol, nije PR kampanja. Ovo su ljudi – većinom mladi, rođeni poslije rata – koji govore umjesto države. Koji kažu: ne želimo živjeti u laži.
To “oprosti” znači da nova generacija ne pristaje biti taocima srpskog sveta. To “oprosti” znači da Dubrovnik prestaje biti simbol osvojenog plijena i ponovo postaje – susjed, prijatelj, brat.
<h2>Buđenje građanske Crne Gore</h2>
I zato treba pitati: je li ovo samo epizoda s Maksimira ili početak građanskog buđenja uspavane Crne Gore? Jer znamo kako zemlja danas izgleda. Podgoricu drži Andrija Mandić sa svojom svitom, u Nikšiću se vijore tuđe zastave, a Beograd i dalje upravlja koncima. Srpski svet Crnu Goru vidi kao provinciju, kao još jedan kotar “srpske zemlje”.
Ali postoji herojsko Cetinje. Postoji onih 10.000 iz 1991. Postoje oni koji su 2021.pokušali spriječiti nasilnu intronizaciju patrijarha. I sada postoje ovi mladi ljudi na Maksimiru. To je kontinuitet građanske Crne Gore, koja spava, ali se budi kada je najpotrebnije.
Transparent u Zagrebu zapravo je poziv Cetinja cijeloj Crnoj Gori: “Vila kliče, hoćete li je čuti?”
<h2>Kako će reagirati Beograd i Podgorica</h2>
Ne treba imati iluzija – Beograd će poludjeti. Tabloidi će već sutra grmjeti:
“Izdajnici kleče pred Hrvatima”,
“Sramota u Zagrebu – Crnogorci protiv vlastitih junaka”,
“Dubrovnik važniji od Srbije”...
U Podgorici će Mandić i družina odmah umanjivati značaj. Reći će: “To je samo šaka ljudi, to su plaćenici.” I opet će promašiti bit: nije važno koliko ih je bilo, važno je što su rekli. A rekli su ono što čitav jedan narod šuti već desetljećima.
<h2>Hrvatska dimenzija</h2>
Za Hrvatsku, ovaj transparent je ogledalo. On pokazuje da u Crnoj Gori postoje ljudi koji žele oprost, priznanje i normalan suživot. Zagrebačka publika je to osjetila i zato je aplauz bio iskren, eruptivan.
Ali, on je i upozorenje hrvatskoj politici: da prestane flertovati s Dodikom, Vučićem i njihovim jatacima, i da prepozna one snage na Balkanu koje grade građansko društvo. Ako Hrvatska ne prepozna ovu šansu, propustit će povijesni trenutak.
<h2>Dubrovnik kao rana i simbol</h2>
Dubrovnik nije samo grad. On je rana Hrvatske, rana Europe. On je grad koji je 1991. obasipan četničkim granatama, a danas prima tisuće crnogorskih turista. I svaki od njih, dok šeta Stradunom, trebao bi u sebi čuti onaj stih: “Oprosti nam.”
Transparent s Maksimira tu simboliku vraća u javni prostor. On podsjeća da mir nije zaborav, nego priznanje.
<h2>Hoće li poruka preživjeti?</h2>
Opasnost je da ovo postane samo viralna vijest, da nestane za 48 sati s portala. Zato građanska Crna Gora mora napraviti ono što je najteže: prenijeti ovu poruku s tribina u institucije.
To znači: Rezoluciju u Skupštini o napadu na Dubrovnik. Javnu ispriku predsjednika i premijera u Dubrovniku. U Dubrovniku, ponavljam! Istinu u udžbenicima. Bez toga, “oprosti nam” ostaje samo grafit u zraku.
<h2>Vila kliče, ali čuje li je cijela Crna Gora?</h2>
Transparent u Zagrebu nije samo navijačka gesta. To je povijesni trenutak u kojem crnogorski narod vraća sebi čast. To je signal da Crna Gora nije i nikada neće biti provincija srpskog sveta koliko god se Vučićevi gaulajteri upinju da to postane.
I zato je pitanje: hoće li građanska Crna Gora čuti vilu s Lovćena i slijediti je? 
Jer neka se ne lažemo – isti oni što su palili Dubrovnik danas bi da pale Crnu Goru. Samo što se ovoga puta ne kriju iza uniforme JNA, nego iza mantije i srpske zastave. Ali poruka s Maksimira im je poslana jasno i glasno:
“Nikad više!”
Ako Crna Gora prihvati tu poruku, ako Cetinje probudi uspavanu Podgoricu, onda Maksimir neće biti tek stadion, nego početak oslobođenja cijelog jednog naroda.

Poruka s Maksimira upućena je Hrvatima, ali i Crnogorcima: oni koji su gađali Dubrovnik danas bi palili i Crnu Goru

Znate ono kad diktatoru ponestane iole ozbiljnih igrača, pa na scenu stupaju trećerazredni poslušnici koji pristaju biti puki tasteri, mehanički produžeci njegove volje, bez imalo političkog integriteta ili ustavne osnove? E, to je priča o Savu Miniću, Dodikovom novom "mandataru", premijeru niotkuda i ničega, instaliranom u entitetu koji se već odavno odvojio od prava, zakona i zdravog razuma.
Minić je, da se ne lažemo, običan partijski vojnik. Čovjek s biografijom kakvu ima hiljade činovnika – od advokata u provinciji, preko načelnika Bosanskog Šamca, do direktora jedne od onih SNSD-ovih firmi koje funkcionišu na relaciji stranka – tender – javni novac. Bio je i ministar poljoprivrede, ali ga niko neće pamtiti po revolucionarnim reformama, nego po tome da je znao klimati glavom na Dodikove ideje i davati zakletvu da će "ojačati Republiku Srpsku" dok poljoprivrednici propadaju, a mladi iz sela odlaze glavom bez obzira.
Pa ko je onda zapravo Savo Minić? On je prototip Dodikova "čovjeka za sve". Onaj koji nije tu da vodi vladu, nego da vladu drži u paralizi dok gazda iz Laktaša vodi svoje privatne ratove sa Sarajevom, Briselom i Vašingtonom. On je taster, onaj koji stisne dugme kada Dodik kaže, pa makar to dugme bilo samouništenje.
<h2>On nema ideja</h2>
U zemlji u kojoj je Dodiku pravosnažno oduzet mandat, u kojoj mu je zabranjeno da vrši bilo kakvu javnu funkciju, njegovo imenovanje Minića je pravni skandal, politički udar i moralni sunovrat. To je ono što Dodik radi godinama – sistemsko poništavanje države kroz farsične odluke koje njegovi poslušnici progutaju bez gutljaja vode.
Minić nije opasan zato što ima svoje ideje. On ih nema. Nije opasan zato što ima političku harizmu. Nema je. Opasan je upravo zato što nema ništa osim slijepog posluha. Dodik u njemu vidi ono što je tražio – čovjeka bez svojstava, praznu formu koja će potpisivati i klimati glavom.
I zato će se desiti – jedno veliko ništa. Nelegalna vlada, nelegalni ministri, nelegalni mandatar. A svi legalni u tome što slušaju šefa i što su spremni na Dodikovu naredbu dizati ruku protiv zdravog razuma.
Kad Dodik kaže "EU više nije naša orijentacija", Minić je tu da potvrdi. Kad Dodik kaže "referendum o presudi Suda BiH", Minić će to ponizno najaviti. Kad Dodik odluči da se blokira život građana, Minić je tu da objasni kako je to za "jačanje Republike Srpske".
U prijevodu, on je (posljednji) Dodikov vazdušni jastuk kojim hoće da ublaži svoj pad.
<h2>Puška iz Lovačkog saveza</h2>
Tako se gradi diktatura – ne na harizmi jednog čovjeka, nego na cijeloj armiji minića, ljudi sitnih ambicija, spremnih da za malo moći i lovačke medalje potpišu sve što im šef baci na sto.
Uostalom, nije slučajno što je Minić i predsjednik Lovačkog saveza RS. Taj detalj je više od ironije. On je zapravo simbol: dok Dodik lovi državu, Savo Minić mu pridržava pušku.
Dakle, ko je Savo Minić? Novi Dodikov taster, birokratski aparatčik, čovjek čije će ime ostati upisano ne po onome što je učinio, nego po tome što je bio poslušna ruka u vremenu kad je Republika Srpska postala laboratorija za bezakonje i privatnu državu jednoga čovjeka.
 
 Što bi reklo Bijelo dugme, "Po njemu se ništa neće zvati".
I baš zato, najveći problem nije Savo Minić. Problem je što je u RS-u sve – od zakona, preko institucija, do naroda – svedeno na ulogu Save Minića.
U Republici Srpskoj odavno više nema građana. Samo tasteri. Minići ovakvi ili onakvi. Pitanje je kad će biti aktivirani i iskorišteni.

1250x600

Ko je Savo Minić, novi Dodikov poslušnik? I je li opasan? Ili su opasne njegove ideje? Ima li on uopšte ikakvih ideja?

“I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, četnik Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran Temeljnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi. To je javno korištenje pravnog oružja koje je Crkvi Srbije, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem izdajnički dokument.“
Da li iko u Crnoj Gori shvata šta se zapravo desilo u Gornjem Zaostru?
Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, pod plaštom liturgije i osveštanja, pred okupljenim poštovaocima lika i “djela” četničkog komandanta i zločinca Pavla Đurišića, izgovorio je rečenicu koja je srž kapitulacije jedne države: “Spomenik ćemo staviti u crkvu, pa neka dođu da ruše crkvu.”
To nije samo bahata prijetnja, to je javno korištenje pravnog oružja koje mu je, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem Temeljni ugovor – dokument kojim je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobila ne samo privilegije, nego i faktički status države u državi.
Jer, član 7 tog ugovora je pravna tvrđava za ovakve poteze: nepovredivost crkvenih objekata, zabrana ulaska policiji bez odobrenja crkvenih vlasti, obaveza države da uknjiži crkvenu imovinu čak i bez dokaza o vlasništvu. Ukratko – SPC može u svoje zidove unijeti šta hoće, od oltara do biste ratnog zločinca, a država – ako nije neposredna opasnost po život i zdravlje – može samo da stoji i gleda.
I upravo to se i dogodilo. Policija je, po zakonu, morala ukloniti nelegalno postavljeni spomenik. Mještani i okupljeni “četnički simpatizeri” navodno su pristali da ga uklone nakon osvještanja. I umjesto uklanjanja, Đurišić je “ukazom oltara” preseljen u crkvu. Misija završena. Država – šah-mat.
Ovo nije izolovan incident. Ovo je dokaz funkcionalne nemoći Crne Gore kada SPC odluči da koristi privilegije iz Temeljnog ugovora kao politički alat. I nije SPC ta koja se krije – ona otvoreno preko svojih emisara kaže: “Dođite, rušite crkvu ako smijete.” To je političko reketiranje I sprdnja sa državom upakovano u kanonsko pravo.
Pavle Đurišić nije bilo ko iz prošlosti. On je komandovao formacijama koje su tokom Drugog svjetskog rata izvršile masovne zločine nad muslimanima, Hrvatima i antifašistima. Čovjek koga je i Hitler odlikovao. A danas, zahvaljujući članu 7 Temeljnog ugovora, njegov spomenik postaje “nepovrediv” jer se nalazi unutar crkvenih zidina.
Da budemo jasni – ovo je pravna perverzija. Temeljni ugovor se u javnosti prodavao I predstavljao kao “regulacija odnosa Crne Gore i SPC-a” i “pravna sigurnost za vjerske zajednice”. U stvarnosti, on je otvorio Pandorinu kutiju: crkva može, mimo volje i zakona države, postati skladište političkih i ideoloških simbola – od postamenta četnika do zastava koje negiraju ustavni poredak.
Još je strašnije što se ovo radi s punom sviješću o pravnim posljedicama. Mitropolit Metodije nije govorio u afektu – on je svjesno demonstrirao pravni imunitet SPC-a. A taj imunitet je potpisao, legalizirao i u Ustavni sud ugurao tadašnji premijer Dritan Abazović. Ustavni sud je odbacio inicijative za poništavanje ugovora, iako su sudije Đuranović i Šćepanović otvoreno rekli da je riječ o neustavnom aktu koji podriva sekularni poredak.
Ovo je klasičan primjer države koja se odrekla svog suvereniteta. Država koja, ako se i pokuša suprotstaviti, mora prvo da pita crkvu da li smije. Država koja na vlastitoj teritoriji ima enklave gdje zakoni ne vrijede, jer “viši kanoni” kažu drugačije. I što je najgore, država je bila ta, koja je preko svojih emisara potpisala svoju, na dobrom dijelu teritorije, kapitulaciju.
I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran jednog interdržavnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi.
Budimo posve iskreni, država je ta koja svojim potpisom garantuje Đuirišićevu bronzanu nepovredivost iza crkvenih zidova.
Pitanje više nije pravno, nego civilizacijsko: da li Crna Gora ima snage da raskine ovakav ugovor i vrati državu narodu i građanima još više iz kandži SPC-a? Ili će SPC nastaviti da diktira šta se smije, a šta ne smije ukloniti ili zaštititi – od krsta do spomenika Hitlerovom savezniku i odlikovaniku?
Jer, kad crkveni zidovi postanu posljednje utočište četništva, to nije samo problem zakona. To je pitanje obraza jedne države. A obraza, bojim se, Temeljni ugovor ne poznaje.
Zato i jeste napravljen i potpisan da stvori državu u državi kao posljednje utočište hulja!

Kako je Temeljni ugovor pretvorio SPC u državu u državi – Pavle Đurišić, oltar i kapitulacija Crne Gore

Novinar i kolumnista Dragan Bursać bio je gost Klix Studija, gdje je govorio o drugostepenoj presudi predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, ali i o političkoj situaciji u entitetu RS, opoziciji i porukama koje stižu iz susjedne Srbije.
Kada je riječ o presudi, Bursać je istakao da je prisutan narativ prema kojem — kada neko samo radi svoj posao — to se proglašava pobjedom države.
Smatra da je predsjednik RS bio kontradiktoran u više navrata tokom davanja izjava nakon presude.
- Nakon izjava iz Srbije se okuražio i vratio na puteve drmanja krizom - kazao je Bursać.
Na pitanje o izjavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i o njegovom stavu da Srbija ne prihvata presudu, Bursać je poručio:
- Državu BiH ne treba da bude briga šta Vučić govori, jer Dodik prima platu od BiH… Ako Vučić toliko želi Dodika – može da ga zaposli u državne institucije - dodaje Bursać. 
Govorio je i o opoziciji u RS, tačnije Drašku Stanivukoviću i Jeleni Trivić, navodeći da se termin „opozicija“ u njihovom slučaju zloupotrebljava:
- Oni su samo protivnici i čak su služnički okrenuti prema Beogradu. Kad Vučić pusti Dodika niz vodu, očekujte da u roku od dvije sekunde ispaljuju kanonade kakve ni Nebojša Vukanović nikada nije - rekao je Bursać.
Smatra da su predstavnici opozicije RS „festina lente“ — požuri polako.
- PDP mora da vidi šta i kako u svojoj kući, kao i SDS, a do tada izvorne opozicije nema jer se ne žele zamjeriti Vučiću. Svi bi da vide leđa Dodiku — uključujući i Vučića - naveo je Bursać.
Ipak, dodaje da predsjednik RS odgovara Vučiću jer, kako kaže, „dobro dođe u eri više unutrašnjih kriza u Srbiji“.
Na pitanje da li je lider HDZ-a Dragan Čović promijenio stav nakon presude Dodiku, s obzirom na to da je rekao kako je poštovanje sudskih odluka ključno za demokratska društva, Bursać je kazao:
- Ako ne znate šta će biti s nekim – poslušajte šta o njemu kaže Čović - zaključio je Bursać.

Dragan Bursać: Ako Vučić toliko želi Dodika – neka ga zaposli u državne institucije Srbije

Dodik je poprilično grogiran, Dodik gubi kontakt sa realnošću i takav je, zapravo, najopasniji. Onog trenutka kada on bude sa one strane rešetaka gotovo trenutno će nastati relaksacija situacije - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinar i kolumnista Dragan Bursać.
Najava Milorada Dodika o formiranju entitetske granične policije Republike Srpske, kaže Bursać, je potpuna budalaština i nešto s one strane realnosti.
- To je nešto što u Dodikovim očima treba da znači pripremu za stvaranje nekakve međuentitetske policije, jer objektivno on tu granicu prema Srbiji, gdje bi bila nepostojeća, a prema dijelovima Crne Gore, i donekle prema Hrvatskoj, a u suštinski bi mu namjera bila, ukoliko mu se dozvoli, naravno, da pravi nekakvu policiju koja bi razgraničavala entitet Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine, što je poptpuno suludilo, naravno, i što je van svake pameti, i van svake realnosti, što bi vjerovatno dovelo do sukoba, bez daljnjeg. Međutim, Dodik je poprilično grogiran. Dodik gubi kontakt sa realnošću i takav je zapravo najopasniji - rekao je Bursać.
Hapšenje Dodika po potjernici bi izazvalo smirivanje krize, jer je, ističe on, to prestupnik i čovjek s one strane zakona. Svako odlaganje hapšenja ide u korist Dodika, a na štetu Bosne i Hercegovine.
- Nehapšenjem Milorada Dodika, Miškovića, Stevandića i ekipe vi pokazujete da nijeste funkcionalna država. Onog trenutka kada oni budu sa one strane rešetaka gotovo trenutno će nastati relaksacija situacije. Zašto to tvrdim? Pa zato što živim u Banja Luci i znam da 90 posto ljudi ne bi prstom mrdnulo za Milorada Dodika, i zapravo su ljudi koji žive u entitetu Republika Srpska, zajedno sa ljudima iz Srbije, zanimljivo i o tome možemo pričati, najogorčeniji na vladavinu i strahovladu Milorada Dodika koji je našao za shodno da šalje svoje glasačke botove u Srbiju, da tamo mijenja izbornu volju, da to radi u Crnoj Gori, da je jedan od tog trolista, ili tronošca ,,srpskog sveta”, sa Andrijom Mandićem i Vučićem. Ta situacija gdje bi on bio iza rešetaka zasluženo, to ne kažem ja, to kaže sud, dovela bi gotovo trenutno do relaksacije situacije. Svaka priča o nekakvoj eskalaciji, o nekakvim sukobima zato što bi on bio priveden, zapravo ide u njegovu korist i on se negdje skriva iza svega toga - zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Ddg0m3QtU_Kc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Znam da 90 odsto ljudi ne bi prstom mrdnulo za Milorada Dodika

Sada je već sasvim jasno da Crnoj Gori slijedi dejtonizacija zemlje, po kojoj će suverenistima ostati potez od Cetinja do Ulcinja, a većina države će biti južna RS - ocijenio je bosanskohercegovački novinar i kolumnista, Dragan Bursać.
On je u objavi na društvenoj mreži X (bivši Tviter) ukazao da će se NATO, ako Donald Tramp pobijedi na izborima, pozabaviti sobom da bi preživio.
- Četnike ionako ne zanima EU, a bogme se ni Brisel ne buni. NATO? Ako Tramp pobjedi, NATO će se o sebi zabaviti e da bi preživio. A građani Crne Gore? Pitajte ih koliko su zabrinuti ili im je ipak dojč u Bokeškoj draži”, napisao je Bursać.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fdijalekticar%2Fstatus%2F1851756234212553070&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na njegovu objavu reagovao je jedan od srpskih opozicionih lidera Nenad Čanak poručujući da će biti zla.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FXXLTulip%2Fstatus%2F1851764877586763860&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Biće zla - naveo je kratko Čanak.

Bursać: Jasno da Crnoj Gori slijedi dejtonizacija

Policija je pronašla i kaznila vozača koji je automobil na autoputu u Sjevernoj Makedoniji vozio 293 kilometera na sat, a video objavio na društvenim mrežama, saopštilo je danas ministarstvo unutrašnjih poslova te zemlje.
Kako se navodi, saobraćajna policija i Mobilna jedinica za bezbjednost na putevima odmah su preduzeli operativne mjere i aktivnosti nakon objavljenog video snimka na društvenim mrežama, na kojem se vidi osoba koja vozi automobil brzinom od 293 kilometra na sat na autoputu Skoplje-Đevđelija, kod grada Negotino, gdje je dozvoljena brzina 120 kilometara na sat.
- Nakon preduzetih radnji, lice koje je upravljalo vozilom je identifikovano, pronađeno i pozvano. U vezi sa incidentom, lice A. D. (36) iz sela Elovo, region Skoplja, sankcionisano je u skladu sa zakonskim odredbama - piše u saopštenju.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Sjeverne Makedonije je apelovalo na sve učesnike u saobraćaju da poštuju saobraćajna pravila i propise, kako bi se očuvala bezbjednost svih građana.

Sjeverna Makedonija: Vozio 293 kilometara na sat i objavio video na društvenim mrežama

Nekada najbolji odbrambeni igrač svijeta je kao selektor oborio sve negativne rekorde crnogorske rukometne reprezentacije - "lavovi" su pod vođstvom Didijea Dinara bili akteri utakmice sa najviše golova u istoriji evropskih prvenstava (izgubili 41:40), a grupu D su završili sa 121 primljenim pogotkom na tri utakmice.
- Mislim da smo u prvoj utakmici dali mnogo, baš mnogo. Doživjeli smo veliko razočaranje protiv Farskih Ostrva, a na trećoj utakmici nam je takođe trebalo mnogo motivacije. Ovo je bio težak meč za igranje. Treća utakmica je nešto drugo, jer smo bili razočarani što se nijesmo kvalifikovali. 
Zbog toga smo doživjeli tri poraza, ali uz dobru prvu utakmicu. Zaslužili smo nešto drugačije. Znamo da bi, da smo odigrali neriješeno na prvoj utakmici, takmičenje izgledalo drugačije. Ali, znamo i da uz psihološko stanje ponekad stvari budu drugačije. Doživjeli smo tri poraza i svi smo, naravno, nezadovoljni- poručio je Dinar <a href="https://rtcg.me/sport/rukomet/802542/dinar-naravno-da-zelim-da-ostanem-selektor.html">za RTCG.</a>
Komentarisao je i ogroman broj primljenih golova i lošu odbranu.
- Da, da, da. Ja sam bio kralj odbrane. Ali, problem je biti kralj tokom igračke karijere i imati način da se odbrana organizuje. Potrebne su nam i rotacije. (1:16) Kada želimo da promijenimo pozicije tri i četiri, nemamo zamjene da bismo uvijek mogli to da uradimo. Imamo pivota koji brani na trojci, a zamjene koje ulaze igraju dvojku. Uvijek moramo da pravimo gimnastiku da bismo mijenjali stvari, a potrebne su nam stalne rotacije. Iz grešaka se uvijek uči i mora se nastaviti sa napretkom. Vidjeli smo i Bakića, mladog igrača, kojem je potrebno više prostora da bi igrao i učio. I potrebno je da se neke stvari obnove i da se izvuku pouke iz onoga što se desilo kako bismo se popravili. Danas, naravno, nije dobro, ali sada imamo kvalifikacije protiv Finske, s kojom smo već igrali. Imamo i želju da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo, jer ovo nije posljednja prilika- kazao je selektor.
Govorio je i tome da li su on i igrači razočarani, kao i o očekivanjima za dalje.
- Ne, ne, ne bi trebalo biti razočaran. Mi smo tim. U timu se uvijek pobjeđuje zajedno, gubi zajedno i uči zajedno. Sada ne bi trebalo tražiti krivca, jer kada su stvari vruće svi smo ljuti. Trebalo bi tražiti rješenja i razmišljati hladne glave. Dakle, razočarani jesmo zbog poraza, ali moramo da učimo- poručio je Dinar.

Dinar: Mi smo tim, pobjeđujemo i gubimo zajedno, želim da ostanem selektor

Prioritet Vlade u prva dva kvartala ove godine biće obaveze koje se odnose na zatvaranje preostalih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom (EU), saopšteno danas na prezentaciji Nacrta programa pristupanja Crne Gore EU 2026 – 2027.
&nbsp;Kako je saopšteno iz Ministarstva evropskih poslova (MEP), u konsultacijama o tom dokumentu učestvovali su predstavnici Odbora za evropske integracije Skupštine, članovi pregovaračke strukture i nevladinih organizacija.
&nbsp;Državna sekretarka u MEP-u Biljana Papović je pojasnila da Program pristupanja predstavlja najvažniji strateški dokument u pregovaračkom procesu i da obuhvata obaveze za ovu i narednu godinu.
&nbsp;- Pred Crnom Gorom je, shodno dosadašnjoj praksi, veliki broj obaveza u okviru samog dokumenta, ali da je neophodno napraviti jasnu razliku između onih koje proizilaze iz završnih mjerila, odnosno zatvaranja pregovaračkih poglavlja- navela je Papović.
&nbsp;Ona je istakla da su upravo te obaveze prioritet Vlade i pregovaračke strukture u prva dva kvartala 2026. godine, kada je predviđen rok za njihovu realizaciju, a sve u cilju zatvaranja svih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine.
&nbsp;Kako je kazala Papović, od ukupno 564 akta, od čega je 490 planirano za 2026. godinu, 122 obaveze direktno su vezane za ispunjenje mjerila i zatvaranje poglavlja, i to 22 strateška akta, 48 zakona i 52 podzakonska akta.
&nbsp;Ona je naglasila da je izuzetno važno da Crna Gora do kraja naredne godine završi pregovarački proces, navodeći da su rokovi kratki.
&nbsp;Papović je, imajući u vidu značaj uloge i djelovanja civilnog društva u procesu pristupanja države EU, pozvala predstavnike nevladinih organizacija da se uključe i doprinesu kako bi se kvalitetno i na vrijeme završio posao.
&nbsp;Vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za pristupanje Crne Gore EU i pravnu tekovinu EU Denis Vukotić je kazao da Program pristupanja predstavlja ključni strateški dokument evropske integracije.
&nbsp;Njime se, kako je pojasnio, definišu obim i dinamika reformi neophodnih za usklađivanje sa pravnom tekovinom Unije i koji se, uslijed kontinuiranog razvoja pravne tekovine EU, ažurira na godišnjem nivou kako bi odražavao najnovije izmjene i osigurao usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa evropskim standardima.
&nbsp;On je pojasnio da je izrada tog dokumenta započeta tokom četvrtog kvartala prošle godine, sa ciljem da se dokument uskladi sa novom pravnom tekovinom EU iz perioda od 1. oktobra 2024. do 31. oktobra 2025, kao i sa dinamikom donošenja nacionalnih zakonodavnih i strateških dokumenata neophodnih za finalizaciju pristupnih pregovora do kraja 2026. godine.
&nbsp;- Priprema Programa pristupanja Crne Gore EU za period 2026–2027 podrazumijevala je detaljnu analizu 2.625 akata Unije, pri čemu su relevantni propisi koji se prenose u nacionalni pravni poredak pretočeni u planske obaveze sadržane u Programu- naveo je Vukotić.
&nbsp;Kako je pojasnio, Program je koncipiran tako da jasno razdvaja aktivnosti koje predstavljaju neposredan preduslov za zatvaranje pregovaračkih poglavlja od onih koje se sprovode u okviru redovnog procesa daljeg usklađivanja sa pravnom tekovinom EU.
&nbsp;- Aktivnosti od ključnog značaja za zatvaranje poglavlja planirane su u prva dva kvartala godine, u skladu sa praksom Evropske komisije prema kojoj sve obaveze moraju biti realizovane najmanje četiri mjeseca prije planiranog zatvaranja pregovaračkih poglavlja- kazao je Vukotić.
&nbsp;Šefica Odsjeka za poljoprivredu i ribarstvo u Ministarstvu evropskih poslova Granica Kovačević Petrić predstavila je statistički aspekt dokumenta, ukazavši na obim obaveza u okviru strateškog i zakonodavnog okvira po godinama, sa posebnim fokusom na pregovaračka poglavlja i institucije sa najvećim brojem planiranih obaveza.
&nbsp;Ona je istakla da je Nacrtom Programa pristupanja najveći broj obaveza planiran u šest pregovaračkih poglavlja: 14 – Saobraćajna politika (81 obaveza); 12 – Bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni poslovi (80 obaveza); 1 – Sloboda kretanja robe i Poglavlje 13 sa istim brojem obaveza (55 obaveza); 27 – Životna sredina i klimatske promjene (37 obaveza) i 23 – Pravosuđe i temeljna prava (28 obaveza).
&nbsp;Kovačević Petrić je istakla da su najviše obaveza planirali Ministarstvo poljoprivrede, šumarstava i vodoprivrede (94), Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (80), Ministarstvo finansija (62), Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (41), Ministarstvo ekonomskog razvoja (38) i Ministarstvo saobraćaja (36).

MEP: Prioritet Vlade zatvaranje preostalih poglavlja, da se uključi i civilni sektor

„On 01 December 2020, user DN3GOV (Petar Lazović) and user 5S7GLO (Ljubo Milović) discussed a potential business related to the smuggling of cocaine from Ecuador to Europe…“. This is only a small part of the extensive information on cocaine smuggling that Europol sent to the Special Police Department and the Special State Prosecutor’s Office of Montenegro at the end of 2021 and during the first half of 2022, as well as later. On several occasions, at the request of Podgorica, French Europol sent extensive, classified intelligence data to colleagues in Montenegro. Since 29 April 2022, when Predrag Šuković was appointed head of the Special Police Department, he has been the sole address in Montenegro to which confidential material from France is delivered.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260120190152_f4bd9c97afe23dda9bdbc4caa7301cf53fcbfdff66cda9be592dd9b1798fb7af.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260120190152_f4bd9c97afe23dda9bdbc4caa7301cf53fcbfdff66cda9be592dd9b1798fb7af" data-rendition-name="original" width="810" height="540" loading="lazy" alt="CENTER FOR SHIPMENTS TO EUROPE: Port of Guayaquil"> <figcaption>CENTER FOR SHIPMENTS TO EUROPE: Port of Guayaquil(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  <h2>TRUTHS AND LIES ABOUT SMUGGLING FROM ECUADOR</h2> The story of drug smuggling from South America, especially Ecuador and Colombia, is not a new one. According to data from the U.S. Drug Enforcement Administration (DEA), cocaine seizures in Western and Central Europe reached a record 315 tons in 2021, and it is assumed that - despite numerous international police operations - drug trafficking to Europe has not decreased, on the contrary. In the established practice of foreign agencies combating transnational drug trafficking, the Ecuadorian port of Guayaquil has been recognized as one of the key hubs for cocaine smuggling from South America. Reports in Ecuadorian media show that many Europeans found Ecuador extremely interesting. Not only for tourism.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260120190152_44b413b54b38d02f32af2c99e1dab39a04661ba883205d91a8272268b2b4e971.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260120190152_44b413b54b38d02f32af2c99e1dab39a04661ba883205d91a8272268b2b4e971" data-rendition-name="original" width="1227" height="950" loading="lazy" alt="PRECISE RECORDS: Cover of Primicias newspaper"> <figcaption>PRECISE RECORDS: Cover of Primicias newspaper(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Between 2017 and 2021, according to migration reports, 721 Albanians, 1.053 Belarusians, 3.111 Greeks, and 192 Montenegrins entered Ecuador. It is estimated that 30 percent of them came for drug trafficking and settled in restricted zones of the port of Guayaquil - writes the Ecuadorian magazine Primicias. That Ecuador is an important destination for drug trafficking, primarily cocaine, has long been known to numerous European police forces and prosecutors’ offices. However, so far only the Special State Prosecutor’s Office of Montenegro has linked Ecuador with cigarette smuggling - and not on the basis of reports from Western partners, but through indictments drafted with an obvious abuse of Europol reports!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260120190152_645a96217e401ac8cf21b0294fdfb94e025d1c7cf6d6ac02d83d7523040d3d5e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260120190152_645a96217e401ac8cf21b0294fdfb94e025d1c7cf6d6ac02d83d7523040d3d5e" data-rendition-name="original" width="3000" height="1943" loading="lazy" alt="BEHIND THE INDICTMENT: A trio of special prosecutors - Medojević, Vukotić and Janković"> <figcaption>BEHIND THE INDICTMENT: A trio of special prosecutors - Medojević, Vukotić and Janković(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  <h2>12 „MOVING“ SENTENCES</h2> The journalistic team of Television E uncovered that in the indictment of the SSPO against Aleksandar Mijajlović and seven other defendants, signed by Special Prosecutor Miroslav Turković, SKY messages provided by Europol in connection with cocaine smuggling are being used to prove cigarette smuggling?! The very same messages are also being used by a trio of prosecutors - Ivan Medojević, Jovan Vukotić and Maja Janković - in indictments for cocaine smuggling from Ecuador. How was this possible? Television E attempted to obtain an answer from the Special State Prosecutor’s Office. - Is the Prosecutor’s Office aware of the fact that the same SKY messages, which Europol delivered to state authorities in connection with cocaine trafficking, were used in investigations related to cigarette smuggling from Ecuador - a Television E journalist asked Special Prosecutor, spokesperson of the Special State Prosecutor’s Office.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241231081244_2651786e076fde0428b6aa9f927476d1a0d1dede20279201a2be776335f53033.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20241231081244_2651786e076fde0428b6aa9f927476d1a0d1dede20279201a2be776335f53033" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Vladimir Novović"> <figcaption>LONG-TERM, PERSISTENT SILENCE: Chief Special Prosecutor Vladimir Novović(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption> </figure>  There was no response from the SSPO, headed by Vladimir Novović. Despite the silence, analysis of the prosecutorial material unequivocally indicates that inserting 12 sentences from one investigation into an entirely different prosecutorial case could not have happened by mistake, nor is it the result of coincidence. <h2>MANIPULATION OF NICKNAMES</h2> However, this is not the only suspicion of abuse of SKY messages. By comparing Europol’s intelligence document and the indictments for cigarette and cocaine smuggling, the Television E investigative team noticed another significant alteration. The SKY code 5OIQOW behind which, according to Europol, is a user of encrypted communication who uses the nicknames „Miki“, „Miki 1“ and „New Miki“ („Novi Miki“) is suddenly attributed by the Special State Prosecutor’s Office - without any evidence and without reference to Europol’s report - to the Podgorica businessman Aleksandar Mijajlović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260120190156_74abcc26187f39ace428679165f436f1def88a8d7c6ca896c29ea2546cbb1eb8.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260120190156_74abcc26187f39ace428679165f436f1def88a8d7c6ca896c29ea2546cbb1eb8" data-rendition-name="original" width="2478" height="874" loading="lazy" alt='JUSTIFICATION FOR "RIPLI": Excerpt from the indictment that "explains" the origin of the nickname "Aco"'> <figcaption>JUSTIFICATION FOR "RIPLI": Excerpt from the indictment that "explains" the origin of the nickname "Aco"(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Communication between the SKY ECC account user with code DN3GOV and the account user with code 5OIQOW logically and reasonably leads to the conclusion that the person who used the SKY ECC encrypted communication account with code 5OIQOW had the nickname „Aco“. At the same time, the defendant Aleksandar Mijajlović did not dispute this fact, and when providing personal information stated that „Aco“ is his nickname - reads, among other things, the indictment for cigarette smuggling. The explanation provided by Special Prosecutor Turković in the indictment truly appears to be a crude construct meant to mask manipulation. This is because the Europol document does not mention the nickname Aco anywhere, but only the nicknames „Miki“, „Miki 1“ and „New Miki“! This raises suspicion that someone from the Special Police Department or the Special State Prosecutor’s Office abused SKY messages and altered Europol’s intelligence document.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241002131044_0a7241e2fe33fdc9c90e2a3cd7e3d10f1eeb42064f903989d9d893ef5e01ef44.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20241002131044_0a7241e2fe33fdc9c90e2a3cd7e3d10f1eeb42064f903989d9d893ef5e01ef44" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt="Viši sud Apelacioni sud zgrada"> <figcaption>INSTITUTIONAL SILENCE: The building in Podgorica where the High Court and the Supreme Court of Montenegro are housed(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>BLINDNESS OF THE AUTHORITIES</h2> All of this passed unnoticed by judges who, evidently laconically, confirmed the indictments. And all of this is happening after the warning revelations by Croatian attorney Ante Nobilo, who directly accused Special Prosecutor Šoškić of abuse of office in the case of the indictment against Milivoje Katnić, Zoran Lazović and Saša Čađenović. This opens a series of questions. Will the silence of Chief Special Prosecutor Vladimir Novović continue? Will the Prosecutorial Council react? Will the High Court or the Court of Appeal raise the issue of the unconditional confirmation of indictments? Many questions, for now without a single answer. In the coming days, the journalistic team of Television E will continue to expose numerous inconsistencies and manipulations in indictments through its reports. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fenglish%2Fsky-set-up-how-did-the-special-state-prosecutor-s-office-use-the-same-messages-in-investigations-of-cigarette-smuggling-and-cocaine-trafficking-in-the-case-of-aleksandar-mijajlovic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Tag: dragan-bursac