Đukanović: Dijalog je izraz političke nužnosti, a ne dobre volje

Dijalog vlasti i opozicije u ovom trenutku nije izraz dobre volje, već političke nužnosti pod snažnim pritiskom Evropske unije. Međutim, postoji realna opasnost da, pod pritiskom rokova i političke potrebe da se pokaže napredak, ponovo dobijemo parcijalna rješenja koja će zadovoljiti kratkoročne zahtjeve Brisela, ali neće otkloniti suštinske probleme izbornog sistema.

To je u intervjuu za Pobjedu kazala docent dr Nikoleta Đukanović, navodeći da političke partije često nijesu nosioci reformi, već njihova najveća kočnica, jer im je primarni interes očuvanje političkih pozicija, dok su reformski procesi podređeni dnevnoj politici i izbornim kalkulacijama.

Prema njenim riječima, pet neuspješnih konkursa za profesionalni sastav Centralne izborne komisije (CIK) najbolje pokazuje da izborna reforma ne smije biti rezultat političkog kompromisa po svaku cijenu i dogovora lidera iza zatvorenih vrata.

Da li je iznenadna kultura dijaloga znak političke zrelosti ili pragmatična trgovina radi ispunjavanja očekivanja Brisela?

ĐUKANOVIĆ: Vjerujem da je, prije svega, riječ o pragmatičnom odgovoru na evropski kontekst. To ne mora biti loše. Evropske integracije su i ranije bile jedan od rijetkih procesa koji su podsticali političke aktere na kompromis. Međutim, važno je imati u vidu da za završetak pregovora nije dovoljna samo parlamentarna većina. Za brojna ključna imenovanja i reformske procese potrebna je saradnja vlasti i opozicije. U tom smislu, dijalog nije izraz dobre volje, već političke nužnosti.

Istovremeno, proširenje Evropske unije nikada nije zavisilo isključivo od država kandidata. Ono je uvijek bilo rezultat i unutrašnjih političkih okolnosti u samoj Uniji. Upravo zbog toga postoji snažan podsticaj da Crna Gora iskoristi trenutni geopolitički momentum.

Ipak, bilo bi pogrešno da zbog toga žrtvujemo kvalitet reformi. Brza rješenja mogu kratkoročno ubrzati pregovore, ali dugoročno mogu ostaviti iste probleme sa kojima ćemo se suočavati i nakon članstva.

Svi dosadašnji pokušaji izborne reforme bezuspješni su zbog partijskih kalkulacija. Šta u ovom trenutku garantuje da nedavni sporazum vlasti i opozicije neće ostati samo još jedno mrtvo slovo na papiru?

ĐUKANOVIĆ: Ono što ovaj put razlikuje od prethodnih jeste znatno snažniji pritisak EU. Crna Gora se nalazi u fazi pregovora u kojoj će upravo rezultati u oblasti vladavine prava i izborne reforme imati direktan uticaj na dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Zbog toga očekujem da će određeni rezultati biti ostvareni. Međutim, to ne znači da ćemo dobiti kvalitetnu i sveobuhvatnu reformu. Naprotiv, postoji realna opasnost da, pod pritiskom rokova i političke potrebe da se pokaže napredak, ponovo dobijemo parcijalna rješenja koja će zadovoljiti kratkoročne zahtjeve Brisela, ali neće otkloniti suštinske probleme izbornog sistema.

Na to sam upozoravala i prošle godine tokom rada Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu. Tada su izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika usvojene ubrzano, bez ozbiljne javne rasprave, bez mišljenja ključnih međunarodnih tijela poput OEBS/ODIHR-a i Venecijanske komisije, te bez uvažavanja brojnih stručnih primjedbi. Posebno sam kritikovala zakonsko rješenje kojim je profesionalni sastav CIK-a ograničen isključivo na diplomirane pravnike, čime su iz postupka unaprijed isključeni stručnjaci iz oblasti političkih nauka i drugih disciplina koje se upravo bave izbornim procesima.

Danas, nakon pet neuspješnih javnih konkursa za izbor profesionalnog sastava CIK-a, sama komisija predlaže izmjene zakona kako bi se omogućilo kandidovanje politikolozima, ekonomistima, stručnjacima za informacione tehnologije i drugim profilima. To pokazuje da nije problem bio u kandidatima, već u loše napisanom zakonu. Ovaj slučaj najbolje pokazuje zašto izborna reforma ne smije biti rezultat političkog kompromisa po svaku cijenu. Dobar kompromis nije onaj koji će biti brzo postignut, već onaj koji će proizvesti kvalitetna i održiva zakonska rješenja.

Rok do 2027. godine ostavlja prilično širok vremenski prostor. Da li je to znak stvarne namjere da se sprovedu duboke reforme ili samo politički manevar za kupovinu vremena?

ĐUKANOVIĆ: Može biti i jedno i drugo. Dvije godine jesu dovoljan period da se sprovede ozbiljna izborna reforma, ali samo ukoliko postoji kontinuiran i sistematičan rad. Ako se ponovi praksa iz prethodnih godina, da se ključni zakoni pišu u posljednjem trenutku i usvajaju ubrzanim procedurama, onda će taj rok biti izgubljen.

Problem je što političke partije često nijesu nosioci reformi, već njihova najveća kočnica. Njihov primarni interes je očuvanje političkih pozicija, dok su reformski procesi često podređeni dnevnoj politici i izbornim kalkulacijama. Zato postoji bojazan da ćemo ponovo svjedočiti parcijalnim izmjenama koje će više služiti ispunjavanju formalnih obaveza nego suštinskoj demokratizaciji izbornog procesa.

U sporazumu vlasti i opozicije, a uoči glasanja za ustavne promjene, pominje se unapređenje demokratskog nadzora. Kako ti mehanizmi treba da izgledaju u praksi da bi se zaustavio funkcionerski marketing i pritisak na birače?

ĐUKANOVIĆ: To neće biti moguće ukoliko se zadrži postojeći model u kojem institucije reaguju tek nakon izbora ili u ograničenom obimu. Potrebni su nezavisni mehanizmi nadzora, jasnije definisane zabrane zloupotrebe javnih resursa, efikasnije sankcije i znatno veća transparentnost rada državnih institucija tokom izbornih kampanja.

Poseban problem predstavlja činjenica da se preporuke međunarodnih posmatrača godinama ponavljaju gotovo bez promjena. To pokazuje da problem nije nedostatak preporuka, već nedostatak političke volje da se one dosljedno primijene. Bez toga će i novi mehanizmi ostati više deklarativni nego stvarno efikasni.

Da li u ovom procesu vidite stvarni prostor za učešće civilnog sektora i akademske zajednice ili će proces ostati monopolizovan između partijskih lidera?

ĐUKANOVIĆ: Nažalost, dosadašnje iskustvo ne daje mnogo razloga za optimizam. Upravo prošlogodišnja izborna reforma pokazala je koliko lako stručna javnost može biti marginalizovana. Zakonska rješenja pripremana su u veoma kratkom roku, bez adekvatne javne rasprave i bez ozbiljnog razmatranja prijedloga akademske zajednice, civilnog društva i međunarodnih partnera.

Ako se sada nastavi isti model, teško je očekivati da će rezultat biti značajno drugačiji. Suštinska izborna reforma podrazumijeva širok društveni konsenzus, a ne isključivo dogovor političkih lidera iza zatvorenih vrata.

CIK primjer kako politički kompromisi proizvode nefunkcionalna rješenja

Evropska komisija insistira na preporukama OEBS/ODIHR-a. Može li se uopšte zamisliti suštinska reforma bez korjenitog prečišćavanja biračkog spiska i potpune profesionalizacije CIK-a?

ĐUKANOVIĆ: Ne može. Upravo su birački spisak i profesionalna, nezavisna izborna administracija temelji svakog demokratskog izbornog procesa. Primjer profesionalizacije CIK-a pokazuje koliko politički kompromisi mogu proizvesti nefunkcionalna rješenja. Profesionalizacija mora podrazumijevati otvaranje institucije prema najboljim nezavisnim stručnjacima iz različitih oblasti koje se bave izborima. Trenutno imamo rezultat da nakon pet konkursa nijesmo uspjeli da izaberemo profesionalni sastav CIK-a, a sada se predlaže izmjena upravo tog zakonskog rješenja. To je najbolji dokaz da profesionalizacija nije pitanje formalnih uslova, već pažljivo osmišljenog institucionalnog modela.