Picula: Vučić ne može napraviti ništa osim da uvijeno prijeti susjedima koje ne voli, naročito članicama NATO-a

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić samo fingira želju da uđe u Evropsku uniju, ocijenio je izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, europarlamentarac Tonino Picula.

Picula je u intervjuu za Jutarnji list kazao da Vučić realno ne može napraviti nijedan korak dalje od toga osim da uvijeno prijeti susjedima koje ne voli, naročito članicama NATO-a.

Picula je u intervjuu govorio i tome koliko je realno da Evropska unija "zavrne slavinu" Vučiću i, zbog sve jače represije, urušavanja pravosuđa i gušenja slobode medija, Srbiji uskratiti 1,5 milijardi eura, što se zaista događa u toj zemlji i što za Vučićev režim znače izbori koji se u nedjelju održavaju u Mađarska...

Jesu li tačne informacije koje je objavio Politico da bi Srbija, zbog podrivanja nezavisnosti pravosuđa, gaženja medijskih sloboda i gušenja protesta, mogla ostati bez 1,5 milijardi evropskog novca?

Picula: Još nema zvanične potvrde. Kao što se vidi u tekstu, riječ je o informacijama koje dolaze od neimenovanih visokih zvaničnika, ali mislim da ta vijest nije plasirana slučajno. Postoje svi razlozi da se promijeni ne samo narativ EU prema Vučićevoj Srbiji, nego, što je mnogo važnije, i politika. Jedini jezik koji Vučić razumije jeste onaj finansijske prirode.

Za razliku od kriterijuma za napredak pristupnih pregovora, on je odavno ispunio sve kriterijume da EU zaoštri odnose prema njegovoj vlasti. Nažalost, predugo se ništa nije dešavalo, bez obzira na sve što je radio i kako je vjerodostojno poništavao deklarisanu ambiciju Srbije da se priključi EU. Međutim, poznajući EU, u kojoj je inercija prilično snažna sila, morale su se steći okolnosti u kojima EU nema drugog izbora nego da Beogradu pošalje vrlo jasnu poruku. A najzvučnija poruka jeste moguća uskrata sredstava koja su, za razliku od nekih ranijih finansijskih instrumenata, jasno uslovljena. Postoji stroga uslovljenost u instrumentu o kojem sam pregovarao u ime Evropskog parlamenta. Riječ je o Planu rasta i reformi koji smo usvojili 2024. godine pred sam kraj mandata prethodnog saziva.

Ukupna vrijednost plana iznosi šest milijardi i 300 miliona eura, a namijenjen je oporavku i podsticanju ekonomija na Zapadnom Balkanu. Nije zamišljen, kao neki raniji paketi, da se novac plasira bez uslovljenosti. Kako stvari odmiču, sasvim je jasno da Vučića isključivo zanima novac, za razliku od ispunjavanja dogovorenih kriterijuma.

Kakav je Vaš stav prema uskraćivanju sredstava koja su bila namijenjena Srbiji?

Picula: Pozdravljam insistiranje na uslovima, ali ovaj pritisak Brisela stiže kasno, jer je pravi trenutak bio prošle godine kada je Vučić otišao Vladimir Putinu na Crveni trg i prisustvovao defileu ruske vojske. To je bio krajnji dokaz da se radije solidariše s agresorom na Ukrajina nego s politikom Evropske unije koja je nalagala uvođenje sankcija Rusijai. Kao što je poznato, Srbija to nije uradila ni do današnjeg dana.

Osim toga, unutrašnje prilike u Srbiji sve su gore i gore, o čemu mogu posvjedočiti iz prve ruke. Bio sam u Beogradu u januaru u onoj čuvenoj ad hoc misiji Evropskog parlamenta kada nas je vlast dočekala krajnje neprijateljski. Tada smo od gotovo svih naših sagovornika dobili informacije da režim pojačava čistke u medijima, policiji, vojsci, sudstvu i školskom sistemu. Dakle, represija se u Srbiji konstantno pojačava, dok se prava ili ukidaju ili smanjuju.

Što je bio okidač za posezanje za radikalnim potezom uskraćivanja sredstava Srbiji?

Picula: Kap koja je vjerovatno prelila čašu strpljenja jeste donošenje takozvanih Mrdićevih zakona, što se poklopilo s našim boravkom u Beogradu. Tim zakonima bitno se smanjuju ovlašćenja specijalnog tužilaštva za borbu protiv korupcije i mogućnosti pravosuđa da procesuira korupciju. S druge strane, daju se veoma široka ovlašćenja organima gonjenja da kriminalizuju sve one koji u Srbiji misle drugačije od režima i javno djeluju na takvim platformama.

Iako su reakcije Brisela bile trenutne, trebalo je da prođe još neko vrijeme da se Evropska unija odluči na potez kojim bi vrlo jasno stavila do znanja da postojeće stanje u Srbiji ni na koji način nije kompatibilno s vrijednostima o kojima se pregovara, niti s reformama potrebnim da zemlja napreduje na evropskom putu.

Znači, presudan je bio Vaš posljednji izvještaj?

Picula: Moj novi izvještaj o Srbiji sada se priprema, a onaj od prošle godine usvojeno je ogromnom većinom u Evropskom parlamentu, ali ga je režim ignorisao i omalovažavao. Ipak, poslato je Evropskom savjetu i Evropskoj komisiji kao jasan stav Parlamenta da ambivalentnu politiku prema Beogradu konačno treba mijenjati.

Međutim, politika se u tom trenutku na nivou Evropske unije još nije usudila da preduzme takav korak. Stvari su počele da se mijenjaju izvještajem Evropske komisije koji je predstavila Marta Kos, povjerenica za proširenje, u oktobru prošle godine. U njenom izvještaju vrlo jasno je navedeno da Srbija znatno usporava sa svojim reformama i da je to naročito vidljivo u oblastima nezavisnosti pravosuđa, slobode medija i integriteta izbora. 

Upravo su sva ta tri područja nakon njenog izlaganja dodatno atrofirala. Kada je riječ o nezavisnosti pravosuđa, to su ovi Mrdićevi zakoni koje je Vučić potpisao. Sloboda medija svedena je na oaze nezavisnog izvještavanja, a i one se sada gase budući da je Dragan Šolak prodao medije, a Telekom Srbija ih je preuzeo. U toku je promjena uredništva u N1, Nova i ostalima, što podstiče novinare na proteste. Kada je riječ o integritetu izbora, nedavno su održani izbori u deset opština i manjih gradova širom Srbije, kada je režim ponovo pokazao da ne preza ni od čega kako bi osigurao uspjeh. 

Dakle, od izvještaja Marte Kos i Rezolucije Evropskog parlamenta o polarizaciji u Srbiji i jačanju nasilja, koju smo donijeli gotovo u isto vrijeme, pa do danas, stvari su se samo pogoršale. Prema tome, krajnje je vrijeme da sve evropske institucije ujednače odnos prema Vučiću.

Evropski parlament već duže vrijeme kritički se odnosi prema Srbiji i iznosimo argumente, međutim Komisija i Savjet oklijevali su da preduzmu snažnije poteze kako bi Vučiću poslali jasnu poruku. Nadam se da ovo sada neće ostati prazna priča, nego da će Komisija upotrijebiti ono čime raspolaže. Naravno, ostaje još Evropski savjet, u kojem sjede premijeri, a koji je prožet različitim nacionalnim interesima.

Svjedočili smo posljednjih godina da su neki evropski lideri odlazili u Beograd i sklapali poslove s Vučićem kao da je riječ o zemlji u kojoj je sve u redu i koju treba posmatrati samo kao ekonomskog partnera. To je politika koja Vučića samo ohrabruje.

Želi li Srbija uopšte da uđe u Evropsku uniju ili je odustala?

Picula: Nažalost, dugogodišnji pritisak na građane koji režim sprovodi doveo je do toga da dobar dio građana Srbije o Evropskoj uniji ima podijeljeno ili loše mišljenje. U posljednje vrijeme procenat onih koji bi željeli da Srbija bude članica Evropske unije popeo se na 39 odsto. Postoji javni prostor u Srbiji koji se može osvojiti ako Evropska unija bude solidarna s onima koji smatraju da je Evropska unija važan dio rješenja za mnoge srpske probleme. Unija ne smije ostavljati utisak da podilazi Vučiću bez obzira na to što on radi u zemlji, jer to izaziva revolt kod proevropski orijentisanih građana.

Što se Vučića tiče, on samo fingira želju da uđe u Evropsku uniju. Njemu je, prije svega, stalo do finansijskih i ekonomskih odnosa s Briselom, jer se dvije trećine srpske razmjene sa svijetom odvija sa EU. Evropska unija najveći je finansijer i najveći donator u Srbiji.

Vučić čak ne preza ni od toga da proglašava nedostižne ciljeve, pa je tako jednom rekao da će do kraja ove godine završiti sve tehničke pretpostavke za okončanje pristupnih pregovora. To je, naravno, bilo i ostalo potpuno nerealno. U posljednje vrijeme pokušava da iskoristi nedorečene ideje o takozvanom reverse enlargementu, odnosno obrnutom proširenju. Ta priča motivisana je željom da se Ukrajini olakša pristupanje Uniji. Prijedlog počiva na zamisli o ulasku u članstvo uz odlaganje sprovođenja zahtjevnijih reformi.

Vučić je sa albanskim premijerom Edijem Ramom potpisao zajednički tekst u kojem navodi da je Evropska unija prije svega ekonomska zajednica u koju bi Srbija i Albanija trebalo da uđu što prije. U želji da tu ideju učine prihvatljivijom skeptičnim državama članicama, odriču se prava na povjerenike u Komisiji i na poslanike u Evropskom parlamentu. Zainteresovani su samo za zajedničko tržište i slobodu povlačenja sredstava.

Mislim da je sve to skup motiva i događaja koji su natjerali čak i do sada benevolentnu Komisiju da procijeni kako je konačno došlo vrijeme da se suprotstavi autoritarnim tendencijama. Ne treba zaboraviti da se ove nedjelje održavaju izbori u Mađarskoj. Na njima se odlučuje o političkoj sudbini Viktor Orbana, rodonačelnika antiliberalnih tendencija u EU i najznačajnijeg saveznika Aleksandra Vučića u tom bloku.

Možemo li očekivati domino-efekat ako Orban bude poražen na izborima?

Picula: Mnogi moji sagovornici iz Srbije govore da će nedjeljni izbori u Mađarskoj i te kako obojiti i buduće odnose unutar Srbije. Naravno, ne govorimo ni o kakvoj obojenoj revoluciji. O njoj govori Vučić bez ikakvih dokaza, dok privodi i državljane Evropske unije. I to je svakako doprinijelo promjeni narativa u Komisiji. Eventualni odlazak Orbana s vlasti sigurno brine Vučića, jer to može otvoriti dodatni politički prostor onima koji i u Srbiji žele da artikulišu alternativu.

Uporedo s jačanjem unutrašnje represije, Vučić i naoružava Srbiju. Treba li nas to zabrinjavati i u kojoj mjeri?

Picula: Mislim da je taj njegov potez s nabavkom kineskih raketa prvenstveno, kao i mnogi raniji, usmjeren na slanje snažne poruke svom biračkom tijelu da je Srbija sposobna da vodi nezavisnu politiku i da će baš on tu poziciju braniti svim sredstvima. Taj narativ sam po sebi je kontradiktoran, jer ako neka zemlja želi da se pridruži Evropskoj uniji, onda je spremna da prihvati i zajedničke politike. Zbog geopolitičke oluje u kojoj danas funkcioniše EU, naročito na značaju dobijaju zajednička vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika. EU nije samo zajedničko tržište, već i prostor zajedničke podjele rizika.

Mislim da Vučić realno ne može napraviti nijedan korak dalje od toga osim da uvijeno prijeti susjedima koje ne voli, naročito članicama NATO-a. Kako god bilo, nabavka ofanzivnog naoružanja, i to neevropskog, politika je koja sama po sebi stvara dodatni utisak o malignoj prirodi Vučićevog režima. Mislim da ni to nije pomoglo boljoj percepciji Srbije u političkim krugovima koji odlučuju o etapama narednog proširenja Evropske unije.

Kako će Vučić reagovati na mogućnost da ostane bez 1,5 milijardi eura iz Brisela?

Picula: Nastojaće da javno manipuliše preko kontrolisanih medija, a diskretnije preko ličnih kontakata koje ima u Briselu i nekim članicama EU. Ali nijesam siguran da realno može uraditi više od pola koraka unazad, odustajući od dosadašnje politike kako bi Srbiji otvorio put da nastavi približavanje EU. Vjerovatno će se neizvjesnost u Srbiji nastaviti dok se ne poslože bitno drugačije spoljne i unutrašnje okolnosti.