Rođenje Hristovo nije samo događaj iz prošlosti, već vječna poruka čovječanstvu da se tama pobjeđuje svjetlošću, nasilje smirenjem, a mržnja ljubavlju, kazao je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Mihailo.
- U ovoj svetoj noći rođenja gospoda našega Isusa Hrista, kada se nebo spustilo na zemlju, a ljubav božja obukla ljudsku prirodu, sabrani smo da još jednom obnovimo svoju vjeru, nadu i odgovornost pred bogom i pred sobom - naveo je Mihailo u Božićnoj poslanici.
On je rekao da rođenje Hristovo nije samo događaj iz prošlosti.
- Već vječna poruka čovječanstvu: da se tama pobjeđuje svjetlošću, nasilje smirenjem, laž istinom, a mržnja ljubavlju. Hristos dolazi među nas kao novorođeno dijete – tih, nenametljiv, ali silniji od svake nepravde - dodao je Mihailo.
On je rekao da se i danas u Crnoj Gori svjedoči nepravdi i diskriminacije.&nbsp;
- CPC, uprkos svom istorijskom i duhovnom utemeljenju, trpi osporavanja, poniženja, napade i institucionalno nasilje. Naše sveštenstvo i vjernici su često dovedeni u položaj građana drugog reda, a pravo na slobodu vjere i identiteta nam je uskraćeno ili relativizovano - naveo je Mihailo.
On je rekao da je snaga u vjeri i pravednosti.
- Ali, braćo i sestre, Hristos nas uči istrajnosti, a ne ogorčenju! Uči nas istini i očuvanju dostojanstva. Naša snaga nije u galami, nego u vjeri. Nije u mržnji, nego u pravednosti. Nije u odricanju od Crne Gore i njene crkvenosti, već u našem cjelokupnom duhovnom preporodu - kazao je Mihailo.
On je pozvao Crnogorce da se vrate Bogu.
- Zato danas, više nego ikad, pozivamo Crnogorce i sve ljude dobre volje da se vrate Bogu. Jer bez Boga čovjek gubi mjeru, a narod bez duhovnog temelja lako postaje plijen tuđih interesa i zabluda. Okrenimo se Hristu ne samo riječima, nego djelima: poštenjem, brigom za bližnjega, ljubavlju prema domovini i poštovanjem istine - dodao je Mihailo.
On je rekao da „nas Božić uči da se Bog rađa tamo gdje ima smirenja“.&nbsp;
- Neka se, zato, Hristos rodi u našim srcima, u našim domovima i u našoj državi Crnoj Gori. Neka nam podari mudrost da razlikujemo istinu od obmane, snagu da istrajemo u pravednim djelima i vjeru da nijedna nepravda nije vječna - poručio je Mihailo.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Mihailo: Rođenje Hrista vječna poruka da se tama pobjeđuje svjetlošću

Istaknuti predstavnici naučne, poslovne i kulturne zajednice formirali su u Budvi Građansku inicijativu „Sloboda vjere“ (GI-SV) koja je utemeljena kao savjetodavno stručno tijelo sa primarnim ciljem regulisanja institucionalnog statusa Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i afirmacije ravnopravnosti svih vjerskih zajednica u skladu sa evropskim standardima. Sa osnivačkog simpozijuma je poručeno da GI-SV nije vjerska niti politička organizacija, već laička platforma koja se zalaže za vladavinu prava i primjenu principa neselektivnosti u procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji. <h2>JEDNAKA PRAVA ZA CPC</h2> Rediteljka Ana Vukotić naglasila je da je cilj inicijative obezbjeđivanje jednakih prava za CPC, bez umanjivanja značaja ili osporavanja bilo koje druge zajednice. - Ovo je ključni trenutak i za pokretanje građanskog dijaloga u okviru pregovaračkih poglavlja 23 i 24 - poručila je ona.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251225121252_ae24e85331b3ffefd976577d522934c01480d7991c4f753a0d745af4f40ec792.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251225121252_ae24e85331b3ffefd976577d522934c01480d7991c4f753a0d745af4f40ec792" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="GI-SV"><figcaption>Sa konferencije(Photo: Dejan Lopičić)</figcaption></figure>  Privrednik Žarko Radulović kazao je da lojalnost državi izvire iz pravde, a ne iz podaništva. - Sloboda počinje prekidom ćutanja pred lažima. Naš put zahtijeva čojstvo i odgovornost pred istorijom - podvukao je Radulović. <h2>TEST DEMOKRATSKE ZRELOSTI</h2> Privrednik Vladimir Nikaljević rekao je da je pitanje statusa i imovine CPC test demokratske zrelosti. - Crna Gora mora birati između funkcionalne države u kojoj su svi podložni zakonu ili nefunkcionalnog sistema i prikrivene despotije - naveo je on.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251225121256_1070ed41f031b4d2ca846e9ccb0b25d62bfdb84795d4b34faa8287f017720335.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251225121256_1070ed41f031b4d2ca846e9ccb0b25d62bfdb84795d4b34faa8287f017720335" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="GI SV"><figcaption>Sa konferencije(Photo: Dejan Lopičić)</figcaption></figure>  Pozivajući se na EU smjernice o promociji i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja (2013.), ekspert UN-a Srđan Mihaljević istakao je važnost zaštite vjerskih prava širom svijeta, naglašavajući univerzalnost, neutralnost i zaštitu pojedinaca od progona i diskriminacije. - Ulaskom u EU Crna Gora će, pristupiti potpisivanju Ugovora o funkcionisanju, u čijem članu 17 se navodi da države članice poštuju i ne prejudiciraju status crkava i vjerskih zajednica, već uspostavljaju redovan i transparentan dijalog u cilju razumijevanja njihovih stavova i uloge u Evropskim politikama.Time se osigurava da se glas vjerskih i organizacija čuje u procesu EU bez favorizovanja ili diskriminacije uvažavajući princip odvojenosti crkve i države, što zastupamo i kroz ovu inicijativu - naveo je on. <h2>CRNA GORA SE NE SMIJE ODREĆI KULTURNO-ISTORIJSKOG NASLJEĐA</h2> Privrednik Dragan Purko Ivančević rekao je da je ispravljanje nepravde prema vjerujućim Crnogorcima dug prema budućim generacijama koje ne smiju biti prinuđene da dokazuju pravo na sopstvenu duhovnost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251225121256_1070ed41f031b4d2ca846e9ccb0b25d62bfdb84795d4b34faa8287f017720335.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251225121256_1070ed41f031b4d2ca846e9ccb0b25d62bfdb84795d4b34faa8287f017720335" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="GI SV"><figcaption>Sa konferencije(Photo: Dejan Lopičić)</figcaption></figure>  Privrednik Zoran Ljumović poručio je da Crna Gora ne može - niti smije da se odrekne svog kulturno-istorijskog nasljeđa. - Naprotiv, dužna je da ga zaštiti kroz vladavinu prava. Ravnopravnost ne traži brisanje pamćenja niti amputaciju istorijske svijesti. Oslonjeni na evropske standarde i provjerljive istorijske činjenice, budućim generacijama želimo da ostavimo ne spor, već pravedno, stabilno i uređeno stanje u evropskoj državi - naveo je on. Usvojenom Završnom deklaracijom ocijenjeno je da položaj CPC nije teološko, već suštinsko političko-pravno pitanje koje odražava posvećenost Crne Gore evropskim vrijednostima. <h2>STATUS CPC DA BUDE REFERENTNO MJERILO</h2> GI-SV je uputila dva ključna zahtjeva: poziv predsjedniku države Jakovu Milatoviću, Skupštini i Vladi Crne Gore da prekinu praksu ignorisanja i pitanje CPC riješe zakonito i pravedno, a institucijama EU upućeno je otvoreno pismo sa zahtjevom da se status CPC uvrsti kao referentno mjerilo (benchmark) za zatvaranje Poglavlja 23 i 24, te da postane sastavni dio redovnih izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore. Inicijativa zaključuje da pravedni i transparentni odnosi države i vjerskih zajednica jačaju društvenu koheziju, povjerenje u institucije i otpornost Crne Gore na spoljne pritiske i maligne uticaje. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DUN95XmOrAOE&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

500x500

1250x600

1084x550

Formirana GI „Sloboda vjere“: Forum za ravnopravan status CPC - test evropskih kapaciteta Crne Gore

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Slobodan Jovanović

Obezdržavljenost

Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) sa dubokom zabrinutošću i moralnom odgovornošću upozorava javnost na opasno narastanje govora mržnje, nasilja, progona neistomišljenika, kao i napade na pripadnike drugih vjera i naroda u Crnoj Gori - poručio je arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski Mihailo.
Ovo što posljednjih godina gledamo nije, cijeni on, spontani društveni poremećaj - već rezultat dugogodišnjeg sijanja mržnje i ideološkog trovanja društva onih koji Crnu Goru ne podnose ni kao državu, ni kao zajednicu slobodnih i ravnopravnih ljudi.
- U jeziku onih koji se danas predstavljaju kao čuvari „vjekovne tradicije“, a zapravo služe tuđim političko-crkvenim projektima, izraz „Turčin“ ne znači pripadnika jedne nacije ili vjere, nego „neprijatelja koga treba istrijebiti“. U takvom govoru prednjače popovi, filozofi i učitelji pseudomitologije kosovskog zavjeta, koji su decenijama sistematski učili naš narod da mrzi svoje komšije, rođake, sugrađane i braću s kojima Crna Gora dijeli prostor, istoriju i život - naveo je mitropolit Mihailo.
Napadi na turske privrednike, uništavanje njihove imovine, ugrožavanje njihova mira i bezbjednosti predstavljaju, decidan je on, sramotu za institucije Crne Gore.
- Ali moramo jasno kazati: to nijesu d‌jela Crnogoraca, to nijesu d‌jela pravoslavnih ljudi koji imaju Hrista u srcu. To su d‌jela onih koji rade protiv Crne Gore, protiv njenog ustavnog poretka, protiv njene multietničke, građanske i slobodarske prirode - rekao je mitropolit Mihailo.
Oni koji danas napadaju Turke na ulicama Podgorice žele, kaže on, da posvađaju Crnu Goru sa njenim susjedima, partnerima i prijateljima sa kojima gradimo odnose povjerenja i saradnje decenijama.
- Time žele da oslabe Crnu Goru, da je iznutra podijele i učine ranjivom. Sjećamo se svi riječi Joanikija, kada je javno kazao da su Crnogorci bili „lakomi na sječenje turskih glava“ i da je „to negd‌je i danas prisutno u nama“. Takve izjave nijesu slučajne kao ni ova kampanja protiv stranac u Crnoj Gori , koja je krenula prije ove histerije - istakao je mitropolit Mihailo.
Danas, poručuje on, Crnogorska pravoslavna crkva potvrđuje upravo to nasljeđe.
- Naša borba nikada nije bila da drugoga ponizimo, nego da slobodu odbranimo. Kao što je i čavala obraz Crnoj Gori 25 godina, poklanjajući se sjenima žrtava genocida u Srebrenici. Mi se solidarišemo sa svakim čovjekom nad kojim se širi strah i prijetnja. Solidarišemo se sa našim sugrađanima iz Turske, Bosne i Hercegovine, Albanije, Azerbejdžana i drugih zemalja, koji žive, rade ili ulažu u Crnoj Gori - naglasio je on.
Mržnja prema njima uperena je, kaže mitropolit Mihailo, prije svega, protiv Crne Gore same.
- Ona nije naša tradicija. Nije ni naša istorija. Ovo su opasan politički projekat koji se ostvaruje kontinuiranim d‌jelovanjem i pozivima na mržnju i na povratak u najmračnije obrasce pod‌jela, koje su obilježile sve vjekove. Jer borba za savremnu Crnu Goru traje vjerkovima, a uvjek ju je pratila domaćih izdajnika i kolaboracionista, koja je željela da nas vrati u mrak i sukobe, da bi nama vladala. Jer u njihovom govoru mržnje i Crnogorska pravoslavna crkva je „Turčin“, koliko i svi drugi koji nijesu dio njihovog plemenskog crnogorskog kulta. Danas su Turci na tapetu, sjutra ćemo bi mi, jer i mi smo „Turci“, ovima koji izvrću našu vjeru pravoslavnu i Gorski Vijenac kao osnov za istrebljenje neistmišljeka - naveo je mitropolit Mihailo.
Podsjećaju, kaže, na temelje naše pravoslavne vjere onima koji tako misle, i misle da su veliki pravoslavci zato što učestvuju u ovom progonu muslimana.
- Bog je stvorio svakog čovjeka po Svom liku i podobiju. Ko ponizi čovjeka - ponizio je Boga. Ko širi mržnju - udaljuje se od Hrista. Ko ćuti pred nepravdom - učestvuje u njoj - naveo je on.
Pozivaju, kaže, institucije Crne Gore da hitno i dosljedno zaštite ugrožene, ne samo u Podgorici, nego i na Cetinju i u svim ostalim gradovima koje su mete ove destrukcije, Tužilaštvo i policiju da reaguju bez odlaganja, građane da ne podliježu manipulacijama i lažnim „braniteljima vjere“ koji vjere nemaju i sve vjerske zajednice i društvene aktere da javno stanu u zaštitu mira, dostojanstva i bratstva.
- Crna Gora je zemlja čojstva i junaštva. Zemlja slobode - u kojoj se ne pita kako se ko zove, nego kakav čovjek jeste. Neka u našim srcima bude mjesta za svakog čovjeka dobre volje, a da se kazne počinioci zločina i sačuva bezbjednost Crne Gore - zaključio je mitropolit Mihailo.

Mitropolit Mihailo: Sjeme netrpeljivosti, ksenofobije i fašizma siju neprijatelji Crne Gore

Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo uputio je otvoreno pismo predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, nakon njegovog susreta sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejom prije dva dana u Istanbulu, pozivajući ga na poštovanje ustavnih načela ravnopravnosti vjerskih zajednica.
Kako navodi u pismu, pozdravljaju što je Milatović tokom sastanka sa Vartolomejom istakao sekularni i građanski karakter Crne Gore, kao važan čin potvrde ustavnog poretka. Međutim, izjava Milatovića da su „sve vjerske zajednice u praksi ravnopravne“, kako je rekao, ne odgovara objektivnom pravnom i faktičkom stanju u Crnoj Gori.&nbsp;
Otvoreno pismo Mihaila prenosimo u cjelosti:
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fmilatovic-upoznao-vartolomeja-da-je-crna-gora-donijela-zakona-o-slobodi-vjeroispovijesti-i-temeljne-ugovore-sa-vjerskim-zajednicama&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
„Obraćamo Vam se povodom Vašeg nedavnog susreta sa Njegovom Svesvetošću, Vaseljenskim Patrijarhom Vartolomejem I, tokom kojeg ste istakli sekularni i građanski karakter Crne Gore. Taj stav pozdravljamo kao važan čin potvrde ustavnog poretka. Međutim, Vaša izjava da su „sve vjerske zajednice u praksi ravnopravne“ ne odgovara objektivnom pravnom i faktičkom stanju u Crnoj Gori. Takva tvrdnja može stvoriti pogrešnu percepciju i u javnosti i pred Vaseljenskom Patrijaršijom.&nbsp;
Ustav i međunarodni standardi
Ustav Crne Gore (član 14) propisuje jednakost svih pred zakonom, dok član 46 garantuje slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti. Ove odredbe su imperativne i neposredno primjenjive, a član 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima dodatno obavezuje državu da obezbijedi jednako uživanje prava na slobodu vjeroispovijesti. Prema članu 8 Ustava, međunarodni ugovori imaju primat nad domaćim zakonima, pa se Evropska kovencija mora poštovati bez izuzetka. Evropski sud za ljudska prava je u presudi Savevez crkava „Riječ Života“ i drugi protiv Hrvatske (2010) jasno naglasio da država, ako zaključuje posebne ugovore sa pojedinim vjerskim zajednicama, mora primjenjivaivati kriterijume na nediskriminatoran način.
Stanje u Crnoj Gori
- Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) jedina je značajna vjerska zajednica koja nije potpisnica temeljnog ugovora sa državom, čime se stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), Islamsku zajednicu i Katoličku crkvu.
- Dok druge zajednice uživaju sistemsku podršku, CPC je u potpunosti isključena. Primjer je donacija od 1.800.000 eura za vjersku gimnaziju SPC, dok CPC nema nikakvu institucionalnu finansijsku podršku.
- U Podgorici, gdje je po popisu iz 2023. godine 85,88 odsto stanovništva pravoslavne vjeroispovijesti (od čega 54,54 odsto pravoslavnih Crnogoraca i 30,84 odsto pravoslavnih Srba), SPC posjeduje četiri manastira, hram i 64 crkve, dok CPC nema nijedan objekat.
Primjeri diskriminacije u raspodjeli resursa
- 18. decembra 2020. Skupština Glavnog grada donijela je odluku o prenosu zemljišta CPCu (1.938 m², procijenjena vrijednost 658.920 eura).
- Istog dana, Vlada Crne Gore je stavila van snage prethodnu saglasnost, bez pravno održivog obrazloženja.
- U maju 2022. CPC je ponovo podnijela inicijativu, na koju nije dobila odgovor.
- Islamska zajednica je u oktobru 2022. dobila zemljište od 30.000 m², vrijedno 6.900.000 eura.
- Katolička crkva je u julu 2023. dobila parcelu vrijednu 7,4 miliona eura.
- SPC kontinuirano dobija zemljište i finansijsku podršku, uključujući odobrenje za izgradnju 18 novih vjerskih objekata u Podgorici.
Neustavni akti
Zakon o slobodi vjeroispovijesti i posebno Temeljni ugovor sa SPC sadrže odredbe koje narušavaju ustavno načelo jednakosti i svjetovnosti države. Član 2 Ustava jasno propisuje da je Crna Gora građanska i sekularna država. Privilegovanjem jedne vjerske zajednice država izlazi izvan svojih ustavnih okvira, što može predstavljati i povredu člana 1 Protokola 12 uz Evropsku konvenciju (zabrana diskriminacije).
Vaša odgovornost
Kao predsjednik i čuvar Ustava, dužni ste da obezbijedite:
1. Javno priznanje postojanja sistemske diskriminacije CPC i pokretanje procesa njenog otklanjanja.
2. Zahtjev Vladi da hitno stavi van snage Zaključak od 18. decembra 2020. godine, kojim je nezakonito blokiran prenos zemljišta CPC-u.
3. Pokretanje procedure za zaključenje temeljnog ugovora između države i Crnogorske pravoslavne crkve, u skladu sa načelom jednakosti.
4. Otvaranje dijaloga sa Vaseljenskom Patrijaršijom o povraćaju autokefalnosti CPC, zasnovanog na istini, kanonskom pravu i ustavnim obavezama Crne Gore.
Zaključak
Crnogorska pravoslavna crkva ne traži privilegije, već isključivo dosljednu primjenu Ustava, zakona i međunarodnih obaveza. Istinska ravnopravnost vjerskih zajednica nije samo ustavni imperativ, već i osnov demokratskog poretka i evropskog puta Crne Gore.
Pozivamo Vas da, koristeći autoritet predsjednika, vratite povjerenje građana u principe ustavnosti i jednakosti - što je ključni preduslov za očuvanje demokratskog poretka i evropsku budućnost naše države.
S uvažavanjem, u vjeri, i nadi u dijalog za zajedničko dobro,
Arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski Mihailo“.

Mihailo Milatoviću: Vaša izjava da su „sve vjerske zajednice u praksi ravnopravne“ ne odgovara objektivnom pravnom i faktičkom stanju

Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Boris reagovao je povodom izjava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića prilikom susreta sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejom juče u Istanbulu, navodeći da je to još jedan otvoreni udar na interese pravoslavnih Crnogoraca i na istorijski identitet Crne Gore. 
Smatra da je Milatović, umjesto da govori u ime svih građana i zastupa državne interese, izabrao je da se ponovo stavi na stranu Srpske pravoslavne crkve, hvaleći neustavni Zakon o slobodi vjeroispovijesti iz 2021. godine i štetan takozvani Temeljni ugovor koji je tadašnja Vlada sklopila sa SPC. 
- Time je poslao jasnu poruku da ne priznaje ni istorijsko ni savremeno pravo pravoslavnih Crnogoraca i Crnogorske pravoslavne crkve - ističe Boris.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fmilatovic-upoznao-vartolomeja-da-je-crna-gora-donijela-zakona-o-slobodi-vjeroispovijesti-i-temeljne-ugovore-sa-vjerskim-zajednicama&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Reagovanje prenosimo u cjelosti:
"Izjava kabineta predśednika Jakova Milatovića povodom njegove pośete Carigradskoj patrijaršiji predstavlja još jedan otvoreni udar na interese pravoslavnih Crnogoraca i na istorijski identitet Crne Gore. Umjesto da govori u ime svih građana i da zastupa državne interese, Milatović je izabrao da se ponovo stavi na stranu Srpske pravoslavne crkve, hvaleći neustavni Zakon o slobodi vjeroispovijesti iz 2021. godine i štetan t.z.Temeljni ugovor koji je tadašnja Vlada sklopila sa SPC. Time je poslao jasnu poruku da ne priznaje ni istorijsko ni savremeno pravo pravoslavnih Crnogoraca i Crnogorske pravoslavne crkve.
Posebno zabrinjava činjenica da predśednik Crne Gore, i to baš u Carigradskoj patrijaršiji, nije pomenuo ni jednu riječ o diskriminaciji kojoj je CPC godinama izložena. Već pune dvije godine Ministarstvo pravde, protivno zakonima i Ustavu, donosi odluke na štetu CPC. Ta rješenja dva puta je oborio Upravni sud Crne Gore, potvrđujući jasno da je riječ o nezakonitom i pristrasnom postupanju. U oba slučaja sud je presudio u korist Crnogorske pravoslavne crkve i njenog zakonito izabranog poglavara, Mitropolita Borisa, potvrđujući njegov legitimitet na mjestu poglavara CPC. I pored tih presuda, Ministarstvo pravde i dalje odbija da postupi po obavezujućim sudskim odlukama, što predstavlja skandal neviđenih razmjera i otvoreno kršenje pravnog poretka.
Ovakvo ponašanje ima i ozbiljnu krivičnopravnu dimenziju. Svako svjesno odbijanje da se sprovede odluka suda i donošenje novih nezakonitih rješenja sa ciljem pogodovanja SPC predstavlja klasičan primjer zloupotrebe službenog položaja. Ministar Bojan Božović i njegovi saradnici moraju znati da time ne samo da diskriminišu CPC i njene vjernike, već i urušavaju temelje pravne države u Crnoj Gori, što ih direktno izlaže krivičnoj odgovornosti.
Pored pravnog, ovdje je ključno i kanonsko pitanje: Po pravoslavnim pravilima, svaki narod ima pravo na svoju autokefalnu crkvu, a granice crkve prirodno se poklapaju sa granicama države. Tako danas postoje , Grčka, Bugarska, Rumunska, Gruzijska, Ukrajinska, Makedonska, Poljska, Albanska, Srpska i Ruska pravoslavna crkva. Ako svi ti narodi uživaju to pravo, po čemu se ono jedino osporava Crnogorcima?
Podśećamo da Crnogorska pravoslavna crkva nije nikakva improvizacija, već autentična naslednica Crnogorske - Cetinjske mitropolije, koja je stoljećima bila nezavisna i autokefalna. Njena autokefalnost nije ukinuta nikakvim crkvenim saborom niti kanonskim postupkom, već političkim dekretom kralja Aleksandra Karađorđevića 1920. godine, kao dio okupacije i nasilne integracije Crne Gore u Kraljevinu SHS. Dakle, riječ je o klasičnom činu političke represije, a ne o crkvenom aktu.
U tom kontekstu, Milatovićeva izjava ne samo da je politički neodgovorna, već i uvredljiva za sve građane koji vjeruju u Crnu Goru kao sekularnu i pravnu državu. On se ponaša kao portparol SPC , a ne kao predśednik države.
Hvaleći rad Amfilohija Radovića da li je u to ubrojao prolivanje krvi na Petrovdan 1991.godine pred Cetinjskim manastirom, dovoćenje Arkana i njegove paravojske u manastir, zakivanje Crnogoraca na Vezirov most, negiranje genocida u Srebrenici, dovođenje raznih saradnika obavještajnih službi iz regiona, pośete Palama, skrivanja Radovana Karadzića u manastirima... sa ovim i mnogo čime nas je "zadužio" "pukovnik" -Amfilohije - Risto Radović.
 Milatović umjesto da iskoristi pośetu Carigradskoj patrijaršiji da ukaže na višegodišnju nepravdu prema CPC i da traži podršku za njenu ravnopravnost, on se stavlja u službu tuđih interesa, veličajući veleizdajnički akt Dritana Abazovića, odnosno potpisani tememeljni ugovor sa Crkvom Srbije.
Zbog svega navedenog, jasno je da predśednik Milatović nastavlja da vodi politiku potčinjavanja Crne Gore, dok njegovi saradnici u izvršnoj vlasti, predvođeni ministrom pravde, uporno gaze zakone i presude suda. Ali jedno moraju znati: svaki pokušaj ponižavanja i brisanja crnogorskog identiteta naići će na snažan i odlučan otpor pravoslavnih Crnogoraca i svih slobodnih građana Crne Gore.
Crna Gora nikada neće biti tuđa prćija, niti će crnogorski narod odustati od prava na svoju Crnogorsku Crkvu, svoj Crnogorski jezik i svoje dostojanstvo."

Boris o izjavama Milatovića tokom susreta sa Vartolomejom: Još jedan otvoreni udar na interese pravoslavnih Crnogoraca

Još u vrijeme vladavine predavgustovske većine, neđe prije 2018. godine, Vladimir Pavićević, pihtija od čovjeka, što bi rekao rahmetli Marko Vešović, prilikom prvog gostovanja na beogradskoj N1 televiziji nakon što je došao u Crnu Goru, rekao je voditeljki da ga je iznenadilo koliko je veliki uticaj i moć nevladinog sektora u Crnoj Gori. I to je bilo vidljivo svakome ko je imao mrvu objektivnosti. Nevladin sektor, uz izdašnu finansijsku pomoć EU, imao je toliki uticaj na stavove EU o Crnoj Gori da su izvještaji EK faktički bili pisani u Podgorici, od nevladinog sektora. Problem je bio što su te nevladine organizacije i tzv. nezavisni mediji imali samo jednu političku misiju - ne da demokratizuju Crnu Goru, već promjenu vlasti.&nbsp; Ako su iskreno vjerovali da će obaranjem DPS-a dobiti uređenu državu od primitivne pustokupljevine kao alternative, onda se radi o političkim diletantima. Tako da mi posipanje pepelom bivših i sadšnjih kolumnista Vijesti i njihovih voditelja političkih emisija, koji nesumnjivo imaju svoj procenat u doprinosu sadašnjem stanju u Crnoj Gori, izaziva samo gorušicu. <h2>UTICAJ NVO</h2> Kao osnivač jedne široko prihvaćene patriotske NVO, pisao sam prije 7-8 godina kabinetu premijera Duška Markovića i tražio objašnjenje zašto jedne te iste NVO svake nedelje imaju sastanak sa njim i zašto mi nijesmo poželjni na tim sastancima? Odgovor Duška Markovića bio je da su to NVO od čijih stavova zavisi mišljenje EU o stanju u Crnoj Gori. I to ubjedljivo govori o moći koje su NVO imale da utiču na prilike u Crnoj Gori u to vrijeme. A nijesu uticale, jer nijesu htjele biti partner u transformaciji Crne Gore sa tadašnjom vlašću. Skoro je Vanja Ćalović iz MANS-a napala člana izvršne vlasti da je u vrijeme dok je rukovodio u MUP-u odeljenjem za suzbijanje šverca droga Luka Bar bila tranzitna za kokain iz Južne Amerike. Valjda je informacije dobijala od barona Fon Medojevića. U svakom godišnjem izvještaju američke vlade, koji je rađen na osnovu izvještaja najrespektabilnije agencije za istragu puteva narkotika, DEA, Crna Gora nije nikad pomenuta kao ruta za šverc kokaina i heroina. Samo budala bi uvozila preko Luke Bar velike količine kokaina i rizikovala šverc kopnenim putem u zapadne zemlje, jer je to bilo glavno tržište za količine koje su se transportovale iz Južne Amerike. Zemlje Balkana definitivno su beznačajno tržište za iole ozbiljnije količine. Zato su glavne rute bile obala Španije, holandske luke za kontejnerski transport i njemačke luke sa ogromnim brodskim prometom. Crna Gora je pominjana samo za šverc marihuane iz Albanije. Doduše, nakon promjene vlasti bile su dvije isporuke u kontejnerima sa bananama, malo da se provjeri naklonost vlasti, ali i da se preuzme lanac samoposluga „Voli“. MANS je slao izvještaje EU u kojima je kriminalizovao vlast u Crnoj Gori, a onda se pozivao na izvještaje EK koji sadrže njihove navode u redovnim izlivima mržnje prema predavgustovskoj vlasti. Veoma blagonaklona prema vlastima nakon 2020. godine, Čalović je ćutala na urušavanje skoro svih segmenata države, baveći se još uvijek jedino svojim iskonskim neprijateljem, predavgustovskim vlastima. Progovorila je oštro o aktuelnoj situaciji tek nakon međudržavnog ugovora sa Emiratima.&nbsp; <h2>GLASNA TIŠINA</h2> Vrijeđa zdrav razum kad slušamo hvalospjeve o ulozi NVO u kritici „rada“ postavgustovske vlasti. Nije im smetalo kršenje Ustava prilikom formiranja parlamentarne većine 23. novembra 2020, niti što je na śednici 28. decembra te godine, bez kvoruma, sa 40 prisutnih poslanika, bez uvjerenja DIK-a, verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“. Nije im zasmetala ni dodjela nagrade „Miroslavljevo jevanđelje“ Milutinu Mićoviću za djelo prepuno nacionalne mržnje, ni ulasci srpskog patrijarha u Crnu Goru helikopterima, kao da je išao u Leskovac, ni trovanje građana Cetinja 5. septembra 2021, upotreba gumenih metaka, bacanje na ljude šok bombi, ni potpisivanje Temeljnog ugovora sa Beogradskom patrijaršijom, čime je prkršen član 3 Ustava Crne Gore, koji propisuje da je teritorija Crne Gore nedjeljiva, što znači da pravno lice iz druge države ne može biti vlasnik zemlje i da se mora registrovati pravno lice u Crnoj Gori da bi ostvarilo pravo vlasništva. Prećutali su još hiljade kršenja Ustava, zakona, nepoštovanje javnih nabavki, zloupotreba vlasti, nepotizma, partitokratije, kakistokratije, koruptivnih radnji, nehumanog ponašanja prema pritvorenicima, uskraćivanje njihovih osnovnih ljudskih prava, prava na pravično suđenje pred nezavisnim sudstvom, pretvaranje pritvora u zatvor držeći optužene u pritvoru mjesecima i godinama bez zakonskog osnova, itd, itd... Veći dio navedenog implicintno sadrže međunarodne povelje o ljudskim pravima, čiji je potpisnik i Crna Gora. Prije desetak godina, u jednoj konverzaciji na društvenim mrežama, današnji direktor RTCG mi je napisao da je on više uradio za demokratiju u Crnoj Gori nego „tvoj Milo“. Moj, jer sam se, valjda, obogatio od Milovih para. Što bi rekli, svako sudi po sebi. Danas je njegov doprinos demokratiji taman kao svih nekad najpoznatijih NVO, liše Daliborke Uljarević. Nego, zna li neko što je zamučao Muk? Đe li je? Iako apsolutno osuđujem napad crkvenih Kmera na Teu Gorjanc Prelević, moram i nju da zapitam je li i ona prespavala sve ono što sam naveo? Probudila se tek kad je najavljeno prikazivanje filma „Heroji Halijarda“, u kojem se glorifikuju četnici, u bioskopu koji nosi ime Nikole Đurkovića, čovjeka kojeg su ubili četnici i igrali kolo oko njegovog leša u Herceg Novom.&nbsp; <h2>PITANJE CRKVE</h2> Vrlo dobro se śećam podrške Tee Gorjanc Crkvi Srbije u vrijeme donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i litija po Crnoj Gori. Zakona koji je za građansku, sekularnu Crnu Goru bio od krucijalnog značaja. Ne znam kome razumnom danas nije jasno da je najveći problem Crne Gore ta litijaška, svetosavska sekta i da je ona najveća smetnja evropeizaciji i modernizaciji Crne Gore? Kamen o njenom vratu!&nbsp; Gotovo sam siguran da Tea Gorjanc, iako se bavila crkvenom imovinom, nema pojma o crkvenom pitanju. Ali bi makar morala znati da je u Ustavu Crne Gore iz 1905, u članu 40 pisalo: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve“... Što znači da CPC po tom Ustavu nije imala nikakve pravne veze sa Crkvom Srbije (SPC). Uostalom, u Zakonu o crkvama i verskim zajednicama u Republici Srbiji, u članu 11, stav 1, priznaje se SPC pravni kontinuitet stečen na osnovu „Načertanija o duhovnoj vlasti“ od 21. maja 1836. godine i Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi iz 1929. godine („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, broj 269/1929).&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250831070836_0f245c8926437a38f37ae18953ce2107304a16dae4e71d1b0f0ce5b34e26c52d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250831070836_0f245c8926437a38f37ae18953ce2107304a16dae4e71d1b0f0ce5b34e26c52d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Ukaz Aleksandra Karađorđevića"> <figcaption>Crkva Srbije fizički postoji u Crnoj Gori od 1920. godine, dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića</figcaption> </figure>  Drugim riječima, Crkva Srbije fizički postoji u Crnoj Gori od 1920. godine, kad je dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića formirana Ujedinjena srpska pravoslavna crkva uz okupacione trupe u Crnoj Gori, a u pravni sistem Kraljevine Jugoslavije ušla je 1929. Što znači, da sakralno nasljeđe Crne Gore izgrađeno do 1918. godine niti je gradila Crkva Srbije, niti joj je pripadalo. Niti je bilo kada do devedesetih godina XX stoljeća bila upisana kao vlasnik tih crkvenih objekata. Nijednoj NVO nije padalo na pamet da postavi pitanje nezakonitog upisa sakralnog naslijeđa Crne Gore, iako je u tome bilo i korupcije, i kršenja zakona, i kršenja svih pravnih normi. Upisivano je vlasništvo nad manastitrima i crkvama bez ijednog dokumenta o vlasništvu. U većini vlasničkih listova ne postoji osnov vlasništva?! Za tu pljačku nije im smetalo što se dešava u vrijeme vlasti oko DPS-a? Drvilo se o postojećim i nepostojećim pljačkama, ali nijednu izvikanu NVO nije bilo briga što se ogromno kulturno nasljeđe i neprocjenjivo bogatstvo poklanja drugoj zemlji. Iako je kritikovan Zakon o slobodi vjeroispovijesti time da se osporavanje vlasništva nad crkvenim objektima može izvršiti samo sudskom odlukom, ni Crkvu Srbije, niti ijednu izvikanu NVO nije zanimalo što je Cetinjski manastir prepisan u oktobru 2021. sa Opštine Cetinje na Crkvu Srbije jednim običnim dopisom cetinjskom katastru tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića. To je to licemjerje crnogorskih nevladinih organizacija i tzv. nezavisnih medija, kojima je pitanje ljudskih prava i poštovanja zakona politički, nacionalno ili vjerski obojeno, taman kao što je crnogorsko pravosuđe danas. Ćutali su i na laži koje je širila Srbija u međunarodnoj zajednici, da je u Crnoj Gori ugroženo hrišćanstvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250831070836_442dab5c-8017-4fa2-82aa-73164adf1ea7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250831070836_442dab5c-8017-4fa2-82aa-73164adf1ea7" data-rendition-name="original" width="4000" height="2000" loading="lazy" alt="Cetinjski manastir"> <figcaption>Civilni sektor ćutao kada je 2021. Cetinjski manastir prepisan Crkvi Srbije(Photo: Portal ETV/Duško Mihailović)</figcaption> </figure>  Dobro je što se reaguje na postavljanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, ma je Amfilohije Radović i u vrijeme predavgustovske vlasti držao molebane Draži Mihailoviću, uz muk svih NVO. A i mlake reakcije vlasti. Muk je bio i na Titovu kopilad, i na Titovo jajce, i na volove, i na lažne ljude, lažne vjere... Uostalom, pogledajte dokumentarac „Svjedok božje ljubavi“ na youtubeu da se uvjerite u otvoreno sijanje nacionalne, vjerske i svake druge mržnje, na koje se NVO nijesu ni osvrnule. Kao što se ni danas, ne obaziru na međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje štite pravo svih građana na ispoljavanje vjere. Postavgustovska većina neformalno Crkvu Srbije tretira kao državnu vjeru, iako je to protivno svim međunarodnim poveljama i odlukama Suda u Strazburu. Državu ne treba da interesuju crkveni kanoni, ona je dužna da ravnopravno tretira sve uredno registrovane crkvene zajednice.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250831070836_fe01ebd82ffc37af96311116e891990378ae9e465cd74ea698a7e4c5ccdb49c5.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250831070836_fe01ebd82ffc37af96311116e891990378ae9e465cd74ea698a7e4c5ccdb49c5" data-rendition-name="original" width="500" height="500" loading="lazy" alt="CPC logo"> <figcaption>Crnogorska pravoslavna crkva obespravljena u Crnoj Gori</figcaption> </figure>  Đe su te NVO, zaštitnice ljudskih prava, da zaštite pravo vjernika Crnogorske pravoslavne crkve, da zahtijevaju da se i njoj obezbjede uslovi kao Crkvi Srbije za rad i za podizanje hramova, a ne da joj se čak oduzima plac u Podgorici koji je bio njoj namijenjen za izgradnju crkve. Dok se Crkvi Srbije dodjeljuje sedam placeva samo u Podgorici? Da ne pominjemo druge gradove. A, ponavljam, sa ogromnom moći kojom Crkva Srbije raspolaže, Crna Gora će uvijek biti proruska i velikosrpska gubernija, udaljena miljama od Evrope, evropskih vrijednosti i uređene države. A i članstva u EU.

Društvo „kokošjeg“ pamćenja

Temeljnim ugovorom i izmjenama Zakona o vjerskim zajednicama povrijeđena su prava Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i njenih vjernika - ukazali su u Crnogorskom forumu (CF) i zatražili ukidanje diskriminatornih i neustavnih akata i da Ustavni sud utvrdi neustavnost ovog ugovora.
To su naveli u otvorenom pismu Ustavnom sudu, Skupštini i Vladi Crne Gore, predsjedniku države Jakovu Milatoviću, Savjetu Evrope, Venecijanskoj komisiji (VK), Delegaciji Evropske unije (EU) u Crnoj Gori i organizacijama za zaštitu ljudskih prava.
Oni, kako su naglasili, zahtijevaju i da Skupština i Vlada Crne Gore preduzmu odgovarajuće mjere radi ukidanja diskriminatornih i neustavnih akata i uspostavljanja poretka u skladu sa Ustavom i međunarodnim pravom, a zatražili su i da predsjednik Crne Gore &nbsp;preispita moguće kršenje ljudskih i vjerskih prava Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i njenih vjernika.
Uz to, traže i da Savjet Evrope i Venecijanska komisija (VK) izvrše nadzor nad usklađenošću zakonodavstva i prakse Crne Gore sa evropskim standardima u oblasti ljudskih prava i slobode vjeroispovijesti i da međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda podrže inicijative koje vode očuvanju sekularnog, građanskog i ustavnog poretka u državi.&nbsp;
- Crnogorski forum apeluje i na sve navedene institucije i organizacije da reaguju u domenu svojih ovlašćenja, kako bi se obezbijedila zaštita ustavnog i demokratskog poretka Crne Gore - podvukli su oni.
<h2>FAVORIZOVANJE I NEZAKONITOST</h2>
U pismu su pojasnili da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti 2021. godine donijet po hitnom postupku, bez javne rasprave, bez uključenja civilnog društva i bez traženja mišljenja VK, iako je prethodni zakon iz 2019. godine bio u cijelosti usklađen sa preporukama te institucije.
- Na taj način je narušen demokratski i pravni legitimitet procesa; institucionalno favorizovana SPC, pripremljen pravni temelj za zaključenje Temeljnog ugovora pod privilegovanim uslovima - pojasnili su u CF.
Iz te NVO su ukazali i da je Temeljni ugovor sa SPC potpisao tadašnji premijer Dritan Abazović bez saglasnosti Skupštine, čime je prekršena nadležnost organa vlasti, mimo Ustava zaključen akt sa SPC koji nije međunarodni pravni entitet, ali i da je zaobiđena zakonska procedura koja propisuje da ugovor sa vjerskom zajednicom može biti potpisan samo ako je ta zajednica registrovana u Crnoj Gori, što SPC nije bila sve do neposredno pred potpisivanje ugovora.
&nbsp;- Temeljnim ugovorom i izmjenama Zakona o vjerskim zajednicama: povrijeđena su prava Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i njenih vjernika, SPC je stavljena u institucionalno povlašten položaj; zanemaren je princip vjerske ravnopravnosti i sekularnosti države - istakli su u pismu.
Ustvrdili su da je na taj način država prekršila član 14. i 19. Ustava, koji garantuju jednakost i zabranu privilegija po osnovu vjere; derogirala sekularni karakter Crne Gore i izazvala osjećaj institucionalne diskriminacije kod velikog broja građana.
Oni su ocijenili i da postupanja tadašnje vlade i parlamentarne većine predstavlja direktno kršenje više odredbi Ustava, među kojima su članovi koji govore da je Crna Gora pravna država, da suverenitet pripada građanima, da je Ustav najviši pravni akt.
Prekršeni su i, kako su dodali, član 14 - Zabrana diskriminacije, član 16 - Sloboda vjere i jednakost vjerskih zajednica, član 19 - Nijednoj vjerskoj zajednici ne mogu se dati privilegije, član 145 - Supremat Ustava, kao i član 149 - Nadležnost Ustavnog suda da ocijeni ustavnost zakona i akata.
<h2>POVRIJEĐENE MEĐUNARODNE OBAVEZE</h2>
Iz Crnogorskog foruma su ukazali da su tim postupanjem povrijeđene i međunarodne obaveze Crne Gore i to Evropska konvencija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Evropska socijalna povelja.
Oni su istakli da predsjednik Crne Gore nije iskoristio svoje ovlašćenje da preispita akte koji su doveli do diskriminacije i narušavanja ustavnosti, kako ne bi došao u sukob s tadašnjom vlašću.&nbsp;
- Skupština Crne Gore je isključena iz procesa donošenja Temeljnog ugovora, čime je izvršna vlast prekoračila svoja ovlašćenja. Civilno društvo, ekspertska javnost i vjerske zajednice bili su potpuno isključeni iz procesa donošenja ključnih akata - naveli su u pismu.
Crnogorski forum je podnio inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti Temeljnog ugovora, kao i krivičnu prijavu protiv tadašnjeg premijera Dritana Abazovića zbog zloupotrebe službenog položaja pri zaključivanju ugovora.
- Zbog svega navedenog, NVO Crnogorski forum zahtijeva da Ustavni sud Crne Gore hitno odluči o podnijetoj inicijativi i utvrdi neustavnost Temeljnog ugovora, jer je donesen mimo ustavnih procedura i na štetu vjerske i građanske ravnopravnosti - naglasili su oni.

CF: Ustavni sud da utvrdi neustavnost Temeljnog ugovora, Skupština i Vlada preduzmu mjere, a Milatović preispita moguće kršenje prava CPC i njenih vjernika

Nije tačno da je Duklja bila prva srpska država u srednjem vijeku - jasan je istoričar Dragutin Papović u odgovoru na pitanje Portala Analitika da prokomentariše izjavu episkopa crkve Srbije Pajsija Đerkovića koji je, na saboru na ostacima Duklje kazao da služe „na temeljima prve srpske države i mjestu gdje su bili episkopi dioklijski“.
<h2>Prva sprska država zvala se - Srbija</h2>
Papović objašnjava da se, prema zapisu vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita u njegovom djelu „De administrando imperio“, prva srpska država, logično, zvala Srbija.
- I nastala je sredinom IX vijeka, a prvi poznati srpski vladar zvao se Vlastimir - dodao je on.
Dodaje i da se od kraja X do kraja XII vijeka za Srbiju koristio i naziv Raška, po gradu Rasu đe je bilo sjedište episkopije.&nbsp;
- Zbog toga je u istoriografiji, uključujući i srpsku, nedvosmislen stav da je prva srpska država bila Srbija odnosno Raška - istakao je Papović.
Podsjeća i da je, prema zapisu cara Konstantina Porfirogenita, istovremeno kada i Srbija nastala država Duklja.&nbsp;
- S obzirom na to da su korijeni crnogorske državnosti i nacionalnosti u državi Duklji i njenim stanovnicima Dukljanima, onda je jedini ispravan zaključak da je Duklja prva crnogorska država - podvukao je Papović.
Ističe i da do kraja XII vijeka, odnosno do osvajanja Stefana Nemanje, u Duklji nema ni pomena o srpstvu.
- Sporno je na osnovu kog prava sveštenici Srpske pravoslavne crkve (SPC), odnosno Crkve Srbije, obavljaju obrede u gradu Duklji. Ostaci ovoga grada su arheološko nalazište i prvorazredno kulturno dobro pod zaštitom države - napominje Papović.&nbsp;
SPC, kaže, nema ni istorijsku vezu s Dukljom.&nbsp;
- Sve što je sagrađeno u Duklji nastalo je mnogo prije nego što se Crkva Srbije pojavila u Crnoj Gori - izričitit je sagovornik Analitike.&nbsp;
<h2>Nije jasno na osnovu čega SPC prisvaja hramove u Duklji</h2>
Podsjeća i da su u gradu Duklji otkrivena tri hrišćanska hrama.&nbsp;
- Najprije su nastale dvije trobrodne bazilike čiji patroni nijesu poznati, pa su ih istraživači neutralno nazvali bazilika A i bazilika B. One potiču iz V i VI vijeka. Vjerovatno su činile episkopski kompleks, odnosno bile su središte Dukljanske episkopije, a u nauci postoji mišljenje da je tu bilo sjedište i arhiepiskopa za rimsku provinciju Prevalis jer je Duklja u jednom periodu, uz Skadar, vjerovatno bila administrativni i crkveni centar ove provincije. Ovi hramovi potiču iz predslovenskog perioda i nastali su znatno prije katoličko-pravoslavnog raskola tako da nije jasno na osnovu čega ih danas prisvaja SPC - kazao je Papović.
Napominje da je Duklja bila crkveni (episkopski) centar i u ranovizantijskom periodu.&nbsp;
- Tada je grad počeo da slabi. Prema starijoj teoriji razrušili su ga Avari i Sloveni, ali novija istraživanja ukazuju na to da je on napušten u dužem vremenskom periodu. Sloveni koji su se doselili na prostor nekadašnje provincije Prevalis, odnosno vizantijske arhontije Duklje, preuzeli su upravu i stvorili su samostalnu arhontiju (državu) kojoj su zadržali prethodni naziv Duklja - objašnjava Papović.
Ti Sloveni su se, kaže on, prilagodili lokalnom identitetu.&nbsp;
- Značajno je da te malobrojne Slovene car Porfirogenit, ali ni drugi izvori, ne svrstavaju ni među Srbe ni među Hrvate. Najvjerovatnije je u ranoslovenskom periodu, odnosno između VII i IX vijeka unutar srušene bazilike B sagrađena manja krstoobrazna crkva čiji patron takođe nije poznat, pa su je istraživači neutralno označili slovom C - navodi Papović.
U njoj je, dodaje on, pronađena kamena greda sa natpisom đakonise Ausonije „Ausonia diaconissa“.&nbsp;
- Nekoliko istoričara, arheologa i istoričara umjetnosti smatra da je krostoobrazna crkva C zapravo Crkva Sv. Marije koju pominje pop Dukljanin u svome Ljetopisu kao krunidbenu i memorijalnu crkvu dukljanskih kraljeva, dok je prema drugom mišljenju to bila bazilika koja je otkrivena na Martinićkoj gradini - kaže Papović.&nbsp;
<h2>Dukljanska episkopija bila pod jurisdikcijom Rima</h2>
Napominje i da je u Duklji ili u susjednim Doljanima đe su otkriveni trobrodna bazilika sagrađena krajem V i početkom VI vijeka i trikonhos iz VI vijeka koji je, najvjerovatnije, služio kao memorijalna crkva dukljanskih episkopa, bilo sjedište Dukljanske episkopije.&nbsp;
- Od kraja IV vijeka Dukljanska episkopija je uglavnom bila pod jurisdikcijom Rima, odnosno pape. Cijela državna i crkvena oblast je bila u okviru zapadne kulture o čemu svjedoči činjenica da su gotovo svi zapisi pronađeni u Duklji i uopšte u Crnoj Gori iz ovoga perioda na latinskom jeziku - navodi Papović.&nbsp;
Ukazuje i da je prema jednom mišljenju, upravo u sklopu nastojanja papa da svoju jurisdikciju prošire na cijeli Balkan tokom 880-ih Dukljanska episkopija uzdignuta u rang arhiepiskopije.&nbsp;
- Tada je, ona, zapravo, postala crkva dukljanske države - objašnjava Papović.
Dodaje i da kada je oko 997. godine makedonski car Samuilo napao Duklju i zarobio njenog vladara Vladimira, dukljanski arhiepiskop (nadbiskup) Ivan (Jovan) morao da napusti svoju katedru i da se skloni u Dubrovnik a u dubrovačkoj tradiciji se, podsjeća naš sagovornik, navodi da je on osnovao Dubrovačku arhiepiskopiju oko 999. godine.&nbsp;
- Dukljanska arhiepiskopija je obnovljena najvjerovatnije u periodu vladavine Stefana Vojislava u prvoj polovini XI vijeka, o čemu svjedoči splitski hroničar Toma Arhiđakon u djelu „Historia Slonitana“ iz sredine XIII vijeka. Tada je sjedište (arhi)episkopije iz Duklje ili Doljana prenešeno u Bar. Zalaganjem tadašnjeg episkopa Đorđa obnovljena je katedrala Sv. Teodora na Londži (južni plato Starog Bara) koja je vjerovatno stradala tokom Samuilovog napada na Duklju. Obnovljenoj katedrali je dato ime Sv. Đorđe i u njoj je smješteno sjedište (arhi)episkopije. Zahvaljujući tome u Duklji su se, a naročito među njenim vladarima, razvili kultovi svetitelja Teodora i Đorđa - rekao je Papović.&nbsp;
<h2>Država da propiše šta i ko smije da radi na zaštićenom prostoru Duklje</h2>
Arhiepiskopija se, kako ističe, od tada zvala Dukljansko-barska crkva te dodaje da je naziv dukljanska dobila po državi, a barska po sjedištu.&nbsp;
- U povelji (buli, ispravi) pape Aleksandra II iz 1067. ona se naziva Diocliensis et Antibarensis Ecclesiae (Dukljansko-barska crkva). U buli, odnosno svečanoj privilegiji koju je (anti)papa Kliment III Vitbert 1089. izdao dukljanskom arhiepiskopu Petru (Petro Dioclensis sedis archiepiscopo) Dukljansku crkvu je nazvao „Dioclensis prounciae“ i „Dioclensem ecclesiam“, dok je dukljanskog vladara Bodina oslovio kao preslavnog (najslavnijeg) kralja Slovena (Bodini regis Sclauorum gloriosissimi), a njegovu državu je nazvao kraljevina Duklja, odnosno Dukljansko kraljevstvo (regnum Diocliae) - podsjeća Papović.
Sagovornik Analitike ističe da je Dukljanska crkva ovaj naziv zadržala i u okviru države Nemanjića.&nbsp;
- Papa Inoćentije III je 1199. godine dukljansko-barskog poglavara Jovana nazvao Diocliensis et Antibarensis archiepiscopus (Dukljansko-barski arhiepiskop). Iz drevne Dukljanske crkve, koja je bila pod jurisdikcijom Svete Stolice, razvila se današnja Barska nadbiskupija - kaže Papović.&nbsp;
On napominje da bi, s obzirom na to da su ostaci hramova u Duklji drevno hrišćansko nasljeđe, država Crna Gora i nadležni organi, prije svih, imali pravo i obavezu da propišu šta i ko smije da radi na zaštićenom prostoru Duklje.
- No, s obzirom na to da Vladom Crne Gore, a posebno Ministarstvom kulture upravljaju kmetovi Crkve Srbije, to je danas iluzija - ocijenio je Papović.
<h2>Dukljansko nasljeđe potvrda da korijeni Crne Gore nijesu srpski</h2>
Napominje da je odnos SPC i njenih arhijereja prema dukljanskom nasljeđu bio protivrječan.&nbsp;
- Najprije su mislili da to nasljeđe ne pripada njima, pa su pokušali da ga negiraju i ozloglase. Onda su shvatili da to nasljeđe potiče od Rimskog carstva, uključujući i njegov istočni dio Vizantiju, i od drevne hrišćanske crkve. Na rimskoj državnoj i crkvenoj organizaciji, uz kasniji doprinos slovenske dinastije Vojislavljevića, nastali su dukljanska država, crkva i narod i to je ogromno civilizacijsko nasljeđe Crne Gore - kazao je Papović.
Kada se, podsjeća on, uz to pojavila opravdana težnja da se to nasljeđe tretira kao izvorište savremenog crnogorskog identiteta, u Crkvi Srbije su to shvatili kao opasnost za njihov velikosrpski projekat u Crnoj Gori.&nbsp;
- Dukljansko nasljeđe je starije od epohe dinastije Nemanjića, koja je u Duklju došla kao osvajač. S obzirom na to da Crna Gora ima dugu, bogatu i autentičnu istoriju, ne samo prije Nemanjića, nego i prije pojave srpstva, onda to znači, kao što sve istorijske činjenice potvrđuju, da korijeni Crne Gore nijesu srpski i da porijeklo Crnogoraca nije srpsko. Zbog tog saznanja se promijenila i politika SPC prema dukljanskom nasljeđu i umjesto odbacivanja ona pokušava da prisvoji i preoblikuje ovo nasljeđe, odnosno da ideološko-nacionalno srpstvo protegne na dukljanski period što je grubo prekrajanje istorije - objašnjava Papović.&nbsp;
Tako je, podsjeća, 2004. godine uvela počasno zvanje vikarnog episkopa dioklijskog.
- U stvari, to je pomoćni episkop mitropolitu crnogorsko-primorskom. Tu počasnu funkciju od 2024. godine obavlja Pajsije. On je episkop bez svoje eparhije - ukazuje Papović.&nbsp;
No, kako dodaje, u nazivu ove počasne titule i dalje se uočava sukobljavanje Crkve Srbije sa dukljanskim nasljeđem.
- U tituli se koristi naziv dioklijski, nastao od termina Dioklija i Dioklitija, koje su kancelarije srpskih srednjovjekovnih vladara preuzele iz vizantijskih isprava. Tako se negira domaći (narodni) termin - dukljanski. To bi bilo isto kao kada bi se danas umjesto naziva Srbija koristio vizantijski naziv Serbias, a umjesto današnjeg naziva Srbi da se koristi vizantijski naziv Serboi. Taj anahronizam ukazuje na potrebu SPC da negira domaći i autentični termin - dukljanski, kako bi potisnula živu crnogorsku riječ i nametnula arhaičnu vizantijsko-srpsku - ističe Papović.
<h2>SPC nema pravo da se ljuti što je nazivaju Crkvom Srbije&nbsp;</h2>
Sagovornik Analitike osvrnuo se i na prisustvo ambasadora Srbije Nebojše Rodića saboru na ostacima Duklji.
- Očigledno je da takvo ponašanje nije u okviru dobre diplomatske prakse, ali je očekivano jer je SPC najefikasniji instrument politike Republike Srbije prema Crnoj Gori. Između politike SPC i Vlade Srbije gotovo da nema razlike, tako da ni SPC nema pravo da se ljuti što je nazivaju Crkvom Srbije. To su sinonimi. Ona zaista djeluje kao državna crkva Srbije i njen primarni cilj je da se bori za srpske nacionalne i državne interese. Zato je na ovom skupu u antičkoj Duklji izvedeno šumadijsko kolo - kazao je Papović.
Uz to je, dodaje on, jedan profesor filozofije u govoru naveo da je Duklja bila „klasični grčki polis“.
- Odavno se nije čulo takvo neznanje i besmislica. Čak i učenici osnovnih škola znaju da su grad Duklju formirali Rimljani krajem I vijeka nove ere i da su joj dali latinski naziv Doclea, tako da Duklja nema ništa zajedničko sa klasičnom Grčkom. Rimska i starohrišćanska Duklja koja je dala naziv državi i crkvi u kraljevini Vojislavljevića sada služi kao podijum za šumadijski folklor, neznanje i otuđenje. Ta slika najbolje potvrđuje politiku Srbije i njene crkve prema Crnoj Gori ali i sluganski i antidržavni odnos sadašnje Vlade Crne Gore prema svojoj kulturi i civilizacijskom nasljeđu - zaključio je Papović.

Papović: Sve na Duklji nastalo mnogo prije nego što se Crkva Srbije pojavila u Crnoj Gori, između njihove politike i Vlade Srbije nema razlike

Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) u Njujorku organizovala je donatorsku večeru s ciljem prikupljanja sredstava za gradnju ili kupovinu crkve, a prikupljeno je 54 hiljade dolara, što je veliki korak ka ostvarivanju cilja CPC u Njujorku, navode u saopštenju.&nbsp;
Na početku večeri, prisutni su, kako su kazali, odali počast žrtvama tragedije na Cetinju minutom ćutanja, a zbog tog tragičnog događaja, organizatori su odlučili da veče prođe u tišini, uz ozbiljnu-instrumentaln muziku, bez kulturno-umjetničkog programa.
Među prisutnima su bili Amerikanci, Crnogorci, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Albanci, Makedonci, Bugari, Ukrajinci. Program je vodila Marijana Nikolić, sekretar crkvenog odbora u Njujorku, a u ime CPC sa Cetinja, prisutnima se obratila Maja Leković Čičić.&nbsp;
Takođe, obratio se i predsjednik crkvenog odbora Cetinja Dragan Adžić, kao i Željko Stamatović, ambasador i bivši generalni konzul Crne Gore u Njujorku.
&nbsp;- Ovo je vrlo važan trenutak za nas, jer u Americi, u ovoj velikoj demokratskoj zemlji, moramo imati centar gdje ćemo se kao Crnogorci okupljati, a naši prijatelji će moći da dođu i upoznaju se sa našom kulturom. To je izuzetno važno, jer, nažalost, živimo na Balkanu, gdje još uvijek postoje pokušaji da se prisvajaju naše teritorije, naše more, naša kultura. Mi ćemo se boriti protiv toga svim sredstvima - kazao je crnogorski mitropolit Boris.&nbsp;
On je naglasio i značaj ovog trenutka, rekavši da je „godina 2025. vrlo simbolična zbog posta koji pada u isto vrijeme.&nbsp;
- &nbsp;Veče je bilo ispunjeno ljubavlju i poštovanjem prema Crnoj Gori i njenoj kulturi - zaključuju u saopštenju.&nbsp;
Otvoreni sukob unutar CPC traje od 3. septembra 2023. godine kada je na Cetinju Opštecrnogorski zbor proglasio njegovo preosveštenstvo episkopa ostroško-nikšićkog Borisa za mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve, što je osporio mitropolit Mihailo koji je tada najavio da će crkva protiv „prekršilaca unutrašnjeg reda i poretka“ preduzeti „kanonske, crkveno-ustavne zakonske mjere“, čime je dugo tinjajući sukob unutar ove vjerske organizacije prešao u novu fazu.
Na Zboru su donešene odluke i da se poglavar CPC Mihailo povuče u mirovinu i da se obnovitelj CPC Antonije Abramović kanonizuje, te proglasi za sveca.

CPC: Prikupljeno 54 hiljade dolara za gradnju crkve

Doskorašnji predsjednik Državne izborne komisije (DIK) i novoizabrani sudija Ustavnog suda (US) Nikola Mugoša podnio je ostavku na tu funkciju, objavljeno je na sajtu Skupštine.
On se pozvao na Zakon o izboru odbornika i poslanika (član 121a stav 2), kojim je propisano da predsjedniku DIK-a, članovima i njihovim zamjenicima mandat traje do izbora Centralne izborne komisije (CIK).
Kako je dodao, članom 153 stavom 7 Ustava Crne Gore propisano je da predsjednik i sudija Ustavnog suda ne može vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju niti obavijati drugu djelatnost.
- Imajući u vidu prethodno navedene ustavne i zakonske odredbe, kao i činjenicu da me Skupština izabrala za predsjednika DIK-a 8. decembra 2021. godine, te da sam na Sedmoj sjednici Drugoj redovnog zasijedanja izabran za sudiju Ustavnog suda 31. decembra 2025. godine, obavještavam Vas da podnosim ostavku na funkciju predsjednika DIK-a - kazao je Mugoša.
On se ovom prilikom zahvalio parlamentu na podršci DIK-u u prethodnom periodu, kao i na ukazanom povjerenju prilikom izbora za sudiju US.

Mugoša podnio ostavku na mjesto predsjednika DIK-a

Ulaganje u ljudski kapital, prilagođavanje novim uslovima rada i povezivanje sa savremenim tehnologijama, temelji su dugoročnog ekonomskog napretka i društvenog razvoja, poručio je predsjednik Vlade Milojko Spajić.
Kako je saopšteno, Spajić učestvuje na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje je, na marginama skupa, razgovarao sa Kristofom Kotoarom, predsjednikom kompanije Adeko (ADECCO), jedne od najvećih svjetskih kompanija za zapošljavanje i upravljanje radnom snagom.
Kako je istaknuto na sastanku, General Assembly, kompanija Adecco grupe, u Crnoj Gori uspješno je završila pilot program, u okviru koga je oko 40 nezaposlenih, kroz tromjesečnu obuku, steklo digitalne vještine.
Naglašeno je da je u uslovima ubrzanih tehnoloških promjena, digitalizacije i transformacije tržišta rada, od presudnog značaja da javne politike budu usmjerene na razvoj vještina, prekvalifikacije i stvaranje uslova za kvalitetan život i rad.
- Ulaganje u ljude ključno je u svijetu brzih promjena industrija i tržišta rada. Samo snažna, prilagodljiva i dobro povezana radna snaga može odgovoriti potrebama moderne ekonomije - kazao je Spajić.
Kotoar je pohvalio napore Crna Gore da kroz razvoj različitih programa unapređuje znanja i vještine domaće radne snage, naročito u zahtjevnoj završnoj fazi pregovaračkog procesa sa EU.
Kako se navodi u saopštenju, bilo je riječi o savremenim trendovima na tržištu rada, ulozi tehnologije u povezivanju ljudi i poslova, kao i o konkretnim modelima kojima države mogu odgovoriti na nedostatak kvalifikovanog kadra.
Poseban fokus bio je na tome kako Crna Gora može iskoristiti međunarodna iskustva, unaprijediti sistem obrazovanja i obuka, te kroz partnerstva sa privatnim sektorom stvoriti održiv okvir za razvoj radne snage.
Razmjena znanja, iskustava i dobrih praksi sa globalnim liderima predstavlja važan korak ka jačanju konkurentnosti Crne Gore i izgradnji tržišta rada koje je otporno, inkluzivno i spremno za izazove budućnosti.

Spajić i Kotoar: Uspješno završen pilot program sa kompanijom General Assembly u Crnoj Gori - oko 40 nezaposlenih steklo digitalne vještine

Košarkaši Budućnost Volija igraće sjutra u Istanbulu protiv Bešiktaša utakmicu &nbsp;15. kola B grupe Eurokupa.
Bešiktaš je u prošlom kolu pobijedio vodeći Burg, a u dosadašnjem dijelu takmičenja zabilježio je deset pobjeda.
Budućnost ima trijumf manje, a prvi međusobni duel u Podgorici dobila je 82:79.
Od tog duela turski predstavnik jači je za beka Meta Tomasa i centra Sertača Šanlija.
Trener Andrej Žakelj kazao je da je Bešiktaš jedan od favorita za osvajanje Evrokupa.&nbsp;
- Pokazali smo da možemo da igramo protiv njih, ali je to drugačija ekipa kada nastupa na domaćem terenu. Doveli su dva nova igrača, a uz to mi imamo određenih problema sa povredama - rekao je Žakelj.
On je naglasio da će njegov tim, bez obzira na sve probleme, pružiti maksimum.
- Bez obzira na sve, idemo u Tursku da damo svoj maksimum i pokušamo da ih iznenadimo. Riječ je o veoma čvrstoj i agresivnoj ekipi koja igra brzu košarku, sa mnogo šuteva za tri poena, na šta moramo obratiti posebnu pažnju. Kao i uoči prethodnih utakmica, želimo da budemo fokusirani na svoju igru, koncentraciju i čvrstinu - kazao je trener Budućnosti.
Budućnost je u prethodnom kolu Evrokupa savladala Litkabelis u Podgorici, potom je u ABA ligi, u Ljubljani, bila bolja od Cedevita-Olimpije.
Američki bek Skajler Mejs kazao je da Budućnost čeka teška utakmica i zahtjevno gostovanje.
- Raduje nas prilika da se izborimo za dobru poziciju pred predstojeći plej-of. Očekujemo čvrstu, borbenu utakmicu, a uz nekoliko dobrih treninga bićemo spremni - kazao je Mejs.
Početak utakmice zakazan je za 18 sati.

Budućnost Voli sjutra u Istanbulu protiv Bešiktaša; Žakelj: Idemo u Tursku da pružimo maksimum

Država Crna Gora se, do kraja prošle godine, zbog privilegujuće poreske politike na promet goriva za bogate jahtaše u Porto Montenegru, odrekla 104 miliona eura, pokazuju podaci Akcije za socijalnu pravdu (ASP) dobijeni od zvaničnih institucija.
- ASP napominje da, kao i sve podatke koje dobija zvaničnim putem, uzima te podatke kao pouzdane samo ako su kao takvi i dostavljeni - navodi se u saopštenju.
Iz ASP-a su podsjetili da je privilegije na poresku i akciznu politiku na promet goriva, odnosno poreska oslobođenja, uvela svojevremeno vlada Demokratske partije socijalista (DPS) kroz poseban pravilnik, „kojeg je, u jednom od rjeđih poteza u javnom interesu, ukinula manjinska vlada Dritana Abazovića, ali je te privilegije ponovo vratila vlada Milojka Spajića“.
Ta vrsta poreske politike, kako su dodali iz ASP-a, nije saglasna sa politikama EU.&nbsp;
- Projekat Porto Montenegro, iza kojeg je danas kapital iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), označava se luksuznim, a inostrani partner je svojevremeno diktirao ključne uslove da bi investirao u tu lokaciju, pa je povlašćeni poreski režim za jahting turizam bio jedan od tih zahtjeva i predstavljao je njegovo direktno favorizovanje, dok pojedini zahtjevi tadašnjeg investitora (u vezi sa zakupom) nijesu imali zakonskog uporišta - dodaje se u saopštenju.
Prodaja imovine nekada renomirane tivatske kompanije za remont vojnih brodova na izuzetno atraktivnoj lokaciji, a uz davanje višedecenijskog zakupa morskog akvatorijuma i dijela zone morskog dobra, predstavljala je svojevremeno jedan od prvih hibridnih privatizacionih modela, koji je primijenila tadašnja vlada.&nbsp;
Tenderom je bila ponuđena samo prodaja imovine kompanije, koja se nalazila na kopnu i uz obalu mora, ali je izabranom kupcu dato i pravo zakupa zone morskog dobra na period od čak 90 godina.&nbsp;
- Inostrani vlasnik je u prvim godinama realizacije investicije putem ugovora o zajmovima uvećavao osnovni kapital kompanije, što su transakcije na koje nije postojala obaveza plaćanja poreza, a turistički projekat je promijenio vlasnika 2015. godine - navodi se u saopštenju.
Kako su dodali, kroz promjenu sjedišta kompanije iz jedne evropske države u drugu evropsku državu i osnivanje kćerke kompanije, kojoj je prvo prodat Porto Montenegro, pa zatim preprodat, strateški investitor crnogorske Vlade je izbjegao i primjenu poreskih zakona Crne Gore u vezi plaćanja poreza na kapitalnu dobit.&nbsp;
- Država je po tom osnovu mogla da prihoduje oko 8,7 miliona eura, ali je tadašnji vlasnik iskoristio olakšice u poreskoj jurisdikciji Malte i to što sa tom državom Crna Gora ima zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Projekat je danas u rukama kapitala iz UAE - navodi se u saopštenju. &nbsp;
Država Crna Gora je, kako su zaključili, u Ustavu deklarisana kao država socijalne pravde.

Tag: crnogorska-pravoslavna-crkva