Od protestnog trga do političke alternative: Hoće li Albanija slijediti model iz Srbije?

Sa protesta u Albaniji (Foto: AP Photo/Hameraldi Agolli)
Sa protesta u Albaniji (Foto: AP Photo/Hameraldi Agolli)

Već skoro šest mjeseci demonstranti u Tirani traže ostavku premijera Edija Rame. Prema riječima aktivista i analitičara, dugotrajnost protesta izvršila je pritisak kako na vlast, tako i na opoziciju.

Protesti su počeli u maju kao građanski pokret poznat pod nazivom „Revolucija flamingosa“.

Građani su prvobitno izašli na ulice protiveći se turističkom projektu u Zvernecu, kod Valone, koji se dovodi u vezu sa Džaredom Kušnerom.

Početkom oktobra pokretu su se pridružili studenti, a zatim i univerzitetski profesori. Kako su se protesti širili, različite građanske grupe izražavale su nezadovoljstvo koje se tokom godina nagomilalo zbog vladavine premijera Rame, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Od samog početka protesta govori se o mogućnosti da iz njih proistekne nova politička alternativa. Međutim, do sada nijesu preduzeti nikakvi konkretni koraci u tom pravcu.

Demonstranti navode da su pažljivo pratili slične pokrete u Srbiji i drugim zemljama.

Oni ukazuju kako na sličnosti, tako i na razlike između tih pokreta, kao i na izazove koji bi mogli uticati na nastavak protesta u Albaniji i njihov konačni ishod.

Šta demonstranti u Tirani vide u iskustvu Srbije?

Žaklin Lekatari, aktivistkinja za ljudska prava, učestvuje na protestima od samog početka.

Ona za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da su demonstranti pomno pratili kako su u Srbiji organizovani studentski protesti, uključujući taktike poput blokiranja puteva, metode samoodbrane, načine prenošenja poruka i strategije za podsticanje šireg učešća.

Međutim, prema njenim riječima, interesovanje za srpski model poraslo je nakon političkog organizovanja studenata u Srbiji u „Studentsku listu“ i njihovih napora da izgrade novu političku alternativu.

„Studentska lista“ pobijedila je na parlamentarnim izborima 25. oktobra, okončavši četrnaestogodišnju vladavinu Srpske napredne stranke (SNS), koju predvodi Aleksandar Vučić.

- Postojalo je sve veće interesovanje za usvajanje ovog novog tipa političkog modela - kaže Lekatari.

On je istakao da je za grupu srpskih studenata zajednički imenitelj bio protest protiv korupcije.

- Isto važi i za Albaniju. I ovdje je korupcija zajednički imenitelj koji je okupio različite interesne grupe – grupe koje su ideološki suprotstavljene i nalaze se na suprotnim stranama – da zajedno ostanu na javnom prostoru skoro šest mjesec - kaže Lekatari za RSE.

Ona dodaje da se sa jednakim interesovanjem prati i razvoj situacije u Srbiji nakon protesta, uključujući istrage i hapšenja zvaničnika.

Prema riječima ove aktivistkinje, iskustvo iz Srbije takođe bi moglo poslužiti kao referentna tačka za organizovanje foruma i izgradnju horizontalne političke strukture, za razliku od vertikalne organizacije u kojoj je donošenje odluka koncentrisano u rukama lidera.

Ona posebno cijeni uključivanje univerzitetskih fakulteta, predavača i intelektualaca u proces oblikovanja nove političke alternative.

Analitičar Ben Andoni takođe ističe sličnosti između političke situacije i protesta u Albaniji i Srbiji.

- Ono što je zajedničko političkim situacijama u Albaniji i Srbiji jeste ogromna moć koju je Vučić izgradio sa svojim saradnicima. S druge strane, u Albaniji je Rama uspostavio klijentelistički sistem – pružajući usluge određenim pojedincima, dok je srednju klasu i siromašne ostavio bez nade - kaže Andoni.

On takođe ukazuje na podatke Zavoda za statistiku, prema kojima je oko 40 odsto stanovništva Albanije u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, što je brojka koja, prema njegovim riječima, naglašava ozbiljnost društvenih i ekonomskih problema u toj zemlji.

Ko može da pokrene protestni pokret u Albaniji?

Uprkos ovim sličnostima, demonstranti i analitičari ukazuju i na razlike i izazove koji bi mogli uticati na održivost i ishode protesta u Albaniji.

Lekatari smatra da protestnom pokretu u Albaniji nedostaje politička vizija, koja bi morala biti formulisana tako da prevazilazi puki zahtjev za smjenom Ramine vlade.

- U nama se nagomilalo mnogo bijesa i frustracije, koje smo konačno uspjeli da usmjerimo ka političkom djelovanju ili pokretu. Međutim, nakon kritikovanja vlade, koju želite da smijenite, nužno mora uslijediti druga faza protesta: formulisanje političke vizije, odnosno artikulacija 'nove Albanije' - kaže ona za RSE.

Andoni kao ključnu razliku navodi nivo organizovanosti i zrelost protesta.

- U Beogradu i Novom Sadu pokret je prerastao u formalnu strukturu, 'listu', koja je na kraju pobijedila vladajuću stranku SNS u Srbiji. Međutim, u Albaniji je pokret još uvijek u povoju. Iako je izazov održati ga, trenutno nema naznaka da će se razviti u potpuno formiran pokret - navodi Andoni.

Prema njegovim riječima, dok su u Srbiji politički pokret koji je proistekao iz protesta predvodili plenumi (unutrašnje organizacije na fakultetima), „u Albaniji su studenti svedeni na puku pozadinu, jer glavni teret situacije preuzimaju anarhija i opozicija“, kaže Andoni za RSE.

Jurgen Šperdhea, student druge godine master studija, smatra da bi demonstranti u Albaniji trebalo da slijede sličan model, budući da su upravo studentski pokreti ti koji bi trebalo da usmjere energiju protesta i rade na stvaranju nove političke snage.

Prema njegovim riječima, sljedeći korak trebalo bi da bude mobilizacija na fakultetima – predlaganje stručnjaka i pojedinaca koji nijesu bili dio „stare politike“ i koje bi studenti željeli da vide kao svoje predstavnike.

- Biće teško. To je proces koji mora doprijeti do svakog fakulteta i podrazumijeva razgovore sa studentima kako bi se identifikovali potencijalni kandidati - kaže on za RSE.

On se protivi praksi objavljivanja imena potencijalnih kandidata na društvenim mrežama, gdje su se posljednjih dana pojavile liste i ankete sa imenima pojedinaca koji bi mogli da predstavljaju novu političku alternativu.

- Imena nikako ne bi trebalo objavljivati na društvenim mrežama. O njima treba razgovarati u amfiteatrima. Tu treba predložiti ljude koji nijesu ukaljani 'starom politikom' - ističe on.

S druge strane, Lekatari napominje da je protestima od samog početka nedostajala dovoljna podrška nezavisnih intelektualaca, onih koji nijesu povezani sa dvije glavne stranke: Socijalističkom partijom Edija Rame i Demokratskom partijom Saljija Beriše.

- To je bio najveći problem, uz nedostatak institucionalne studentske strukture, one koju nijesu organizovali studenti 'spolja', već oni iznutra, uz učešće predavača koji su istinski intelektualci, spremni da se suprotstave onima na vlasti i da to javno iskažu - kaže Lekatari.

Programska šema

19:00 – 20:00
24 SATAINFORMATIVA
20:00 – 21:00
LEXEMISIJA
21:00 – 22:00
LUDA KUĆA 1SERIJA
22:00 – 23:00
SJENKEEMISIJA
23:00 – 00:00
GRAĐANSKI UGAOEMISIJA
00:00 – 02:00
BUDILNIKEMISIJA

PRATITE TVe UŽIVO

Obavještenje: Zbog zaštite autorskih prava, u odredjenim terminima live stream neće biti dostupan.