Mogu li se porediti mađarska Tisa i studentski pokret u Srbiji: "Više je sličnosti nego što se na prvi pogled vidi"

Uspjeh opozicione stranke Tisa u Mađarskoj, koja je na izborima ubjedljivo porazila režim Viktora Orbana, pokrenuo je paralele između Mađarske i situacije u kojoj se nalaze oni koji žele da odmjere snage sa vlastima u Srbiji. Kako je izgledala kampanja Petera Mađara i po čemu se razlikuje od srpske opozicije i studentskog pokreta?

Na samom početku kampanje, Peter Mađar doslovno se samo zagrijavao. Trčao je sa pristalicama na kopnu, a pokazao im je i da Tisa umije da se snađe i u pravoj rijeci. Shvatio je Mađar da se ne može osloniti na tradicionalne medije, koje je gotovo u potpunosti kontrolisao režim Viktora Orbana. Kampanju je prebacio na društvene mreže, pa je birače obavještavao i kada se šiša i brije.

Još prošlog maja prepješačio je skoro 300 kilometara od Budimpešte do rumunskog grada Oradee kako bi dobio podršku birača. Mađar je u predizbornoj kampanji, prema medijskim izvještajima, posjetio čak 500 mjesta, a znao je da tokom jednog dana održi pet do šest govora. Skupovi su u početku bili mali, ali je odziv pristalica svakim danom bio sve veći.

Gdje god bi se pojavio, dočekivale su ga pristalice, poput bake Erže, koja ga je oduševljeno pozdravljala.

„Stigao mi je dragi unuk!”, rekla je ona. „Ljubim ruke”, odgovorio je Mađar.
„Dragi, Bog vas blagoslovio”, rekla je Erže.
„Ljubim ruke. Hvala”, rekao je Mađar.

Dok je kandidat Mađar „orao” mađarske drumove, nijedna baka nije ostala bez pozdrava. Predstavljao je sebe kao čovjeka iz naroda.

Na mitinzima je često okupljenima pokazivao merkata koji je koristio kao maskotu. Kombinacija svih ovih populističkih tehnika dovela je do toga da Mađar ozbiljno uzdrma režim. Kao da je volja za rušenje Orbana oduvijek postojala, samo nije bila artikulisana.

- To je bilo kao neki cunami. Kao kod nas studentski pokret. Kao da se samo nešto očekivalo što će da pokrene tu energiju, taj bunt, te frustracije građana koji su vidjeli u šta se pretvara Mađarska- kaže novinar Nedim Sejdinović.

Postavlja se pitanje mogu li se zaista porediti Tisa i studentski pokret u Srbiji, budući da je Peter Mađar izgradio neku vrstu kulta ličnosti, dok srpski studenti namjerno ne ističu nijednog pojedinca. Mađarski novinar koji prati politiku na Balkanu smatra da ima više sličnosti nego što se na prvi pogled čini.

- Politika u Mađarskoj je uvijek bila fokusirana na lidere. Uvijek je morala da postoji centralna figura, svaka partija ima svog, kako bih rekao, firera. U Srbiji možda postoji rektor Beogradskog univerziteta koji je na neki način lice protesta i možda se tu formira. Ali zapravo vidim mnogo više sličnosti između studentskog pokreta i Petera Mađara – ponajprije u odbacivanju postojeće opozicije – kao što demonstranti ne žele Dragana Đilasa, Mađar nije želio mađarsku verziju Đilasa- navodi novinar Martin Buković iz Gemist.hu.

Mađarska verzija „Đilasa” takođe počinje na slovo „Đ” – riječ je o bivšem premijeru Ferencu Đurčanju. Njegova partija je na izborima osvojila nešto više od 1 odsto glasova, što je bilo očekivano nakon više od decenije i po demonizacije u provladinim medijima.

- On je pretvoren u jedno ogromno strašilo. Išlo se na emociju građana i mnogo godina je opozicija imala problem sa Đurčanjom koji nije htio da se skloni – nije shvatio da vi, koliko god da ste pravedni, jednog trenutka smetate opoziciji- kaže Sejdinović.

Mađar je uspio da pridobije povjerenje birača, između ostalog, i zato što je u kampanji poslao poruku da za njega nema povratka u Orbanovu elitu, smatra Buković. Ipak, poruke koje su mobilisale birače da glasaju za njega ne razlikuju se mnogo od onih koje je Orban koristio kada je prije 16 godina došao na vlast.

- Mađar govori isto. Kao orbanizam bez Orbana. On samo kaže: ‘Ja sam mlađi, svježiji, nosim odijelo koje prati liniju tijela i ne želim da zaista budem Orban- kaže Buković.

Oči cijele Evrope biće uprte u Mađarsku i novog lidera koji će najprije morati da dokaže da se razlikuje od svog prethodnika.