Vlade će posegnuti za sličnim rješenjem kao nakon Drugog svjetskog rata – pokušat će smanjiti stvarnu vrijednost svojih dugova uz pomoć inflacije.
U Francuskoj, čiji dug neprestano raste, premijeri se smjenjuju brže nego što su se u Versaillesu trošile perike: 14. oktobra Sébastien Lecornu, najnoviji na toj funkciji, predložio je odgodu odluke o povećanju starosne dobi za odlazak u penziju, mjere koja je trebala uravnotežiti budžet.
U Japanu oba kandidata koja se natječu za mjesto premijera žele povećati javnu potrošnju, uprkos ogromnom državnom dugu. U Velikoj Britaniji, da bi se zatvorila velika budžetska rupa, očekuje se značajno povećanje poreza. Nad svima njima lebdi oblak neodrživog američkog budžetskog deficita od 6% BDP-a, koji predsjednik Donald Trump razmatra dodatno povećati novim smanjenjem poreza. Pa koliko dugo vlade mogu živjeti iznad svojih mogućnosti?
Javni dug u razvijenim zemljama već sada iznosi 110% BDP-a. Prije pandemije COVID-19, tako visoka razina duga zabilježena je jedino nakon Napoleonovih ratova. Istraživanja The Economista pokazuju da je političarima danas sve teže uravnotežiti državne budžete. Vlade ne mogu izbjeći rast troškova kamata na javni dug, niti veća ulaganja u odbranu, a zbog starenja stanovništva država mora više trošiti na penzije, zdravstvo i socijalne programe.
S druge strane, povećanje poreza teško je politički provesti. U Evropi su porezni nameti već među najvišima na svijetu, pa vlade imaju malo prostora za dodatno oporezivanje. U Sjedinjenim Državama svako ozbiljnije povećanje poreza gotovo sigurno znači izborni poraz.
U historiji modernih demokratija samo je jedna zemlja iz G7 uspjela značajno smanjiti svoj javni dug smanjenjem potrošnje i mjerama štednje. Bila je to Kanada tokom 1990-ih, u eri kada su tehnokratske vlade imale snažan utjecaj na donošenje odluka. Danas je malo vjerovatno da bi ijedna velika država mogla ponoviti takav uspjeh.
<h3>Napad na centralne banke</h3>
Neki se nadaju da će rast produktivnosti, koji bi mogla potaknuti umjetna inteligencija (AI), pomoći državama da izbjegnu teške budžetske rezove. No, to je nerealno očekivanje. Države najčešće smanjuju udio javnog duga u BDP-u tako što brže rastu – jer im radna snaga raste (pa imaju više poreznih prihoda) ili su manje i sustižu razvijenije ekonomije.
Tehnološke inovacije, poput umjetne inteligencije, ne funkcionišu na isti način. Kada produktivnost poraste, porastu i plaće, što automatski znači da država mora trošiti više na penzije, zdravstvo i druge socijalne programe. U zemljama s velikim socijalnim sistemom ti će se troškovi povećavati otprilike istim tempom kao i prihodi stanovništva, pa budžet, unatoč ekonomskom rastu, neće biti znatno popunjen.
Zbog toga je sve izglednije da će vlade posegnuti za sličnim rješenjem kao nakon Drugog svjetskog rata – pokušat će smanjiti stvarnu vrijednost svojih dugova uz pomoć inflacije i tzv. finansijske represije. Riječ je o politikama kojima se kamate umjetno održavaju niskima, često uz pomoć centralnih banaka, dok vrijednost štednje i državnog duga realno pada zbog rasta cijena. Drugim riječima, vlade će sve vratiti u nominalnom iznosu, ali taj novac će vrijediti manje nego prije.
Centralne banke već imaju instrumente koji to omogućuju jer kontrolišu velik dio tržišta državnih obveznica i mogu utjecati na kamatne stope kroz otkup državnog duga. Istovremeno, populistički političari poput Donalda Trumpa u SAD-u i Nigela Faragea u Velikoj Britaniji napadaju centralne banke i zagovaraju politike koje bi ograničile njihovu nezavisnost i oslabilo njihovu sposobnost borbe protiv inflacije.
<h3>Nove raspodjele bogatstva</h3>
Rast cijena nepopularna je opcija (samo pitajte nesretnog Joea Bidena), ali inflaciji nije potrebna politička podrška da bi se dogodila. Nitko nije za nju „glasao“ ni 1970-ih ni 2022. Kada vlade ne uspijevaju održavati fiskalnu disciplinu i vode neodržive ekonomske politike, tada se dogodi inflacija. A kad tržišta shvate što se događa, već je prekasno.
Sada je još važnije razmišljati unaprijed i shvatiti kako inflacija šteti ekonomiji i društvu. Njezinom pojavom novac odlazi iz ruku vjerovnika do dužnika, slijeva se iz sefova onih koji imaju novac i obveznice do onih koji posjeduju nekretnine, te od građana koji su ugovorili plaće i cijene u nominalnim iznosima do računa špekulanata koji su predvidjeli rast cijena. Ekonomist John Maynard Keynes nazvao je to „preraspodjelom bogatstva nasumce“.
Istovremeno se zbivaju i drugi tokovi raspodjele bogatstva, koje mnogi doživljavaju kao nepravedne. Na tržištu rada, na primjer, umjetna inteligencija preuzima rutinske kancelarijske poslove, a kroz nasljedstva generacija baby boomera prenosi ogromno imovinsko bogatstvo onima koji su imali sreću roditi se u pravim porodicama. Svi oni mogli bi razoriti srednju klasu, sloj koji je temelj demokratije, i narušiti društveni ugovor.
U 20. vijeku Argentina se od jedne od najbogatijih mladih država svijeta pretvorila u srednje razvijenu ekonomiju, koja je iz jedne krize ulazila u drugu. Takav scenarij sada prijeti svim državama čiji čelnici poriču ili ignorišu budžetske probleme. Prije deset godina ovaj list je upozoravao države u razvoju, poput Brazila i Indije, da se prisjete argentinskog primjera. Danas isto upozorenje vrijedi i za najbogatije ekonomije svijeta.
Ipak, stvari se još mogu promijeniti. Stalni rast cijena tokom 1970-ih doveo je do izbora Ronalda Reagana u SAD-u i Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji, koji su smatrali da je stabilna valuta temelj društvenog ugovora između države i građana. Uspostavili su novu ekonomsku dogmu: ako se javni dugovi žele odgovorno vraćati, onda moraju biti opravdani i održivi.
Američke Federalne rezerve tada su pokrenule borbu protiv inflacije, demonstrirajući utjecaj i nezavisnost centralnih banaka. Takav tehnokratski model kasnije je preuzeo velik dio svijeta, a zabilježeni pad inflacije u većini zemalja u razvoju od 1990-ih bio je gotovo čudesan.
<h3>Dvije moguće putanje</h3>
Nalazimo se na raskršću: hoće li bogate zemlje krenuti putem samouništenja ili će postati odgovorne?
U mnogim će državama, kada budžetska kriza eskalira, na vlasti biti populisti. Možda će upravo oni biti okrivljeni za kaos, što bi moglo otvoriti priliku za povratak odgovornijoj fiskalnoj politici. Utjecajna je i koalicija štediša i ulagača u obveznice koja se protivi inflaciji i zahtijeva stabilne politike. Hoće li se njihov glas dovoljno čuti, ovisit će o odnosima između finansijskih tržišta i političara.
Ako svijet iz ove situacije izađe s manjim dugovima i većom sviješću o opasnostima prekomjernog zaduživanja, ima nade za novi početak. U suprotnom, najvažnija svjetska gospodarstva potonut će u haos.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Bogati svijet je pred haosom, države se dave u dugovima

Bil Gejts obećao je da će donirati gotovo cjelokupno svoje lično bogatstvo tokom naredne dvije decenije. Kako je rekao, oko 200 milijardi dolara će otići najsiromašnijima u svijetu preko njegovog fonda.
Filantrop i 69-godišnji suosnivač Majkrosofta rekao je da ubrzava planove za raspodjelu bogatstva i zatvaranje Fondacije Gejts do 31. decembra 2045. godine.
- Ljudi će reći mnogo toga o meni kada umrem, ali odlučan sam da "umro je bogat" ne bude jedna od tih stvari - napisao je Gejts u objavi na svojoj internet stranici.
- Postoji mnogo hitnih problema koje treba riješiti kako bi se sačuvali resursi koji mogu pomoći ljudima - istakao je on.
U indirektnoj kritici američkog predsjednika Donalda Trampa zbog smanjenja američke spoljne pomoći – najvećeg donatora na svijetu – Gejts je rekao da želi da pomogne u sprječavanju smrti beba, djece i majki od uzroka koji se mogu izbjeći, boriti se protiv bolesti poput dječje paralize, malarije i ospica, te smanjiti siromaštvo.
- Nije jasno da li će najbogatije zemlje svijeta nastaviti da štite najsiromašnije - dodao je, pominjući smanjenje pomoći i od strane Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske.
Gejts je naglasio da, uprkos velikom budžetu fondacije, napredak ne bi bio moguć bez podrške vlada.
Pohvalio je reakciju nekih afričkih zemalja na smanjenje pomoći, koje su preraspodijelile svoje proračune, ali je naglasio da se, na primjer, dječja paraliza ne može iskorijeniti bez finansiranja SAD-a.
Gejts je ovo saopštenje dao povodom 25-godišnjice osnivanja fondacije, koju je osnovao 2000. godine sa svojom bivšom suprugom Melindom Frenč Gejts, a kasnije im se pridružio investitor Voren Bafet.
- Prešao sam dug put od vremena kada sam bio dječak koji je pokretao softversku kompaniju sa svojim drugom iz srednje škole - rekao je on.
Od osnivanja, fondacija je donirala 100 milijardi dolara, pomažući u spašavanju miliona života i podržavajući inicijative kao što su grupa za vakcinaciju Gavi i Globalni fond za borbu protiv HIV/AIDS-a, tuberkuloze i malarije.
Prema Gejtsu, fondacija će se zatvoriti nakon što potroši oko 99 odsto njegovog ličnog bogatstva.
Gejts, čije se bogatstvo procenjuje na oko 108 milijardi dolara, očekuje da će fondacija potrošiti oko 200 milijardi dolara do 2045. godine, s konačnom cifrom koja će zavisiti od tržišta i inflacije.
Fondacija je već jedan od najvećih aktera u oblasti globalnog zdravlja, s godišnjim budžetom koji se očekuje da dostigne devet milijardi dolara do 2026. godine.
Suočila se s kritikama zbog prevelike moći i uticaja u ovoj oblasti, bez dovoljno odgovornosti – uključujući i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Gejts je takođe bio meta teorija zavjere, posebno tokom pandemije COVID-19.
On je poslednjih mjeseci vodio nekoliko razgovora s predsjednikom Trampom o važnosti nastavka ulaganja u globalno zdravlje.
- Nadam se da će i drugi bogati ljudi razmisliti o tome koliko mogu ubrzati napredak za najsiromašnije u svijetu, ako povećaju tempo i obim svojih donacija, jer je to izuzetno moćan način da se nešto vrati društvu - napisao je Gejts.

Bil Gejts će donirati 200 milijardi dolara najsiromašnijima do 2045: Ne želim da kažu "umro je bogat"

Ukupno bogatstvo svjetskih milijardera poraslo je prošle godine za dva biliona američih dolara, tri puta većom brzinom nego u 2023, a nejednakosti u svijetu su sve veće, ocijenio je izvještaj udruženja nevladinih organizacija Oksfam.
Imovina najbogatijih je prošle godine rasla 5,7 milijardi američih dolara dnevno, ističe međunarodno udruženje Oksfam.
Broj milijardera u svijetu je prošle godine porastao za 204 na 2,77 hiljada, prenosi Tanjug.
Njihovo kombinovano bogatstvo skočilo je sa 13 biliona američih dolara na 15 biliona američkih dolara za samo 12 mjeseci, što je drugi najveći godišnji porast od početka mjerenja ovih brojki.
Bogatstvo deset najbogatijih ljudi svijeta poraslo je prošle godine u prosjeku skoro 100 miliona američkih dolara dnevno, navodi se u izvještaju.
Najnoviji izvještaj o nejednakosti otkriva da je svijet sada na putu da u roku od jedne decenije ima pet bilionera, što je promjena u odnosu na prošlogodišnje predviđanje da će svijet u narednih deset godina dobiti jednog bilionera.
Nasuprot tome, broj ljudi koji žive ispod granice siromaštva, koja prema definicije Svjetske banke iznosi 6,85 američkih dolara dnevno, se takoreći nije promijenio od 1990. godine i iznosi skoro 3,6 milijardi, što predstavlja 44 odsto svjetske populacije.
Kako se navodi, jedna od deset žena na svijetu živi u ekstremnom siromaštvu, odnosno ispod granice od 2,15 američih dolara dnevno, prenosi Gardijan.
Oksfam je upozorio da je napredak u smanjenju siromaštva zaustavljen i da bi ekstremno siromaštvo moglo biti okončano tri puta brže ako bi se smanjila nejednakost.
Organizacija poziva na hrabra rješenja za radikalno smanjenje nejednakosti i uvođenje pravičnosti u naše ekonomije.

1250x600

1084x550

Svijet će uskoro imati pet bilionera

U Crnoj Gori u posljednja 24 sata evidentrano je devet saobraćajnih nezgoda, u kojima je sedam osoba povrijeđeno lakše.
&nbsp;Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije saopšteno je da je u Podgorici evidentirano sedam nezgoda, a u Baru dvije.
&nbsp;Izdato je 509 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijete 53 prekršajne prijave.
&nbsp;Policija je oduzela šest pari registarskih tablica.

Za 24 sata devet saobraćajnih nezgoda

Evropa se suočava sa ekonomskom konkurencijom Sjedinjenih Američkih Država i Kine i mora da ojača svoj ekonomski i industrijski suverenitet kroz tri ključna stuba - zaštitu, pojednostavljenje i investicije, saopštio je predsjednik Francuske Emanuel Makron.
&nbsp;Kako je naveo tokom obraćanja u Davosu, američka konkurencija je usmjerena na slabljenje i potčinjavanje Evrope, a Francuska i EU treba da osnaže svoju autonomiju i odbrane mulilateralizam, prenosi B92.
&nbsp;On je naveo da je evropska konkurentnost zaostala u odnosu na Sjedinjenim Američkim Državama i ocijenio da Evropljani nijesu dovoljno oprezni prema zatvorenim ili zaštićenim tržištima, posebno kada se suočavaju sa američkim i kineskim pritiscima.
&nbsp;U tom kontekstu, Makron je najavio da će zajedno sa Evropskom komisijom postaviti osnove za evropski preferencijalni režim koji bi služio za zaštitu industrije Starog kontinenta.&nbsp;
&nbsp;On je istakao da EU mora da koristi svoje vrlo moćne alate kako bi odgovorila na ekonomski pritisak, posebno pominjući instrument protiv prisile /anti-coercion instrument/ Evropske unije.
&nbsp;Makron je takođe ukazao na problem investiranja u Evropi i pozvao na razvoj Unije tržišta kapitala, kako bi Evropljani mogli da usmjere veću količinu svoje štednje ka inovacijama unutar Evropske unije.&nbsp;
&nbsp;Prema njegovim riječima, Evropa ima više štednje nego Sjedinene Američke Države, ali preveliki dio te štednje se ulaže izvan Unije, što slabi evropski investicioni potencijal.
&nbsp;On je pozvao na pojednostavljenje pravila i jačanje jedinstvenog tržišta kako bi se podstakla inovacija i rast, ocjenjujući da Evropska unija nije dovoljno spremna da odgovori na nivo javnih i privatnih ulaganja u Sjedinjenih Američkih Država.
&nbsp;Makron je ponovio poziv na jačanje evropske suverenosti i autonomije, navodeći da Evropa mora da se oslanja na svoje kapacitete i alate, umjesto da pristaje na "novi kolonijalni pristup" u međunarodnim odnosima.

Evropa se suočava sa konkurencijom SAD i Kine

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu saopštio je da je pristao da se pridruži Odboru za mir američkog predsjednika Donalda Trampa, nakon što je njegov kabinet ranije kritikovao sastav izvršnog odbora tog tijela.
U saopštenju Netanjahuovog ureda navodi se da je on prihvatio Trampov poziv.
Odbor za mir koji predvodi Tramp prvobitno je zamišljen kao mala grupa svjetskih lidera zaduženih za nadziranje plana prekida vatre u Pojasu Gaze.
Međutim, ambicije Trampove administracije u međuvremenu su se znatno proširile pa je američki predsjednik uputio pozive desetinama država i najavljuje da će ovo tijelo uskoro posredovati u globalnim sukobima, poput svojevrsnog paralelnog Savjeta bezbjednosti UN-a.
Povelja odbora još nije objavljena, ali nacrt do kojeg je došla agencija Asošijejted pres pokazuje da će najveća ovlašćenja biti koncentrisane u rukama samog Trampa. Kako se navodi u nacrtu, doprinos od milijardu dolara osigurava stalno članstvo u odboru.
Do sada je najmanje osam zemalja, Izrael, Ujedinjeni Arapski Emirati, Maroko, Vijetnam, Kazahstan, Mađarska, Argentina i Bjelorusija, pristalo da učestvuje.
Pozivna pisma iz Trampovog kabineta upućena su i predsjedniku Paragvaja Santijagu Penji, kanadskom premijeru Marku Karnijju, egipatskom predsjedniku Abdel-Fatahu el-Sisiju i turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu.
Bijela kuća je ujedno objavila sastav još jednog tijela, Izvršnog odbora za Gazu, koji će, u skladu s dogovorom o prekidu vatre, biti zadužen za provođenje zahtjevne druge faze sporazuma.
To podrazumijeva raspoređivanje međunarodnih sigurnosnih snaga, razoružavanje Hamasa i obnovu ratom razorene enklave.
Odbor će nadzirati i rad novoimenovanog komiteta palestinskih tehnokrata koji će biti zaduženi za vođenje svakodnevnih poslova u Gazi.

Netanjahu pristao da uđe u Trampov Odbor za mir

Broj turista u Japanu dostigao je u decembru rekordni nivo, uprkos padu broja posjetilaca iz Kine od 45 odsto zbog diplomatskih tenzija između dvije azijske susjedne zemlje.
&nbsp;Peking je u novembru prošle godine pozvao svoje građane da ne putuju u Japan, nakon izjave japanske premijerke Sanae Takači da bi kineski napad na Tajvan mogao da izazove vojni odgovor.
&nbsp;Broj turista iz Kine pao je na 330 hiljada u posljednjem mjesecu prošle godine, što je manje od deset odsto ukupnog broja turista koji su tada boravili u Japanu, 3,6 miliona. Prije toga su kineski turisti bili na prvom mjestu, čineći jednu četvrtinu svih posjetilaca, piše Index.hr.
&nbsp;- Tokom cijele prošle godine Japan je posjetilo rekordnih 42,7 miliona ljudi, čime smo prvi put premašili brojku od 40 miliona - saopštio je ministar turizma Jasuši Kaneko na konferenciji za medije.
&nbsp;Rekordi su zabilježeni i kada je riječ o potrošnji, koja je iznosila oko 9,5 milijardi jena odnosno 60 milijardi USD.
&nbsp;Međutim, japanska turistička agencija JTB ove godine predviđa pad broja turista od 2,8 odsto. Naime, turistički "bum" bio je rezultat ukidanja ograničenja uvedenih tokom pandemije koronavirusa, a sada se očekuje da će se taj zamah zaustaviti. Takođe se predviđa i smanjenje broja turista iz Hong Konga i kontinentalne Kine.

Tag: bogatstvo

Bogati svijet je pred haosom, države se dave u dugovima

Bil Gejts će donirati 200 milijardi dolara najsiromašnijima do 2045: Ne želim da kažu "umro je bogat"

Svijet će uskoro imati pet bilionera

Za 24 sata devet saobraćajnih nezgoda

Evropa se suočava sa konkurencijom SAD i Kine

Netanjahu pristao da uđe u Trampov Odbor za mir

Japan prvi put iznad 40 miliona turista

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO