Sve što se dešava posljednja tri dana, specifično u Podgorici, sa narativima koji jesu širi, gotovo je preslikano na ono što se, nažalost, desilo aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini — a znamo šta se dešavalo poslije tog aprila 1992. godine — rekao je u emisiji Na kraju dana na Televiziji E bosanskohercegovački pisac i kolumnista Dragan Bursać.
Situacija u Crnoj Gori, kaže Bursać, neodoljivo podsjeća na devedesete godine prošlog vijeka, jer su prisutni identični antibošnjački, antimuslimanski, kako kaže, klerofašistički narativi, u kojima se, preko nekih teorija zavjere, a najčešće kroz narativ o ugroženosti srpskog stanovništva, „spontano” dešava „narod”.
- Fascinantna je ta gotovo iskopiranost načina na koji se to dešava. Svakom čovjeku koji je došao iz Bosne ili Hrvatske trenutno se aktivira PTSP, jer vi vidite, iz sekunde u sekundu, rulju koja ide sa željom da linčuje ljude druge i drugačije — specifično, u ovom slučaju, Turke, građane Turske koji su u Crnoj Gori. To je nešto zastrašujuće, i prosto ne možete da vjerujete da se nakon 35–36 godina takve stvari, takvim intenzitetom i tako brzo, dešavaju tu. Vidimo posljednja tri-četiri dana da događaj prestiže događaj — vidite u jednom trenutku mlade ljude, a onda saznajete da imaju u štekovima bejzbol palice, parole, transparente i prevoz. Vidite da tu nema spontanosti: vidite spaljivanje prodavnica koje drže turski državljani, vidite zapaljene automobile, pa saznate da ti ljudi zapravo i nijesu Turci, osim jednog — da su Azerbejdžanci, i da je došlo do kafanske tuče, provokacija, posjekotina, poderotina, ali ne napada kojim bi bio ugrožen život.I onda vidite transkripciju, kako bih ja rekao — kancelarije — gdje dobijate situaciju da zli Turci ‘idu, ubijaju, spaljuju, pokušavaju da zlostavljaju poštene građane Crne Gore’. Što je potpuno ludilo, što je zastrašujuće - rekao je Bursać.
Evidentan je potpis „kancelarije“, smatra Bursać, sa sjedištem u Beogradu, koji je, kako tvrdi, prisutan nesmanjenom žestinom još od ranih devedesetih godina — i taj obrazac je zastrašujuće isti.
- Ovo što se dešava posljednja tri dana, specifično u Podgorici, sa narativima koji jesu širi, gotovo je preslikano na ono što se, nažalost, desilo aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini. A znamo šta se dešavalo poslije tog aprila 1992. godine - istakao je Bursać.
Kaže i da na Balkanu ništa nije slučajno kada se u blizini nalazi Vučićev režim, jer je, kako navodi, obrazac isti — slanje batinaša i isceniranje događaja.
- Kako su ti batinaši obučeni, kako su maskirani, kakvu imaju ‘radnu opremu’ — zovem je radna oprema jer dobar dio batinaša pohađa kojekakve vojne i policijske akademije, i svi imaju iskaznice državne. Kad vidite da je to poprilično slično onome što se dešava na ulicama Podgorice posljednja dva-tri dana - zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DjIG0lLMaVr4&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Bursać: Evidentan je potpis „kancelarije” sa sjedištem u Beogradu, taj obrazac je zastrašujuće isti kao devedesetih

Naredba za sprovođnje istrage Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u kojoj se crnogorski biznismen Aleksandar Mijajlović sumnjiči da je uređivao dio crnogorskih medija, samo je jedan u nizu napada na nezavisne medije, kojima crnogorska javnost svjedoči u posljednje vrijeme.&nbsp;
Sagovornici Analitike, novinarka srpskog dnevnog lista Danas Ivana Šundić-Mihovilović i bosansko-hercegovački novinar i kolumnista Dragan Bursać, saglasni su da je riječ o smišljenom napadu koji za cilj ima zastrašivanje onih koji su se usudili da kritički misle i govore.&nbsp;
Kolege iz regiona upozoravaju da Crna Gora klizi u zonu opasne represije nad slobodnom medija.
<h2>Stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova</h2>
Bursać, koji piše kolumnu za jedan od targetiranih portala – CdM, u razgovoru za Analitiku kaže da je riječ o klasičnoj podmetačini.&nbsp;
- Vlast perfidno pokušava da prikaže uhapšenog biznismena kao nekog ko je iz sjene uređivao medije, naređivao novinarima i urednicima, a sve kako bi pomagao opoziciji i kritičkim glasovima. Time se šalje jasna poruka: svaki novinar koji digne glas protiv vlasti, svaki medij koji se usudi da istražuje – biće proglašen dijelom “biznis-mafijaške hobotnice”. To je stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova – kriminalizuj opoziciju, kriminalizuj slobodne novinare, medije, i onda ih udavi u blatu koje si sam napravio. Dakle, ovo nije istraga protiv jednog čovjeka, ovo je pokušaj kolektivnog obračuna i masovne diskreditacije svih nepodobnih medija i novinara u Crnoj Gori. Ponavljam, svih - jasan je Bursać.
Prema njegovim riječima, najopasnije je kada vlast pere ruke i formalno “ne dira” kritičke novinare, a u stvarnosti ih, kako pojašnjava, targetira preko svojih megafona i “nezavisnih institucija“.&nbsp;
- Time se stvara atmosfera linča. Takva atmosfera znači prijetnje, autocenzuru i na kraju – tišinu. A tišina je krajnji cilj bojovnika srpskog sveta: društvo u kojem nema disonantnih tonova, nego samo hor poslušnosti. Živim u Banjaluci, vjerujte mi znam kako to ide-korak po korak - kaže Bursać.
<h2>Stvara se opasna klima straha koja za cilj ima društvo poslušnika i podanika</h2>
Sa njim je saglasna Šundić-Mihovilović. Ona za Analitiku ističe da je i ovaj napad na opozicione medije u Crnoj Gori, kao i mnogi u proteklom periodu, klasičan obračun države sa nepodobnim medijima i stvaranje opasne klime straha koja, dodaje, neminovno dovodi do utrnuća cjelokupnog društva, stvarajući društvo poslušnika i podanika.&nbsp;
- Ove, krajnje ozbiljne optužbe, imaju za cilj da ograniče, ućutkaju i spriječe svaku kritiku protiv vlasti, da zastraše novinare, ali i sve druge koji bi javno mogli da istupe protiv vlasti što za posljedicu ima cenzuru i autocenzuru.Sam dio naslova ove vijesti - "Uređivao državu i medije"- objavljene u Vijestima implicira da je to nepobitna činjenica servirajući javnosti sumnju kao istinu bez dokaza u prilog - ukazuje sagovornica Analitike.
Šundić-Mihovilović podsjeća na dio Naredbe u kojem stoji "...SDT sumnjiči Mijajlovića da je medijima direktno proslijeđivao podatke koje je dobijao od okrivljenih funkcionera javne i tajne policije i tužiteljke Nastić, kako bi kreirao javno mnjenje, stvarajući negativnu medijsku sliku, i diskreditujući političare, crkvene velikodostojnike i brojne pojedince i neistomišljenike“.
- I pazite sad - "rušio bezbjednosni sistem". Da nije opasno, bilo bi zaista smješno. A ko je iz SDT dostavio "saznanja " Vijestima, i to baš novinarki koja se jednom diskreditovala kada je BIRN-u dostavila spisak crnogorskih novinara i aktivista proglasivši ih vjerskim ekstremistima i desničarima na osnovu sopstvenog vrijednosnog suda? Takođe, ako pogledamo da se u cijelu hajku uključio ne samo javni servis RTCG već i prosrpsko i prorusko propagandno glasilo IN4s jasno je odakle sve ovo potiče - izričita je srpska novinarka.
<h2>Kome targetirani mediji da se obrate kad su institucije urušene</h2>
Pita se i zašto su baš ovi mediji u Crnoj Gori meta progona i kome su trn u oku.
- Očito nisu "uređeni" po volji stvarnih struktura koje danas upravljaju Crnom Gorom. Onog dana kada je iskopan tunel do Višeg suda u Podgorici, slučaj u kojem su, tri dana prije nego što će uslijediti ova vrlo ozbiljna hajka države protiv medija, oslobođeni svi optuženi pa sad možemo govoriti o takozvanoj aferi Tunel, trebalo je biti jasna poruka šta patron dalje smjera. Jasno je trebalo biti i onog julskog dana, kada su optuženi u slučaju Državni udar iz 2016. oslobođeni krivice odlukom Višeg suda u Podgorici - ukazuje ona.
Kako dodaje, u Srbiji zbog te odluke suda pojam državni udar u Crnoj Gori dodatno izaziva podsmjehe i potcjene u medijskom prostoru i stavlja se pod navodnike kao nešto apstraktno.
- A kako i ne bi kada je Andrija Mandić, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, izabran 2023. za predsjednika Skupštine Crne Gore čime je postao i član Savjeta odbrane. Njegov kolega Srbin iz rasformiranog proruskog Demokratskog fronta Milan Knežević, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, danas je poslanik vladajuće većine i neko koga Srbija pamti tako što iz petnih žila viče kada gostuje na Vučićevim mitinzima. Takođe, kada je 3.avgusta 2022. potpisan Temeljni ugovor trebalo je biti svima jasno da je Crna Gora izgubila svoj subjektivitet i suverenitet i šta bi dalje moglo uslijediti - naglašava Šundić-Mihovilović.&nbsp;
Saglasna je sa bh. kolegom da je ovakvo targetiranje medija od strane vlasti vrlo opasno.&nbsp;
- Gledajući sa strane, vlast u Crnoj Gori čine influenseri, lutke na koncu i Bošnjačka stranka, preko koje se prelama i uticaj Zagreba i njihova ispostava zahtjeva Crnoj Gori na putu ka EU, koja se samo uvećava, ali i uticaj Beograda. Bošnjačka stranka je tu kao jedina brana ili most preko kojeg se čuva ona obnovljena državnost Crne Gore 2006. o kojoj je Vučić na jednom od svojih gostovanja ove nedelje paćenički i sramežljivo govorio - kaže sagovornica Analitike.&nbsp;
Upozorava i da živimo u takvom geopolitičkom vremenu gdje međunarodno pravo i pravda ne važe isto za sve.&nbsp;
- Gdje je veće zlo kada Putin ubija Ukrajince nego kada Benjamin Netanjahu istrebljuje cio palestinski narod. Živimo u vremenu kada se u Evropskom sudu za ljudska prava obaraju presude zbog, recimo, onoga što stoji u Članu 2 Ustava Crne Gore. A u obaranju te presude je učestvovala i sutkinja iz Crne Gore Ivana Jelić, inače potpredsjednica Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu - navodi ona.&nbsp;
Šundić-Mihovilović pojašnjava da je riječ o predmetu "Jovičić protiv Srbije" koji se odnosi na državljanina Srbije, studenta Bogdana Jovičića, koji se nalazi u pritvoru od avgusta 2025. godine, navodno zbog vandalizma tokom studentskih protesta u zemlji.&nbsp;
- Sud je odbio njegov zahtjev za premještaj u zdravstvenu ustanovu ili za određivanje mjere kućnog pritvora uz elektronski nadzor, ocjenivši da je van dometa primjene Pravila 39 Poslovnika Suda. Kome da se žale targetirani mediji ako su, kao prva instanca za žalbu, sudske institucije u Crnoj Gori urušene? Da se žale Evropskom sudu za ljudska prava u kojem je crnogorska sutkinja Jelić već jednom opstruirala ono na čemu počiva Ustav Crne Gore, na radost zagovornika Crne Gore kao države etnonacionalnih zborova - pita se Šundić-Mihovilović.
<h2>Medije štiti samo totalna javnost, ogoljenost i vidljivost</h2>
Iz SDT-a je, nakon objavljivanja naredbe za otvaranje istrage, potvrđena informacija opozicije da će urednici medija i predstavnici NVO sektora biti ispitani u okviru istrage. Bursać ne sumnja da postoji realna opasnost i od hapšenja urednika targetiranih medija.&nbsp;
- Prvo privođenja na informativne razgovore, a onda i hapšenja jer srpski svet ne podnosi slobodu – on se hrani strahom i kontrolom. Ali upravo je zato presudan pritisak javnosti, profesionalnih udruženja i međunarodnih organizacija. To je jedina brana od potpunog potapanja institucija i pretvaranja pravosuđa u batinaški servis vlasti. Za razliku od drugih profesija nas štiti samo totalna javnost, totalna ogoljenost i vidljivost - kategoričan je Bursać.
Njegova koleginica iz Beograda citira Muhameda Abdagića koji je svojevremeno rekao: "Politika za danas vodi se prema situaciji koja će biti sutra".
- Dok opozicija upozorava, vlast je već sprovela. Gledajući sa strane, rekla bih da događaji u Crnoj Gori idu gotovo uvijek dva koraka ispred opozicije. Kao kad policajac pravi zapisnik onda kada se nesreća već dogodila. A zlo ne staje i ne spava. Opozicija djeluje suviše neozbiljno, morala bi malo više od pukih saopštenja, poput onih koje pišu briokrate EU i SAD, da pokaže da joj je do države stalo - smatra Šundić-Mihovilović.
<h2>Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne&nbsp;</h2>
Osvrćući se na nedavno uskraćivanje akreditacije dijelu medija od strane Ministarstva odbrane na čijem je čelu kadar Demokrata, Bursać kaže da ta situacija nije nova te da je već viđena u Beogadu i Banjaluci.
- Kad se uskrati akreditacija, to nije samo birokratska odluka, to je politička poruka: “nema mjesta za one koji misle svojom glavom.” Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne. To je matrica palanke, a palanka je idealni teren srpskog sveta. Dodikov režim je, primjerice, počinjao sa uskraćivanjem akreditacija, javnost nije regaovala i mnogi od nekadašnjih novinara nisu više u tom poslu. Na ovaj ili onaj način - podsjeća Bursać.
Šundić-Mihovilović, pak, ističe da joj nije poznato da je režim Aleksandra Vučića uskratio akreditaciju nekom novinaru.
- Neki političari na vlasti odbijaju pozive i intervjue medijima koji nisu otvoreno režimski, ali akreditacije za događaje, konferencije, to ne. Bilo je, vjerovali ili ne, u ono predvučićevsko vrijeme situacija da se novinaru odbije akreditacija jer je pisao loše o toj vlasti i tadašnjem gradonačelniku Beograda - prisjeća se ona.
<h2>Demokrate kao primjer Danin Krugerovog efekta – nesvjesni svoje nesposobnosti&nbsp;</h2>
Osvrćući se na činjenicu da pomenutim ministarstvom rukovode Demokrate, novinarka iz Beograda kaže da je suvislo govoriti o njihovom kapacitetu.
- Pogledajte samo bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori. Gotovo ne prođe dan da se ne dogodi neko ubistvo. Sa svakim tim metkom ostaje šupljina u sektoru bezbjednosti, dok se potpuno ne obruši, a temelji su vrlo krhki. Primjer je bizarna situacija od prošle nedjelje kada je po nalogu suda crnogorska policija otišla da pretraži manastir SPC kod Berana u potrazi za spomenikom ratnom zločincu, hitlerovom odlikašu Pavlu Đurišiću. Epilog svega je da spomenik nije pronađen, da policiji nisu bili dostupni svi djelovi manastira, jer su neke prostorije bile zaključane, a ključ ima isključivo mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije!?A SPC je u svom reagovanju izrazila "uznemirenost i zabrinutost zbog otvorenog nasilničkog odnosa režima prema srpskom narodu u Crnoj Gori". Cirkus - podvlači Šundić-Mihovilović.
Sagovornica Analitike smatra da su na talasu "osvježenja" u Crnoj Gori na vlast došli ljudi sa manjkom znanja, vještina, potkapacitirani, ali koji, kako kaže, imaju visoko mišljenje o sebi.&nbsp;
- Psihologija taj fenomen naziva „Daning Kruger efekat“ i opisuje ga kao 'iluzorna superiornost jer pojedinci ne samo da nemaju sposobnosti za obavljanje nekog zadatka, već im nedostaje i sposobnost da prepoznaju sopstvenu nesposobnost, zbog čega se javljaju nerealna pozitivna uvjerenja o sebi' - objašnjava ona.
<h2>Cilj – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora&nbsp;</h2>
Iza svega ovoga, prema mišljenjuBursaća, stoji i politički strah i kontrola narativa i sistemska slabost institucija.
- Politički strah, jer se vlast boji kritike, kontrola narativa jer želi monopol nad istinom i slabost institucija jer bez urušenih institucija ne bi mogli ovako brutalno gušiti slobodu. Ali ključna stvar je da je ovo projekt vojnika srpskog sveta, Beograda, Crkve Srbije i lokalnih prosrpskih moćnika. Cilj je jednostavan – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora. Ofanziva je počela - upozorava sagovornik Analitike.
I Šundić-Mihovilović je saglasna da su institucije u Crnoj Gori pod kontrolom druge države te da je na djelu potpuna devastacija i zatiranje svega crnogorskog u Crnoj Gori, a medijska slika je, ukazuje, posljedica svega toga.&nbsp;
- I urušavanje države nije samo institucionalno, medijski, već i kulturološki, obrazovno, ekonomski... Potpuna, dakle, deluzija države. Bojim se da nikakvo članstvo u EU, ako ga i kad bude, to neće riješiti. I događaji poput ove medijske hajke razobličuju demagogiju i populizam ljudi na vlasti pričama o EU. Dok sami ne počistite mulj u kojem živite nijedan EU zakon to neće urediti. Bio bi samo to privid uređenja, kao što je, nažalost, Crna Gora, trenutno, samo ljuštura od članice u NATO-u, iznad svega, zbog gore navedenog bezbjednosnog sektora kroz koji promaja duva - ocjenjuje ona.&nbsp;
<h2>Novinarstvo pod opsadom, pritisci i cenzura postali svakodnevica</h2>
Ističe i da je medijska situacija širom Balkana izuzetno loša. Vlast u Beogradu, kako podsjeća, gotovo rutinski targetira, zastrašuje, diskredituje, tuče, tuži i hapsi novinare.
- Fondacija Slavko Ćuruvija saopštila je da je tokom septembra registrovala 141 verbalni napad državnih funkcionera i poslanika Srpske napredne stranke na kritičke medije i novinare što je četiri puta više u odnosu na avgust. Imamo situaciju u BiH gdje bi tamošnja vlast 'Trojke' vrlo rado počistila sve novinare i portale koji nisu njima naklonjeni. Ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković otvoreno je pozivao da Federalna televizija treba da sprovodi "Trojkine" politike, što je na kraju i učinjeno promjenom rukovodećeg kadra i uređivačke politike - dodaje sagovornica Analitike.
Podsjeća da je organizacija Safe Journalist nedavno izdala saopštenje u kojem osuđuju ciljani politički pritisak i pozivaju Konakovića da prestane da targetira medije i novinare.
- Susjedna Hrvatska, iako članica EU, je država gde je, sigurnost novinara ozbiljno ugrožena. Ovogodišnji izještaj o stanju medijskih sloboda u EU Media Freedom Report 2025 iznio je zabrinjavajuće nalaze za Hrvatsku i upozorio na pritiske na javne medije, politički uticaj kroz državno oglašavanje, netransparentnost vlasništva nad medijima te ugroženu sigurnost novinara. Hrvatska je, prema navodima tamošnjeg društva novinara, rekorder po broju SLAPP tužbi protiv novinara - navodi Šundić-Mihovilović.&nbsp;
I Bursać smatra da je situacija sa novinarskom profesijom u Crnoj Gori i na Balkanu dramatična.&nbsp;
&nbsp;- Ili jadna. Svejedno je. Novinarstvo je pod opsadom, pritisci i cenzura su postali svakodnevica. Crna Gora se u zadnjih pet godina uklapa u regionalni trend: od Beograda do Banjaluke ista je matrica – uguši slobodu, kriminalizuj kritičare, proglasi ih izdajnicima. To je recept srpskog sveta. A opasnost za društvo nije samo da novinari nestanu, nego da ostane samo eho jedne ideologije - zaključuje Bursać.

1084x550

Bursać: Ofanziva počela, tišina krajnji cilj bojovnika srpskog sveta; Šundić-Mihovilović: Ni Vučićev režim nije išao ovako daleko

Država Crna Gora treba svojim zapadnim partnerima da objasni šta to znači prisustvo na vojnoj paradi u Beogradu, jer upravo ti zapadni partneri su bojkotovali ovu paradu, koja je naravno bila imitacija neke bjeloruske parade - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, bosanskohercegovački pisac i kolumnista Dragan Bursać.&nbsp;
U subotu je u Beogradu održana vojna parada simboličnog naziva ,,Snaga jedinstva”, paradi su prisustvovali zvaničnici Republike Srpske Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Željka Cvijanović, a iz Crne Gore predsjednik Skupštine Andrija Mandić, lider DNP-a Milan Kneźević i jedan od dva mitropolita SPC u Crnoj Gori Metodije.&nbsp;
Prisustvo zvaničnika iz regiona toj vojnoj paradi, kaže Bursać, je očekivano i sve se svodi da na činjenicu da su ljudi iz entiteta Republika Srpska i čelni ljudi iz Crne Gore otišli da se, kako kaže, poklone Vučiću.&nbsp;
- Otišli su da podnesu kratak referat, prime direktive i otišli su da pokažu da taj tronožac ,,srpskog sveta” i te kako funkcioniše, osovina Beograd - Banja Luka - Podgorica. Naravno da je centar osovine u Beogradu i naravno da su ovi nabrojani likovi tu da drže skute kako Vučiću sa jedne strane, tako i crkvi Srbije sa druge strane - rekao je Bursać.&nbsp;
Smatra da je za Crnu Goru kao članicu NATO pakta loše što ljudi koji su nominalno oficiri ne idu u Hrvatsku, ali idu u Srbiju koja, kako kaže, svim srcem i silama teži BRIKSU i nekim integracijama koje su daleko na istoku.&nbsp;
- Prisustvo Dodika kao Putinovog emisara možda je logičnije, a sa druge strane crnogorsko rukovodstvo, mislim na četničkig vojvodu Mandića, a onda i na oficire je zapravo na neki način rižično za državu Crnu Goru. Da li država Crna Gora treba svojim zapadnim partnerima da objasni šta to znači, jer upravo ti zapadni partneri su bojkotovali ovu paradu, koja je naravno bila imitacija neke bjeloruske parade, pošto ne može ni ruske parade, ali živimo u svijetu gdje to nije neočekivano- zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D2-vVliPiFX4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Crnogorski zvaničnici otišli na Vojnu paradu u Beograd da podnesu kratak referat i prime direktive

Na Maksimiru se sinoć dogodilo nešto što nadilazi nogomet. Dok su Kramarić i društvo parali mreže, dok su se tribine tresle od navijačkih pjesama, u jednom trenutku iz Zagreba je prema Dubrovniku, ali i prema cijelom Balkanu, odaslana poruka koja je jača od svih rezultata i statistika.
Oko pet stotina crnogorskih navijača razvilo je transparent: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.
I stadion je zapljeskao. Aplauz za jedno civilizacijsko izvinjenje, aplauz za gestu koja presijeca tri i pol desetljeća šutnje, straha i kolektivne krivnje.
<h2>Povijest jedne rečenice</h2>
Da bi se razumjelo koliko je ovo veliko, treba se vratiti u 1991. Na Cetinju, dok su Miloševićeve jedinice razarale Dubrovnik, Liberalni savez Crne Gore okupio je najmanje deset tisuća ljudi na antiratnom prosvjedu. Atmosfera je kipjela od bijesa i mržnje prema Miloševićevom režimu.
Tadašnji vođa LSCG-a, Slavko Perović, izgovorio je rečenicu koja je postala povijesna: “Država koja u svojim temeljima ima jedan sprženi Vukovar, neće nikada biti sretna!” Masa je tada zapjevala: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!”
To je bio trenutak kad je antifašistička Crna Gora pokazala svoje drugo lice – ono koje ne pristaje na razaranje susjeda, koje se srami umjesto da slavi velikosrpsku agresiju. I dok je crnogorski režim tada služilo Beogradu, desetine tisuća ljudi jasno su rekli: “Ne u naše ime!”
Godinama kasnije, 2000., Milo Đukanović će se u Cavtatu zvanično ispričati Stjepanu Mesiću i Hrvatskoj. Lijepo je to zvučalo, ali bila je to diplomatska obaveza. Isprika s Cetinja 1991. i ona s Maksimira 2025. – one su iskrene, narodne, proizašle iz duše.
<h2>Od paljevine do katarze</h2>
Nije nimalo slučajno da su navijači uzeli upravo te stihove. Oni su u ratnim godinama bili perverzno preokrenuti u oruđe mržnje. “Sa Lovćena vila kliče” značilo je tada: hajdemo na Dubrovnik, hajdemo paliti i rušiti.
Sada je ta sintagma vraćena tamo gdje pripada – u ljudskost, u oprost, u priznanje krivnje. “Oprosti nam, Dubrovniče.” Četiri riječi koje su jače od svih generala, od svih Miloševića i svih Bulatovića. Četiri riječi koje bole, opominju, ali i liječe.
<h2>Što znači jedno “oprosti”</h2>
S pravom će mnogi u Hrvatskoj pitati: što nam znači jedno “oprosti” na tribinama, kad država Crna Gora nikada nije donijela rezoluciju, kad nikada oficijelna delegacija nije došla na Stradun s vijencem?
Ali upravo u tome je snaga. Ovo nije protokol, nije PR kampanja. Ovo su ljudi – većinom mladi, rođeni poslije rata – koji govore umjesto države. Koji kažu: ne želimo živjeti u laži.
To “oprosti” znači da nova generacija ne pristaje biti taocima srpskog sveta. To “oprosti” znači da Dubrovnik prestaje biti simbol osvojenog plijena i ponovo postaje – susjed, prijatelj, brat.
<h2>Buđenje građanske Crne Gore</h2>
I zato treba pitati: je li ovo samo epizoda s Maksimira ili početak građanskog buđenja uspavane Crne Gore? Jer znamo kako zemlja danas izgleda. Podgoricu drži Andrija Mandić sa svojom svitom, u Nikšiću se vijore tuđe zastave, a Beograd i dalje upravlja koncima. Srpski svet Crnu Goru vidi kao provinciju, kao još jedan kotar “srpske zemlje”.
Ali postoji herojsko Cetinje. Postoji onih 10.000 iz 1991. Postoje oni koji su 2021.pokušali spriječiti nasilnu intronizaciju patrijarha. I sada postoje ovi mladi ljudi na Maksimiru. To je kontinuitet građanske Crne Gore, koja spava, ali se budi kada je najpotrebnije.
Transparent u Zagrebu zapravo je poziv Cetinja cijeloj Crnoj Gori: “Vila kliče, hoćete li je čuti?”
<h2>Kako će reagirati Beograd i Podgorica</h2>
Ne treba imati iluzija – Beograd će poludjeti. Tabloidi će već sutra grmjeti:
“Izdajnici kleče pred Hrvatima”,
“Sramota u Zagrebu – Crnogorci protiv vlastitih junaka”,
“Dubrovnik važniji od Srbije”...
U Podgorici će Mandić i družina odmah umanjivati značaj. Reći će: “To je samo šaka ljudi, to su plaćenici.” I opet će promašiti bit: nije važno koliko ih je bilo, važno je što su rekli. A rekli su ono što čitav jedan narod šuti već desetljećima.
<h2>Hrvatska dimenzija</h2>
Za Hrvatsku, ovaj transparent je ogledalo. On pokazuje da u Crnoj Gori postoje ljudi koji žele oprost, priznanje i normalan suživot. Zagrebačka publika je to osjetila i zato je aplauz bio iskren, eruptivan.
Ali, on je i upozorenje hrvatskoj politici: da prestane flertovati s Dodikom, Vučićem i njihovim jatacima, i da prepozna one snage na Balkanu koje grade građansko društvo. Ako Hrvatska ne prepozna ovu šansu, propustit će povijesni trenutak.
<h2>Dubrovnik kao rana i simbol</h2>
Dubrovnik nije samo grad. On je rana Hrvatske, rana Europe. On je grad koji je 1991. obasipan četničkim granatama, a danas prima tisuće crnogorskih turista. I svaki od njih, dok šeta Stradunom, trebao bi u sebi čuti onaj stih: “Oprosti nam.”
Transparent s Maksimira tu simboliku vraća u javni prostor. On podsjeća da mir nije zaborav, nego priznanje.
<h2>Hoće li poruka preživjeti?</h2>
Opasnost je da ovo postane samo viralna vijest, da nestane za 48 sati s portala. Zato građanska Crna Gora mora napraviti ono što je najteže: prenijeti ovu poruku s tribina u institucije.
To znači: Rezoluciju u Skupštini o napadu na Dubrovnik. Javnu ispriku predsjednika i premijera u Dubrovniku. U Dubrovniku, ponavljam! Istinu u udžbenicima. Bez toga, “oprosti nam” ostaje samo grafit u zraku.
<h2>Vila kliče, ali čuje li je cijela Crna Gora?</h2>
Transparent u Zagrebu nije samo navijačka gesta. To je povijesni trenutak u kojem crnogorski narod vraća sebi čast. To je signal da Crna Gora nije i nikada neće biti provincija srpskog sveta koliko god se Vučićevi gaulajteri upinju da to postane.
I zato je pitanje: hoće li građanska Crna Gora čuti vilu s Lovćena i slijediti je? 
Jer neka se ne lažemo – isti oni što su palili Dubrovnik danas bi da pale Crnu Goru. Samo što se ovoga puta ne kriju iza uniforme JNA, nego iza mantije i srpske zastave. Ali poruka s Maksimira im je poslana jasno i glasno:
“Nikad više!”
Ako Crna Gora prihvati tu poruku, ako Cetinje probudi uspavanu Podgoricu, onda Maksimir neće biti tek stadion, nego početak oslobođenja cijelog jednog naroda.

Poruka s Maksimira upućena je Hrvatima, ali i Crnogorcima: oni koji su gađali Dubrovnik danas bi palili i Crnu Goru

Znate ono kad diktatoru ponestane iole ozbiljnih igrača, pa na scenu stupaju trećerazredni poslušnici koji pristaju biti puki tasteri, mehanički produžeci njegove volje, bez imalo političkog integriteta ili ustavne osnove? E, to je priča o Savu Miniću, Dodikovom novom "mandataru", premijeru niotkuda i ničega, instaliranom u entitetu koji se već odavno odvojio od prava, zakona i zdravog razuma.
Minić je, da se ne lažemo, običan partijski vojnik. Čovjek s biografijom kakvu ima hiljade činovnika – od advokata u provinciji, preko načelnika Bosanskog Šamca, do direktora jedne od onih SNSD-ovih firmi koje funkcionišu na relaciji stranka – tender – javni novac. Bio je i ministar poljoprivrede, ali ga niko neće pamtiti po revolucionarnim reformama, nego po tome da je znao klimati glavom na Dodikove ideje i davati zakletvu da će "ojačati Republiku Srpsku" dok poljoprivrednici propadaju, a mladi iz sela odlaze glavom bez obzira.
Pa ko je onda zapravo Savo Minić? On je prototip Dodikova "čovjeka za sve". Onaj koji nije tu da vodi vladu, nego da vladu drži u paralizi dok gazda iz Laktaša vodi svoje privatne ratove sa Sarajevom, Briselom i Vašingtonom. On je taster, onaj koji stisne dugme kada Dodik kaže, pa makar to dugme bilo samouništenje.
<h2>On nema ideja</h2>
U zemlji u kojoj je Dodiku pravosnažno oduzet mandat, u kojoj mu je zabranjeno da vrši bilo kakvu javnu funkciju, njegovo imenovanje Minića je pravni skandal, politički udar i moralni sunovrat. To je ono što Dodik radi godinama – sistemsko poništavanje države kroz farsične odluke koje njegovi poslušnici progutaju bez gutljaja vode.
Minić nije opasan zato što ima svoje ideje. On ih nema. Nije opasan zato što ima političku harizmu. Nema je. Opasan je upravo zato što nema ništa osim slijepog posluha. Dodik u njemu vidi ono što je tražio – čovjeka bez svojstava, praznu formu koja će potpisivati i klimati glavom.
I zato će se desiti – jedno veliko ništa. Nelegalna vlada, nelegalni ministri, nelegalni mandatar. A svi legalni u tome što slušaju šefa i što su spremni na Dodikovu naredbu dizati ruku protiv zdravog razuma.
Kad Dodik kaže "EU više nije naša orijentacija", Minić je tu da potvrdi. Kad Dodik kaže "referendum o presudi Suda BiH", Minić će to ponizno najaviti. Kad Dodik odluči da se blokira život građana, Minić je tu da objasni kako je to za "jačanje Republike Srpske".
U prijevodu, on je (posljednji) Dodikov vazdušni jastuk kojim hoće da ublaži svoj pad.
<h2>Puška iz Lovačkog saveza</h2>
Tako se gradi diktatura – ne na harizmi jednog čovjeka, nego na cijeloj armiji minića, ljudi sitnih ambicija, spremnih da za malo moći i lovačke medalje potpišu sve što im šef baci na sto.
Uostalom, nije slučajno što je Minić i predsjednik Lovačkog saveza RS. Taj detalj je više od ironije. On je zapravo simbol: dok Dodik lovi državu, Savo Minić mu pridržava pušku.
Dakle, ko je Savo Minić? Novi Dodikov taster, birokratski aparatčik, čovjek čije će ime ostati upisano ne po onome što je učinio, nego po tome što je bio poslušna ruka u vremenu kad je Republika Srpska postala laboratorija za bezakonje i privatnu državu jednoga čovjeka.
 
 Što bi reklo Bijelo dugme, "Po njemu se ništa neće zvati".
I baš zato, najveći problem nije Savo Minić. Problem je što je u RS-u sve – od zakona, preko institucija, do naroda – svedeno na ulogu Save Minića.
U Republici Srpskoj odavno više nema građana. Samo tasteri. Minići ovakvi ili onakvi. Pitanje je kad će biti aktivirani i iskorišteni.

1250x600

Ko je Savo Minić, novi Dodikov poslušnik? I je li opasan? Ili su opasne njegove ideje? Ima li on uopšte ikakvih ideja?

“I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, četnik Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran Temeljnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi. To je javno korištenje pravnog oružja koje je Crkvi Srbije, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem izdajnički dokument.“
Da li iko u Crnoj Gori shvata šta se zapravo desilo u Gornjem Zaostru?
Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, pod plaštom liturgije i osveštanja, pred okupljenim poštovaocima lika i “djela” četničkog komandanta i zločinca Pavla Đurišića, izgovorio je rečenicu koja je srž kapitulacije jedne države: “Spomenik ćemo staviti u crkvu, pa neka dođu da ruše crkvu.”
To nije samo bahata prijetnja, to je javno korištenje pravnog oružja koje mu je, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem Temeljni ugovor – dokument kojim je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobila ne samo privilegije, nego i faktički status države u državi.
Jer, član 7 tog ugovora je pravna tvrđava za ovakve poteze: nepovredivost crkvenih objekata, zabrana ulaska policiji bez odobrenja crkvenih vlasti, obaveza države da uknjiži crkvenu imovinu čak i bez dokaza o vlasništvu. Ukratko – SPC može u svoje zidove unijeti šta hoće, od oltara do biste ratnog zločinca, a država – ako nije neposredna opasnost po život i zdravlje – može samo da stoji i gleda.
I upravo to se i dogodilo. Policija je, po zakonu, morala ukloniti nelegalno postavljeni spomenik. Mještani i okupljeni “četnički simpatizeri” navodno su pristali da ga uklone nakon osvještanja. I umjesto uklanjanja, Đurišić je “ukazom oltara” preseljen u crkvu. Misija završena. Država – šah-mat.
Ovo nije izolovan incident. Ovo je dokaz funkcionalne nemoći Crne Gore kada SPC odluči da koristi privilegije iz Temeljnog ugovora kao politički alat. I nije SPC ta koja se krije – ona otvoreno preko svojih emisara kaže: “Dođite, rušite crkvu ako smijete.” To je političko reketiranje I sprdnja sa državom upakovano u kanonsko pravo.
Pavle Đurišić nije bilo ko iz prošlosti. On je komandovao formacijama koje su tokom Drugog svjetskog rata izvršile masovne zločine nad muslimanima, Hrvatima i antifašistima. Čovjek koga je i Hitler odlikovao. A danas, zahvaljujući članu 7 Temeljnog ugovora, njegov spomenik postaje “nepovrediv” jer se nalazi unutar crkvenih zidina.
Da budemo jasni – ovo je pravna perverzija. Temeljni ugovor se u javnosti prodavao I predstavljao kao “regulacija odnosa Crne Gore i SPC-a” i “pravna sigurnost za vjerske zajednice”. U stvarnosti, on je otvorio Pandorinu kutiju: crkva može, mimo volje i zakona države, postati skladište političkih i ideoloških simbola – od postamenta četnika do zastava koje negiraju ustavni poredak.
Još je strašnije što se ovo radi s punom sviješću o pravnim posljedicama. Mitropolit Metodije nije govorio u afektu – on je svjesno demonstrirao pravni imunitet SPC-a. A taj imunitet je potpisao, legalizirao i u Ustavni sud ugurao tadašnji premijer Dritan Abazović. Ustavni sud je odbacio inicijative za poništavanje ugovora, iako su sudije Đuranović i Šćepanović otvoreno rekli da je riječ o neustavnom aktu koji podriva sekularni poredak.
Ovo je klasičan primjer države koja se odrekla svog suvereniteta. Država koja, ako se i pokuša suprotstaviti, mora prvo da pita crkvu da li smije. Država koja na vlastitoj teritoriji ima enklave gdje zakoni ne vrijede, jer “viši kanoni” kažu drugačije. I što je najgore, država je bila ta, koja je preko svojih emisara potpisala svoju, na dobrom dijelu teritorije, kapitulaciju.
I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran jednog interdržavnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi.
Budimo posve iskreni, država je ta koja svojim potpisom garantuje Đuirišićevu bronzanu nepovredivost iza crkvenih zidova.
Pitanje više nije pravno, nego civilizacijsko: da li Crna Gora ima snage da raskine ovakav ugovor i vrati državu narodu i građanima još više iz kandži SPC-a? Ili će SPC nastaviti da diktira šta se smije, a šta ne smije ukloniti ili zaštititi – od krsta do spomenika Hitlerovom savezniku i odlikovaniku?
Jer, kad crkveni zidovi postanu posljednje utočište četništva, to nije samo problem zakona. To je pitanje obraza jedne države. A obraza, bojim se, Temeljni ugovor ne poznaje.
Zato i jeste napravljen i potpisan da stvori državu u državi kao posljednje utočište hulja!

Kako je Temeljni ugovor pretvorio SPC u državu u državi – Pavle Đurišić, oltar i kapitulacija Crne Gore

Novinar i kolumnista Dragan Bursać bio je gost Klix Studija, gdje je govorio o drugostepenoj presudi predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, ali i o političkoj situaciji u entitetu RS, opoziciji i porukama koje stižu iz susjedne Srbije.
Kada je riječ o presudi, Bursać je istakao da je prisutan narativ prema kojem — kada neko samo radi svoj posao — to se proglašava pobjedom države.
Smatra da je predsjednik RS bio kontradiktoran u više navrata tokom davanja izjava nakon presude.
- Nakon izjava iz Srbije se okuražio i vratio na puteve drmanja krizom - kazao je Bursać.
Na pitanje o izjavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i o njegovom stavu da Srbija ne prihvata presudu, Bursać je poručio:
- Državu BiH ne treba da bude briga šta Vučić govori, jer Dodik prima platu od BiH… Ako Vučić toliko želi Dodika – može da ga zaposli u državne institucije - dodaje Bursać. 
Govorio je i o opoziciji u RS, tačnije Drašku Stanivukoviću i Jeleni Trivić, navodeći da se termin „opozicija“ u njihovom slučaju zloupotrebljava:
- Oni su samo protivnici i čak su služnički okrenuti prema Beogradu. Kad Vučić pusti Dodika niz vodu, očekujte da u roku od dvije sekunde ispaljuju kanonade kakve ni Nebojša Vukanović nikada nije - rekao je Bursać.
Smatra da su predstavnici opozicije RS „festina lente“ — požuri polako.
- PDP mora da vidi šta i kako u svojoj kući, kao i SDS, a do tada izvorne opozicije nema jer se ne žele zamjeriti Vučiću. Svi bi da vide leđa Dodiku — uključujući i Vučića - naveo je Bursać.
Ipak, dodaje da predsjednik RS odgovara Vučiću jer, kako kaže, „dobro dođe u eri više unutrašnjih kriza u Srbiji“.
Na pitanje da li je lider HDZ-a Dragan Čović promijenio stav nakon presude Dodiku, s obzirom na to da je rekao kako je poštovanje sudskih odluka ključno za demokratska društva, Bursać je kazao:
- Ako ne znate šta će biti s nekim – poslušajte šta o njemu kaže Čović - zaključio je Bursać.

Dragan Bursać: Ako Vučić toliko želi Dodika – neka ga zaposli u državne institucije Srbije

Dodik je poprilično grogiran, Dodik gubi kontakt sa realnošću i takav je, zapravo, najopasniji. Onog trenutka kada on bude sa one strane rešetaka gotovo trenutno će nastati relaksacija situacije - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinar i kolumnista Dragan Bursać.
Najava Milorada Dodika o formiranju entitetske granične policije Republike Srpske, kaže Bursać, je potpuna budalaština i nešto s one strane realnosti.
- To je nešto što u Dodikovim očima treba da znači pripremu za stvaranje nekakve međuentitetske policije, jer objektivno on tu granicu prema Srbiji, gdje bi bila nepostojeća, a prema dijelovima Crne Gore, i donekle prema Hrvatskoj, a u suštinski bi mu namjera bila, ukoliko mu se dozvoli, naravno, da pravi nekakvu policiju koja bi razgraničavala entitet Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine, što je poptpuno suludilo, naravno, i što je van svake pameti, i van svake realnosti, što bi vjerovatno dovelo do sukoba, bez daljnjeg. Međutim, Dodik je poprilično grogiran. Dodik gubi kontakt sa realnošću i takav je zapravo najopasniji - rekao je Bursać.
Hapšenje Dodika po potjernici bi izazvalo smirivanje krize, jer je, ističe on, to prestupnik i čovjek s one strane zakona. Svako odlaganje hapšenja ide u korist Dodika, a na štetu Bosne i Hercegovine.
- Nehapšenjem Milorada Dodika, Miškovića, Stevandića i ekipe vi pokazujete da nijeste funkcionalna država. Onog trenutka kada oni budu sa one strane rešetaka gotovo trenutno će nastati relaksacija situacije. Zašto to tvrdim? Pa zato što živim u Banja Luci i znam da 90 posto ljudi ne bi prstom mrdnulo za Milorada Dodika, i zapravo su ljudi koji žive u entitetu Republika Srpska, zajedno sa ljudima iz Srbije, zanimljivo i o tome možemo pričati, najogorčeniji na vladavinu i strahovladu Milorada Dodika koji je našao za shodno da šalje svoje glasačke botove u Srbiju, da tamo mijenja izbornu volju, da to radi u Crnoj Gori, da je jedan od tog trolista, ili tronošca ,,srpskog sveta”, sa Andrijom Mandićem i Vučićem. Ta situacija gdje bi on bio iza rešetaka zasluženo, to ne kažem ja, to kaže sud, dovela bi gotovo trenutno do relaksacije situacije. Svaka priča o nekakvoj eskalaciji, o nekakvim sukobima zato što bi on bio priveden, zapravo ide u njegovu korist i on se negdje skriva iza svega toga - zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Ddg0m3QtU_Kc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Znam da 90 odsto ljudi ne bi prstom mrdnulo za Milorada Dodika

Sada je već sasvim jasno da Crnoj Gori slijedi dejtonizacija zemlje, po kojoj će suverenistima ostati potez od Cetinja do Ulcinja, a većina države će biti južna RS - ocijenio je bosanskohercegovački novinar i kolumnista, Dragan Bursać.
On je u objavi na društvenoj mreži X (bivši Tviter) ukazao da će se NATO, ako Donald Tramp pobijedi na izborima, pozabaviti sobom da bi preživio.
- Četnike ionako ne zanima EU, a bogme se ni Brisel ne buni. NATO? Ako Tramp pobjedi, NATO će se o sebi zabaviti e da bi preživio. A građani Crne Gore? Pitajte ih koliko su zabrinuti ili im je ipak dojč u Bokeškoj draži”, napisao je Bursać.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fdijalekticar%2Fstatus%2F1851756234212553070&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na njegovu objavu reagovao je jedan od srpskih opozicionih lidera Nenad Čanak poručujući da će biti zla.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FXXLTulip%2Fstatus%2F1851764877586763860&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Biće zla - naveo je kratko Čanak.

Bursać: Jasno da Crnoj Gori slijedi dejtonizacija

Litvanski sud je danas osudio lidera jedne od stranaka u koalicionoj vladi zbog antisemitskih komentara.
Okružni sud u Viljnusu utvrdio je da je Remigijus Žemaitaitis podsticao mržnju prema Jevrejima, grubo umanjivao zločine nacističke Njemačke i grubo ublažavao Holokaust na uvrjedljiv i pogrdan način.
Žemaitatis će u fond za žrtve zločina morati da uplati kaznu od 51.000 eura, koliko je tužilaštvo i tražilo.
Slučaj se odnosi na objave na društvenim mrežama i javne izjave iz maja i juna 2023. godine u kojima je, između ostalog, napisao: "Izgleda da je za naše novinare i lokalne litvanske Jevreje rušenje škola u Palestini još jedna zabava?!".
Takođe je citirao antisemitsku dječju pjesmicu i dao komentare vezane za događaje tokom Drugog svjetskog rata.
Žemaitaitis je podnio ostavku na mesto poslanika u litvanskom parlamentu 2024. godine jer je Ustavni sud Litvanije presudio da je tim izjavama prekršio zakletvu i Ustav, ali se vratio u politiku na izborima te godine na čelu populističke stranke Nemuno Aušra koja je ušla u koalicionu vladu, predvođenu Socijaldemokratama lijevog centra.
Žemaitaitis nije član kabineta premijerke Inge Ruginiene.
Žemaitaitis koji poriče bilo kakvo krivično djelo, nije bio na suđenju, a novinarima je rekao da "svi razumiju" da je odluka suda "politizovana".
Litvanske Socijaldemokrate su na društvenoj mreži Fejsbuk saopštile da je svaki oblik antisemitizma, govora mržnje ili poricanja Holokausta neprihvatljiv i nespojiv sa njihovim vrijednostima.
Navele su da poštuju odluku suda, ali su napomenule da ona još nije konačna.

Litvanija: Lider iz vladajuće koalicije moraće da plati 51.000 eura zbog podsticanja mržnje prema Jevrejima

Očekuje se da će američki predsjednik Donald Tramp u narednim sedmicama predstaviti prelazak na drugu fazu svog mirovnog plana za Gazu, prenosi Channel 12, pozivajući se na visoke američke zvaničnike koji tvrde da postoji vidljiv napredak u procesu.
Prema informacijama ove mreže, Trampova objava mogla bi uslijediti prije božićnih praznika, nakon čega se očekuje sastanak predsjednika SAD-a i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Vašingtonu.
Zvaničnici navode da SAD i posrednici trenutno razgovaraju s Hamasom o mogućem sporazumu koji bi ovu grupu naveo da se odrekne vlasti u Gazi i započne proces razoružanja – ključnim tačkama druge faze koje su ostale neriješene od stupanja na snagu primirja u oktobru.
Prema nacrtu sporazuma, Hamas bi se najprije odrekao teškog naoružanja, poput projektila i raketa, a kasnije i lakšeg naoružanja. Prihvatanje sporazuma bio bi uslov za primjenu druge faze plana, uključujući povlačenje IDF-a izvan postojeće Žute linije.
Jedan visoki američki zvaničnik za Channel 12 poručio je: "U narednim sedmicama doći ćemo do trenutka istine. Hamas će morati odlučiti hoće li se odreći svoje vladavine i početi razoružavati u zamjenu za povlačenje IDF-a ili će odbiti i suočiti se s posljedicama."
Druga faza plana, koju ni Izrael ni Hamas još nisu potpisali, predviđa formiranje Odbora za mir na čelu s Trampom koji bi nadgledao upravljanje Gazom, uz uspostavu Međunarodnih stabilizacijskih snaga zaduženih za sigurnost Pojasa.

Tramp ubrzava drugu fazu plana za Gazu

Štab ukrajinske vojske saopštio je da je od jutros već zabilježio 131 sukob između svojih i ruskih snaga, prenose francuski mediji.
Kao što je slučaj skoro svakog dana, Pokrovski region, u Donjeckoj oblasti na istoku Ukrajine, bio je posebna meta. Više od trećine borbi odigralo se u na tom području, sa 46 ruskih napada, prema podacima ukrajinske vojske.
Ukrajinci, sa svoje strane, tvrde da su odbili 40 od njih.
Ukrajinski štab je takođe prenio o vazdušnom napadu, granatiranju i skoro 100 artiljerijskih granata na sjevernom frontu, sjeverno od Sumija.
Ukrajinska vojska prenijela je da je bilo nekoliko ruskih napada na istoku zemlje, oko Kostjantinovke, Limana i Slavjanska.
U blizini Dnjepropetrovske oblasti, jugozapadno od Pokrovska, štab ukrajinske vojske tvrdi da je ruska vojska pokušala da napreduje 17 puta na nekoliko lokacija oko Aleksandrovke.
Na jugu, Ukrajinci izvještavaju o pet ruskih napada u regionu Huljajpolje i jednom u regionu Orihiv. Dodaje se da su Rusi pokušali još jedan proboj ka Antonivskom mostu, koji premošćuje rijeku Dnjepar između Antonivke i Olečkog, blizu Pridnjeprovskog.

Danas 131 sukob između ruskih i ukrajinskih snaga od početka dana

Mario Martinović (30), vlasnik firme "AutoCorner AB" iz švedskog Varberga, nalazi se na Interpolovoj crvenoj potjernici zbog sumnje da je prevario više kreditnih i lizing kompanija za luksuzne automobile ukupne vrijednosti oko 440.000 eura, pišu švedski mediji, a prenose Nezavisne.
Prema navodima tužilaštva, tokom 2022. i 2023. godine Martinović je navodno preko svoje firme preuzimao skupocjena vozila, ali ona nikada nisu bila plaćena.
Radi se o automobilima iz premijum klase koji su ubrzo nakon preuzimanja nestali.
Lista vozila koje je Martinović uzeo je dugačka, a čine je sljedeća vozila:
Porsche (2014), bijeli
BMW (2018), crni
BMW (2010), metalik sivi
Mercedes-Benz (2015), crni,
Mercedes-AMG (2011), crni,
Audi (2011), crni.
Tužiteljka Ema Lundin potvrđuje da je samo mali dio automobila pronađen.
- Većina automobila potpuno je nestala, nemamo nikakav trag - kazala je ona, javlja švedski list <a href="https://www.expressen.se/nyheter/sverige/bilbedragaren-mario-martinovic-30-har-efterlysts-internationellt/" target="_blank">Expressen.</a> 
&nbsp;

Prevara teška pola miliona eura u Švedskoj, trag vodi do zgrade u BiH

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Komisija za nestala lica: Potvrđeno da su pronađeni ostaci dva člana porodice Klapuh, potraga za trećim se nastavlja

Predsjednik Savjeta AMU Branko Boškovič podnio &nbsp;je ostavku na mjesto predajednika na današnjoj sjednici Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251204091216_49dfdf430b19c6df23a1c5a86d53b5b97ab52e7b491266f593035dae411e6f9c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251204091216_49dfdf430b19c6df23a1c5a86d53b5b97ab52e7b491266f593035dae411e6f9c" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sjednica Savjeta AMU"> </figure>  Ipak, Bošković ostaje član Savjeta. Prije šest dana o tome je &nbsp;obavijestio Savjet AMU.&nbsp; Kako je istakao, ostavku podnosi kao moralni čin. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DCaX65hqLfw4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Andrijana Nikolić, članica Savjeta upitala je Boškovića šta je sa svim odlukama koje je potpisao, da li su sad one ništavne? - Imamo odluku ASK iz 2021. gdje piše da će ASK sprovesti postupak ispitivanja legalnosti izbora predsjednika Savjeta AMU- kazala je. Bošković je odgovorio da je siguran da nema ništa sporno za sve odluke koje smo donijeli jer smo mi kolektivi organ. - &nbsp;Poštujete odluke institucija j smatram da je odluka odgovorna. Zahvaljujem predsjedniče na onome što ste do sada uradili, imali sjajne rezultate, a nadam se da će Agencija i nakon ove odluke nastaviti da radi jednako dobro- rekao je član Savjeta Edin Koljenovič: Bošković je kazao da je predsjednik Savjeta samo neko ko formalno upravlja i dio je kolektiva.&nbsp; - Ova Agencija je najbolji reprezent medijske regulacije- poručio je. Podsjećamo, Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila je da je javni funkcioner Branko Bošković prekršio odredbe Zakona o sprečavanju korupcije glasanjem za sopstveni izbor za predsjednika Savjeta AMU, odnosno tadašnje Agencije za elektronske medije (AEM). U odluci donesenoj 12. novembra 2025. godine, ASK navodi da je Bošković prekršio član 10 stav 1 Zakona, jer se na sjednici Savjeta od 21. juna 2021. godine nije izuzeo iz glasanja. Kako se navodi, Bošković, koji je bio jedan od tri člana Savjeta, nije upozorio organ vlasti niti ostale članove Savjeta da postoji rizik od sukoba interesa, niti se uzdržao od glasanja, iako je to bila njegova zakonska obaveza.

Tag: dragan-bursac