Istoričarka i saradnica Inicijative „Muzej devedesetih“ ističe da se pokazalo da horizontalna organizacija može biti djelotvornija od čvrste hijerarhije, te da je to učilo ljude toleranciji, međusobnom uvažavanju i zajedničkom odlučivanju

Vučićevu retoriku oslabilo to što su ljevica i desnica ostavile po strani pitanja koja ih tradicionalno razdvajaju

Studenti su devedesetih bili dio protesta koje su predvodile snažne opozicione stranke, dok su danas sami pokrenuli proteste - svjesno se distancirajući od političkih partija, pojedinaca i nevladinih organizacija... Iako je to u početku djelovalo radikalno, pokazalo se kao uspješno - navela je Radović

„Ova generacija pokazuje da je moguće graditi nešto novo, bez opterećenja podjelama iz prošlosti“: Sanja Radović (Foto: CGO)
„Ova generacija pokazuje da je moguće graditi nešto novo, bez opterećenja podjelama iz prošlosti“: Sanja Radović (Foto: CGO)

Dok starije generacije često razmišljaju kroz podjele na ljevicu i desnicu, studenti u Srbiji su pokazali da je moguće pronaći zajednički jezik uprkos razlikama. I ljevica i desnica uspjele su da ostave po strani pitanja koja ih tradicionalno razdvajaju - ukazala je istoričarka i saradnica Inicijative „Muzej devedesetih“ i projekta Zajedničkih istorijskih čitanki (JHP) Sanja Radović.

Ona je, na konferenciji Centra za građansko obrazovanje (CGO) i Fondacija Friedrich Ebert (FES), ocijenila da je upravo takav pristup oslabio djelotvornost retorike Aleksandra Vučića, zasnovane na oživljavanju podjela iz devedesetih koja prvenstveno dopire do starijih generacija.

Ovdje, kako je istakla, više nije riječ samo o smjeni političkih partija, već o zahtjevu za promjenom čitavog sistema.

- Ova generacija pokazuje da je moguće graditi nešto novo, bez opterećenja podjelama iz prošlosti - poručila je Radović.

ODUSTVO LIDERSTVA KLJUČNA PREDNOST

Ona je istakla da je studentski pokret u Srbiji nastao kao odgovor na dugogodišnju koncentraciju političke moći - zbog čega je odsustvo formalnog liderstva postalo jedna od njegovih ključnih prednosti.

- Pokazalo se da horizontalna organizacija i širina pokreta mogu biti djelotvornije od čvrste hijerarhije. Takav način djelovanja učio je ljude toleranciji, međusobnom uvažavanju i zajedničkom odlučivanju - kazala je Radović.

Poredeći aktuelne proteste sa onima iz devedesetih, ukazala je na razliku u ulozi studenata i opozicionih partija.

- Tada su studenti bili dio protesta koje su predvodile snažne opozicione stranke, dok su danas sami pokrenuli proteste, svjesno se distancirajući od političkih partija, pojedinaca i nevladinih organizacija. Iako je to u početku djelovalo radikalno, pokazalo se kao uspješno - navela je Radović, naglašavajući da je povjerenje građana građeno kroz jasnu komunikaciju studentskog pokreta, uprkos inicijalnom skepticizmu.

Kaže da je kao istoričarku frustriralo pozivanje na neuspjehe iz prošlosti.

- Studenti su birali drugačiji pristup, učili iz pozitivnih iskustava i postepeno artikulisali zahtjeve, pretvarajući početno nezadovoljstvo u šire preispitivanje političkog sistema - kazala je ona.

GRAĐANI SVE MANJE ŽELE LIDERE

Redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Asim Mujkić govorio je o sve izraženijem okretanju horizontalnom organizovanju u savremenim protestnim i društvenim pokretima. Ocijenio je da razvoj komunikacija doprinosi tome da građani sve manje žele da svoj subjektivitet i autonomiju prepuste pojedinačnim liderima, dok su slom socijaldemokratije i lijevih partija koje su paktirale sa liberalnim i neoliberalnim svijetom dodatno oslabili tradicionalne oblike političkog vođstva.

- Bez obzira na pragmatične saveze sa političkim partijama ili liderima, opšti trend ide ka horizontalnosti i priznavanju pluraliteta, za razliku od vertikalnog okupljanja oko nacionalnog jedinstva. Ta vertikala sve više postaje simbolički gest, dok horizont dobija na značaju i vjerujem da će se taj trend nastaviti i u narednom periodu - kazao je Mujkić.

Osvrnuvši se na proteste u Bosni i Hercegovini 2014. godine, podsjetio je da su počeli u Tuzli, pobunom radnika protiv privatizacije, a potom se proširili i na Sarajevo, pri čemu je tada ključno pitanje bilo kako građanski gnjev usmjeriti ka organizovanom političkom djelovanju.

- Nosioci bosanskog plenuma bili su radnici, radnička klasa, „radnici na čekanju“, a njihova pobuna je od samog početka naišla na odbojnost političke klase. Taj gnijev je preveden u plenume, gdje smo kao zainteresovani građani raspravljali o problemima i birali zastupnike koji su kantonalnoj vladi prenosili naše zahtjeve. Ključ uspjeha u Srbiji, odnosno neuspjeha u BiH, jeste i u tome što mi nijesmo imali nikakvu podršku akademske zajednice - kazao je Mujkić.

Pored organizovanja i definisanja zahtjeva važno je, ističe on, razviti i jezik kojim će se izraziti iskustva društvenih grupa koje pokreću promjene.

- Osjetili smo da nam nedostaje vokabular za izražavanje onoga što se događa. Često se služimo jezikom ugnjetavača, pa je važno razviti jezik kojim možemo artikulisati vlastiti pokret, iskustva i zahtjeve - konstatovao je Mujkić govoreći o budućnosti emancipatorskih pokreta.

REVOLUCIJE DOSTOJANSTVA

Istoričar, analitičar i istraživač iz Ukrajine Anatolij Demeščuk naglasio je razliku između odsustva formalnog liderstva od stvarnog uticaja.

-U svakoj strukturi postoje ličnosti sa većim ili manjim uticajem. Polazna osnova za razumijevanje tih odnosa jeste društveni ugovor povjerenja - kako između institucija i građana, tako i unutar samih građanskih pokreta - kazao je Demeščuk.

Govoreći o iskustvu Ukrajine, Demeščuk je podsjetio na dva različita Majdana, koji su se razlikovali po načinu nastanka, organizaciji i ulozi građana.

Narandžasta revolucija 2004. godine, kako je pojasnio, bila je pokrenuta od strane opozicije i predstavljala je mirno okupljanje građana u znak podrške proevropskoj političkoj struji. Nasuprot tome, drugi Majdan, u kojem je i sam učestvovao, izrastao je iz spontanog građanskog otpora nakon što je specijalna policija nasilno rastjerala studente sa trga u Kijevu, što je pokrenulo masovne proteste i izvelo stotine hiljada građana na ulice.

- U početku nije bio potpisan sporazum o pristupanju sa Evropskom unijom, a onda je policija nasilno protjerala studente sa trga. To je bio okidač za masovne proteste i kampove. Pokret koji je potom nastao bio je policentričan, spontano organizovan i raznolik - istakao je Demeščuk, dodajući da su se protestima pridružile i opozicione partije, ali bez preuzimanja ključne uloge, te da među različitim učesnicima nije bilo značajnijih nesuglasica niti zahtjeva da se političari isključe iz procesa.

Kao ključnu razliku u odnosu na protestne pokrete u regionu, Demeščuk je izdvojio specifičan kontekst ruske agresije na Ukrajinu. Podsjetio je da je nakon uspjeha Revolucije dostojanstva uslijedila okupacija Krima, što je odredilo dalji razvoj događaja.

- Nakon Majdana pokrenut je i čitav talas inicijativa, uz evropske fondove i nove mogućnosti za studente. Jedan od primjera je „Reanimacijski paket reformi“, platforma koja je stručnim doprinosom pomogla reformu javne uprave, policije i javnog servisa. Ukrajina se nakon 2014. godine razvijala i uspjela da reformiše dio sovjetskog nasljeđa koje više nije odgovaralo vremenu, a promijenila se i društvena svijest. Da nije bilo ruske agresije, Ukrajina bi sa ovom aktivnom generacijom bila sto puta uspješnija - poručio je on.

Programska šema

19:30 – 20:00
FILMFILM
20:00 – 21:00
DRES NACIJA REPREZENTACIJAEMISIJA
21:00 – 22:00
ZNAK PODZNAKEMISIJA
22:00 – 23:30
UNFRAMED TALKSEMISIJA
23:30 – 00:00
SJENKEEMISIJA
00:00 – 01:00
NA SVOJ NAČINEMISIJA

PRATITE TVe UŽIVO

Obavještenje: Zbog zaštite autorskih prava, u odredjenim terminima live stream neće biti dostupan.