Što se sve češlja u beogradsko VJT: Hapšenja kritičara vlasti, prisluškivanja i nagodbe

Komisija Vrhovnog javnog tužilaštva (VJT) ušla je u Više javno tužilaštvo u Beogradu, kojim rukovodi Nenad Stefanović, a posebni predmeti njenog interesovanja su, između ostalog, naredbe o prisluškivanju i zakonitost nagodbi koje je VJT u Beogradu sklapalo u prethodnom periodu.

Komisija Vrhovnog javnog tužilaštva ušla je u beogradsku Palatu pravde, i to u Više javno tužilaštvo u Beogradu, na čijem je čelu glavni tužilac Nenad Stefanović, nakon što je vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac izdala obavezno uputstvo.

Postupanje tokom protesta

Kako portal Nova.rs nezvanično saznaje, članove Komisije posebno zanimaju predmeti vezani za postupanje VJT-a tokom protesta, ali i naredbe o prisluškivanju, a naročito nagodbe koje je VJT u Beogradu sklapalo sa optuženima.

Inače, portal Nova.rs već je pisao o pojedinim spornim nagodbama. Nije poznato da li se, između ostalog, i ti sporazumi nalaze pod lupom.

Podsjetimo, još 2022. godine pojavila se sumnja da su neki sporazumi o priznanju krivice, koje je VJT u Beogradu sklopilo sa optuženima, a koji im garantuju blaže kazne ili čak obustavu krivičnog gonjenja, postignuti nezakonito.

Zakonom je propisano ko i kako može da potpiše sporazum o priznanju krivice. Prema nekim informacijama, ti sporazumi uglavnom su išli preko Stefanovićevog prvog zamjenika, tužioca Miodraga Markovića, istog onog koji je prijetio građanima hapšenjima zbog slučaja „zvučni top“.

Nagodbe

Prvu sumnjivu nagodbu sklopilo je u novembru 2022. godine Više javno tužilaštvo u Beogradu sa Markom Đ., višestruko osuđivanim zbog različitih krivičnih djela - krađe, dilovanja droge i prikrivanja krivičnog djela. U pozamašnom dosijeu Marko Đ. imao je upisanu i uslovnu osudu zbog nelegalnog posjedovanja oružja iz 2008. godine, da bi se u aprilu 2019. suočio sa novom optužnicom za isto djelo, i to punih pet godina nakon što ga je počinio. U trenutku kada je Viši sud donio prvostepenu, nepravosnažnu presudu, kojom je Marko Đ. osuđen na godinu dana kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom zbog nelegalnog posjedovanja pištolja, njegov branilac predložio je tužilaštvu da sklope sporazum za nešto blažu kaznu (osam mjeseci kućnog zatvora bez nanogice), kako bi se postupak što prije pravosnažno okončao.

Druga nagodba, u koju je „Nova“ imala uvid, datira iz marta 2022. godine, a sklopilo ju je Više javno tužilaštvo u Beogradu sa Bojanom V., takođe zbog nelegalnog posjedovanja pištolja.

Postupajući po krivičnoj prijavi koju je protiv njega podnijela policija, zamjenica višeg tužioca Ljiljana Komnenović obavila je saslušanje Bojana V., tokom kojeg je on, nakon konsultacije sa advokatom, priznao sve navode iz prijave, kao i to da je kod sebe imao pištolj i municiju bez dozvole. Zanimljivo je da je tokom ispitivanja Bojan V. izjavio da ranije nije osuđivan, ali da se u tom trenutku protiv njega vodio istovjetan postupak zbog nelegalnog posjedovanja oružja, kao i još jedan, ni manje ni više, nego zbog – otmice.

Treću nagodbu, koju smo imali na uvid, takođe je sklopilo Više javno tužilaštvo u Beogradu, i to sa Svetozarom R., u čijem je posjedu pronađen pištolj, kao i veća količina, tačnije 119 komada različite municije. Sporazumom koji je prihvatila zamjenica tužioca Mirjana Jovanović, Svetozaru R. izrečena je uslovna osuda od – samo mjesec dana zatvora, u koji neće biti upućen ako u roku od godinu dana ne počini drugo krivično djelo.

Ono što je u ovom sporazumu sporno jeste to što je tužiteljka Jovanović naprasno promijenila svoj stav u vezi sa klasifikacijom djela, pa je 119 komada municije okarakterisala kao manju količinu, za koju je zaprijećena i manja kazna. Na osnovu čega je to uradila, s obzirom na to da se količina municije ne može proizvoljno kvalifikovati, već se u vezi s tim mora postupati po obaveznom uputstvu, pitanje je na koje bi tužiteljka Jovanović morala da odgovori.

Prisluškivanja

Pitanje koje su mnogi postavljali, ali na koje još nema odgovora, jeste ko je i kako prisluškivao po Srbiji, kako je softver Pegaz ugrađivan u mobilne telefone kritičara odlazećeg režima, na osnovu čijih naredbi i zbog kojih krivičnih djela. Zakonom je tačno propisano ko, kako i koliko dugo može da primjenjuje posebne istražne metode, među koje spada i nadzor komunikacija - prisluškivanje.

Mnogi studenti, novinari, aktivisti i opozicioni političari našli su se na udaru režima zbog raznih krivičnih djela, najčešće zbog pozivanja na nasilnu promjenu ustavnog poretka. Pitanje jesu li te mjere, a samim tim i hapšenja, sprovedene u skladu sa zakonom ili su ljudi prisluškivani bez vremenskog ograničenja i bez valjanog naloga, nakon čega su prikupljeni dokazi antidatirani. Osnovno pravilo je da u sudskom postupku ne može biti izveden dokaz koji je nezakonito pribavljen.

Mnoge nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava ukazale su na zloupotrebe i masovno prisluškivanje stvarnih i potencijalnih kritičara odlazeće vlasti, uključujući i Amnesti internešenal (Amnesty International). Predstavnici vlasti ocijenili su te navode kao „apsolutno netačne“ i „besmislene“, nazivajući ih „trivijalnim senzacionalizmom“, iako je riječ o organizaciji koja je dobila Nobelovu nagradu za mir.

Ukoliko su MUP i BIA nezakonito prisluškivali aktiviste, novinare i studente, Više javno tužilaštvo u Beogradu bilo je dužno da pokrene istragu protiv njihovih pripadnika i rukovodilaca, što se nije dogodilo uprkos brojnim dokazima da su ljudi prisluškivani.

Umjesto toga, Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal korišćeno je kao batina protiv ljudi aktivnih na društvenim mrežama, pa su se mnogi tviteraši našli u pritvoru, a da ponekad optužnica čak nije ni bila podignuta.