Njemačka auto-industrija mogla bi izgubiti 220 hiljada radnih mjesta

Njemačka auto-industrija suočava se sa teškim udarom, s obzirom da bi, prema procejnama VDA, do 2035. godine moglo nestati 225 hiljada radnih mjesta, čak 35 hiljada više nego što se ranije očekivalo.

Njemačka automobilska industrija decenijama je bila jedan od najvažnijih pokretača evropske ekonomije, ali tranzicija ka električnim vozilima sada pokazuje i svoju bolnu stranu. Najnovije procjene govore da bi gubitak radnih mjesta mogao biti znatno veći nego što se do sada mislilo, prenosi SEEbiz.

Njemačko udruženje automobilske industrije upozorava da bi do 2035. godine u toj industriji moglo nestati ukupno 225 hiljada radnih mjesta, 35 hiljada više od prethodnih procjena, a razmjere krize posebno osjećaju dobavljači, odnosno kompanije koje proizvode djelove za klasične automobile sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem.

Predsjednica VDA-a Hildegard Miler upozorila je da se, prema trenutnim procjenama, mora računati na gubitak 225 hiljada radnih mjesta do 2035. godine, od čega je već izgubljeno 100 hiljada između 2019. i prošle godine, što znači da je u narednih deset ugroženo još 125 hiljada.

Razlog nije samo slabija prodaja ili ciklična kriza, već duboka strukturna promjena. Električni automobili imaju manje mehanički složenih djelova od vozila sa benzinskim i dizel motorima, pa nestaje potreba za velikim dijelom komponenti povezanih sa klasičnim pogonom.

Upravo zbog toga su dobavljači u posebno teškoj poziciji. Mnoge kompanije koje su decenijama živjele od proizvodnje djelova za motore sa unutrašnjim sagorijevanjem sada moraju pronaći novo mjesto u industriji koja se ubrzano mijenja. 

Miler je naglasila da će „mnoga radna mjesta biti izgubljena u industriji na putu od motora sa unutrašnjim sagorijevanjem ka elektromobilnosti“.

Njemački proizvođači automobila već se bore sa više problema istovremeno: visokim troškovima proizvodnje, sporijom potražnjom za električnim automobilima u dijelu Evrope, jakom konkurencijom iz Kine i velikim ulaganjima u novu tehnologiju. Međutim, najnovije brojke pokazuju da se pritisak ne osjeća samo u upravama velikih koncerna, već i u radionicama, fabrikama i dobavljačkom lancu.