Od Duklje do savremene književnosti: Bogat četvrti dan Festivala književnosti u Podgorici

Četvrti dan Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici obilježili su programi za najmlađe, predavanje posvećeno Duklji, predstavljanje savremene književnosti i izdavačke djelatnosti Biblioteke slijepih Bosne i Hercegovine.

Program je počeo predstavom „Kuče koje nije umjelo da laje“, koja je u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“ okupila veliki broj najmlađih posjetilaca.

U Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti dr Dejan Gazivoda održao je predavanje „Doclea – svjedok jedne epohe“, posvećeno istoriji, arheološkim istraživanjima i urbanom razvoju Duklje.

Gazivoda je predstavio istorijski razvoj tog antičkog grada, pisane izvore u kojima se Duklja pominje, kao i početke arheoloških istraživanja krajem 19. vijeka, sa posebnim osvrtom na sistematska istraživanja sprovođena od sredine prošlog vijeka do danas.

Govorio je i o urbanističkoj strukturi Duklje, njenim glavnim saobraćajnicama, forumu, bazilici, hramovima i drugim objektima koji su činili urbanu cjelinu grada.

Poseban dio predavanja bio je posvećen religijskom životu i različitim kultovima, uključujući carski kult i natpise povezane sa poštovanjem rimskih careva.

Forum je predstavljen kao jedno od središta javnog života antičke Duklje, oblikovano po rimskom urbanističkom modelu, dok natpisi pronađeni na tom prostoru pružaju značajne podatke o društvenom i političkom životu grada.

Predavanje je, osim istorijskog i arheološkog značaja Duklje, otvorilo i pitanje njene savremene zaštite i valorizacije.

U nastavku programa predstavljen je roman „Klaustrofobija“ autora Ognjena Savića.

Urednica Akademske knjige Žaneta Đukić-Perišić ukazala je na promišljenu kompoziciju romana, fragmentarnu strukturu i osjećaj klaustrofobije koji iz fizičkog prostora prelazi u egzistencijalnu tjeskobu.

– Junak pokušava da pronađe izlaz i svjetlost, ali ih ne nalazi ni u porodici, ni u društvu, ni u sebi. Roman otvara pitanja čovjekovog postojanja u svijetu čiji su temelji uzdrmani – kazala je Đukić-Perišić.

Dodala je da djelo govori o univerzalnom osjećaju nesigurnosti i strahu od svijeta čiji su temelji narušeni.

– Riječ je o strahu od života koji ponekad postaje veći od straha od smrti – istakla je.

Savić je kazao da su mu tokom pisanja na um padali egzistencijalisti, ali da mu je bilo važno da roman ne bude sveden na samo jedno tumačenje.

Govoreći o naslovu, priznao je da je imao rezervu prema direktnom imenovanju motiva klaustrofobije.

– Plašio sam se banalnosti samog naslova knjige i imao dilemu da li da rukopis uopšte šaljem nekom izdavaču. Roman ostavlja otvoren prostor za pitanje slobode i različita čitanja, dopuštajući svakome da u njemu pronađe ono što korespondira sa njegovim iskustvom – kazao je Savić.

Tokom četvrtog dana Festivala predstavljena je i izdavačka djelatnost Biblioteke slijepih Bosne i Hercegovine, osnovane 1972. godine, koja od 1995. djeluje kao državna institucija kulture.

Riječ je o ustanovi koja slijepim i slabovidim osobama prilagođava građu na Brajevom pismu, u audio i digitalnim formatima, kao i uvećanom tisku.

Biblioteka je organizovana kroz tri segmenta – opšte poslove, izdavačku i bibliotečku djelatnost – a raspolaže sa dva savremeno opremljena tonska studija i štamparijom za knjige na Brajevom pismu.

Kako je istaknuto tokom predstavljanja, godišnje objavi oko 100 naslova, a izdaje i zvučni časopis „Svjetlo misli“.

Veliko interesovanje publike izazvala je i promocija knjige „Vječna ljubav“ Mirsada Pašovića.

Govoreći o svom radu, Pašović je kazao da piše iz potrebe da nešto kaže u vremenu u kojem se, kako smatra, sve manje sluša.

– Do sada sam napisao osam knjiga, od čega pet iz žanra porodične istorije, o sedam generacija jedne porodice koja živi na ovim prostorima, njihovim ljubavima, životima, patnjama i veselju – kazao je autor.

„Vječna ljubav“ nastala je, kako je objasnio, na zahtjev izdavača, a prati dvoje mladih junaka u Sarajevu – njega u popravnom, a nju u đačkom domu.

– Sve velike ljubavi nastale su u izuzetno teškim vremenima rata, gladi, sirotinje i ljubomore. Ovo je podneblje gdje se stalno gladuje, žaluje, ratuje, ljubaka i ljubomoriše, pa sam odlučio da upravo o tome pišem – kazao je Pašović.