EU predlaže nova pravila proširenja kako nove članice ne bi krenule "Orbanovim putem"

Evropska unija (EU) želi da buduće članice i poslije ulaska drži pod pojačanim nadzorom vladavine prava - do 15 godina. To je srž strategije pred proširenje koju je Evropska komisija predstavila 6. oktobra.

Cilj je, kako piše Radio Slobodna Evropa, da blok nikada više ne dobije novog Viktora Orbana, odnosno, kako je to ranije rekla komesarka za proširenje Marta Kos, da ne primi "trojanske konje" koji bi se aktivirali poslije ulaska u EU.

Bivši mađarski premijer, koji je bio na vlasti 16 godina, često je koristio pravo veta da blokira ili oteža odluke EU u spoljnoj politici, od sankcija Rusiji do finansijske pomoći Ukrajini. Ali, problem je počeo kod kuće, u vladavini prava.

Po dolasku na vlast 2010. donio je novi ustav, potčinio Ustavni sud i prinudnim penzionisanjem uklonio stotine sudija. Preuzeo je kontrolu nad većinom medija i prekrojio izborni sistem, zbog čega je protiv Mađarske pokrenut postupak po članu 7, a Brisel zamrznuo milijarde eura iz fondova.

Komesarka EU za proširenje Marta Kos rekla je da će se, prema novim pravilima proširenja, zaštitni mehanizmi aktivirati samo u slučaju ozbiljnih kršenja, odnosno postupanja protivno vladavini prava, demokratiji i evropskim vrednostima.

Nova pravila koja predlaže Komisija treba da omoguće da se članica koja nazaduje u vladavini prava kazni brže i lakše nego što je to bilo moguće s Budimpeštom.

Međutim, ključno pitanje je da li to uopšte može da uspije.

Zamjenik direktora Međunarodnog centra za odbranu i bezbjednost Stiven Blokmans kazao je za RSE da sprečavanje nazadovanja među državama članicama đavolski teško, kao što se vidjeli ne samo u Mađarskoj, već i u Poljskoj.

U Poljskoj je bivša vlada stranke Pravo i pravda preuzela kontrolu nad Ustavnim tribunalom i tijelom koje imenuje sudije i uvela disciplinske kazne za sudije.

Zbog toga je Komisija 2017. prvi put pokrenula član 7, a Sud EU je 2021. izrekao Varšavi kaznu od milion eura dnevno.

U Slovačkoj je vlada Roberta Fica od 2023. ukinula Specijalno tužilaštvo za korupciju, ublažila kazne za privredni kriminal i stavila javni servis pod političku kontrolu, što je izazvalo upozorenja Brisela i Evropskog parlamenta.

Šta je član 7?

Član 7 Ugovora o EU, kolokvijalno poznat kao "nuklearna opcija", omogućava da se članici koja ozbiljno i trajno krši demokratiju, vladavinu prava i ljudska prava suspenduju prava, uključujući pravo glasa u Savjetu EU.

Postupak ima dvije faze.

Najprije Savjet četvoropetinskom većinom utvrđuje da postoji jasan rizik od kršenja i upućuje preporuke.

Za sankcije je, međutim, potrebno da Evropski savjet jednoglasno, bez glasa države o kojoj se odlučuje, utvrdi da je do ozbiljnog i trajnog kršenja zaista došlo.

Upravo je taj uslov jednoglasnosti mehanizam učinio gotovo neupotrebljivim.

Postupak je pokrenut protiv Poljske 2017. i protiv Mađarske 2018., ali nikada nije stigao do druge faze, jer je bilo jasno da bi Budimpešta i Varšava jedna drugu zaštitile vetom.

Nijedna mjera nikada nije izrečena.

Brisel je zato posegnuo za drugim instrumentima, prije svega zamrzavanjem evropskih fondova, a postupak protiv Poljske zatvoren je tek 2024. poslije promjene vlasti u Varšavi.

Kako se zaobilazi član 7?

Novina u prijedlogu Komisije je u načinu glasanja i tu leži razlika između postojećih i budućih članica. Umjesto jednoglasnosti, prava nove članice koja nazaduje, uključujući pravo glasa, mogla bi da se suspenduju kvalifikovanom većinom.

Blokmans podsjeća da je upravo jednoglasnost iz člana 7 godinama štitila prekršioce: Slovačka je, "u sprezi s Orbanovom Mađarskom", u prošlosti sprečavala takve odluke.

- Ovaj novi sistem treba da razbije tu proceduralnu blokadu uvođenjem kvalifikovane većine - objasnio je Blokmans.

Tokom 15 godina poslije pristupanja, zaštitna klauzula bi olakšala primjenu mjera prema državi koja nazaduje, prije svega negativne budžetske uslovljenosti – uskraćivanja novca iz evropskog budžeta.

- To je inovacija koju Komisija predlaže - dodaje on.

U praksi bi novac iz evropskih fondova, za balkanske ekonomije ključan izvor ulaganja, postao glavna poluga za očuvanje nezavisnosti sudova i medija i poslije ulaska.

Ista logika predviđena je i prije ulaska. U radnom dokumentu koji prati strategiju, Komisija navodi da bi novi instrument vezao isplate kandidatima za ispunjavanje uslova iz njihovih reformskih planova. To bi Uniji omogućilo da brže reaguje ako neka zemlja "nazaduje u demokratskim reformama".

Zaštitna klauzula se ne bi aktivirala ako nova članica tokom tog perioda ne nazaduje u oblasti vladavine prava i demokratije.

Komesarka Kos je u više navrata istakla da će zaštitni mehanizmi biti neosjetni za one države koje poštuju pravila i vrijednosti EU.

Mehanizam s rokom trajanja

Blokmans ne vjeruje da je ovo konačno rješenje, jer i ovaj sistem nosi rizike. Kada probni period od 15 godina istekne, kaže on, "i dalje postoji mogućnost da dođe do nazadovanja".

Iskustvo s Mađarskom i Poljskom pokazuje da ovaj vremenski okvir nije proizvoljan.

Obje zemlje ušle su u EU 2004. Orban je dvotrećinsku većinu osvojio šest godina kasnije, a Pravo i pravda preuzela je vlast u Poljskoj poslije 11 godina članstva.

Obje krize počele bi unutar probnog perioda. Ali, Orbanov sistem trajao je i dugo nakon toga, a ni dvije decenije poslije ulaska Unija nije imala djelotvoran odgovor.

Slovački primjer pokazuje drugu stranu roka. Slovačka je, takođe, u EU od 2004, pa bi Ficove mjere, donijete gotovo dvije decenije poslije ulaska, ostale van domašaja klauzule od 15 godina.

Dugoročni nadzor sam po sebi nije novost. Bugarska i Rumunija su poslije ulaska 2007. bile pod posebnim Mehanizmom za saradnju i provjeru u oblasti pravosuđa i borbe protiv korupcije, koji je ugašen tek 2023. Taj nadzor trajao je 16 godina, ali bez sankcija.

Nova klauzula razlikovala bi se upravo po tome što bi nadzor povezala s novcem i, u najdrastičnijem slučaju, s pravom glasa.

Postojeće i buduće članice s drugačijim statusom

Postoji još jedan problem, koji stvara razliku među članicama. Zaštitna klauzula važila bi samo za nove članice, dok bi postojeće i dalje bile zaštićene jednoglasnošću iz člana 7.

Korina Stratulat, analitičarka Evropskog centra za politike (EPC) u Briselu, upozorava da zaštitne mjere upravljaju rizicima proširenja, ali ne čine Uniju spremnom za njega.

- Proceduralne zaštitne mjere ne rješavaju širu nedosljednost. Obaveze o kojima je riječ zajedničke su za sve članice. Mogućnost da se one sprovedu razlikovala bi se, međutim, u zavisnosti od toga kada je neka zemlja pristupila. Na ozbiljno kršenje od strane nove članice mogao bi se primijeniti mehanizam osmišljen da prevaziđe političku opstrukciju. Postojeće članice i dalje bi podlijegale uobičajenim instrumentima EU - rekla je Stratulat.

Smatra da je ta razlika važna za legitimnost samog proširenja.

Zapadni Balkan kao prvi test

Prva zemlja na kojoj će nova pravila biti primijenjena gotovo sigurno će biti iz regiona.

Za Zapadni Balkan, gdje izvještaji Komisije iz godine u godinu konstatuju nedovoljan napredak u vladavini prava i pritiske na pravosuđe i medije, klauzula od 15 godina je istovremeno osiguranje i ogledalo.

Nadzor je, u stvari, već počeo. Godišnji izvještaj Komisije o vladavini prava, koji je ranije pokrivao samo članice EU, sada obuhvata i četiri zemlje Zapadnog Balkana: Albaniju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju. Klauzula od 15 godina bi taj nadzor povezala s posljedicama.

Crna Gora je najdalje odmakla i cilja da 2028. postane 28. članica. Marta Kos najavila je da će crnogorski ugovor o pristupanju biti prvi s novim zaštitnim mehanizmima. Ako u tome uspije, Crna Gora bi bila pod pojačanim nadzorom vladavine prava do 2043.

Presedan postoji, ali u mnogo blažem obliku. Hrvatska je 2013. ušla s posebnom zaštitnom klauzulom za pravosuđe i unutrašnje poslove i praćenjem Komisije, a klauzula je mogla da se aktivira samo tokom prve tri godine poslije ulaska. Nova klauzula bila bi pet puta duža.

Zaštitne klauzule kao "šargarepa" za birače u EU

Ugovori o pristupanju moraju da prođu ratifikaciju u parlamentima svih članica, a u Francuskoj, vjerovatno, i na referendumu.

Najvažnija publika nove strategije Komisije nisu kandidati, već birači u postojećim državama članicama.

Prema najnovijem Eurobarometru iz proljeća 2026, proširenje podržava 53 odsto građana EU, ali u Francuskoj je protiv, čak, 54 odsto, a za 35 odsto.

U ranijem posebnom istraživanju o proširenju, iz 2025. godine, najviše ispitanika, 44 odsto, odgovorilo je da je za uspjeh proširenja potrebno obezbijediti da nove članice poštuju vladavinu prava i bore se protiv korupcije.

Blokmans zaštitne klauzule vidi kao način da članice EU lakše prihvate proširenje.

S novim članicama one, kako kaže, dijele "novac i moć". Klauzule bi trebalo da smire zabrinutost koja bi se mogla pretvoriti u glasove protiv kada ugovore o pristupanju budu ratifikovali parlamenti ili birači na referendumima.

- Pomaže kada se predlože zaštitne klauzule koje pooštravaju obaveze država koje pristupaju i način na koji će se te obaveze sprovoditi - kaže Blokmans.

Dodaje da to pomaže da se birači uvjere da nove članice neće kočiti rad Unije, kao što smo to vidjeli s Orbanovom Mađarskom.