Evropa: Ko se i kako štiti od dronova?

Njemačka nije dovoljno pripremljena za prijetnju koju predstavljaju dronovi. Ali kako stoje stvari u drugim evopskim zemljama – u Francuskoj, Austriji ili Britaniji?

Nakon što su jedan hrabri vozač autobusa i dobar udio sreće vjerovatno spriječili veliku nesreću na aerodromu u Lajpcigu, savezna vlada je alarmirana. Sada ponovo izdvaja mnogo novca kako bi poboljšala bezbjednosne mjere.

Njemačka je „zakasnila na žurku“ – rekao je još prošle godine jedan visoki oficir NATO. Ali, onaj ko pogleda šta se radi u drugim evropskim zemljama, shvatiće da je kašnjenje Njemačke u reagovanju na prijetnju dronovima samo dio problema.

Susjedi Rusije imaju iskustva sa borbenim dronovima

Kada je riječ o odbrani od velikih borbenih dronova, zemlje koje se graniče sa Ukrajinom ili Rusijom, poput Poljske i Litvanije, iz razumljivih razloga imaju najbolju opremu i najviše iskustva u Evropi.

Dronovi poput ruskog „Gerana“ u ratu u Ukrajini koriste se kao kamikaza-naprave. Kada se pojave iznad neke članice NATO, u slučaju ozbiljne prijetnje mora što je moguće brže da se izračuna njihova putanja kako bi se procijenilo koliko ugrožavaju ljude ili strateški važne objekte. U slučaju sumnje, tada polijeću avioni, uglavnom iz država NATO-saveznica, i obaraju dron – ili odbranu preuzimaju protivvazdušni sistemi sa zemlje.

U Poljskoj i Litvaniji instalirani su centralni izviđački sistemi NATO, a obije zemlje se smatraju se iskusnim u suočavanju sa stalnom prijetnjom na granici. Tako je, na primjer, u septembru 2025. više ruskih dronova ušlo u poljski vazdušni prostor. Mnoge su oborili avioni NATO, dok su se neki srušili na zemlju. Politička rasprava koja je uslijedila bila je žestoka, ali je samu odbranu od dronova NATO ocijenio kao „uglavnom zadovoljavajuću“.

Ali i kada je riječ o problemu malih dronova, uglavnom kvadrokoptera ili oktokoptera – takozvanih dronova iz prodavnica tehničke robe, sličnih onom koji je, po svemu sudeći, korišćen i u Lajpcigu – postoje evropske zemlje koje su bolje pripremljene od Njemačke.

Francuska bolje otkriva prijetnje

Kada je riječ o otkrivanju potencijalno kritičnih incidenata sa dronovima, Francuska je, recimo, zemlja od koje bi Njemačka mogla da uči. Francuska je još rano, kada je riječ o odbrani od malih dronova, posebnu pažnju posvetila opasnosti od terorističkih napada.

Zato državni organi, kada postoji neposredna opasnost, mogu elektronski da ometaju dronove ometanjem njihovih signala, pa čak i da ih unište – to je regulisano posebnim zakonom. Povodom Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine, Francuska je uvela sopstveni sistem vazdušnog nadzora koji na teritoriji cijele zemlje može da razlikuje ovlašćene od neovlašćenih dronova.

Francuska se pri tome udaljava od državnog monopola nad odbranom od dronova i prelazi na mješoviti model: operatori kritične infrastrukture, poput velikih aerodroma, od prije nekoliko nedjelja mogu, pod određenim uslovima, sami da obore dron – a pod strogim uslovima mogu u tu svrhu da angažuju i privatne kompanije.

Britanci su otišli korak dalje

Kada je riječ o praktičnoj odbrani od napada dronovima, Ujedinjeno Kraljevstvo je, između ostalog, znatno naprednije zato što postoji veoma pragmatično uređen sistem koji precizno određuje ko je, u kom slučaju, odgovoran za odbranu od drona – kriminalistička policija, vojska ili lokalne vlasti.

U načelu, takvi napadi rješavaju se bez Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva, odnosno bez angažovanja vojske. Kriminalistička policija ima sva ovlašćenja, od elektronskog ometanja drona koji je ušao u vazdušni prostor pa sve do njegovog obaranja. To sme da učini i iznad kritične infrastrukture, poput aerodroma.

Tek u „posebno opasnom slučaju“, odnosno kada je riječ o naročito osjetljivom cilju ili posebnoj vrsti drona koji napada, poziva se vojska. Prema zvaničnim podacima, to se do sada dešavalo „rijetko ili nikada“. Jasna podjela nadležnosti omogućava odgovarajuće kratko vrijeme između otkrivanja opasnosti i reagovanja.

Najveći centar za obuku je u Austriji

Najveći centar za obuku za odbranu od dronova u Evropi, zanimljivo, ne vode državne institucije, vojska ili policija, već privatni operater. U Kottingbrunu u Austrijinalazi se objekat kakav bi mnoge policijske službe širom Evrope željele da imaju i u svojoj zemlji.

Jer i obuka za odbranu od dronova predstavlja usko grlo. Koliko god se tehnička opremljenost Njemačke u narednim godinama vjerovatno poboljšala, i osoblje mora da bude obučeno što praktičnije i što je moguće brže.

Sposobnosti zemalja EU „mogu da se poboljšaju“

Njemačkoj nedostaju odgovarajući centri za obuku, jedinstvena slika situacije, ali i praktično pravilo koje bi jasno određivalo da li su u slučaju poput onog u Lajpcigu nadležni Savezna policija, pokrajinska policija, Bundesver ili neki drugi državni organi, kao i pod kojim okolnostima je dozvoljeno ometati ili napasti male dronove.

Savezna Republika nije dobro pripremljena – ali u tome nije usamljena: EU sposobnosti svojih članica za odbranu od malih dronova ocjenjuje kao „vrijedne poboljšanja“. A NATO poziva svoje članice na „što bržu optimizaciju mogućnosti za otkrivanje i odbranu“.