Sjećanje na Miodraga Karadžića u Šavniku: „Đekna“ je besmrtna jer nadilazi politiku i vrijeme

Rezidencijalni centar kulture „Kuća Pekića“ u Šavniku bio je domaćin programa posvećenog Miodragu Karadžiću, jednom od najznačajnijih dramskih pisaca i scenarista bivše Jugoslavije, čije je stvaralaštvo, kako je ocijenjeno, ostalo jednako aktuelno i decenijama nakon nastanka.

Program je organizovan u okviru projekta „Jezik prostora / Prostor jezika – Televizija, identitet i lokalitet u savremenoj umjetnosti“, pod pokroviteljstvom JU Centar za kulturu Šavnik, uz podršku Ministarstva kulture i medija i Opštine Šavnik.

Manifestaciju je otvorio predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić, koji je istakao da je Karadžić svojim autentičnim stvaralaštvom lokalne priče pretvorio u univerzalne, ostavljajući neizbrisiv trag u kulturi i identitetu Šavnika.

Šavnik kao prostor inspiracije

U uvodnom dijelu programa istaknuto je da Šavnik nije samo geografski prostor, već mjesto u kojem se ukrštaju epsko, lirsko i komično, zbog čega je predstavljao nepresušan izvor inspiracije za Karadžićevo stvaralaštvo.

– Postoje stvaraoci koji ne opisuju svijet, već trajno upisuju ljudske sudbine u kolektivnu memoriju. Miodrag Karadžić bio je upravo jedan od njih – poručeno je tokom programa.

O književnom i dramskom opusu Karadžića govorili su reditelj Draško Đurović i književni kritičar Vlatko Simunović, dok se putem video-linka obratio reditelj Milan Karadžić.

Posebnu pažnju publike izazvalo je uključenje iz Splita glumice Arijane Čuline, koja je u kultnoj seriji „Đekna još nije umrla, a ka' će ne znamo“ tumačila lik Milijane Mišura.

Prisjećajući se saradnje sa Karadžićem, Čulina je evocirala atmosferu sa snimanja serije i podsjetila na neke od najpoznatijih replika koje su obilježile televizijsku istoriju bivše Jugoslavije.

Ženski likovi kao nosioci Karadžićevih priča

Poseban segment panel-diskusije bio je posvećen ženskim likovima u Karadžićevim djelima – Ljeposavi, Jeki i Milijani.

Učesnici su ocijenili da je kroz njihove sudbine autor na upečatljiv način prikazao položaj žene u tradicionalnom crnogorskom društvu, ističući da one nijesu bile samo pasivni svjedoci događaja, već glas razuma, stub porodice i ogledalo društvenih protivrječnosti.

Naglašeno je da su upravo humor, ćutanje i svakodnevna borba tih likova predstavljali snažno umjetničko sredstvo kojim je Karadžić govorio o emancipaciji, patrijarhatu i ljudskoj izdržljivosti.

Humor koji ne zastarijeva

Jedna od centralnih tema razgovora bila je bezvremenost Karadžićevog humora.

Panelisti su ocijenili da „Đekna“ i ostala njegova djela nijesu ostala aktuelna zbog dnevne politike ili društvenih trendova, već zato što govore o univerzalnim ljudskim osobinama – sujeti, tvrdoglavosti, naivnosti i težnji ka boljem životu.

Kako je istaknuto, Karadžić je znao da prepozna društvene apsurde mnogo prije nego što postanu očigledni, zbog čega njegova djela i danas djeluju savremeno.

– Danas možda imamo više razloga za smijeh nego ikada ranije, ali mnogo manje autora koji taj apsurd umiju da pretoče u vrhunsku umjetnost – jedan je od zaključaka panel-diskusije.

Učesnici su ocijenili da Miodrag Karadžić danas nedostaje crnogorskoj i regionalnoj kulturi upravo zbog sposobnosti da oštrim humorom i toplinom razotkrije licemjerje, lažne autoritete i slabosti društva.

U okviru programa prikazan je i dokumentarni film „Miodrag Karadžić – Pisac našeg mentaliteta“, koji je podsjetio publiku na bogato stvaralačko nasljeđe jednog od najznačajnijih autora crnogorske i jugoslovenske književnosti i televizije.