Borba Ukrajine traje duže nego što je iko mogao da pretpostavi. Svaki novi dan donosi gubitke, ali i hrabrost. Svjedoci smo ogromnih žrtava, ali i naroda koji ne odustaje. To je narod koji se bori da sačuva identitet, kulturu, jezik i śećanje. Ukrajina ne želi da bude dio ruskog svijeta, jer zna da rat ne može zamijeniti mir, niti zločin postati istina. Ona zna da sloboda ne živi u strahu i da narod bez prava da govori svojim jezikom postaje samo śenka sebe. Zato Ukrajina ne ratuje d aodbrani sopstvenu teritiriju, već za smisao, za život sopstvene kulture. To je borba naroda koji je vjekovima odolijevao svemu što ruska sintagma zločina nosi krv, pepeo, suze i žrtve.
U Briselu, izvještava Financial Times i Rojters-a (23. oktobar 2025), lideri Evropske unije nisu odmah podržali zajam od približno €140 milijardi Ukrajini, koji bi bio finansiran sredstvima iz zamrznute ruske imovine. Evropa oklijeva. Dok raspravljaju, Ukrajina gubi sate, gradove, živote, živote, đecu, borce. Rojters (25. oktobar 2025.) prenosi da Sjedinjene Američke Države razmatraju nove sankcije protiv Rusije i podržavaju evropske planove za korišćenje zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine.
Prema izvještaju Rojters-a (27. oktobar 2025), predsjednik Volodimir Zelenski potvrdio je da su Ukrajina i evropski saveznici „počeli rad na planu za primirje u narednih deset dana“. Rečenica izgovorena bez patetike, ali sa dubokim značenjem. Nosila je u sebi sve što je ostalo od strpljenja. Govori o narodu koji više ne traži sažaljenje, već samo da ga svijet razumije. U Ukrajini dan počinje sirenom, i kratko obećanje mira postaje najveći dar. Nije to politička poruka, već glas borbenog naroda koji se neće nikada predati naroda koji još vjeruje u život naroda koji ruši “ruski mit.” Istog dana, Rojters je objavio da su ukrajinske snage rasporedile pojačana u gradu Pokrovsk na istoku zemlje, đe se borbe šire. Pokrovsk je simbol borbem stradanja, ali i prkosa. Svaki šanac tamo ima svoje ime, svaki borac svoje lice a svaka žrtva i rana svoju svetost. Rat je ogledalo pakla neko je davno zapisao. To su ljudi koji se bore i umiru da bi sloboda imala smisao.
Analitičari upozoravaju da je situacija teška, ali narod se bori, gine ne predaje. Ukrajina anas stoji uspravno. Njena snaga nije u tenkovima, već u načinu na koji majka gleda sina koji odlazi na front. Nije u broju dronova, već u vjeri da će jednog dana nebo biti mirno. Zelenski to zna. Zato ne govori samo kao predsjednik, već kao čovjek koji se bori za i svoj narod. Njegove riječi nisu molba, nego podśetnik da Evropa ne smije zaboraviti smisao svog postojanja. Danas, ta cijena se plaća u Harkovu, u Odesi, u Pokrovsku. Zato Evropa mora odlučiti hoće li stati uz one koji vjeruju u nju, ili će puštiti da vjera nestane sa prvim snijegom na Dnjepru. Jer borba Ukrajine nije samo borba jedne zemlje. To je borba čovjeka da sačuva dostojanstvo svijetaa.
Rusija sa svojom zločinačkom politikom, neće stati. Ona ne zna za granice ni za savjest ni za kajanje. Sprovodi svoj mračni plan, hladno i proračunato, kao da vrijeme još uvijek pripada imperijama. Plan u kome želi da pokaže Evropi i Sjedinjenim Državama da strah može biti “valuta”, a nasilje “argument”. Ali griješi. Jer svijet se više ne može vratiti u tamu. Ni Evropa, ni Ukrajina, ni bilo koji narod koji je jednom ośetio slobodu. Rusija može rušiti gradove, ali ne može poraziti vjeru u budućnost. A ta vjera danas živi u Kijivu, u Lavovu, u svakom ukrajinskom selu đe ljudi, uprkos svemu, još uvijek koračaju stepama ukrajinskih kozaka.
Kao što je Taras Ševčenko zapisao još 1845. godine:
„Volite svoju Ukrajinu.
Volite je… u žestoko vrijeme,
U posljednjem, teškom trenutku,
Za nju se Bogu molite.“
I to je sve što Ukrajina danas čini voli, brani i moli se. Za život, čast za svijet koji ne smije zaboraviti šta znači riječ sloboda.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Evropa mora pokazati da vjeruje u Ukrajinu

Sinoćnji skup u Podgorici bio je manifest hrabrosti jedne građanske, slobodarske i multikulturne Crne Gore. U vremenu opasne relativizacije istorije, kada se simbolički i doslovno pokušavaju rehabilitovati retrogradne, poražene četničke ideologije, ovaj skup je bio moralni i duhovni otpor svima onima koji bi da ponište antifašističku nit i suštinu našeg bića.
Scenografija koju smo prepoznali bila je nimalo nova isporučeni vladika, isporučeni “književnici”, revizionistički garniran četnički establišment i kvazielita iz kuhinje tzv. “srpskog sveta”, oličena u jalovim vapajima nepostojeće “Kuće beskućnika”. Ta kvazikuća, kao i njen samozvani stihoklepac, zapravo su autentičan prikaz duhovne pustoši i moralne dezorijentacije u kojoj se nalaze. Njihova „kultura“ je antiobraz, njihovo „stvaralaštvo“ negacija svakog etičkog i estetskog kriterijuma. Oni ne baštine 13. jul, oni ga profanišu.
Predsjednik Skupštine, inače lojalni činovnik ideološke filijale tzv. “srpskog sveta”, pokušao je sinoć, bezuspješno, da se ogrne plaštom državnika zahvaljujući se laureatima koji nijesu ništa drugo do simboli projekta kulturne okupacije Crne Gore. Pokušao je, riječima pozajmljenim od onih kojima nije dorastao, da izgovori kako je 13. jul danas borba za duh, obraz, kulturu, za čovjeka. A upravo je on godinama dio političke strukture koja je rušila sve to duhovno osiromašivala, kulturno zatirala i istorijski falsifikovala Crnu Goru.
Jer nije 13. jul ni parada kvazilaureata, ni prostor za pokajničke govore onih koji Crnu Goru nikada nijesu osjećali svojom. Nije to praznik za one koji Crnu Goru pokušavaju svesti na administrativnu teritoriju u sklopu Velike Srbije, već za one koji su je branili kad je bilo najteže obrazom, puškom, pjesmom i knjigom.
Njegova retorika o “duhu i čovjeku” pada u vodu pred činjenicom da sjedi na čelu Skupštine koja štiti četničku ideologiju, ignoriše antifašizam i sistematski ponižava sve što je crnogorsko i građansko. Govorio je o otvorenim vratima, a upravo ih njegova politika zatvara za svakog ko nije dio etničko-konfesionalne matrice “zadrugara” iz Beograda. Uzalud mu i riječi i govor jer duh 13. jula se ne može prisvojiti, kamoli pročitati sa papira ispisanog u memljivim kabinetima sa zadahom šljivovice i koljenice.
Suprotno tome, oni koji sinoć bijahu predstavljeni kao “nagrađeni”, nikada nijesu bili, niti će biti simboli ni 13. jula 1878, ni onog, mnogo važnijeg, iz 1941. godine kada su građani Crne Gore ustali protiv fašizma i izabrali dostojanstvo umjesto poslušnosti. Za razliku od njih, tadašnji četnički kolaboracionisti predvođeni Dražom Mihailovićem, Pavlom Đurišićem, Bajom Stanišićem i drugim sljedbenicima ideologa Stevana Moljevića provodili su krvavi plan tzv. „Homogene Srbije“, sa ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije.
U tom kontekstu, sinoćnji prizor nagrađenog-poraženog, otužnog i sablasnog nosioca 13-julske nagrade, više je ličio na sjenku sopstvene propasti nego na simbol državnog priznanja. Njegova “kuća beskućnika” jeste, zapravo, dom bez temelja, lišen svakog identiteta i smisla oličenje samoproklamovane veličine koja živi od negacije drugog i drugačijeg.
Ali sinoć je, po ko zna koji put, pobijedila Crna Gora građanske i antifašističke orijentacije. Crna Gora koja se ne stidi svojih borbi, ni svojih žrtava, već ih slavi kao uzvišene simbole slobode. Ta Crna Gora ne pristaje na zaborav, na zamjenu teza, na poniženje istine. Jer nećemo dozvoliti da nam laž piše istoriju. Nećemo dozvoliti da nas oni koji su klečali pred okupatorima danas uče patriotizmu. Naša borba je borba za dostojanstvo, za istinu, za Crnu Goru u kojoj svako ima pravo na dom osim onih koji grade kuće na tuđim zgarištima i progone tuđe istine.

Kuća beskućnika i doktrina velikosrpskih laži

Ono što je mene lično fasciniralo u nekom periodu, a to je period nakon 1918.godine, jaka sličnost istorije ukrajinskog naroda i crnogorskog naroda. Isto stradanje, isti gubitak crkve, isto negiranje jezika, isto negiranje identiteta, iste borbe, isti ciklus, gdje smo mi i oni preživjeli stradanja - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, publicista Božidar Proročić.
Kroz kulturnu saradnju koju je imao sa ambasadom Ukrajine počeo je ozbiljnije da izučava Ukrajini i ukrajinistiku, ističe on, te je proveo sate, dane i mjesece proučavajući ukrajinistiku i pišući autorske tekstove.&nbsp;
- Proveo sam sate proučavajući ukrajinistiku, pišući autorske tekstove, prevodeći njihove knjige, izučavajući njihovu istoriju, njihov odnos, njihovu traumu stradanje, borbu za nezavisnost, i to me podstaklo da nastanu neke od prvih knjiga na prostoru Zapadnog Balkana, to slobodno mogu reći sa temom ukrajinistike, iako department za ukrajinski jezik i ukrajinistiku ima i u Beogradu, i u Zagrebu, nijesu se maltene doticali onih, da tako kažem, možda za njih škakljivih stvari. Ja sam želio da dam doprinos, da mi, prije svega, u Crnoj Gori, ali i drugi narodi na prostoru Zapadnog Balkana, uvide kakva je ta interesantna, zanimljiva, a često puta teška i bolna istorija Ukrajine” - rekao je Proročić.&nbsp;
Gladomor je, prema njegovim riječima, dugo bio nepoznanica za narode Evrope, on je bio duboko skrivan u arhivima KGB-a, a prve pomene o Gladomoru su napisali emigranti u Americi, Kanadi i drugim zapadnim zemljama.&nbsp;
Kroz svoju knjigu ,,Ukrajinci narod slobode” je prenio mnogo ključni poruka, između ostalog, Proročić navodi da je Ukrajina stara slovenska država sa veoma dugom i bogatom tradicijom.
- Ukrajinci su se uvijek, kroz sva svoja stradanja uzdizali kao feniks iz pepela, nikad posustali, nikad odustali nijesu. Ono što je mene lično fasciniralo u nekom periodu, a to je period nakon 1918.godine, jaka sličnost istorije ukrajinskog naroda i crnogorskog naroda. Isto stradanje, isti gubitak crkve, isto negiranje jezika, isto negiranje identiteta, iste borbe, isti ciklus, gdje smo mi i oni preživjeli stradanja. S tim što su oni veći, pa su okruženi sa većim brojem država, pa su kroz svoju istoriju trpjeli više napada, više su morali da se brane, ali nikad vi nećete naći Ukrajince izdajnike, oni su uvijek bili uz svoju državu, uz svoj identitet, uz svoju kulturu, uz svoj jezik, i od 14.vijeka konstantno to ističu - zaključio je Proročić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DgETOk7b4CTI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Proročić: Nikada nećete naći Ukrajinca izdajnika, oni su uvijek bili uz svoju državu, svoj identitet, kulturu i jezik

Novinarstvo nije nimalo laka profesija. To je izazovna, složena i odgovorna djelatnost, puna lične žrtve, upornosti i hrabrosti, često obilježena nesigurnošću i stradanjem u borbi za istinu. Povodom 23. januara, Dana novinara Crne Gore, svake godine posvetim tekst jednoj dami, jer žene u novinarstvu čine draži, ljepši i značajan segment našeg društva. Ove godine, moje pero posvećujem Tanji Pavićević, dami čiji je rad veoma važan za medijsku i kulturnu scenu Crne Gore.
Tanja Pavićević rođena je 1977. godine u Podgorici, a osnovno i srednje obrazovanje završila je u Herceg Novom. Ponekad nas sudbinski i obrazovni putevi odvedu u različite profesije, ali Tanjin izbor da zakorači u novinarske vode bio je prirodan nastavak njenog talenta i ljubavi prema riječima. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na smjeru novinarstva i komunikologije, đe je 2010. godine i magistrirala, birajući teoriju kulture kao svoje usmjerenje. 
Tokom svoje dosadašnje karijere, Tanja Pavićević pokazala je snagu, intelekt i hrabrost, postavši jedan od najupečatljivijih glasova u crnogorskom javnom prostoru. Njena sposobnost da istraži i obradi složene teme, bilo da su one iz oblasti kulture, komunikologije ili društvenih pitanja, čini je posebnim primjerom novinarske hrabrosti. Njena riječ uvijek nosi težinu odgovornosti, kao putokaz i često kao opomenu društvu na važnost promjena, pravde i istine. Posebno treba istaći njene publikacije, poput vrijedne monografije o umjetniku Cvetku Lainoviću, koja kroz pažljivo istraživanje i analizu oslikava ne samo djelo, već i duh umjetnika. Njen književni rad dodatno obogaćuje zbirka poezije “Mjesec u krevetu” koja svjedoči o njenom poetskom talentu i dubokoj povezanosti sa umjetnošću. 
Kao novinarka, Tanja je uvijek bila glas koji nije zazirao od izazova. Njena hrabrost i istrajnost ogledaju se u neumornom istraživanju najkompleksnijih tema crnogorskog društva – od političkih previranja do kulturnih fenomena. Posebno je značajna njena uloga u afirmaciji važnosti javne riječi i očuvanju etike profesije. Njena profesionalna karijera nije ograničena samo na novinarstvo. Svojom ličnošću, znanjem i predanošću istakla se i u odgovornim državnim dužnostima, doprinoseći razvoju i unapređenju crnogorskog društva.
Ulaskom u novinarsku profesiju, Tanja Pavićević je po mnogo čemu, postala sinonim za hrabrost, odgovornost i autentičnost. Njen rad, bilo kroz medije, književnost ili kulturne projekte, postaje snažan primjer mlađim generacijama i primjer svim ženama koje teže ostvarenju u svijetu novinarstva. Bez obzira na izazove sa kojima se suočava, Tanja Pavićević je uvijek zadržavala visok nivo profesionalne etike, dosljedno braneći principe istinitog i odgovornog informisanja.
Njen rad nije samo refleksija njenih vještina, već i nepokolebljive volje da kroz medije služi javnom interesu, štiti prava marginalizovanih grupa i ukazuje na probleme u društvu. U svijetu đe su brzina i senzacionalizam često zamjena za kvalitet, ona je ostala simbol ozbiljnog, temeljitog i odgovornog novinarstva, dajući primjer kako se profesionalizam može spojiti sa ličnim integritetom i predanošću. 
Iako je u ličnim i prijateljskim razgovorima skromna, moram istaći njenu snažnu i autentičnu ličnost, koja ne preza od suočavanja sa slabostima crnogorskog društva. Taj mač sa dvije oštrice, kojim hrabro barata, nosi posebnu težinu, jer progovarati o slabostima, nepravdama i neravnopravnosti nikada nije bilo jednostavno. Posebno se ističe njena neumorna borba za prava žena, kao i njen doprinos u podizanju svijesti o njihovom položaju u društvu.
Novinarske heroine poput Tanje Pavićević zaista čine stubove zajednica kojima pripadaju, jer one svojim riječima, djelima i hrabrošću grade mostove promjena. Njeno djelovanje ne završava se u novinarstvu građanski aktivizam dodatno osnažuje njenu misiju i otkriva širinu njene borbe. Ta sinergija profesionalne i aktivističke uloge pokazuje đe leži snaga jedne žene u njenoj sposobnosti da se istovremeno bori za pravdu, promjene i očuvanje vrijednosti koje Crna Gora, kao građansko i multikulturalno društvo, mora baštiniti. 
Karipsko-američka književnica Audre Lorde jednom je zapisala: “Kada govorimo, bojimo se da naše riječi neće doprijeti do drugih ili da neće biti dobro prihvaćene, ali kada ćutimo – i dalje se bojimo. Stoga je bolje govoriti.” Ovim bih riječima najljepše opisao Tanju Pavićević i njen neustrašiv duh. Ona ne bira tišinu pred strahovima i izazovima. Umjesto toga, bira govoriti, istraživati i djelovati, svjesna da promjena počinje od jednog glasa, a da taj glas može probuditi svijest mnogih. Tanja Pavićević svojim radom, stavovima i primjerom dokazuje da je riječ oružje, ali i lijek. Ona nam pokazuje da hrabrost nije samo osobina to je izbor. Izbor da se govori, čak i onda kada je lakše ćutati. Izbor da se bori, čak i onda kada je borba teška. Upravo u tome leži njena vrijednost, ne samo kao novinarke već i kao žene koja predstavlja snagu promjene i nade. 
Zato joj posvećujem ovaj tekst, jer heroine ne žive samo u pričama ili na stranicama istorije one žive tu među nama, skromne, hrabre i nepokolebljive. Tanja Pavićević je jedna od njih, žena koja svojim perom i djelovanjem ostavlja neizbrisiv trag u crnogorskom društvu.
Neka Dan novinara Crne Gore, 23. januar, blista snagom ženskog pera, koje donosi svjetlost istine, budi svijest i pokazuje snagu intelekta. Novinarke poput Tanje Pavićević dokaz su da snaga riječi može biti snažnija od bilo kojeg oružja. Neka ovaj dan bude posveta svim ženama koje neumorno rade na izgradnji pravednijeg i boljeg društva, svojim riječima, djelima i nesalomljiivom vjerom u promjene.

1084x550

Snaga ženskog pera heroine među nama - Tanja Pavićević

Hrvatsko nacionalno vijeće uručiće večeras priznanje Božidaru Proročiću za doprinos jačanju kulturnih veza između Hrvatske i Crne Gore, a povodom Dana hrvatskog naroda u Crnoj Gori.
Na svečanoj ceremoniji, u Domu Vojske u Tivtu, priznanje će primiti i savjetnica ministra spoljnih i evropskih poslova Hrvatske prof. dr sc. Vanda Babić-Galić i ispred Radio Dux Zvonko Perušina, koji su svojim radom i angažmanom značajno doprinijeli očuvanju i promociji kulturnih vrijednosti Hrvata.

Proročiću priznanje za doprinos jačanju kulturnih veza između Hrvatske i Crne Gore

Albanski forum će u narednim danima uputiti u skupštinsku proceduru jedinstveni Predlog zakona o godišnjem dodatku, kojim se uvodi obaveza da na kraju svake godine:
- svaki zaposleni u Crnoj Gori dobije dodatak u visini od 50% prosječne zarade i 
svaki penzioner u Crnoj Gori dobije dodatak u visini od 50% prosječne penzije.
 
- Ovaj godišnji dodatak isplaćivaće se uz decembarsku zaradu i decembarsku penziju, i biće u potpunosti oslobođen svih poreza i doprinosa, državnih i lokalnih. Time se osigurava da puni iznos završi kod građana, bez ikakvog umanjenja i bez administrativnih opterećenja, navodi Nik Đeljošaj, predsjednik Albanskog foruma.
Cilj zakona je,dodaje, jasan: da radnici i penzioneri, dvije kategorije koje nose i koje su nosile razvoj Crne Gore, dobiju snažnu i direktnu finansijsku podršku baš u periodu kada su troškovi najveći krajem godine.
- Ovo je evropski standard i model socijalne politike koji Albanski forum predlaže kao novu praksu u Crnoj Gori: pravovremenu, pravednu i univerzalnu pomoć svim domaćinstvima. S obzirom na važnost i hitnost ove mjere, očekujem od predsjednika Skupštine Crne Gore da zakaže posebnu sjednicu posvećenu samo ovom zakonu, kako bi parlament omogućio da se dodatak isplati već ove godine, zajedno sa decembarskim primanjima, poručio je Đeljošaj.
Naši radnici i penzioneri, ističe, ne smiju čekati sljedeću godinu da bi dobili podršku koja im je potrebna danas.
- Albanski forum ovim zakonom pokazuje da je posvećen stvarnim potrebama građana: životnom standardu, ekonomskoj sigurnosti, pravednoj raspodjeli i poštovanju svih koji doprinose društvu. Pozivamo sve poslaničke klubove da podrže zakon, jer on nije partijski, već društveni interes, zakon koji koristi svakom radniku i svakom penzioneru u Crnoj Gori, istakao je Đeljošaj.
U narednim danima, poslanici Albanskog foruma formalno će predati predlog u skupštinsku proceduru.
- Radnici i penzioneri moraju biti u centru ekonomske politike. To je poruka ovog zakona i poruka Albanskog foruma, zaključuje se u saopštenju.

Albanski forum predlaže: Do kraja godine svakom zaposlenom dodatak u visini 50% prosječne zarade, svakom penzioneru 50% prosječne penzije

Crna Gora je i danas, pet godina nakon pada Demokratske partije socijalista, ostala ista, ocijenio je nekadašnji premijer Zdravko Krivokapić, navodeći da je lojalnost i dalje važnija od kompetencija, a briga za člana partije bitnija od brige za državu.
Krivokapić je, povodom pete godišnjice formiranja prve vlade nakon promjene vlasti, kazao da je to bio turbulentan period.
- Vlada je formirana kad su se desile prve demokratske promjene u Crnoj Gori. Sreća za sve nas što se to desilo mirnim putem, što je predaja vlasti i pored iskušenja koja su bila i prije formiranja vlade, svjedočanstvo da građani Crne Gore imaju dostojanstva i da mogu da razumiju da su promjene sastavni dio našeg života - rekao je Krivokapić.
On je u intervjuu agenciji MINA istakao da je vlada na početku imala određenu blagonaklonost međunarodne zajednice.
- Ali kako je vrijeme proticalo, ne zbog stavova vlade, nego zbog uticaja koji su dolazili sa strane, nekako se gubila i međunarodno značajna podrška - dodao je Krivokapić.
On je naveo da su se vremenom pojavljivali određeni zahtjevi međunarodne zajednice.
Krivokapić je kazao da je u jednom susretu sa predstavnicima međunarodne zajednice rekao da vladi mogu postaviti bilo koju ljestvicu i da će je ona preskočiti, ali da se pravila ne mogu mijenjati u hodu.
Upitan o dostignućima vlade na čijem je bio čelu, Krivokapić je odgovorio da s obzirom na to da nije imala podršku ni partija koje su je podržale, a ne samo opozicije, svaki potez vidi kao dostignuće.
On je istakao da je u nepodržavanju njegove vlade prednjačio bivši Demokratski front (DF).
- DF je ostao do kraja na tom fonu protiv 42. vlade. A mi ništa njima nijesmo radili. Čak smo gledali kroz prste, jer sam zagovarao da najbolji budu na mjestima koja su vezana za upravljanje preduzećima u vlasništvu države, da treba da rade oni koji su najkompetentniji - kazao je Krivokapić.
On smatra da je Crna Gora i danas ostala ista.
- Lojalnost je važnija od kompentencije. Briga za političkog člana je značajnija od brige za državu. I onda u takvom jednom sistemu svaki naš doprinos je bio maksimalan iskorak u okviru konteksta koji su vam drugi nametnuli - kazao je Krivokapić.
Govoreći o greškama vlade, Krivokapić je izdvojio to što je pod pritiskom određenog ministra dozvolio da Odbor direktora Elektroprivode Crne Gore (EPCG) ne bude potpuno stručan.&nbsp;
- I te posljedice ostale su do danas prisutne u Odboru direktora EPCG. Moja druga greška je što se nijesam izborio, jer su takve okolnosti bile, da direktor policije ne bude Zoran Brđanin - naveo je Krivokapić.
Prema njegovim riječima, Brđanin je došao na tu funkciju zahvaljujući isključivo tadašnjem potpredsjedniku vlade Dritanu Abazoviću.&nbsp;
Krivokapić je kao treću grešku izdvojio što nije bio na sjednici da i po treći put stopira Zakon o unutrašnjim poslovima.
- Taj zakon o unutrašnjim poslovima koji je tada donešen pod uticajem gospodina Sekulovića je zakon koji je radila prethodna grupacija, a on je želio da se istakne kako je prvi uradio. Dva puta sam vraćao taj zakon - rekao je Krivokapić.&nbsp;
On je kazao da unutrašnja kontrola treba djeluje nezavisno i nepristrasno.&nbsp;
Odgovarajući na pitanje da li direktor policije u bilo kojoj vladi može da bude izabran a da nije blizak nekoj partiji u vlasti, Krivokapić je odgovorio da je to postala praksa, ali da nije tako u zemljama Evrope.
Krivokapić je, odgovarajući na pitanje šta misli šta je razlog pada vlade na čijem je čelu bio, kazao da je razlog “da bi se sve vratilo na početno stanje”.&nbsp;
- I to se vidi i dan danas. To je početno stanje prije 2020. godine. To znači i dalje nastavljanje sa sistemom zapošljavanja po rođačkoj, kumovskoj i partijskoj liniji. To je davanje poslova onima koji su najbliži, najposlušniji i koji će vama u određenom trenutku to da vrate na neki način, naravno najčešće kad su izbori. To je trenutak u kome znanje ne može da dominira nego partijska knjižica - kazao je Krivokapić.
On je dodao su te stvari dovele do toga da je malo šta reformisano u Crnoj Gori.
- Vlada je pala zato što je željela reforme. 2022. godina je trebalo da bude najveći investicioni bum Crne Gore preko kapitalnih investicija - rekao je Krivokapić.
On je istakao i momenat u kojem je vlada pala.
- Vlada je pala u jednom vrlo specifičnom trenutku. Sjetite se kad je bilo pokretanje inicijative - neposredno poslije prve samostalne zapljene 500 kilograma droge u Luci Bar - naveo je Krivokapić.
Prema njegovim riječima, Specijalno državno tužilaštvo je jedina nova promjena koja se desila u Crnoj Gori i ukazao na to da tužilaštvo nema uslove za rad.
Krivokapić smatra da će sličan sastav vlade, poput aktuelnog, uvesti Crnu Goru u EU.
On je kazao da vlada, zbog geopolitičkih dešavanja, ima jedinstvenu šansu.
- Pošto me to pitate, sad je Svjetsko prvenstvo u rukometu. Evropska komisija vam je poklonila sedmerac i makla golmana sa gola i sad je samo do vas da te formalne elemente dovršite - kazao je Krivokapić.
On je, govoreći o radu aktuelne vlade, kritikovao veliki broj resora i to što nije zaživio projekat Montenegro works.
Upitan o ranije iznijetom stavu da bi predsjednici Vlade i države, Milojko Spajić i Jakov Milatović, trebalo da pokrenu obnovu kapele na Lovćenu, ali po ugledu na onu iz 1846, Krivokapić je rekao da je “država je srušila kapelu, država treba i da obnovi kapelu”.
On je dodao i da je običaj da nečiji amanet bude ispunjen, a da je u suprotnom to prokletstvo.
Komentarišući dešavanja u vezi sa postavljanjem spomenika Pavlu Đurišiću, Krivokapić je rekao da je to neko vrlo organizovan mogao da uradi.
- To je neko vrlo organizovan i sa uticajem druge strane izgleda morao da uradi - naveo je Krivokapić.
On smatra da nikako ne služi na čast da jedan spomenik bude postavljen u hramu, crkvi.
On je kazao da nema komunikaciju sa Spajićem i Milatovićem i &nbsp;da mu je žao što oni njegovo iskustvo nijesu prepoznali kao potrebu.&nbsp;
Krivokapić je rekao da Crna Gora mora da krene putem dobre komunikacije.&nbsp;
- Predsjednik države, premijer, predsjednik skupštine treba da imaju dobru komunikaciju. Sve dok je politika iznad bilo koje struke, to se neće desiti. Sve dok je politička partija svedena na taj mit lidera, nema sreće - rekao je Krivokapić.&nbsp;

Krivokapić: Crna Gora ista pet godina nakon pada DPS-a, lojalnost i dalje važnija od kompetencija

Hiljade ljudi okupile su se u četiri grada širom Hrvatske na protestnim marševima u organizaciji inicijative „Ujedinjeni protiv fašizma“, kako bi izrazile zabrinutost zbog govora mržnje i porasta nasilja u društvu. O motivima, atmosferi i procesu organizacije za <a href="https://www.youtube.com/watch?v=4U0vwyQEvgg">podkast Akcija</a>, govorila je Vedrana Bibić, jedna od organizatorki inicijative. 
Bibić je ukazala i na sve prisutniji antimigrantski narativ koji se širi Hrvatskom, a koji za posledicu ima ekspanziju dezinformacija o migrantima, stranim radnicima koji se doseljavaju u Hrvatsku, što neminovno utiče i na percepciju domaćeg stanovništva o ovoj populaciji. 
- Odlučili smo, nakon ljeta u Hrvatskoj koje je bilo stravično, da je vrijeme da tzv. tiha većina izađe na ulicu, da ljudi pokažu da im je dosta nasilja i ustašizacije države. Ovo ljeto, nakon koncerta Thompsona na Hipodromu i nakon što je vlada dopustila da se pozdrav "Za dom spremni" širi i relativizuje ustaški pokret, branitelji su dobili krila i odlučili zabranjivati različite književne događaje i festivale - kaže Bibić. 
Prema njenim riječima, stvorila se atmosfera u kojoj se „ako si protiv nasilja, smatra da si protiv hrvatske države“.
Na pitanje kako su u četiri grada, Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli, uspjeli okupiti toliki broj građana, Bibić objašnjava da se upornim radom, preko 30 udruženja i pojedinaca okupilo da vide šta da rade.
- To su ljudi koji su imali iskustva u organizaciji. Shvatili smo da je masovni protest najbitnija stvar, da pokažemo da to nije podjela na ekstremnu ljevicu i ekstremnu desnicu, nego na ljude koji žele nasilje na ulicama, rade ga ili iz saborskih klupa ili fizički – i na ostatak društva koji želi normalno živjeti - naveo je Bibić.
Dodaje da im je bilo važno ohrabriti ljude koji su isprva bili uplašeni da izađu na ulice. 
- Zasukali smo rukave i par nedjelja radili unutar radnih grupa, nekada i po 12 sati, nekada izostajući sa stalnih poslova koje imamo - rekao je Bibić.
Bibić naglašava da se masovnost ne događa sama od sebe.
- Solidarnost treba organizovati. Svi koji se ne bave volonterskim radom misle da je dovoljno pozvati ljude preko Facebook-a da dođu. Rad zahtijeva puno logistike i operativnog posla velikog broja ljudi i jako puno kompromisa. Na kraju se više baviš tehnikom nego sadržajem - kazala je ona.
Bibić upozorava i na porast netrpeljivosti prema migrantima i radnicima iz inostranstva koja je sve prisutnija u Hrvatskoj, ističući da ogroman problem predstavljaju dezinformacije, koje se povezuju sa antimigrantskim narativom. 
- Hrpa je lažnih vijesti. S jedne strane teorije zavjere desnice da će muslimani doći i pokoriti Evropu, a s druge strane evropska desnica ima skoro iste narative. Naši ljudi su otišli iz države i nema ko raditi, pa narativ "zašto ljudi ne rade" ne funkcioniše - naglasio je on.
Uz to se, kaže, plasiraju i priče o navodnim napadima stranih radnika na Hrvate.
- Izađe priča da je neko napao baku,nakon toga se objavi demant iz policije, ali prva vijest ostaje. Tako ostaje strah od drugog i drugačijeg - 
Bibić, inače navijačica splitskog Hajduka, komentariše i atmosferu na stadionima, povodom pitanja o skandiranju „Ubij Srbina“ na utakmici Hrvatske i Crne Gore.
- Svi smo mi Split i svi su Hajduk. Ultras kultura je zanimljiva i stravična. Što se tiče Torcide, to je mala navijačka skupina mladih ljudi zatrovanih desničarskim narativima, koji se nemaju za šta uhvatiti osim za Hajduk, i u jednom trenu su postali sve desniji i desniji - istakao je Bibić.
No podsjeća da na stadion dolazi mnogo šira zajednica.
- Na utakmice Hajduka dolazi između 15 i 20 hiljada ljudi. Ostatak navijačke zajednice je jako raznolik i među njima ima puno glasnih ljevičara. Dio njih je osmislio model upravljanja demokratske samoudruge. Ta zajednica je prevelika i raste, a raste i broj žena među članovima - rekla je ona.
Ključna ideja je, ističe ona, dobiti pare, moć i vlast, govoreći o reviziji istorije, koja je prisutna kako u Crnoj Gori kroz djelovanje crkve, tako i u Hrvatskoj kroz desničarske narative.
Objašnjava da se širom regiona pojavljuju slični nacionalistički narativi, ali da je u Hrvatskoj posebno snažna manipulacija sjećanjima iz 90-ih.
- Ponavlja se da se pod petokrakom napadao Dubrovnik i pokušava se izjednačiti antifašizam sa srpskom agresijom na Hrvatsku – i to jako dobro uspijeva. Jugoslavija je neka Baba Roga. Kad god se priča o Jugoslaviji, ljudi se straše, a s druge strane briše se sjećanje na stvarni život unutar Jugoslavije - naglasio je Bibić.
Navodi i primjer sa nedavnih protesta.

Bibić: Bilo je vrijeme da tiha većina izađe na ulicu i pokaže da je dosta nasilja i ustašizacije

Crnogorski PEN centar izražava ozbiljnu zabrinutost zbog načina na koji Ministarstvo kulture i medija, na čelu sa ministarkom Tamarom Vujović, postupa prema Crnogorskom društvu nezavisnih književnika (CDNK), ali i zbog šire slike selektivne primjene zakona, procedura i javnog interesa u oblasti kulture.
- Dok se CDNK, jedna od rijetkih organizacija koja dosljedno zastupa savremenu crnogorsku književnost i kulturni pluralizam, eliminiše s konkursa pozivanjem na navodne proceduralne propuste, u isto vrijeme se Udruženje književnika Crne Gore, čiji predśednik i brojni članovi dosljedno plutaju na valu velikosprske ideologije i ratnohuškačke prošlosti koju su etablirali 90-ih, finansira direktno iz tekuće budžetske rezerve Vlade Crne Gore, dakle izvan redovne konkursne procedure - naveli su u PEN Centru.
Takva praksa, cijene oni, ozbiljno dovodi u pitanje argumentaciju Ministarstva da se odluke donose isključivo na osnovu formalno‑pravnih kriterijuma.
- Posebno zabrinjava činjenica da Ministarstvo pokazuje potpunu administrativnu i inspekcijsku inertnost u slučajevima koji se tiču otvorenog istorijskog revizionizma i javne rehabilitacije zločinačkih ideologija – od neadekvatnog postupanja u vezi sa spomenikom Pavlu Đurišiću, do izostanka reakcije na imenovanje ulice u Pljevljima po Pavlu Bulatoviću, kao i kroz netransparentno i sporno prekrajanje odluka o spomeniku Ristu Radoviću – da o skandaloznoj dodjeli Trinaestojulske nagrade i ulozi Ministarstva u tom sramnom činu i ne govorimo - naglasili su u PEN Centru.
Cijene da, u tom kontekstu, opravdanja Ministarstva o „proceduralnoj dosljednosti“ u slučaju CDNK‑a postaju krajnje neuvjerljiva.
- Crnogorski PEN centar smatra da se ovđe više ne radi o administrativnim greškama, već o sistemskoj pristrasnosti u kulturnoj politici, u kojoj se jedni subjekti strogo formalno eliminišu, dok se drugi politički i ideološki preferiraju direktnim budžetskim intervencijama - jasni us oni.
PEN pita Vujović o kojim kriterijumima se iz tekuće budžetske rezerve finansira jedno književno udruženje.
- Ako su propisi prema svima jednaki, zašto ne primjenjuje zakonske mehanizme u slučajevima javne rehabilitacije fašističkih i ratnohuškačkih figura? - dodali su oni.
Crnogorski PEN centar upozorava i da se ovakvim postupanjem ozbiljno urušavaju principi ravnopravnosti, povjerenja u institucije i demokratski karakter kulturne politike.
- Posebno je zabrinjavajuće što Ministarstvo reaguje na javne prigovore CDNK‑a optužujući ih za narušavanje ugleda, čime se dodatno obeshrabruje svaka legitimna kritika. Umjesto da preispita transparentnost i dosljednost sopstvenih odluka, Ministarstvo pokušava da delegitimiše one koji na te odluke ukazuju. No, ukoliko Ministarstvo kulture i medija zaista brine o svom ugledu, onda mora znati da taj ugled daleko više urušava ćutanje pred spomenicima ratnim zločincima, institucionalna tolerancija simbola fašizma i podrška organizacijama koje baštine ideološko nasljeđe devedesetih od javnog protesta protiv selektivne i politički motivisane raspodjele sredstava u kulturi - jasni su u PEN Centru.
Zaštita kulturnoga pluralizma, antifašističkih vrijednosti i dosljedna primjena zakona ne mogu, podvlače oni, biti selektivne.
- Stoga će PEN nastaviti da javno prati i kritički reaguje na svaki oblik institucionalne pristrasnosti, ideološkog favorizovanja i erozije kulturne autonomije - zaključili su u saopštenju.

PEN Centar: Ministarstvo kulture sprovodi ideološku selekciju u oblasti književnosti

Zviždač iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema, kojem je skandaloznom odlukom Upravnog suda ukinuta zaštita po inicijativi člana Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije Mladena Tomovića, advokata ove elektroenergetske kompanije, nastavlja svoje „sizifovske bitke“ sa institucijama, pa se juče otvorenim pismom obratio vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću i glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Naglasio je da mu je „prevarom i zloupotrebom službenog položaja od strane Mladena Tomovića, člana Savjeta ASK-a, Dušana Drakića v.d. direktora i Kristine Braletić pomoćnice direktora ukinuta zaštita“ koja mu je bila određena mišljenjem prethodnog rukovodstva Agencije. Upozorio je i da osnovano sumnja „da novo rukovodstvo ASK-a ima zaštitu određenih struktura u tužilaštvu“, ukazujući na činjenicu da je specijalni tužilac Miroslav Turković bio član Komisije koja je sprovodila postupak izbora kandidata za Savjet ASK-a i glasao za Mladena Tomovića, iako je imao kompletnu dokumentaciju koja je dokazivala da je on advokat CGES-a u predmetima procesuiranim u slučaju zviždača iz ove kompanije i da je pokrenuo postupak za ukidanje njegove zaštite.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025120407124_6ec1bcbb659e5143ea4cd398d9e13fda19b7bb58bc15946fecfde7406e8b094e" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Mladen Tomović"> <figcaption>PROGONITELJ ZVIŽDAČA: Mladen Tomović(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Sumnju da neko iz tužilačke organizacije štiti upravu ASK-a potkrijepio je i navodima da je tužilaštvo odbacilo kao neosnovanu njegovu prijavu protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić, nakon što mu je ukinuta zaštita, odnosno status zviždača. Da uprava ASK-a ima zaštitu tužilaštva, prema ocjeni zviždača, potvrdila je i odluka tužioca Dražena Burića da odbije njegovu pritužbu na ovu odluku tužilaštva. Posebno je ukazao na činjenicu da je pritužbu dostavio 4. novembra ove godine, a tužilac je odbacio već poslije dva dana – 6. novembra. DRAKIĆEVO NEPOSTUPANJE Uzbunjivač iz CGS-a u otvorenom pismu objašnjava i da je razlog zbog kojeg je odlučio da se tužiocima obrati javno „drsko, bezobzirno i krajnje nezakonito postupanje v.d. direktora Agencije Dušana Drakića, koji skoro jedanaest mjeseci odbija da postupi po presudi Upravnog suda i u ponovnom postupku riješi“ njegov zahtjev za zaštitu. - To radi u formi obavještenja, na koje nemam mogućnost podnošenja pravnog lijeka, krijući se iza Mišljenja Ministarstva pravde koje se ni formalno, ali ni suštinski ne može primijeniti. Drakić tvrdi da su Agenciji prestale nadležnosti za postupanje po prijavama zviždača, što je djelimično tačno, jer se to odnosi samo na nove zahtjeve, ali ne i na zahtjeve koji su podnijeti u vrijeme važenja prethodnog zakona – kategoričan je zviždač.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120407124_a2f3fabe9e4d76d53a6bfc73b9cb6bead407942059f6ecf25d4541da5b1fcbc1" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dušan Drakić"> <figcaption>ODBIJA DA POSTUPI PO PRESUDI UPRAVNOG SUDA: Dušan Drakić</figcaption> </figure>  Tvrdi da Drakić to radi iz tri razloga. - Prvi - u ponovnom postupku pred Agencijom, morala bi biti donešena ista odluka povodom mog zahtjeva, odnosno moralo bi biti utvrđeno da ispunjavam zakonom propisane uslove za zaštitu zviždača, posebno u svijetlu činjenice da sam u međuvremenu pravosnažnom odlukom Osnovnog suda u Podgorici dokazao da je protiv mene, nakon što sam prijavio sumnju u korupciju, vođen montirani disciplinski postupak i da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera – ističe on. Drugi razlog Drakićevog nepostupanja, smatra zviždač, je što bi bile razotkrivene „prevare koje su urađene u postupku pred Upravnim sudom U.br. XXXXX/23 i u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici P.br.XXXX/22“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025120407124_cb35fc554a2e7f850c95c46643b7a0d86fd93cf642e780962017449de6d6ed6e" data-rendition-name="original" width="670" height="400" loading="lazy" alt="ASK "> <figcaption>ASK</figcaption> </figure>  Treći razlog je, ističe on, taj što „Mladen Tomović, na taj način kupuje vrijeme kako bi obezbijedio da, zloupotrebom javne funkcije koju obavlja, krivične prijave podnešene protiv njegovih vlastodavaca iz CGES-a budu odbačene, a zatim mene proglasi kao nekog ko je sve to izmislio“. HRONOLOGIJA On je u pismu naveo hronoligiju dešavanja od dana kada je podnio prijavu korupcije 2021. do danas, što, kategoričan je, dokazuje da je „član Savjeta ASK-a zloupotrijebio i dalje zloupotrebljava funkciju koju obavlja“. 24.11.2021. godine, podnio sam prijavu korupcije kompaniji. Ova prijava je odbačena kao neosnovana. 09.12.2021. godine, istu tu prijavu podnosim Agenciji za sprječavanje korupcije. 24.05.2022. godine, Agencija za sprječavanje korupcije moju prijavu, nakon prikupljene dodatne dokumentacije i izjašnjenja CGES-a, prosljeđuje Specijalnom državnom tužilaštvu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025120407124_73323d33276e4602d351ce718c7679ebd661208206f7e31924c8cace7c5d0de4" data-rendition-name="original" width="746" height="392" loading="lazy" alt="CGES"> <figcaption>CGES</figcaption> </figure>  20.07.2022. godine, Mladen Tomović zaključuje ugovor sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom. Dakle, nakon što je ASK predao prijavu SDT-u. Od njegovog angažovanja, kao punomoćnika CGES-a, kreću najgora podmetanja i moj progon, koji traje do danas. 26.07.2022. godine, zapošljeni na programu stručnog osposobljavanja D. P. podnosi Zahtjev za promjenu službe, u kojem me lažno optužuje za zlostavljanje na radu. 27.07.2022. godine, zapošljeni u Službi kojom sam rukovodio D. D. podnosi Zahtjev za posredovanje zbog navodnog mobinga, u kojem me, takođe, lažno optužuje. 27.07.2022. i 25.08.2022. godine, Inspekcija za javne nabavke, po smišljenim prijavama, vrši kontrolu dva postupka javne nabavke, na koji se odnosila moja prijava korupcije i sačinjava zapisnike o izvršenom inspekcijskom nadzoru. Mladen Tomović i njegovi vlastodavci iz CGES-a sada „mašu“ ovim zapisnicima i koriste ih kao „dokaz“ da je sve navodno urađeno u skladu sa zakonom, iako znaju da inspekcija nije nadležna da kontroliše navode koji su iznijeti u mojoj prijavi korupcije. DEŠAVANJA NAKON ŠTO SAM LAŽNO OPTUŽEN ZA ZLOSTAVLJANJE NA RADU 08.08.2022. godine, podnosim privatnu tužbu protiv D. P. zbog povrede časti i ugleda, nakon što je prethodno od menadženta firme odbijeno da se njegove optužbe nam moj račun provjere u skladu sa zakonom. I dešavanja u tom postupku su vrlo interesanta, ali da sačekamo odluku Višeg suda u Podgorici, povodom žalbe podnešene na presudu. Smatram bitnim napomenuti da D. D, drugi zapošljeni koji me optužio za mobing, nikada nije pokrenuo postupak dokazivanja njegovih navoda pred sudom. Činjenice da su me u dva dana, dvojica zapošljenih u službi optužila za zlostavljanje, samo potvrđuju smišljeno i sinhronizovano djelovanje prema meni. 13.10.2022. godine izvršni direktor CGES-a Ivan Asanović pokreće montirani disciplinski postupak protiv mene. U tom postupku svjedoči M. M. i D. P. Odbija se moj zahtjev za svjedočenjem R. B, za koju je sam D. P. kazao da je bila prisutna na sastanku na kojem sam ga ja navodno zlostavljao na radu. 30.12.2022. godine izriče mi se nezakonita disciplinska odluka. 15.03.2023. godine, podnosim tužbu Osnovnom sudu u Podgorici radi poništaja odluke kojom mi je bila izrečena disciplinska odluka. 19.05.2023. godine, Agencija za sprječavanje korupcije mi dodjeljuje zaštitu u skladu sa zakonom, zbog vođenja disciplinskog postupka i izricanja disciplinske mjere, što je izričito bilo propisano tada važećim zakonom. Ista zabrana propisana je i novim zakonom. Član 59 stav 1 tačka 4 tada važećeg Zakona o spječavanju korupcije („Sl. list CG“, br. 53/14, 42/17 i 73/23) propisivao je sljedeće: „Zviždač ima pravo na zaštitu ukoliko mu je nanijeta šteta, odnosno postoji mogućnost nastanka štete zbog podnošenja prijave iz člana 44 ovog zakona, a naročito ako je protiv njega pokrenut disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera“. 24.03.2023. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnosiom tužbu za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete. 10.06.2023. godine Mladen Tomović podnosi tužbu Upravnom sudu za poništenje Mišljenja Agencije za sprječavanje korupcije, kojim mi je bila određena zaštita. 11.12.2023. godine, Osnovni sud u Podgorici donosi presudu P.Br. XXXX/23, kojom, kao nezakonitu, poništava odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri. DEŠAVANJA PRIJE I NAKON DONOŠENJA PRESUDE UPRAVNOG SUDA CRNE GORE 31.05.2024. godine, Upravni sud Crne Gore dostavlja Agenciji za sprječavanje korupcije zahtjev za dostavljanje odgovora na tužbu Mladena Tomovića (kojom traži da mi se ukine zaštita) i spisa predmeta koji je vođen kod Agencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025120407124_87a9ace84ca540cede69578dd88109adf698f7ba6544520623ba34f91eeabee8" data-rendition-name="original" width="1280" height="960" loading="lazy" alt="Upravni sud"> <figcaption>Upravni sud</figcaption> </figure>  U tom trenutku tadašnja direktorica Jelena Perović se nalazi u kućnom pritvoru. Za vrijeme do kraja njenog mandata (15.08.2024. godine) namjerno joj se ne dostavlja pripremljen odgovor i spisi predmeta po tužbi za ukidanje moje zaštite. Više je nego očigledno da je to organizovao Tomović, uz svesrdnu pomoć pojedinih zapošljenih u Agenciji. 31.07.2024. godine Skupština Crne Gore izglasala je nove članove Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, među kojima je i Mladen Tomović. 23.08.2024. godine, Dušan Drakić imenovan za v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije. Iako su ga spisi predmeta pripremljeni za Upravni sud sačekali na stolu Dušan Drakić, pod očiglednim uticajem Mladena Tomovića i za njegov interes, namjerno ne dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Sudu. 11.10.2024. godine, Portal ETV objavljuje tekst u kojem navodi da Dušan Drakić i ASK ne postupaju po zahtjevu Upravnog suda. Istog dana Agencija dostavlja odgovor na tužbu i spise predmeta Upravnom sudu, što je Dušan Drakić prethodno odbijao da uradi skoro 50 dana od njegovog imenovanja na tu funkciju. 21.11.2024. godine Upravni sud zakazuje usmenu raspravu po tužbi Mladena Tomovića. Ovu raspravu on odlaže zahtjevom koji je podnio tog dana... 16.12.2024. godine Upravni sud zakazuje novu, drugu po redu, usmenu raspravu. Tomović tada dostavlja podnesak sa jednom od ranijih presuda ovog suda, tvrdeći da ona dokazuje njegove tužbene navode. Punomoćnica ASK-a na toj usmenoj raspravi, Snežana Đuretić, traži odlaganje iste da bi se upoznala sa podneskom Tomovića. Dakle, zapošljena u ASK-u, kojoj je punomoćje za zastupanje dao direktor ASK-a Dušan Drakić, traži odlaganje, da bi se upoznala sa podneskom koji je dostavio član Savjeta ASK-a. Sve režirano! 10.01.2025. godine Upravni sud Crne Gore poništava Mišljenje ASK-a kojim mi je bila određena zaštita i predmet vraća ovoj instituciji na ponovni postupak i odlučivanje, jer nije mogao pronaći kauzalnu vezu između moje prijave korupcije i štete koja mi je učinjena vođenjem disciplinskog postupka protiv mene (u trenutku donošenja presude Upravnog suda prvostepeno dokazano da mi je bila izrečena nezakonita disciplinska mjera). Iz obrazloženja presude se nedvosmisleno utvrđuje da sudu, očigledno namjerno, nije dostavljena cjelokupna dokumentacija predmeta formiranog kod Agencije za sprječavanje korupcije i to akt ove institucije od 24.05.2025. godine, kojim je moja prijava korupcije proslijeđena SDT-u. 30.01.2025. godine Dušan Drakić dostavlja Obavještenje mom advokatu da neće postupiti po presudi Upravnog suda, navodno jer je stupanjem na snagu novog zakona prestala nadležnost Agencije po ovom pitanju. Ponovo naglašavam, dostavio je pisani akt protiv kojeg nijesam imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka. Uz ovaj akt dostavio je mišljenje Ministarstva pravde od 18.10.2024. godine. Pored toga što Mišljenje Ministarstva nije pravno obavezujući akt, u njemu je i decidno navedeno sljedeće: „Shodno uredbi o organizaciji i načinu rada državne uprave Ministarstvo pravde nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene i pored činjenice da je isto organ državne uprave koji je izvorno nadležan za primjenu propisa kojim se uređuje sprječavanje korupcije“. 13.02.2025. godine, moji advokati, zbog prethodnog stava Dušana Drakića, Vrhovnom sudu Crne Gore podnose Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, 18.03.2025. godine Osnovnom sudu u Podgorici podnose tužbu za sudsku zaštitu zviždača 03.07.2025. godine, Mladen Tomović u sudskom postupku P.br.XXXX/22, koji je vođen po mojoj tužbi za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete, kao dokaz podnosi Presudu Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXXX/23. Ovo pokazuje njegov umišljaj, iz dva razloga. Prvi, znao je na koji način je obezbijedio donošenje ovakve odluke Upravnog suda. Drugi, u završnoj riječi u istom postupku, koja je održana 09.07.2025. godine, na moju konstataciju da je protiv presude Upravnog suda podnešen vanredni pravni lijek, Tomović kaže da se takva akta mogu podnositi samo protiv pravosnažnih odluka. 16.10.2025. godine, Vrhovni sud Crne Gore odbacuje, kao nedozvoljen, Zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Upravnog suda, uz obrazloženje: „Članom 352 stav 1 ZPP-a, propisano je da je pravosnažna ona presuda koja se više ne može pobijati žalbom, ukoliko je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protivtužbe. Kod takve zakonske odredbe, presuda Upravnog suda kojom se poništava osporeni akt i predmet vraća na ponovni upravni postupak, ne stiče pravosnažnost, jer istom nije odlučeno o zahtjevu stranke, odnosno o pravima, obavezama i pravnim interesima bilo kojeg lica. Ovo iz razloga što, kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (član 56 stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donesen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta. Kako je Upravni sud, pobijanom presudom, poništio upravni akt protiv kojeg je bio pokrenut upravni spor i predmet vratio upravnom organu na ponovni postupak, to ne postoji pravosnažna sudska odluka, kao procesno-pravna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje“. Podsjećam da je Tomović presudu Upravnog suda dostavio kao dokaz u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici, za utvrđivanje mobinga i naknadu materijalne štete i to predstavio kao validnu i konačnu odluku, iako sada vidimo da Vrhovni sud nedvosmisleno kaže: „Kada Upravni sud poništi akt ili drugu upravnu aktivnost protiv koje je bio pokrenut upravni spor (Član 56 Stav 1 ZUS), predmet se vraća u stanje u koje se nalazio prije nego je poništeni akt donešen, odnosno poništena upravna aktivnost preduzeta“. 05.11.2025. godine, moji advokati, nakon ovakvog stava Vrhovnog suda podnose Agenciji za sprječavanje korupcije Zahtjev za postupanje po presudi Upravnog suda Crne Gore U.br.XXXX/23. 24.11.2025. godine, Dušan Drakić v.d. direktora ponovo odbija da postupi po presudi Upravnog suda. Zaista vrijeđa zdrav razum činjenica da se, pored gore citiranog obrazloženja odluke Vrhovnog suda Crne Gore, v.d. direktora Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić poziva na Mišljenje Ministarstva u kojem mu je napisano da to ministarstvo nije nadležno za tumačenje propisa i davanje mišljenja u pogledu njihove primjene. BROJNE SUMNJE Zviždač je u pismu Markoviću i Novoviću iskazao sumnju i na mogući nezakoniti uticaj Tomovića na sud u jednom od postupaka koji vodi protiv CGES-a. Istakao je i, pozivajući se na član 68 stav 4 novog Zakona o sprječavanju korupcije, kojim je propisano da je „postupak po tužbi za zaštitu zviždača hitan“, da Osnovni sud u Podgorici još nije postupio po tužbi njegovih advokata za sudsku zaštitu zviždača, koju su podnijeli 18. marta ove godine. Dodao je da je pripremno ročište u tom predmetu zakazano za 19. januar sljedeće godine. -... dakle deset mjeseci od dana podnošenja tužbe. Toliko o hitnosti i zaštiti lica koja prijave sumnju u korupciju – napisao je zviždač iz CGES-a. On smatra da je na osnovu onoga što je saopštio u pismu neupitne dvije činjenice. - Prva, navodi da sam zlostavljao na radu dvojicu zapošljenih su kreirane nakon što je advokat Mladen Tomović zaključio ugovor o pravnom zastupanju sa Crnogorskim elektroprenosnim sistemom AD Podgorica. Očigledno, nijesu mi mogli pronaći najmanju grešku u prethodnom radu, pa su morali montirati lažne optužbe. Druga, Mladen Tomović je počeo da dobija sudske sporove u ime lica protiv kojih sam podnio sumnju u korupciju, nakon njegovog imenovanja za člana Savjeta ASK-a, u čemu mu svesrdnu pomoć pružaju njegovi prijatelji Dušan Drakić i Kristina Braletić. Prethodno je procesnim zloupotrebama i prevarama odugovlačio i odlagao postupke. Pametnome dosta – kategoričan je zviždač. Na kraju pisma je iskazao očekivanje da Marković i Novović ponovo formiraju predmet protiv Mladena Tomovića, Dušana Drakića i Kristine Braletić i da će u tom postupku biti saslušan u svojstvu oštećenog.

Uzbunjivač uvjeren da neko iz tužilaštva „kumuje“ njegovom progonu

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović podnio je ostavku na sve funkcije u toj partiji, potvrđeno je Portalu ETV.
Janović je odluku objavio i na mreži X, a dalji angažman u politici nastavlja kao nezavisni poslanik.
- Obavještavam vas da više nijesam član Demokratske partije socijalista Crne Gore. Samim tim, prestaje i moje članstvo u Glavnom odboru. Takođe vas obavještavam da DPS može da raspolaže sa mojim mjestima u tri skupštinska odbora – Odboru za bezbjednost i odbranu, Odboru za antikorupciju i Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Svoje dalje bavljenje politikom nastaviću kao nezavistan poslanik - naveo je Janović u ostavci.
Bez obzira, kako je istakao, na razlike koje u razmišljanjima o budućnosti DPS-a, zahvalio se na korektnoj i sadržajnoj saradnji i svima poželio uspjeh u budućem životu i radu.
- Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem - poručio je Janović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNikolaJanovic%2Fstatus%2F1996633773774155844%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1996633773774155844%7Ctwgr%5E6108ed308730d64b44a3132528d71d68585f33a4%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Janović je bio član Glavnog odbora DPS-a, a do marta ove godine bio je i član Predsjedništva te stranke. Poslaničku funkciju je obavljao od 2020. godine.
Janović je ranije naznačavao da DPS mora da napravi zaokret u djelovanju i razmišljanju i u više navrata imao drugačije stavove od onih koji su dominantni u stranci.
Bio je ministar sporta i mladih od 2016. do 2020. Kao uspješni vaterpolista osvojio je brojne titule, a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore 2013. godine.
Trofejna klupska i reprezentativna karijera je iza legendarne "osmice”. Sa Srbijom i Crnom Gorom je 2005. u Montrealu osvojio svjetsko zlato, sa Crnom Gorom ima dva zlata sa evropskih prvenstava (Budimpešta 2001. i Malaga 2008), kao i dva srebra, u Ajndhovenu 2012. i Beogradu ove godine.
U Barseloni 2013. godine je vodio svoje "ajkule” do srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.

Nikola Janović napustio DPS, ostaje nezavisni poslanik: Nastavljam dalje posvećen vrijednostima i idejama u koje bezrezervno vjerujem

Dva mlada međeda, najvjerovatnije u potrazi za hranom, na obodu šume na raskrsnici u nikšićkom prigradskom naselju Vidrovan kamerom je prije nekoliko dana snimio čitalac Portala ETV.
Kako se vidi na snimku, susret sa čovjekom im baš i ne prija.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F9MEnMHEmSKg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Dva međeda snimljena kod Vidrovana u Nikšiću</div>
 
U nikšićkom kraju domaćini u okolnim selima, kao i na planini Goliji, od proljeća se suočavaju sa upadima međeda na imanja.
Lovci su čak tražili da se međed skine sa liste strogo zaštićenih životinja, zbog toga što su pravili ogromnu štetu domaćinstvima, ali u Agenciji za zaštitu životne sredine nijesu blagonaklono gledali na tu inicijativu.
Policija je u aprilu uhapsila četvoricu lovaca osumnjičenih da su ubili međeda u selu Brestice nadomak Nikšića. Mještani okolnih sela tada su organizovali proteste i tražili da lovci budu oslobođeni, jer su, kako su tvrdili, divljač odstrijelili na njihov zahtjev.
Ekolozi smatraju da je sve češća pojava međeda u naseljenim mjestima posljedica klimatskih promjena.
Bernska konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa, koju je ratifikovala i Crna Gora, obavezuje države potpisnice na zaštitu mrkog medvjeda.

VIDEO: Međedi se odomaćili u okolini Nikšića

Komisija za nestala lica Vlade Crne Gore saopštila je da su pristigli rezultati DNK analize iz laboratorije Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) iz Haga i izvještaji antropološke obrade skeletnih ostataka, kojim je potvrđen identitet dva člana porodice Klapuh - F.K. i S.K.
To je učinjeno nakon ekshumacije 4. juna ove godine na starom muslimanskom groblju u Nikšiću, u ulici Voja Deretića bb. Antropološki pregledi, kako su dodali, izvršeni su 6. i 7. novembra u Centru za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
Posmrtni ostaci trećeg člana porodice Klapuh - H.K. nijesu pronađeni, pa je najavljeno ponavljanje pregleda i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
- Posmrtni ostaci preliminarno identifikovanih lica biće predati Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, koji će u saradnji sa Tužilaštvom i vještakom sudske medicine sprovesti postupak konačne identifikacije. Nakon toga ostaci će biti predati porodici radi dostojanstvenog ispraćaja i ukopa - navodi se u saopštenju.
Komisija za nestala lica izrazila je zahvalnost svim institucijama i organizacijama koje su dale doprinos ovom procesu - stručnjacima Međunarodne komisije za nestala lica, civilnom sektoru, medijima i drugim partnerima.
- Integrisani pristup potvrđuje važnost institucionalne saradnje u ostvarivanju prava porodica nestalih, kao i značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u rasvjetljavanju sudbine žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ - zaključili su u saopštenju.
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh su 1992. godine izbjegli u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Foče u Bosni i Hercegovini. Njih su svirepo ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 6. jula 1992. u blizini Plužina, na mostu Obrada Cicmila na rijeci Pivi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fferid-klapuh-za-etv-neko-je-radio-na-tome-da-se-sve-sakrije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) ranije je poručeno da očekuju da &nbsp;nadležne institucije BiH preduzmu mjere za privođenje pravdi Zorana Vukovića i Radomira Kovača koji su za ovaj zločin još 1996. godine osuđeni u Crnoj Gori.
- Hasana Klapuha, njegovu suprugu Feridu i njihovu kćerku Senu ubila su četvorica pripadnika odreda „Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, koji su prethodno pristali da ih za novčanu naknadu bezbjedno prevezu iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru. Za ovo ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca. Vidoje Golubović jedini je izdržao izrečenu kaznu. Ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu - naveli su ranije u HRA.
Na sudu je, kako ističu, utvrđeno da su okrivljeni, kada su prešli granicu i stigli blizu Plužina, nadomak brane Mratinje na rijeci Pivi, izveli žrtve iz vozila, pucali u njih i gurnuli ih s mosta visokog oko 100 metara. Nalazi obdukcije pokazali su da su Ferida i Sena bile žive još neko vrijeme nakon ranjavanja.
- I pored brzog otkrivanja ovog zvjerskog zločina, pravda nikad nije zadovoljena – četvorica osuđenih u odsustvu nijesu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči - naveli su u HRA.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fhra-ocekujemo-da-bih-konacno-kazni-ratne-zlocince-za-ubistvo-porodice-klapuh-kod-pluzina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bosna i Hercegovina bi, kako su ranije naglasili u HRA, morala da preduzme mjere za njihovo krivično gonjenje.
- Jer je njihovo učešće u zločinu jasno dokazano pred crnogorskim sudom potkrijepljeno materijalnim dokazima. Ne postoje pravne prepreke za to, jer Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (čl. 8) dozvoljava BiH da preuzme ovaj slučaj i ponovo im sudi, budući da su njih dvojica državljani BiH. Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi tako što im se ponovo sudi u BiH, jer u BiH ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori, a BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine ne može izručiti Crnoj Gori - istakli su ranije u ovoj NVO.

Tag: bozidar-prorocic