Izvještaj UN: Granica zagrijavanja od 1,5 stepeni biće uskoro premašena

Svijet će u narednih nekoliko godina prekoračiti granicu zagrijavanja od 1,5 stepeni, potvrđuje novi izvještaj Ujedinjenih nacija.
Probijanje granice iz Pariškog sporazuma je sada neminovno, o čemu je ranije ove godine pisao Vladimir Đurđević sa Fizičkog fakulteta u Beogradu, piše N1 Beograd.
- Granica od 1,5 stepena bila je usvojena kao "ambiciozniji cilj" u "Pariškom sporazumu", jer nam aktuelni podaci i zakoni fizike govore da bi zaustavljanje zagrijavanja na toj tački spriječilo mnoge ekstremne posljedice klimatskih promjena, među kojima su i topljenje ledenih pokrivača i podizanje globalnih nivoa mora. Međutim, ova granica će uskoro umjesto "ambicioznog cilja" i "predmeta projekcija" postati stvar istorije - kaže Đurđević.
U novom izvještaju, Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) detaljno objašnjava šta tačno znači probijanje ove granice, i kakvi scenariji nas čekaju u budućnosti.
Prilagođavamo se na nove uslove, ali su oni sve gori
Od smrtonosnih toplotnih talasa, preko sve češćih suša i katastrofalnih poplava, do topljenja glečera i nestajanja ekosistema, posljedice klimatskih promjena su svake godine sve jasnije, prenosi klima 101.
Samim tim, posljednjih godina smo svjedoci buđenja kolektivne svijesti: države i lokalne uprave, privatni sektor i građanske inicijative sve više rade na tome da se prilagodimo na izmijenjene uslove, kako bismo sačuvali ljudske živote, zdravlje, ekosisteme i naše ekonomije.
Nije neobično to što je prilagođavanje (adaptacija) postalo ključna tema - u pitanju su aktivnosti koje su lokalne, sa neposrednim, ostvarivim i vidljivim pozitivnim ishodima. Ako zabranimo rad na otvorenom u toku toplotnog talasa, ili izgradimo "klimatska skloništa" u gradovima, možemo već sjutra da vidimo pozitivne posljedice po naše zdravlje i komfor.
Ali novi izvještaj UN vrlo jasno objašnjava zašto prilagođavanje, iako neophodno, mora u stopu pratiti globalnu borbu za zauzdavanje (mitigaciju) klimatskih promjena.
- Mitigacija ostaje neophodna zato što ona određuje skalu i trajanje budućih klimatskih rizika - piše u izvještaju.
U prevodu, od toga koliko će svijet biti zagrijan u budućnosti zavisiće cijena i uspješnost naših politika prilagođavanja. Nije samo "lakše" prilagoditi se na svijet koji je zagrijan na 1,5 stepeni od onog u kojem je zagrijavanje dostiglo tri, već zagrijavanje može prelaziti granice nakon kojih prilagođavanje postaje jednostavno nemoguće.
Gdje će se zaustaviti zagrijavanje?
Kako pokazuje izvještaj, globalni projekat zauzdavanja je u ovom trenutku daleko od cilja. Nove procjene pokazuju da će se aktuelnim tempom zagrijavanje planete dostići 1,5 stepeni u narednih par godina, najvjerovatnije do kraja ove decenije.
Koliko je ovo probijanje neminovno pokazuje nam i preostali „karbonski budžet”: da bi se zagrijala na 1,5 °C, atmosferi Zemlje je neophodno još 130 milijardi tona ugljen-dioksida. Poređenja radi, fosilna industrija je samo tokom 2024. emitovala oko 40 milijardi tona CO2.
Ovim tempom, probićemo granicu za tri do četiri godine; da bismo se zaustavili na toj granici, emisije bi morale linearno da padaju do nule u narednih šest godina. To se neće dogoditi.
Po aktuelnim procjenama, trenutne politike napuštanja fosilnih goriva svejedno će zagrijati planetu na 2,6 stepena iznad preindustrijskih nivoa do kraja ovog vijeka; najambiciozniji scenario koji predstavlja UN, a koji podrazumijeva implementaciju svih postojećih klimatskih politika, svejedno predviđa zagrijavanje od 1,8 stepena do 2100. godine.
Važan je kontekst brojki
Važno je smjestiti ove brojke u adekvatni kontekst: svaka od ovih granica je već katastrofalna, ali svaka granica je istovremeno i drastično bolja od naredne. Moramo nastaviti klimatsku borbu sa znanjem da smo dobrim dijelom već izgubili, i sa ciljem da u budućnosti taj poraz bude što manji.
Ako želimo da govorimo o "pobjedi", to bi značio povratak – prvo na nivo zagrijavanja ispod 1,5 stepena a onda, vremenom, i povratak u vrijeme prije klimatskih promjena. Ali kako pokazuje UN, i taj prvi cilj je u ovom trenutku dalek, i podrazumijeva duge periode tzv. neto-negativnih emisija CO2.
Da li je moguće preokrenuti stvari i ponovo "ohladiti" Zemlju?
- Da bismo pokazali koja količina neto-negativnih emisija je neophodna da bi se globalna temperatura smanjila na globalnom nivou - obnova šuma i pošumljavanje trenutno uspijeva da "zarobi" oko 2,2 milijarde ugljen-dioksida godišnje. Čak i kada bi emisije iz fosilnih goriva pale na nulu, i kada bi se u potpunosti zaustavilo krčenje šuma, bilo bi potrebno oko 100 godina upornog pošumljavanja sadašnjim tempom kako bi se globalna temperatura spustila za 0,1 stepen - kaže Đurđević.
U teoriji, postoje tehnologije koje "uklanjaju" ugljen-dioksid iz atmosfere, bilo direktno iz vazduha ili sagorijevanjem goriva bez emitovanja gasova staklene bašte, ali njihova upotrebljivost je vrlo upitna. U ovom trenutku, upotreba ovih tehnologija na globalnom nivou "zarobljava" 1.000 puta manje ugljen-dioksida od pošumljavanja, piše UN.
Drugim riječima, povratak u ranije doba je u teoriji moguć, ali je gotovo van našeg trenutnog horizonta.
Da bi se uopšte pričalo o tome, potrebno je da države svijeta sprovedu ne samo tranzicije ka "neto-nula" ekonomijama, već da to shvate samo kao usputni korak - cilj treba da nam budu "neto-negativne" emisije, odnosno globalna ekonomija koja polako, kroz decenije i vjekove, smanjuje količinu CO2 u atmosferi i time ispravlja greške fosilnog doba.
Posljedice zagrijavanja trajaće dugo nakon što se zagrijavanje zaustavi
U međuvremenu, moramo govoriti o posljedicama.
Kao što bi atmosferi bili potrebni vjekovi da se ohladi, čak i ako bismo smanjivali količinu ugljen-dioksida, tako će buduće generacije posmatrati i doživljavati posljedice klimatskih promjena dugo nakon što prestanemo potpalu. Tačno koje posljedice će osjećati najprije zavisi od temperature na kojoj se zaustavimo.
Primjera radi, nestanak toplovodnih korala je već u toku, jer se njihova osjetljivost procjenjuje na oko 1,2 stepena globalnog zagrijavanja. Kako navodi UN, ovi organizmi, koji stvaraju čitave morske i okeanske ekosisteme, gotovo sigurno će nestati do kraja vijeka, i to nepovratno, ako se zagrijavanje ne zaustavi na bar dva stepena. I u tom slučaju je njihovo preživljavanje upitno, ali makar jeste moguće.
Sa druge strane, po trenutnim nivoima zagrijavanja, Grenland je već počeo dugi proces gubitka oko dvije trećine svog leda – on će trajati vjekovima.
Zajedno sa gubitkom leda na Arktiku i Antarktiku, kao i topljenjem glečera, budući prosječni nivo svetskog mora porašće za više metara. U pitanju je spora, ali nezaustavljiva promjena; ona će nastaviti svoj tok i u slučaju zaustavljanja emisija, a potencijal za "preokret" je u ovom trenutku dalek i nejasan.
Naša planeta, drugim riječima, ne živi istom brzinom kao i mi, i nažalost tek ćemo otkrivati nove posledice emisija CO2.
Tri faze
U susret ovim izazovima, UNEP predlaže tri faze globalnog odgovora.
Prvo je potrebno hitno smanjiti emisije i zauzdati zagrijavanje na najmanje moguće nivoe, uz hitne mjere prilagođavanja za najugroženije zajednice i ekosisteme.
Zatim je neophodno napustiti fosilna goriva, dostići "makar" neto-nula emisije i dostići vrhunac globalnog zagrijavanja.
Na kraju, treća faza je dugoročna otpornost: paralelni razvoj društava sa neprekidnim neto-negativnim emisijama, uz trajne i provjerene mjere prilagođavanja na nove uslove.