Njujork tajms: Šta je natjeralo Vučića da prizna poraz i zašto nije krenuo Trampovim putem?

Donedavni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i bivši mađarski premijer Viktor Orban godinama su održavali bliske odnose sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom, preuzimajući i njegove tvrdnje o „dubokoj državi“ i stranim silama koje pokušavaju da ih svrgnu sa vlasti. Međutim, kada su izgubili izbore, obojica su postupila drugačije od svog političkog saveznika. Priznali su poraz. Američki Njujork tajms analizira zašto su dvojica dugogodišnjih lidera odlučila da prihvate izborne rezultate, kakvu su ulogu u tome imali međunarodni pritisci i zašto obojica vjeruju da njihov politički povratak tek predstoji.

Vučić je priznao poraz na parlamentarnim izborima u Srbiji 25. oktobra, dok je Orban isto učinio šest mjeseci ranije, nakon izbora u Mađarskoj 12. aprila.

Njihova odluka predstavlja značajan kontrast u odnosu na ponašanje Donalda Trampa, koji i dalje insistira na tvrdnji da je pobijedio na američkim predsjedničkim izborima 2020. godine. Kako piše Njujork tajms, činjenica da su čak i političari ideološki bliski Trampu prihvatili poraz pokazuje koliko je američki predsjednik ostao usamljen u odbijanju da prizna izborne rezultate.

To pitanje ponovo dobija na značaju tokom neizvjesnih izbora za američki Kongres, na kojima se postavlja pitanje da li će poraženi kandidati, bez obzira na partijsku pripadnost, prihvatiti rezultate ili ih osporavati.

Zašto su Vučić i Orban priznali poraz?

U tekstu se navodi da priznanje poraza u Srbiji i Mađarskoj nije bilo nešto što se podrazumijevalo, posebno imajući u vidu dugogodišnju vladavinu dvojice lidera i njihove ranije sukobe sa demokratskim institucijama.

Sagovornici Njujork tajmsa ocenjuju da su na njihove odluke uticala dva ključna faktora – ubjedljiv izborni poraz, koji je ostavio malo prostora za osporavanje rezultata, i njihova želja da se u budućnosti vrate na vlast.

Vučić, koji je od 2012. godine predvodio političku strukturu koja je dominirala Srbijom, u izbornoj noći optuživao je protivnike za „neprestane laži“ i tvrdio da su u njegovom rušenju učestvovale strane sile, uključujući „američku državu, onu koja se protivi predsjedniku Trampu“.

Ipak, prije tih optužbi izgovorio je rečenicu koja je iznenadila i njegove protivnike i saradnike: „Jasno je da smo izgubili ove izbore“.

Kristofer Hil, bivši američki ambasador u Srbiji, ocijenio je da Vučić nikada ne bi pokušao da ponovi Trampov scenario osporavanja izbornog poraza.

„Nema šanse da bi uradio ono što je Tramp uradio. Apsolutno nema šanse“, rekao je Hil.

Prema njegovim riječima, Vučić je bio svjestan da je pretrpio težak poraz i želio je da preduhitri dalji razvoj događaja.

Hil smatra i da je Vučića ohrabrivala činjenica da pobjednički opozicioni blok „Studentska lista – Studenti pobeđuju“ okuplja ljude različitih političkih stavova, zbog čega bi mogao da ima poteškoća u očuvanju jedinstva. To je, prema njegovoj ocjeni, Vučiću ostavilo prostor za razmišljanje da će se vratiti na vlast.

Sličnu poruku poslao je i Orban nakon poraza na izborima u Mađarskoj.

„Ne odustajemo. Nikada, nikada, nikada“, poručio je pristalicama Fidesa, pokušavajući da mobiliše stranku za buduće političke borbe. Balaž Orban, nekadašnji politički direktor Viktora Orbana i šef njegove izborne kampanje, rekao je za Njujork tajms da prihvatanje rezultata smatra osnovom demokratskog sistema.

„Iz naše perspektive, stvar je jednostavna: mi smo demokrate. Naš sistem funkcioniše samo ako ima podršku naroda. Ako tu podršku izgubimo, čak i ako je bilo miješanja u izbore, naš prvi zadatak je da je ponovo pridobijemo“, naveo je on.

Ana Brnabić, bliska Vučićeva saradnica koja obavlja funkciju privremene predsjednice Srbije, izjavila je da su je rezultati izbora veoma iznenadili.

„U potpunosti ih prihvatam“, rekla je Brnabić, dodajući da će mnogi građani Srbije, prema njenom mišljenju, zažaliti zbog svog izbora i u budućnosti glasati drugačije.

Da li je međunarodni pritisak spriječio nasilje u Srbiji?

Njujork tajms posebnu pažnju posvećuje ulozi međunarodne zajednice u Vučićevoj odluci da prizna izborni poraz. Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, gdje predsjednik raspolaže širokim izvršnim ovlašćenjima, u evropskim parlamentarnim sistemima ključna politička moć zavisi od parlamentarne većine.

Istovremeno, evropski lideri suočavaju se sa ograničenjima koja proizlaze iz odnosa sa stranim vladama, međunarodnim institucijama i investitorima.

Mađarska je članica Evropske unije, koja je milijarde eura pomoći i kredita povezivala sa poštovanjem demokratskih standarda. Srbija, iako nije članica Unije, u velikoj mjeri zavisi od evropskih fondova i investicija iz Njemačke i drugih evropskih zemalja.

Istoričar i bivši gradonačelnik Beograda Milan Protić ocijenio je da je međunarodni pritisak na Vučića bio prevelik da bi mogao da ga ignoriše.

„Prilično je očigledno da je međunarodni pritisak na Vučića bio prevelik da bi uspio da mu se odupre“, rekao je Protić.

On je naveo da je, kada su počeli da pristižu prvi rezultati, djelovalo da su Vučić i njegovi saradnici spremni da vlast sačuvaju i upotrebom sile.

Prema pisanju Njujork tajmsa, tokom izborne noći centar Beograda bio je preplavljen naoružanim pripadnicima snaga bezbjednosti i krupnim muškarcima obučenim u crno, koji su nosili bejzbol palice i pružali podršku Vučiću.

„Ali onda se nešto dogodilo zbog čega se predomislio“, rekao je Protić.

Spasoje Vulević, bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice, kojeg je Vučić smenio prošle godine, izjavio je da je tokom izborne večeri bio u kontaktu sa ljudima iz bezbednosnih struktura i da je strahovao od nasilnog otpora očekivanoj pobjedi opozicije. Prema njegovim riječima, pritisak iz inostranstva, posebno iz Evropske unije, odigrao je važnu ulogu u Vučićevoj odluci da ne pribjegne sili i brzo prizna poraz.

Neobična atmosfera u Beogradu i pogrešne procjene izbornih rezultata

Austrijski europoslanik Andreas Šider, koji je predvodio misiju Evropskog parlamenta za praćenje izbora u Beogradu, opisao je atmosferu oko Republičke izborne komisije tokom izborne večeri kao „potpuno neobičnu“. Prema njegovim riječima, ulična rasvjeta bila je isključena, dok su ulice blokirali teško naoružani policajci.

Istovremeno, medijska grupa Informer, poznata po snažnoj podršci Vučiću, neposredno nakon zatvaranja biračkih mjesta objavila je da je vladajuća stranka osvojila 54 odsto glasova. Međutim, stvarni rezultati pokazali su potpuno drugačiju sliku: vladajuća stranka osvojila je 39 odsto, dok je Studentska lista dobila 52 odsto glasova.

Šider smatra da je međunarodni pritisak pomogao da Vučić odustane od eventualnog pokušaja osporavanja rezultata.

„Na kraju je rezultat bio previše jasan. Nije mogao da se igra s tim. Da je razlika bila manja, mogao je nešto da pokuša“, ocijenio je evropski poslanik.

Vučić negira da je popustio pod pritiskom stranaca

Vučić je, međutim, odbacio navode da su strani zvaničnici uticali na njegovu odluku da prihvati poraz.

Prošle nedjelje izjavio je da ni sa jednim stranim zvaničnikom nije razgovarao do kasno u izbornoj noći, odnosno da su prvi kontakti uslijedili tek nakon što je već priznao rezultate. Kako je naveo, prvi ga je pozvao Viktor Orban, u 23.15.

Vučić je objasnio da su ga prvi rezultati iz seoskih sredina ohrabrili, jer je njegova stranka tamo ostvarivala pobjede. Međutim, kada su počeli da stižu glasovi iz Beograda i drugih gradova, postalo je jasno da se situacija mijenja.

Tada je, kako je rekao, zaključio da nema smisla odbijati priznanje poraza.

Njujork tajms: Velika razlika u glasovima presudila

Ivan Krastev, predsjednik Centra za liberalne strategije u Sofiji i saradnik Instituta za humanističke nauke u Beču, smatra da je glavni razlog zbog kojeg su Vučić i Orban priznali poraz bila jednostavna izborna matematika.

„Razlika je bila velika, a za razliku od Trampovog slučaja, entuzijazam njihovih pristalica bio je ograničen“, rekao je Krastev.

Prema njegovoj ocjeni, obojica su toliko dugo bili na vlasti da su čak i neki njihovi birači želeli promjenu.

Krastev navodi još jedan, naizgled paradoksalan razlog zbog kojeg nisu slijedili Trampov primjer – upravo samog Trampa.

Kako objašnjava, Vučić i Orban vjeruju da im američki predsjednik može pružiti određenu zaštitu i nakon gubitka vlasti, slično kao što je utočište u Sjedinjenim Državama pronašao Flavio Bolsonaro, poraženi predsednički kandidat u Brazilu.

„Vratićemo se“

Njujork tajms tekst završava osvrtom na susret dvojice poraženih lidera.

U subotu, šest dana nakon izbornog poraza u Srbiji, Vučić je ugostio Orbana u kući svog oca, nedaleko od Beograda. Vučić je poručio da njihovi politički porazi ne znače i kraj njihovih ambicija.

„Da, obojica smo nedavno izgubili izbore, ali nismo izgubili dostojanstvo, ponos i vjeru“, rekao je Vučić, pa dodao: „Vratićemo se“.