Taker Karlson se odriče radikalnih stavova, ali ne i Dodik: Može li islamofobija ostati jako lobističko oružje?

Taker Karlson je dugo bio nezvanični „glasnogovornik“ američkog MAGA pokreta, a jedan od njegovih temelja bila je islamofobija zasnovana na podsticanju predrasuda. Danas Karlson priznaje da je pogriješio.
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik pokušava preko svojih lobista da upravo profitira na obliku islamofobije od koje se i sami nekadašnji njeni zagovornici danas ograđuju.
Upotreba mržnje prema manjinama i drugačijima gotovo je stara koliko i sama politika. U staroj Grčkoj izraz „varvarin“, od u suštini neutralnog termina za one koji nijesu govorili jedan od dijalekata grčkog jezika, pretvorio se u pojam koji je korišćen da se stranci prikažu kao prijetnja. Kao što je izraz varvarin za Grke počeo da označava neprijatelja, tako je za pojedine desničare u Sjedinjenim Američkim Državama označavanje muslimanom značilo označavanje neprijatelja. Upravo na tome je izgrađen dobar dio lobističke kampanje iz Republike Srpske.
Vanjskopolitički pristup koji su odabrali Milorad Dodik i vlasti Republike Srpske nije mnogo drugačiji od ovih osnova i zasniva se na želji da se islam u Bosni i Hercegovini predstavi kao prijetnja hrišćanskoj civilizaciji.
Jedan od primjera je i Dodikov „intervju“ za Lindel TV, američku medijsku platformu povezanu s američkim biznismenom i političkim aktivistom Majkom Lindelom.
- Ti muslimani su saradnici Irana i veliki protivnici Izraela i Jevreja. U Drugom svjetskom ratu bili su na strani Hitlera i organizovali koncentracione logore za moj narod. Kuriozitet tog vremena je da su organizovali koncentracione logore za djecu. Djeca su odvajana od majki i slata u logore. 45.000 djece je umrlo u tim logorima - rekao je Dodik.
Zatim je iznio tvrdnje da se „u lokalnim sredinama, gdje su muslimani većina, oduzima imovina, crkve i to knjiži na njihovu vlast“.
Možda i najistaknutiji Dodikov lobista u širenju islamofobnih narativa i njihovoj političkoj zloupotrebi je bivši guverner Ilinoisa Rod Blagojević. Blagojević se u jednom od posljednjih nastupa čak usprotivio i Memorandumu o razumijevanju između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, kojim je okončan sukob, te je neprijateljstvo tih država pokušao da iskoristi kako bi naštetio Bosni i Hercegovini.
- Ne vjerujem da će to dovesti do trajnog mira. Mislim da imamo posla s iranskom vladom koju su preuzele snage radikalnog islama. Te snage su izvozile radikalni islam putem terorističkih organizacija i terorističkih akata. One su veoma aktivne i prisutne u Federaciji BiH, kao i u strukturama vlasti u Sarajevu. Takođe su veoma zainteresovane za stvaranje unitarne bosanske države koja bi postupno i sistematski etnički očistila Srbe iz Republike Srpske i natjerala ih da odu u druge krajeve, najvjerovatnije u Srbiju ili negdje drugo u Evropi - rekao je Blagojević.
U tom kontekstu, politike zasnovane na islamofobiji jasno se prepoznaju i kroz srdačne odnose između Izraela i zvaničnika Republike Srpske.
Tako je izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sar pozvao da se „zaštiti hrišćanska manjina u Bosni i Hercegovini“ nakon sastanka s članicom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željkom Cvijanović.
Islamofobni narativi i dalje mogu biti političko oružje, kao i drugi narativi zasnovani na podsticanju strahova, ali je moralno porazno graditi narative na retorici od koje se, kako se navodi, odriče čak i njen nekadašnji „glasnogovornik“ Taker Karlson.
Pokajanje
Preokret kod Taker Karlsona: „Vjerovao sam da je problem islam i bio histeričan, sada znam da to nije tačno“.
Promjenu stava kod Karlsona ne treba posmatrati samo kao njegovo lično „prosvjetljenje“, već i kao politički impuls osobe koja je svjesna značajne promjene političke klime u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, priča zasnovana na strahu od „radikalnog islama“, kao i vezivanje zastava za Izrael, političko je oružje koje ima snagu, ali ono sve više pripada starom arsenalu. To oružje nije bezopasno, ali njegova efikasnost ima rok trajanja koji se čini sve kraćim.
Iako je došlo do umjerenog porasta islamofobije u Sjedinjenim Američkim Državama, trendovi s druge strane pokazuju da Izrael postaje nepopularan i među demokratama i republikancima. Ono što je značajan udarac za islamofobiju jeste i to što je gradonačelnik Njujorka Zohran Mamdani musliman, ali i jedan od najpopularnijih političara u SAD-u. Na demokratskim predizborima je čak osam kandidata koji su dobili podršku Mamdanija ostvarilo pobjedu i mnogi ga vide kao novog „kingmakera“ unutar Demokratske stranke.
Korišćenje islamofobije kao političkog oružja nije samo nemoralno i trajna sramota za one koji se na to odlučuju, već bi uskoro, barem u kontekstu Sjedinjenih Američkih Država, moglo postati i znatno manje moćno.