Poraz SNS-a uzdrmao i položaj SPC: Kako je Porfirije dočekao pad Vučića i šta ostaje iza epohe crkveno-naprednjačkog braka

U vili na Dedinju, među odabranim ljudima okupljenim oko patrijarha Porfirija, tokom izborne večeri unaprijed se slavila pobjeda Srpske napredne stranke. Očekivao se još jedan mandat Aleksandra Vučića, nastavak saradnje sa državnim vrhom i potvrda da se odnosi na koje su navikli neće mijenjati. Onda je Vučić priznao poraz.

Prema izvorima Nova.rs, atmosfera se potpuno promijenila. Okupljanje je ubrzo završeno, a patrijarh se povukao razočaran i zabrinut. Njegovo raspoloženje sagovornici našeg lista opisuju kao – potpuno utučeno. Izborni rezultat bio je poraz čovjeka sa kojim je godinama gradio političko savezništvo, ali i najava neizvjesnosti za krug ljudi koji je takav odnos pretvorio u način upravljanja Crkvom. Istog dana Porfirije je građanima preporučio da glasaju po savjesti i rezultat prihvate „sa smirenjem“. Ishod je opisao kao volju Božju, „možda ne za nas u datom trenutku potpuno razumljivu“.

Nekoliko sati kasnije tu poruku trebalo je primijeniti i na sopstvena očekivanja.

Poraz SNS-a ne određuje patrijarhov položaj. O njemu odlučuju crkveni organi. Mijenja, međutim, okolnosti u kojima su donošene odluke o državnim milionima, zajedničkim poslovima i kažnjavanju sveštenika, teologa i episkopa koji su kritikovali vlast. S Vučićevim porazom ta pitanja nijesu nestala, ali jeste dio političke sigurnosti sa kojom su godinama dočekivana.

Kako je lomljen otpor unutar Crkve

Odnos SPC-a prema naprednjačkoj vlasti nije od početka bio jedinstven. Dok su bili živi mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije Jevtić, Vučićeva politika imala je uticajne protivnike i među arhijerejima, naročito kada je riječ o Kosovu.

Amfilohije je krajem 2017. podržao apel za odbranu Kosova i Metohije, a potom upozoravao da predsjednikova politika vodi ka izdaji. Provladini mediji odgovarali su predstavljajući ga kao političara u mantiji i čovjeka koji želi patrijaršijski tron. U maju 2019. Vučić je, na poziv patrijarha Irineja, prisustvovao Saboru SPC-a. Poslije sastanka objavljene su informacije o oštroj raspravi sa Amfilohijem. Mitropolit je kasnije potvrdio šta misli o predsjednikovoj politici.

– Vučić je izdajnik. Svojim ponašanjem i postupcima pokazuje da će izdati Kosovo – rekao je, objašnjavajući da mu to govori i neposredno.

Ni patrijarh Irinej, uprkos bliskosti sa državnim vrhom, nije izbjegavao svaku poruku koja je vlastima postavljala granice. Autoru ovog teksta je u septembru 2020, tokom pregovora Beograda i Prištine, rekao:

– Jedini dogovor koji Srpska pravoslavna crkva prihvata jeste onaj u kojem su Kosovo i Metohija u sastavu Srbije.

Godinu ranije Sinod je odlučio da Vučiću dodijeli Orden Svetog Save, povodom osam vjekova autokefalnosti SPC-a. Amfilohije se usprotivio partijskom svrstavanju Crkve, Atanasije tvrdio da se dodjeli protivi veliki broj episkopa, a Maksim ukazivao na nesklad između obrazloženja odlikovanja i politike razgraničenja. Grigorije je kasnije ocijenio da je dodjela potisnula značaj jubileja. Orden je ipak uručen. Protivljenje episkopa nije promijenilo odluku, ali je pokazalo koliko je odnos prema Vučiću podijelio Crkvu.

Novi sukob uslijedio je tokom litija protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori. Početkom 2020. Amfilohije je zamolio Vučića da odloži najavljeni dolazak za Badnji dan. Prema izvorima Nove, u Mitropoliji su strahovali da bi posjeta unijela podjele među učesnike protesta i politički koristila Milu Đukanoviću. Grigorije je tvrdio da je vlast u Srbiji od početka bila na Đukanovićevoj strani.

Informer je, za to vrijeme, Amfilohija optuživao da radi za crnogorskog predsjednika. Čovjek koji je predvodio proteste protiv Đukanovićevog zakona postao je, u verziji provladinog tabloida, njegov saradnik.

Promjena odnosa snaga

Amfilohije je preminuo u oktobru 2020, dva mjeseca poslije izbornog poraza DPS-a. Ni pripreme njegove sahrane nijesu prošle bez spora oko Vučića. Kako je Novoj potvrđeno iz više izvora, patrijarh Irinej, Porfirije i Irinej Bulović zalagali su se da predsjednik održi govor, uz obrazloženje da bi to doprinijelo jedinstvu Srba. Dio episkopa snažno se usprotivio, među njima Atanasije Jevtić. Vučić na kraju nije govorio.

U novembru je preminuo i patrijarh Irinej. Njihov odlazak promijenio je odnos snaga u SPC-u.

Grigorijevi nastupi nastavili su da izazivaju napade političara i provladinih medija. Kada je početkom 2021. najavio okupljanje ljudi koji bi radili na promjeni sistema, to je protumačeno kao priprema predsjedničke kandidature. Ivica Dačić tražio je da odluči hoće li biti vladika ili kandidat, a Sinod se ogradio od njegovih izjava. Nova je tada objavila saznanja da Sinod prije saopštenja nije ni zasijedao i da je iza njega stajao Irinej Bulović.

U februaru 2021. za patrijarha je izabran Porfirije Perić, dotadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski, o čijoj se bliskosti sa Vučićem govorilo i prije dolaska u Beograd. Izbor su, prema izvorima Nove iz crkvenih krugova, pratile sumnje u političko usmjeravanje. Dodatna pitanja otvorilo je istraživanje sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo. Prema objavljenim Skaj prepiskama i dokumentaciji, episkopi su tokom izbora tajno snimani u kripti Hrama Svetog Save, iako im je garantovano da neće biti snimani.

Postavljanje kamera organizovao je, prema istraživanju CIN-a, bivši funkcioner državne bezbjednosti Ljuban Ećim, kojem su snimci kasnije dostavljeni. Ko je želio taj materijal i čemu je služio ostaje pitanje koje prevazilazi unutrašnje crkvene odnose.

Državni milioni, gotovina i zaštita velikodostojnika

Savez crkvenog i državnog vrha imao je i finansijsku stranu. Jedan od njegovih najvidljivijih poslova bio je završetak Hrama Svetog Save.

Nakon povlačenja Amfilohija iz tijela koje je učestvovalo u vođenju radova, važnu ulogu u kasnijem odlučivanju dobili su Nikola Selaković i tadašnji patrijarhov vikar Stefan Šarić. Izvori Nove iz SPC-a još 2020. tvrdili su da su njih dvojica učestvovala u odlučivanju o izvođačima i raspolaganju sredstvima za unutrašnje uređenje Hrama.

Isti sagovornici opisivali su navodne gotovinske isplate u inostranstvu. Prema njihovim tvrdnjama, novac je mijenjan u dolare, uz proviziju bankaru i privredniku bliskom SNS-u, a potom nošen osobi angažovanoj na uređenju Hrama. Tvrde i da je tokom jednog prenosa patrijarhov saradnik zaustavljen sa novcem, nakon čega je intervenisano iz Srbije kako slučaj ne bi dobio javni epilog. Ostaju pitanja kako su takve isplate evidentirane, po kom osnovu je gotovina prenošena i ko je eventualno intervenisao.

Razmjere državnog finansiranja pokazuju objavljeni iznosi. Prema obračunu Radara, do početka 2025. za Hram je obezbijeđeno najmanje 74,5 miliona eura državnih sredstava. U aprilu iste godine odobreno je dodatnih oko dva miliona. U junu 2026. Porfirije i premijer Đuro Macut, uz Vučićevo prisustvo, potpisali su ugovor za završne radove vrijedan više od šest miliona eura.

Uporedo su razvijani komercijalni projekti SPC-a. Nova je pisala o kompleksu „Dorćol centar“, sa cijenama stanova iznad 4.000 eura po kvadratu, i ranijoj gradnji na Novom Beogradu, u objektu od oko 36.000 kvadrata sa 127 stanova. Za obnovu i dogradnju patrijarhove vile na Dedinju dokumentacijom iz 2024. predviđeni su radovi vrijedni oko 650.000 eura.