Poruke koje su se čule ispod mosta Blaža Jovanovića su zastrašujuće. Ali upravo ime mosta govori da Podgorica nije grad četničkih koljača, već grad antifašističkog otpora, grad različitosti i grad u kojem su ljudi različitih vjera i identiteta decenijama živjeli zajedno - poručili su u NVO Antifašisti Cetinja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.5217%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fplivali-za-casni-krst-uz-pjesme-o-durisicu-i-kalabicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Oni su konstatovali da su, dva mjeseca nakon što su hrvatski navijači na stadionu Pod Goricom skandirali „ustaški se barjak vije“, njihovi ideološki prijatelji iskoristili veliki hrišćanski praznik Bogojavljenje da bi veličali ratne zločince Dragoljuba Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Nikolu Kalabića i Momčila Đujića.&nbsp;
- Sve ovo se događa u Podgorici nedaleko od crkve Svetog Đorđa, čiji paroh Gojko Perović često pominje da „ni jednog zločinca ne bi rehabilitovao niti kanonizovao“. Ali sudeći po snimcima sa ušča Ribnice u Moraču njegova pastva ne dijeli mišljenje sa njim - naveli su u NVO Antifašisti Cetinja.
To su, kažu, uvidjeli i u gradskom parlamentu, kada je odlučeno da se podigne spomen-ploča posvećene “bratskoj slozi, suživotu i međuvjerskom skladu pravoslavne i islamske zajednice”.
- Međutim, ako gradska vlast ne osudi veličanje četničkih zločinaca, onda se stiče utisak da je ta ploča samo još jedan izliv „lažnog multikulturalizma.“ Nažalost, dugo će vremena proteći, pa da se na ovim događajima umjesto veličanja ratnih zločina, veličaju sveštenici koji su se stvarno borili protiv fašizma. Samo da pomenemo neke od njih: Vlado Zečević, Jeremija Isaković, Blažo Marković, Marko Borozan, Marinko Vujinović, Savo Đukanovič, Jovan Zec, Bogić Jovićević... - naveli su oni.
Ne mogu, podvlače, zaboraviti da ukažemo i na jedan paradoks.&nbsp;
- Učesnici današnjeg skupa pjevali su o Draži i Kalabiću, iako je Kalabić izdao svog nadređenog. Srećom se nije pjevalo kralju Petru II Karađorđeviću, koji je „prodao“ svu četvoricu koji su veličani danas. Na kraju postavlja se pitanje: Zašto bi iko trebao da se veliča na Bogojavljenje osim Isusa Hrista? - zaključili su u NVO Antifašisti Cetinja.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Antifašisti Cetinja: Zastrašujuće današnje poruke ispod Blažovog mosta, ali njegovo ime govori da Podgorica nije grad četničkih koljača

Beogradski službenici u Crnoj Gori, i oni u mantijama i oni u civilu, mora da su procijenili da više nema potrebe da se doma ukrivaju da im je cilj revitalizacija fašističkih i kvislinških pokreta iz sredine XX vijeka.
Dok Andrija Mandić na inostranim susretima još uvijek divani o evropskome putu Crne Gore, uz domaći aneks "ali dostojanstveno" i "uspravne kičme", očita je procjena da je biračko tijelo toliko sluđeno i neznaveno da ne samo da neće reagovati na ponižavanje antifašističkih tekovina no ni na ponižavanje slobodarske tradicije a i slobode uopšte.
Kako drugačije shvatiti procesuiranje ljudi s mirnih građanskih protesta te kriminalizaciju slobode javno izgovorene riječi i šikaniranje urednika nezavisnih medija, poput jučerašnjega saslušavanja Tinke Đuranović i telefonskoga poziva na tužilačko saslušanje Draška Đuranovića.
Dok je slučaj Milivoja Katnića još poodavno razotkrio da je crnogorsko tužilaštvo postalo servis vlasti koja se sadistički sveti čovjeku koji je prije nekoliko godina razotkrio zavjereničku i veleizdajničku ulogu onoga u čijim je rukama cjelokupna državna vlast, jučerašnji poziv Policije, po nalogu Tužilaštva, Predragu Boljeviću i Veselinu Raduloviću na saslušanje povodom govora mržnje iskazanoga kroz transparent "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali" potvrda je metastaze velikosrpstva i fašizma u Crnoj Gori.
Ko išta zna nije mu nepoznato da su ta dva zločinačka kvislinška pokreta, iza kojih stoje klanja, masovna ubijanja, etnička čišćenja i zvjerski ratni zločini, djelovala kao nacističko-fašistička posluga na teritoriji bivše Jugoslavije ubijajući ne samo oslobodilačku partizansku vojsku no i nejač i civile.
Ko išta zna o Drugome svjetskome ratu nije mu nepoznato da se ta zločinačka banda kukavički povukla krajem rata tražeći spas kod "saveznika", a zapravo povlačeći se kao prirepak nacističke vojske, te da je u toj bježaniji bilo i paktiranja i saradnje. (Na stranu to što je u njihovim kolonama bilo i onih koji nijesu krvavili ruke i koji su bježali zbog lokalnih neprilika, a kroz čije primjere relativizatori istorije žele prikazati četnike kao nevine žrtve partizana i komunista. Ovđe je riječ o četničkome i o ustaškome pokretu.)
Dakle, u transparentu koji su gospoda Boljević i Radulović okačili povodom jučerašnjega protesta na Gorici nema ništa sporno. U njemu je lapidarno iskazana konačna istina o okupatorskim slugama iz Drugoga svjetskoga rata.
Umjesto da se Tužilaštvo i Policija bave porukama mržnje koje svakodnevno serviraju beogradski službenici u civilu i u mantijama, umjesto da se bavi povampirenjem četništva koje je sinonim za zločin na crnogorskome prostoru, umjesto da potraži kip Pavla Đurišića i prizove pravdi sve one koji ga promovišu kao heroja, oni slijede agendu Srpske crkve u Crnoj Gori, čiju je predvodnik u toku Drugoga svjetskoga rata klicao dučeu i fireru, a čiji je aktuelni predvodnik po ugledu na njega takvoga odabrao svoje duhovno ime, oni siju strah saslušanjima, privođenjima, biber sprejom i dimnim bombama onima koji Crnu Gore žele viđeti kao slobodno, prosperitetno, antifašističko, evropsko, građansko i pluralno društvo.
Da, ustaše i četnici, zajedno ste bježali. Da, sudeći po kipu Pavla Đurišića koji i danas bježi, bježanija je imanentna četnicima kad im se pokažu zubi.
Pozivamo stoga crnogorske građane da preplave društvene mreže porukom naših navijača: "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali". A onda neka nas pozovu na saslušanja i neka se uvjere da imamo što da im kažemo.

1084x550

Imaju li Tužilaštvo i Policija dokaz da kvislinzi nijesu bježali nakon '44?

Ima nešto bizarno u priči o rehabilitaciji četnika, podizanju spomenika Pavlu Đurišiću koji se šetka po bogomoljama, u celoj toj ujdurmi koja traje već decenijama. Većini ljudi u Srbiji i diljem Srpskog sveta danas je nemoguće dokazati da su četnici Draže Mihailovića bili saradnici okupatora, kolaboranti, kvislinzi i zločinci. Uprkos tome što se radi o elementarnim činjenicama koje se mogu lako utvrditi prostim uvidom u četnička dokumenta iz Drugog svetskog rata. Ili uvidom u nemačka dokumenta u kojima na primer, ubrajaju četnike u svoje regularne snage.
Ili jednostavnim iščitavanjem jezivog spiska žrtava četničkog pokolja iz februara 1943. godine u opštini Pljevlja, gde se ređaju imena 1.370 žrtava, od kojih su prvih 13-oro bebe rođene iste, 1943. godine, pa zatim narednih 16 beba rođenih prethodne 1942. godine, pa onda 39-oro dečice rođene 1941. godine i tako redom, do kraja jezivog spiska od kog se muti pred očima, zastaje dah a utroba se podiže. Neshvatljivo i monstruozno.
<h2>Masovna podrška masovnim zločinima</h2>
Svakome ko je iole dobronameran dovoljno je da ovlaš zaviri u par istorijskih dokumenata i da mu jednom zasvagda bude jasno ko su četnici. I da je smešno i sramno čak i pomišljati na nekakvu rehabilitaciju, a nekmoli sprovoditi je u delo. Pa u čemu je onda problem? Zašto je tako teško objasniti elementarne činjenice? Zato što je objašnjavati da su četnici zločinci isto što i objašnjavati da je trava zelena, a nebo plavo. Naizgled ništa lakše od toga. Problem je u tome što to treba objasniti daltonistima.
Publika kojoj se obraćamo nije sačinjena od ljudi koji imaju nekakvu humanističku lestvicu etičkih vrednosti koje se drže. Naprotiv. Mi se obraćamo saučesnicima u zločinu. U zločinu koji je po mnogo čemu nalik upravo na zločin Draže Mihailovića. Građani Srbije su krajem osamdesetih i početkom devedesetih zdušno stali na stranu ideologije krvi i tla čiji je zagovornik bio Slobodan Milošević, uz veliku pomoć dobrog dela tzv. opozicije. Mržnja prema drugim narodima postala je sastavni deo pogleda na svet, opšteprihvaćena činjenica u koju se ne sumnja, osim ako niste izdajnik ili strani plaćenik, autošovinista, slučajni Srbin, dakle - neprijatelj srpstva.
Masovni zločini koji su usledili, uključujući otvaranje stotina logora po Bosni, uništavanje Vukovara, četvorogodišnje granatiranje i snajperisanje Sarajeva, masovna silovanja, genocid u Srebrenici... imali su podršku građana Srbije. Većina je podržavala zločine u skladu sa svojim mogućnostima, neko ličnim učešćem, neko otvorenom podrškom, glasanjem za Miloševića ili Šešelja, ili u najgorem slučaju ćutanjem. Ali bez masovne podrške masovni zločini nikada ne bi bili izvršeni. Sećate li se kako su se obični, fini, pristojni ljudi odjednom pretvorili u ljudoždere žedne muslimanske, hrvatske, albanske krvi? Ili ste i vi bili jedan od njih? Ako ste rođeni kasnije, pitajte roditelje. Nije to bilo tako davno, setiće se. Ili sebe ili svojih prijatelja, komšija, rođaka, kolega sa posla.
<h2>Isto klanje, drugo pakovanje</h2>
Kada se artistička ratna akcija završila, kada su mrtvi strpani u hladnjače i masovne grobnice, nastupila je grobna tišina. Ćutanje se nastavlja, samo drugim sredstvima. Ćutanje kao saučesništvo u zločinu i u njegovom prikrivanju, poricanju i zaboravu. Hiljade činjenica koje su izašle na videlo nisu skoro ništa promenile u svesti srpskog naroda. Čak ni snimak iz Srebrenice na kome se jasno vide Škorpioni kako ubijaju golobrade dečake nije pomogao. Posle kratkotrajnog šoka sve se vratilo u morbidnu normalu. U tavorenje i ništavilo malograđanina običnog.
Ispostavilo se da su činjenice jedino što građani Srbije ne žele da znaju. Činjenice su opscene, skaredne, subverzivne; činjenice podrivaju našu borbenu gotovost; činjenice ugrožavaju naš društveni poredak; činjenice nam rade o glavi; činjenice su vekovni neprijatelji srpskog naroda. I to činjenice koje se odnose na neposrednu prošlost, koje se svi sećamo. Kako onda utvrditi činjenice o istorijskim događajima koji su se odvijali pre osamdeset i kusur godina? Pogotovo što su činjenice iz oba perioda naše neslavne i sramne istorije istog krvavog sastava. I što ih svi zapravo znaju, samo se ne usuđuju da to priznaju, čak ni samima sebi. Jer nije lako pogledati u ogledalo i ugledati zver.
Niko neće biti iznenađen kad sazna da su sva imena sa pomenutog spiska žrtava u opštini Pljevlja – bošnjačka. I da taj spisak podseća na jedan drugi spisak, nastao pola veka kasnije, u Srebrenici. Kao što veli instrukcija Draže Mihailovića, Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću 20. decembra 1941. godine u kojoj se navode ciljevi četničkog pokreta: "Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije - Crne Gore - Bosne i Hercegovine - Srema - Banata i Bačke." Ili "Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata." Ili: "Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa."
Ili: "U krajevima očišćenim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne nacionalne ispravne i poštene porodice)" – neobično podseća na popularnu teoriju humanog preseljenja Dobrice Ćosića i na ubilačku praksu etničkog čišćenja koju su sprovodili JNA, paravojne formacije, Vojske Republike Srpske i Republike Srpske Krajine tokom ratova devedesetih. Isto klanje, drugo pakovanje.
<h2>Pripadnici istog pogleda na svet</h2>
Nije moguće dokazati da su četnici zločinci upravo zato što svi znaju da su zločinci. Ili u najgorem slučaju to slute i doživljavaju četnike kao svoje. Kao pripadnike istog pogleda na svet. Koji su bili dovoljno hrabri da okrvave ruke, a ne da samo navijaju iz prikrajka. Ili bar istovremeno i znaju i ne znaju, kao što kaže profesor Stenli Koen za stanje poricanja. Da nisu činili zločine, četnike niko ne bi rehabilitovao niti bi ih smatrao bliskim. Upravo su klanje i saradnja sa nacistima ono što četnike kvalifikuje za miljenike srpske javnosti. Jer srpsku javnost čine ljudi koji su saučesnici u zločinima devedesetih. I njihovi dobrovoljni naslednici, oni koji se ponose svojim precima i njihovim nedelima.
Jedini problem je što to ne može otvoreno da se kaže. Nije više 1991. godina kad se pevalo u horu "Ko je drugi, ja sam prvi, da pijemo turske krvi". A retki su oni koji su osvestili svoje potajne žudnje, pa priznali sebi i celom svetu "Žudnja za zločinom u mojoj duši, nepojamna za mene, navukla je masku patriotizma", kao što je to učinio dr Miloš Perović na samrtničkoj postelji, sagledavši jasno i surovo realno svoju prošlost u trenucima lucidnosti, dok mu se smrt približavala.
Zato danas priča o mogućoj povezanosti Aleksandra Vučića sa Sarajevo safarijem nije tema. Nikom ne pada na pamet da ga ruši na tome, čak se takozvana opoziciona javnost pomalo i ljuti što neki zlobnici željni senzacija navode vodu na tu krvavu vodenicu. A u toj priči uopšte nije važno da li je Vučić u ruci držao pušku ili kišobran ili stativ kamere. Zapravo, njegov posao nije ni bio da nosi pušku.
<h2>Nepodobne činjenice</h2>
Udruženi zločinački poduhvat je ozbiljna stvar, tu postoji jasna podela posla. Ne mogu svi da budu izvođači zločinačkih radova, neko mora da se bavi i drugim segmentima projekta kao što su: ideološka priprema za zločin, medijsko pravdanje ubica, politička podrška snajperistima koji ubijaju decu, ratno huškanje, bodrenje div-junaka da istraju u pravednoj borbi protiv žena, dece i staraca. Činjenica je da je Vučić bio deo tog zločinačkog poduhvata od početka, i pre nego što je ušao u Srpsku radikalnu stranku, nebitno je koja su mu konkretno bila zaduženja u okviru tog projekta.
Međutim, ta činjenica slabo koga interesuje u Srbiji. Učešće u zločinačkom poduhvatu koji je pobio preko 130 hiljada ljudi, raselio milione, uništio nebrojene živote i razorio celu jednu zemlju – nije razlog za obaranje sa vlasti. Ta činjenica gotovo nikog ne interesuje, upravo zato što većina ima razumevanja za Memorandum-dum politiku koja je devedesetih sprovođena ognjem i mačem, tenkom i haubicom. Kao što ni činjenice o četničkim zločinima i kvislinškim aktivnostima malo koga zanimaju, jer su i one deo istog projekta, samo u njegovoj prethodnoj fazi, koja je nastavljena devedesetih godina, čim su se za to stvorili uslovi.
Svo to zlo koje je naša politička i nacionalna zajednica počinila – naprosto nije predmet interesovanja iste te zajednice. Kao da se ništa naročito nije dogodilo, ni četrdesetih, ni devedesetih godina prošlog stoleća. I ta ravnodušnost govori sve o suštini našeg društva, o onome što ga utemeljuje i određuje, o našem kolektivnom preobražaju u naciju saučesnika.

1250x600

Nacija saučesnika

Nevladine organizacije i građanske aktivistkinje i aktivisti upozoravaju javnost na opasnost od istorijskog revizionizma kroz emocionalnu i simboličku manipulaciju, čiji je najnoviji primjer parastos borcima četničkog pokreta na Krnovu. 
Građani se, kako kažu u saopštenju za javnost, navode na zabludu manipulativnim tehnikama iskrivljavanja činjenica, prećutkivanja istorijskog konteksta i zloupotrebom vjerskih i nacionalnih simbola. 
- Cilj je mitologizacija četničkih snaga kao “nevinih žrtava zločina”, suprotno istorijskim činjenicama da se radilo o oružanoj bici i borcima koji su u njoj stradali ratujući na strani fašističkog i nacističkog okupatora. Posebno osuđujemo institucionalnu podršku ovom procesu poricanja istorije kroz prisustvo državnih funkcionera - poručeno je u saopštenju za javnost.
Saopštenje prenosimo integralno:
Na Krnovu je u nedjelju, 12. oktobra, na lokalitetu Lobanje glave, u organizaciji udruženja “Kosovski božur od Nikšića”, Srpska pravoslavna crkva služila parastos četnicima. Parastosu je prisustvovao i predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić, što je za osudu s obzirom na to da on predstavlja državu Crnu Goru i da svojim učešćem podržava skupove na kojima se iskrivljeno predstavlja državna istorija i vrijeđaju žrtve fašističkog terora. Na osnovu govora izlagača moglo se zaključiti da su na tom lokalitetu strijeljani nenaoružani mladići, dok je sasvim izostavljeno da se na Krnovu zapravo radilo o oružanoj borbi između partizana (boraca Narodnooslobodilačkog pokreta) i naoružanih četnika Pavla Đurišića, koji su bili u sastavu okupatorskih snaga pod njemačkom komandom.
Služenjem parastosa, prisustvom i obraćanjem visokog državnog funkcionera, nastavljeni su bezočni pokušaji da se manipulacijama javno mnjenje privoli da prihvati rehabilitaciju četničkog pokreta, koji je odgovoran za najsurovije zločine nad civilima i kolaboraciju sa stranim fašističkim i nacističkim okupatorom.
Prilikom služenja parastosa, ciljano su korištene manipulativne retoričke tehnike, prije svega upotreba naglašeno emotivno obojenog jezika. Izrazima kao što su “golobradi mladići, “nevine žrtve”, “ubijeni mladići”, “bez suda i presude”, “pasja groblja”, “grob se ne zna” pokušavao se proizvesti utisak da se radilo o nevinim žrtvama. Emocionalna instrumentalizacija služi da se premosti složenost istorijskih činjenica i da se na građane utiče kroz osjećanja, a ne kroz analitičko sagledavanje činjenica.
Izostavljanje objašnjenja vremena i konteksta relativizuje istorijsku ulogu i odgovornost četnika koji su počinili masovne zločine. Nažalost, i pored podrobno istoriografski dokumentovanih zločina, pobornici ove pogubne ideologije iz vlasti i Srpske pravoslavne crkve (SPC) i danas nastavljaju da podržavaju poraženi četnički projekat i da poriču činjenice. Četnici su vršili zločine i nad Srbima koji su se priključili partizanima ili odbili saradnju sa četnicima – što osporava tvrdnju da su “branili srpski narod”. Ova dimenzija unutaretničkog nasilja je važan dokaz političke, a ne nacionalne motivacije četničkog pokreta. Međutim, fabrikovanjem sentimentalnih mitova negiraju se dobro poznate činjenice.
Scenografija se takođe koristi u manipulativne svrhe. Upotrebom srpskih zastava i vjerskih obilježja (kao što je krst) želi se izjednačiti srpski narod sa četnicima, što je neprihvatljivo i na štetu srpskog naroda, koji je neopravdano identifikovati sa ratnim zločinima koje su počinili četnici.
Prisustvom visokog državnog funkcionera Crne Gore revizionističkom skupu pokušava se u javnosti opravdati neprihvatljivo – prekrajanje sramotne istorije četničkog pokreta. Istovremeno, crkva i religija se zloupotrebljavaju kao moralni autoriteti za pridobijanje stanovništva za ovaj projekat.
Dakle, kao što u<a href="https://etv.me/drustvo/antifasisti-cetinja-o-metodijevim-i-mandicevim-izjavama-na-krnovu-svjesno-prekrajaju-istoriju-za-cetnike-bila-cast-ratovati-uz-njemce-i-italijane"> saopštenju navode Antifašisti Cetinja</a>: četnici Pavla Đurišića i Osmi „gvozdeni puk”, borili su se rame uz rame sa zloglasnom SS divizijom „Princ Eugen“, istom onom koja je samo desetak dana ranije počinila masakr u Velici, a godinu prije toga opustošila Pivu. Na Krnovu su ti isti četnici pomagali nacistima da ponovo prodru u Pivu. Navedene činjenice dokumentovane su kako u partizanskim, tako i u četničkim i njemačkim dokumentima i izvorima i dostupni su u arhivima i zbornicima dokumenata.
Iako je Skupština Crne Gore prije tri godine usvojila Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici, kojom je taj zločin osudila, danas predsjednik Skupštine traži da se za neke od njegovih počinilaca podigne spomen-obilježje, “hram”. Napori da se javno pamćenje na ovaj način nasilno preoblikuje mogući su samo zahvaljujući tome što svi koalicioni partneri koji konstituišu Vladu (uključujući PES, Demokrate, Bošnjačku stranku i albanske partije) ostaju nijemi na već podignuta revizionistička spomen-obilježja, kao i na zahtjeve da se podignu nova.
Ponavljamo najoštrije protivljenje nastojanjima da se 80 godina nakon Drugog svjetskog rata podižu spomenici za izgubljene četničke bitke i poražene ideje o etnički čistim teritorijama. Četnički pokret nikada, pa čak ni prema pristrasnim interpretacijama njegovih pobornika, nije imao za cilj slobodu i ravnopravnost svih građana i građanki Jugoslavije već dominaciju jedne etničke grupe nad svima ostalima. Zbog toga je javno veličanje njihovih vođa apsolutno neprihvatljivo. Antifašizam je univerzalistički koncept, oslobođen etničke isključivosti, dok je četnička ideologija promovisala notorno etničko čišćenje, što je zabilježeno i u zvaničnim programskim dokumentima četnika (npr. “Homogena Srbija” Stevana Moljevića).
Četnički zločini nisu bili incidenti, već dio planirane politike, dokumentovane u četničkim direktivama koje pozivaju na istrebljenje “nepravoslavnog” stanovništva. Uz to, četnici su u više navrata sarađivali s okupatorima – nacistima i fašistima – protiv partizanskih snaga, čime su izdali ideju otpora i slobode i zbog čega je neophodno jasno i odlučno odbiti sve pokušaje njihovog javnog glorifikovanja.
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
Paula Petričević, građanska aktivistkinja
Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja
Miloš Vukanović, Udruženje profesora istorije Crne Gore – HIPMONT
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Ervina Dabižinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
Milena Popović Samardžić, NVO Ipso Facto
Maja Raičević, Centar za ženska prava (CŽP)
Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
Jovana Marović, građanska aktivistkinja
Demir Ličina, Udruženje “Štrpci – Protiv zaborava”
Milica Kovačević, Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Nevenka Vuksanović, Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
Milka Tadić Mijović, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG)
Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje (CEMI)
Olivera Nikolić, Institut za medije
Zorana Marković, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Ivana Vojvodić, Juventas
Aida Perović, PRIMA
Jovan Ulićević, Asocijacija Spektra
Staša Baštrica, KVIR Montenegro
Ana Dedivanović, Stana
Slavica Striković, Ženska Akcija
Almedina Dodić, Eduko Plus
Milica Kankaraš Berber, umjetnica i aktivistkinja
Dušan Pajović, građanski aktivista
Nikoleta Đukanović, građanska aktivistkinja
Milena Bešić, građanska aktiviskinja
Aleksandar Saša Zeković, građanski aktivista
Sabina Talović, građanska aktivistkinja

Grupa NVO i građanski aktivisti o parastosu borcima četničkog pokreta na Krnovu: Zloupotreba emocija u službi istorijskog revizionizma

Saradnja ustaša i četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj predstavlja jedan od najčudnijih aspekata Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Uprkos nepomirljivom sukobu između hrvatske i srpske nacionalne koncepcije, pojava zajedničkog neprijatelja u vidu Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) dovela je do njihove zajedničke borbe protiv „komunističke opasnosti“.
Italijanski general Roatta predložio je saradnju u Ljubljani 1942. godine, istaknuvši da četnici nijesu neprijatelji Osovine i da je potrebno da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, odnosno komuniste.1 (Fikreta Jelić-Butić, „Četnici u Hrvatskoj : 1941-1945.“, Zagreb 1986.)
Dodatni faktor koji je olakšao zbližavanje bilo je postupno povlačenje italijanske vojske s reokupiranog područja NDH sredinom 1942. godine. Četničke grupe koje su se dotad oslanjale na italijansku zaštitu našle su se u neizvjesnosti pa su bile prinuđene tražiti nova savezništva ne bi li opstale.
Prvi formalni sporazum sklopljen je krajem aprila 1942. godine između ustaških predstavnika i zapovjednika četničkih grupa u okolici Mrkonjić-Grada Uroša Drenovića, za koga je sporazum predstavljao izlaz nakon teškog poraza u sukobu s kozaračkim partizanima. Suštinu dokumenta činila je izjava da će se četnici i oružane snage NDH zajednički boriti protiv NOP-a dok su vlasti NDH jamčile zaštitu srpskih sela, materijalnu pomoć i slobodu vjeroispovijesti.
Krajem maja 1942. uslijedili su sporazumi na području sjeveroistočne Bosne, konkretno s ozrenskim, trebavskim i zeničkim četničkim grupama. Prema ovim dogovorima, četničke grupe su priznale vrhovništvo Nezavisne Države Hrvatske i obvezale se surađivati na uništavanju partizana.2 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Značajan je podatak da je područje 2. domobranskog zbornog područja u Banja Luci 1943. godine sarađivalo sa četiri četničke grupe (ozrenska, trebavska, sobotička i borjanska), jednim četničkim pukom (Manjača) i jednim četničkim bataljunom (Obilić). Ove su jedinice imale ukupno 13250 boraca, što pokazuje razmjere saradnje.3 (Mihael Sobolevski, „Uloga četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ Časopis za savremenu povijest, 27(3) 475-487 1995.)
Najbolja saradnja razvila se u sjevernoj Dalmaciji i Lici u organizaciji stožernika Davida Sinčića. Početkom 1942. godine Sinčić je uspostavio kontakte s četničkim vođama poput Mane Rokvića, Branka Bogunovića i Steve Rađenovića. Sinčićevi izvještaji pokazuju da je već u maju 1942. postignuta konkretna saradnja, uključujući zajedničke akcije protiv partizana i uspostavu hrvatskih upravnih organa na područjima pod četničkom kontrolom, uz pomoć četničkih vođa. Posebno je značajan bio dolazak četničkih predstavnika Slavka Bjelajca i Milana Plečaša u Knin u julu 1942. godine, kada su izrazili spremnost za saradnju uz uslov vraćanja oduzete imovine Srbima i puštanja iz koncentracijskih logora onih Srba koje zatraže četnički vođe.4 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Posebno kompleksan slučaj predstavlja Momčilo Đujić, istaknuti četnički vođa u sjevernoj Dalmaciji, koji je, uprkos početnom otporu, s vremenom prihvatio određene oblike saradnje. Najznačajnija promjena u Đujićevu ophođenju prema NDH dogodila se 10. aprila 1943. kada je poslao delegaciju koja je došla čestitati i prisustvovati zboru povodom godišnjice NDH u Kninu, što je predstavljalo jasno priznavanje ustaške države. Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. Đujić je potpuno prešao pod njemačko zapovjedništvo.5 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Uprkos formalnim sporazumima, saradnja je bila opterećena međusobnim nepovjerenjem i sumnjičenjima. Četničke grupe izbjegavale su potpuno priznavanje NDH kao nadležnog faktora i često su preferirale pokroviteljstvo italijanskog okupatora. S druge strane, ustaški faktori nijesu se mirili s autonomnim statusom četnika i insistirali su na potpunoj subordinaciji. Četničke jedinice kontinuirano su kršile dogovorenu saradnju, napadale manje skupine domobrana i ustaša te provodile zločine nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom. Svoje činjenje negirali su pred vlastima NDH, a svoje zločine pripisivali partizanskom pokretu. Zbog toga su vlasti NDH tokom 1944. i 1945. godine mijenjale svoja gledišta o četničkom pokretu, nastojeći ih razoružati i uništiti.6 (Sobolevski, „Četnici“)
Zanimljiv je i slučaj Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četnika koji se povlačio pred partizanskim snagama, pri čemu je u Zagrebu 16. marta 1945. sklopio sporazum sa Sekulom Drljevićem.&nbsp;
Međutim, ova saradnja završila je tragedijom: ustaške i domobranske jedinice iznenadno su napale Đurišićeve snage na Lijevča polju 4. aprila 1945. te ih u trodnevnim borbama razbile. Nakon što se predao nadajući se milosti, Đurišić se uputio u Staru Gradišku i predao. Tu su ga ustaše razoružali, a Đurišić i njegova grupa odvedeni su u Jasenovac gdje su pogubljeni. Ovaj slučaj ilustruje krajnje granice četničko-ustaškog nepovjerenja čak i u trenucima saradnje.7 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Važnu ulogu u omogućavanju saradnje igrali su njemački i italijanski okupatori. Inicijativa za saradnju četnika i ustaša potekla je od Njemaca i Italijana, koji su već do početka 1942. godine uspostavili niz saradničkih odnosa sa četničkim pokretom.
Posljedice zaustavljanja njemačkih ispostava pred Moskvom zimi 1941. na 1942. godinu bile su potreba izvlačenja njemačkih snaga s Balkana i njihovo upućivanje na istočno bojište.
Stoga su Njemci nastojali spriječiti otvorene sukobe između četnika i oružanih snaga NDH, te ih privoljeti na saradnju protiv partizanskog pokreta.
Vlasti NDH uočile su da su postignuti sporazumi o saradnji između četnika, Italijana i Njemaca uglavnom na štetu njihovih interesa, pa su zahtijevale da prigodom pregovora bude prisutan i njihov neslužbeni promatrač. Upute poglavnika Pavelića od 26. juna 1942. godine o postupku sa četnicima razotkrivaju pragmatičnost ove saradnje. Zaključeno je da su se četnici opredijelili za saradnju jer su partizani ugrožavali njihov opstanak i da će saradnja postojati samo dok postoji opasnost od partizana, a kada ona prestane, tada četnike treba razoružati.8 (Sobolevski, „Četnici“)
Obje strane nastojale su opravdati svoju saradnju. Četničke vođe objašnjavale su saradnju kao taktičku nužnost za očuvanje srpskog stanovništva od „fizičkog istrebljenja“. U elaboratu „Četnički pokret u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji“ iz oktobra 1942. godine naglašava se da četnici moraju smanjiti broj svojih neprijatelja i da su njihovi interesi u ovom momentu identični sa interesima okupatorskih vlasti – borba protiv ustaša i komunista.9 (Jelić-Butić, „Četnici“=
Ustaše su ipak saradnju sa četnicima smatrale „državnom nuždom“ i taktičkim potezom usmjerenim protiv glavnog neprijatelja – NOP-a. Pavelić je ovu politiku odobrio okružnicom od 26. juna 1942. godine, u kojoj je naglasio četničke ponude za predaju valja prihvatiti.10 (Jelić-Butić, „Četnici“)

Saradnja ustaša i četnika u NDH

Današnji rehabilitatori ratnih zločinaca, kvislinga i kolaboracionista Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i ostalih zločinaca trebalo bi makar pročitaci izvještaje Bila Hadsona i ostalih britanskih oficira koji su izvještavali o kolaboraciji četničkog pokreta tokom rata sa naci-fašističkim okupatorima, a ne da neznaveno i obmanama, na javnoj sceni pričaju neodržive i manipulativne političko propagandne priče koje veze nemaju sa objektivnim, očiglednim, odlučnim istorijskim činjenicama, kazao je predsjednik Crnogorske evropske partije (CEP) i akademik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) Novak Adžić.
Adžić je podsjetio da je Bil Hadson bio britanski obavještajac, kapetan, potom major britanske vojske, šef savezničke misije u Jugoslavije od septembra 1941. do kraja decembra 1942. 
Istakao je da je on realno prikazao, odnosno, razobličio je u izvještajima britanskoj vladi kolaboraciju četnika s okupatorima - italijanskim fašistima i njemačkim nacistima i za Dražu Mihailovića rekao je polovinom 1942. godine da je "u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga".
Takođe, Adžić je podsjetio da je Bil Hadson, nešto ranije, početkom maja 1942. godine, u izvještaju britanskoj vladi o četnicima u Srbiji i Crnoj Gori jasno rekao da su četnici saradnicima okupatora i da se jedino bore protiv partizana. 
- O tome on kaže: "Da ja znam da stvarno i partizani jedino vode borbu sa Nemcima i Italijanima, dok četnici sarađuju sa okupatorima a da se jedino bore protiv partizana" - citirao je Adžić.

Adžić: Rehabilitatori kvislinga i kolaboracionista Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i ostalih zločinaca trebalo bi da pročitaju izvještaje Bila Hadsona

Ako Vlada Crne Gore ne ukloni spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru znači da je pristala da uđe u četničko kolo, ocjenjuje za Antenu M Ferhat Dinoša, jedan od lidera Pokreta za nezavisnost Crne Gore, nekadašnji ministar ljudskih i manjinskih prava, prvi crnogorski ambasador na Kosovu, danas predsjednik Nacionalne albanske unije.&nbsp;
Maske su pale i car je go - kaže Dinoša, komentarišući današnja dešavanja u beranskom Gornjem Zaostru.&nbsp;
- Danas je blizu Berana otkriven spomenik ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Otkrio ga je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije. Nakon toga intonirana je himna države Srbije, ojačana pjesmom okupljenih Đurišiću. Ako Vlada Crne Gore ne ukloni ovaj spomenik, znači da je pristala da uđe u četničko kolo. da je, u stvari, vodi predsjednik SNS-a i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, kojemu je davno dodijeljena titula četničkog vojvode i čija je stranka juče rekla da je spomenik na privatnom posjedu, sto znači da država ne treba da ga dira. Za vjerovati je da Vlada neće u ovom slučaju podbaciti - ističe Dinoša.&nbsp;
No, kako kaže, ako ona to i učini, antifašistička Crna Gora neće.
- Crna Gora neće pristati da je vode pristalice saradnika fašizma, nego potomci onih koji su je od fašizma oslobodili - uvjeren je Dinoša.

Dinoša: Maske su pale i car je go! Ako Vlada ne ukloni spomenik Đurišiću - znači da je u četničkom kolu

Spomenik četničkom komandantu Pavlu Đurišiću koji je otkriven danas u beranskom selu Gornje Zaostro, mještani su uklonili oko 14 sati.&nbsp;
On je sada izmješten u obližnju crkvu.
Podsjećamo, Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije poručio je danas sa liturgije kod hrama Svete mati Paraskeve u selu Gornje Zaostro u Beranama u čijoj je blizini juče osvanuo spomenik u čast četničkom komandantu i zločincu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, da će ga staviti u crkvu, da ga tu neće smjeti rušiti, te da očekuje da spomenik bude podignut i u centru Berana.
Metodije je otkrio spomenik Đurišiću, nakon čega je intonirana himna države Srbije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmetodije-spomenik-pavlu-durisicu-cemo-staviti-u-crkvu-pa-neka-dodu-da-je-ruse&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Spomenik Pavlu Đurišiću prenijet u obližnju crkvu

Poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković-Kuč oglasila se povodom jutrošnje liturgije mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija u selu Gornje Zaostro u Beranama u čijoj je blizini juče podignut spomenik u čast ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću.
- Predśednik, premijer, ministri, vlast i opozicija osudiše spomenik fašizmu. Samo rektorov IN4S, prvaci SPC i Mandićeva NSD istrajavaju u glorifikaciji ratnoga zločinca Pavla Đurišića čijeg se nedjela gnuša Crna Gora - napisla je Vuković-Kuč na Iks mreži.
Neka, kaže, ostane zapisano "ovo nas definiše“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAVposlanica%2Fstatus%2F1953726213848965189&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Vuković-Kuč: Rektorov IN4S, prvaci SPC i Mandićeva NSD istrajavaju u glorifikaciji Đurišića

Radikalizacija politike koji vrši predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i skupina oko njega, dovešće do toga da sve veći broj ljudi otkaže poslušnost tim idejama, ocijenio je predsjednik SO Budva i funkcioner Evropskog saveza Petar Odžić.
- Mandić i klika oko njega žele da od Crne Gore naprave ono što je Federacija Bosne i Hercegovine - rekao je Odžić u emisiji “Klub Aplus”.
Na pitanje voditeljke ove emisije da li misli da je Mandić jedini u vladajućoj većini koji ima takve ideje, Odžić se osvrnuo na funkcionera Nove srpske demokratije (NSD) Jovana Vučurovića.
- Vučurović je Mandićev čovjek. Vučurović je iz partizanske kuće. Da li on podržava četništvo Andrije Mandića? Ovome se mora stati na kraj. Nikad narod Crne Gore neće dozvoliti da se petokraka i kokarda izjednače. Nikada nijesu bile isto i nikada neće biti isto - kategorično je odgovorio Odžić.
Prema njegovim riječima, veći broj ljudi u Crnoj Gori će prelaziti u građanske varijante.
- Crna Gora je mala da bi se dijelila na nacionalnoj osnovi. Ovdje ima 600.000 stanovnika. Ako svako krene da uzima svoje, od Crne Gore ne ostade ništa - smatra Odžić.
Tvrdi i da oko 80 odsto ljudi u Crnoj Gori razmišlja antifašistički.
- To što se sada kroz spinove, medijske hajke i politička djelovanja bivšeg Demokratskog fronta napraviti revizija istorije, nemoguća je misija - zaključio je Odžić.

Odžić: Vučurović je iz partizanske kuće, neka se oglasi da li podržava Mandićevo četništvo

Doskorašnji predsjednik Državne izborne komisije (DIK) i novoizabrani sudija Ustavnog suda (US) Nikola Mugoša podnio je ostavku na tu funkciju, objavljeno je na sajtu Skupštine.
On se pozvao na Zakon o izboru odbornika i poslanika (član 121a stav 2), kojim je propisano da predsjedniku DIK-a, članovima i njihovim zamjenicima mandat traje do izbora Centralne izborne komisije (CIK).
Kako je dodao, članom 153 stavom 7 Ustava Crne Gore propisano je da predsjednik i sudija Ustavnog suda ne može vršiti poslaničku i drugu javnu funkciju niti obavijati drugu djelatnost.
- Imajući u vidu prethodno navedene ustavne i zakonske odredbe, kao i činjenicu da me Skupština izabrala za predsjednika DIK-a 8. decembra 2021. godine, te da sam na Sedmoj sjednici Drugoj redovnog zasijedanja izabran za sudiju Ustavnog suda 31. decembra 2025. godine, obavještavam Vas da podnosim ostavku na funkciju predsjednika DIK-a - kazao je Mugoša.
On se ovom prilikom zahvalio parlamentu na podršci DIK-u u prethodnom periodu, kao i na ukazanom povjerenju prilikom izbora za sudiju US.

Mugoša podnio ostavku na mjesto predsjednika DIK-a

Ulaganje u ljudski kapital, prilagođavanje novim uslovima rada i povezivanje sa savremenim tehnologijama, temelji su dugoročnog ekonomskog napretka i društvenog razvoja, poručio je predsjednik Vlade Milojko Spajić.
Kako je saopšteno, Spajić učestvuje na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje je, na marginama skupa, razgovarao sa Kristofom Kotoarom, predsjednikom kompanije Adeko (ADECCO), jedne od najvećih svjetskih kompanija za zapošljavanje i upravljanje radnom snagom.
Kako je istaknuto na sastanku, General Assembly, kompanija Adecco grupe, u Crnoj Gori uspješno je završila pilot program, u okviru koga je oko 40 nezaposlenih, kroz tromjesečnu obuku, steklo digitalne vještine.
Naglašeno je da je u uslovima ubrzanih tehnoloških promjena, digitalizacije i transformacije tržišta rada, od presudnog značaja da javne politike budu usmjerene na razvoj vještina, prekvalifikacije i stvaranje uslova za kvalitetan život i rad.
- Ulaganje u ljude ključno je u svijetu brzih promjena industrija i tržišta rada. Samo snažna, prilagodljiva i dobro povezana radna snaga može odgovoriti potrebama moderne ekonomije - kazao je Spajić.
Kotoar je pohvalio napore Crna Gore da kroz razvoj različitih programa unapređuje znanja i vještine domaće radne snage, naročito u zahtjevnoj završnoj fazi pregovaračkog procesa sa EU.
Kako se navodi u saopštenju, bilo je riječi o savremenim trendovima na tržištu rada, ulozi tehnologije u povezivanju ljudi i poslova, kao i o konkretnim modelima kojima države mogu odgovoriti na nedostatak kvalifikovanog kadra.
Poseban fokus bio je na tome kako Crna Gora može iskoristiti međunarodna iskustva, unaprijediti sistem obrazovanja i obuka, te kroz partnerstva sa privatnim sektorom stvoriti održiv okvir za razvoj radne snage.
Razmjena znanja, iskustava i dobrih praksi sa globalnim liderima predstavlja važan korak ka jačanju konkurentnosti Crne Gore i izgradnji tržišta rada koje je otporno, inkluzivno i spremno za izazove budućnosti.

Spajić i Kotoar: Uspješno završen pilot program sa kompanijom General Assembly u Crnoj Gori - oko 40 nezaposlenih steklo digitalne vještine

Košarkaši Budućnost Volija igraće sjutra u Istanbulu protiv Bešiktaša utakmicu &nbsp;15. kola B grupe Eurokupa.
Bešiktaš je u prošlom kolu pobijedio vodeći Burg, a u dosadašnjem dijelu takmičenja zabilježio je deset pobjeda.
Budućnost ima trijumf manje, a prvi međusobni duel u Podgorici dobila je 82:79.
Od tog duela turski predstavnik jači je za beka Meta Tomasa i centra Sertača Šanlija.
Trener Andrej Žakelj kazao je da je Bešiktaš jedan od favorita za osvajanje Evrokupa.&nbsp;
- Pokazali smo da možemo da igramo protiv njih, ali je to drugačija ekipa kada nastupa na domaćem terenu. Doveli su dva nova igrača, a uz to mi imamo određenih problema sa povredama - rekao je Žakelj.
On je naglasio da će njegov tim, bez obzira na sve probleme, pružiti maksimum.
- Bez obzira na sve, idemo u Tursku da damo svoj maksimum i pokušamo da ih iznenadimo. Riječ je o veoma čvrstoj i agresivnoj ekipi koja igra brzu košarku, sa mnogo šuteva za tri poena, na šta moramo obratiti posebnu pažnju. Kao i uoči prethodnih utakmica, želimo da budemo fokusirani na svoju igru, koncentraciju i čvrstinu - kazao je trener Budućnosti.
Budućnost je u prethodnom kolu Evrokupa savladala Litkabelis u Podgorici, potom je u ABA ligi, u Ljubljani, bila bolja od Cedevita-Olimpije.
Američki bek Skajler Mejs kazao je da Budućnost čeka teška utakmica i zahtjevno gostovanje.
- Raduje nas prilika da se izborimo za dobru poziciju pred predstojeći plej-of. Očekujemo čvrstu, borbenu utakmicu, a uz nekoliko dobrih treninga bićemo spremni - kazao je Mejs.
Početak utakmice zakazan je za 18 sati.

Budućnost Voli sjutra u Istanbulu protiv Bešiktaša; Žakelj: Idemo u Tursku da pružimo maksimum

Država Crna Gora se, do kraja prošle godine, zbog privilegujuće poreske politike na promet goriva za bogate jahtaše u Porto Montenegru, odrekla 104 miliona eura, pokazuju podaci Akcije za socijalnu pravdu (ASP) dobijeni od zvaničnih institucija.
- ASP napominje da, kao i sve podatke koje dobija zvaničnim putem, uzima te podatke kao pouzdane samo ako su kao takvi i dostavljeni - navodi se u saopštenju.
Iz ASP-a su podsjetili da je privilegije na poresku i akciznu politiku na promet goriva, odnosno poreska oslobođenja, uvela svojevremeno vlada Demokratske partije socijalista (DPS) kroz poseban pravilnik, „kojeg je, u jednom od rjeđih poteza u javnom interesu, ukinula manjinska vlada Dritana Abazovića, ali je te privilegije ponovo vratila vlada Milojka Spajića“.
Ta vrsta poreske politike, kako su dodali iz ASP-a, nije saglasna sa politikama EU.&nbsp;
- Projekat Porto Montenegro, iza kojeg je danas kapital iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), označava se luksuznim, a inostrani partner je svojevremeno diktirao ključne uslove da bi investirao u tu lokaciju, pa je povlašćeni poreski režim za jahting turizam bio jedan od tih zahtjeva i predstavljao je njegovo direktno favorizovanje, dok pojedini zahtjevi tadašnjeg investitora (u vezi sa zakupom) nijesu imali zakonskog uporišta - dodaje se u saopštenju.
Prodaja imovine nekada renomirane tivatske kompanije za remont vojnih brodova na izuzetno atraktivnoj lokaciji, a uz davanje višedecenijskog zakupa morskog akvatorijuma i dijela zone morskog dobra, predstavljala je svojevremeno jedan od prvih hibridnih privatizacionih modela, koji je primijenila tadašnja vlada.&nbsp;
Tenderom je bila ponuđena samo prodaja imovine kompanije, koja se nalazila na kopnu i uz obalu mora, ali je izabranom kupcu dato i pravo zakupa zone morskog dobra na period od čak 90 godina.&nbsp;
- Inostrani vlasnik je u prvim godinama realizacije investicije putem ugovora o zajmovima uvećavao osnovni kapital kompanije, što su transakcije na koje nije postojala obaveza plaćanja poreza, a turistički projekat je promijenio vlasnika 2015. godine - navodi se u saopštenju.
Kako su dodali, kroz promjenu sjedišta kompanije iz jedne evropske države u drugu evropsku državu i osnivanje kćerke kompanije, kojoj je prvo prodat Porto Montenegro, pa zatim preprodat, strateški investitor crnogorske Vlade je izbjegao i primjenu poreskih zakona Crne Gore u vezi plaćanja poreza na kapitalnu dobit.&nbsp;
- Država je po tom osnovu mogla da prihoduje oko 8,7 miliona eura, ali je tadašnji vlasnik iskoristio olakšice u poreskoj jurisdikciji Malte i to što sa tom državom Crna Gora ima zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Projekat je danas u rukama kapitala iz UAE - navodi se u saopštenju. &nbsp;
Država Crna Gora je, kako su zaključili, u Ustavu deklarisana kao država socijalne pravde.

Tag: cetnici