Za osam sjednica 612 poslaničkih pitanja: Bezbjednost, zdravstvo i finansije u fokusu

Na osam posebnih sjednica Skupštine Crne Gore, održanih od decembra 2023. do juna 2026. godine, poslanici su postavili ukupno 612 pitanja članovima Vlade. Najviše ih je upućeno ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću – 94, dok je među poslaničkim klubovima najaktivniji bio DPS sa 206 pitanja, pokazuje analiza Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Analiza CGO-a obuhvatila je osam posebnih sjednica za koje su pitanja i odgovori u pisanoj formi dostupni na sajtu Skupštine Crne Gore. Pitanja su postavljali poslanici i poslanice iz 13 poslaničkih klubova i grupacija.

Od ukupno 612 evidentiranih pitanja, čak 206, odnosno 33,7 odsto, postavili su poslanici Demokratske partije socijalista (DPS).

Šaranoviću gotovo svako šesto pitanje

Najviše poslaničkih pitanja među članovima Vlade upućeno je ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću – 94, odnosno 15,4 odsto ukupnog broja. To znači da je gotovo svako šesto evidentirano pitanje bilo adresirano na ministra unutrašnjih poslova.

Šaranović je dobio čak 40 pitanja više od ministra zdravlja Vojislava Šimuna, kojem su upućena 54, i 48 više od ministra finansija Novice Vukovića, kojem je postavljeno 46 pitanja.

Slijede ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović sa 34 i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković sa 25 pitanja.

Pet najčešće pitanih članova Vlade dobilo je ukupno 253 pitanja, odnosno 41,3 odsto svih evidentiranih. Prema ocjeni CGO-a, takva koncentracija ukazuje da su bezbjednost, zdravstvo i javne finansije bile među oblastima koje su privlačile najveću parlamentarnu pažnju tokom analiziranog perioda.

Iz CGO-a, međutim, naglašavaju da se broj pitanja upućenih pojedinom članu Vlade ne može automatski tumačiti kao pokazatelj uspješnosti ili neuspješnosti njegovog rada, već prije svega kao pokazatelj resora i tema prema kojima su poslanički klubovi usmjeravali političku i institucionalnu pažnju.

DPS postavio trećinu svih pitanja

Posmatrano po poslaničkim klubovima, DPS je sa 206 pitanja bio ubjedljivo najzastupljeniji i postavio je trećinu svih evidentiranih pitanja – 33,7 odsto.

Slijede Demokrate sa 84 pitanja ili 13,7 odsto, Nova srpska demokratija (NSD) sa 62 ili 10,1 odsto, Pokret Evropa sad (PES) sa 58 ili 9,5 odsto, Bošnjačka stranka (BS) sa 54 ili 8,8 odsto, Građanski pokret URA sa 37 ili šest odsto, Socijaldemokrate/Evropski savez sa 35 ili 5,7 odsto i SNP-CIVIS sa 28 pitanja, odnosno 4,6 odsto.

Poseban klub poslanika postavio je 16 pitanja, Demokratska narodna partija (DNP) deset, Albanska alijansa i zajednički klub DUA i HGI po osam, dok je Albanski forum postavio šest pitanja.

CGO ukazuje da apsolutne brojeve treba posmatrati i u odnosu na veličinu poslaničkih klubova, broj njihovih članova i period tokom kojeg su djelovali u određenom sastavu. Zbog toga broj pitanja ne predstavlja mjeru ukupnog poslaničkog rada niti sam po sebi omogućava ocjenu kvaliteta parlamentarnog djelovanja.

Kaluđerović postavila najviše pitanja

Posmatrano pojedinačno, tokom analiziranih osam sjednica najviše pitanja postavila je poslanica Slađana Kaluđerović – 15.

Po 14 pitanja postavili su Aleksandra Despotović, Aleksandra Vuković-Kuč, Sonja Popović, Anđela Vojinović, Duško Stjepović, Jevto Eraković, Mihailo Anđušić, Momčilo Leković, Nikola Milović, Nikola Rakočević, Oskar Huter i Zoja Bojanić Lalović.

Po 13 pitanja postavili su Boris Mugoša, Abaz Dizdarević i Albin Ćeman.

U NSD-u su najaktivniji bili Bojana Pićan, Jelena Božović, Vaso Obradović i Velimir Đoković sa po deset pitanja, dok su u PES-u po šest pitanja postavili Boris Pejović, Branka Marković i Miloš Pižurica.

U BS-u prednjačila je Kenana Strujić-Harbić sa 11 pitanja, u GP URA Miloš Konatar sa 12, a u SD/ES Boris Mugoša sa 13 pitanja.

Svih osam pitanja Albanske alijanse postavio je Ilir Çapuni, dok je Adrijan Vuksanović postavio šest od ukupno osam pitanja kluba DUA i HGI. Nikola Camaj postavio je četiri od šest pitanja Albanskog foruma, Radinka Ćinćur bila je najaktivnija u posebnom klubu sa osam, a Vladislav Bojović u DNP-u sa četiri pitanja.

Velike razlike u broju pitanja upućenih ministrima

Iza Šaranovića, Šimuna, Vukovića, Jakšić-Stojanović i Jokovića, po broju pitanja slijede Nik Gjeloshaj i Bojan Božović sa po 24, Tamara Vujović i Slaven Radunović sa po 23, Filip Radulović sa 22, Maida Gorčević sa 21, Simonida Kordić sa 20 i Damjan Ćulafić sa 19 pitanja.

Dragan Krapović dobio je 15 pitanja, Momo Koprivica 13, dok su Admir Šahmanović, Majda Adžović, Filip Ivanović, Naida Nišić i Vladimir Martinović dobili po 12.

Aleksa Bečić, Saša Mujović i Maja Vukićević dobili su po 11 pitanja, Andrej Milović i Damir Gutić po deset, Maraš Dukaj devet, Ervin Ibrahimović osam, Janko Odović sedam, Dragoslav Šćekić šest, Ernad Suljević pet i Budimir Aleksić četiri.

Mirsadu Azemoviću i Milutinu Butoroviću upućeno je po jedno pitanje, dok je u jednom slučaju kao primalac navedeno samo „resorno ministarstvo“, bez imena konkretnog člana Vlade.

Analiza pokazuje i da su Šaranoviću najviše pitanja postavljale Demokrate, dok je ministrima Vojislavu Šimunu i Novici Vukoviću najviše pitanja uputio DPS.

Poslaničko pitanje i kontrola Vlade i instrument političke komunikacije

Iz CGO-a ukazuju da broj pitanja upućenih pojedinom članu Vlade sam po sebi ne pokazuje da li je njegov rad bio predmet kritike ili podrške.

Opozicioni klubovi poslanička pitanja češće koriste za problematizovanje odluka Vlade, traženje objašnjenja i otvaranje pitanja odgovornosti, dok klubovi parlamentarne većine dio pitanja koriste kako bi ministrima dali prostor da predstave aktivnosti, rezultate i planirane mjere svojih resora.

Ta podjela, međutim, nije apsolutna, jer pitanja poslanika većine mogu sadržati kritiku ili zahtjev za konkretnim postupanjem, dok opoziciona mogu biti informativna ili usmjerena na rješavanje određenog lokalnog problema.

Analiza CGO-a pokazuje izraženu koncentraciju parlamentarne pažnje na ograničen broj resora i članova Vlade, pri čemu su se bezbjednost, zdravstvo i upravljanje javnim finansijama izdvojili kao oblasti koje su najčešće otvarane u neposrednoj komunikaciji poslanika sa članovima izvršne vlasti.

CGO napominje da nalazi nijesu ocjena uspješnosti pojedinačnih ministara, niti ukupnog rada poslanika i poslaničkih klubova, već pregled korišćenja instituta poslaničkog pitanja i oblasti prema kojima je tokom analiziranih osam sjednica bila usmjerena najveća parlamentarna pažnja.

Analizu potpisuje Nikola Obradović, saradnik na programima CGO-a.