<article>Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić sastao se sa predsjednikom Italije Serđom Matarelom, a, kako je saopštio na svojoj X mreži, bilo je riječi o jačanju strateškog partnerstva i budućnosti Crne Gore na evropskom putu.Spajić je kazao da je sa Matarelom razgovarao o ekonomskoj saradnji, infrastrukturnim projektima i podršci Italije reformama koje nas vode ka članstvu u Evropsku uniju. - Nastavljamo da gradimo snažne veze sa ključnim saveznicima, a prilika za dalji dijalog biće i zvanična posjeta Italiji 15. aprila! - poručio je Spajić. <figure><amp-iframe sandbox="allow-scripts allow-same-origin" width="100" height="100" layout="responsive" frameborder="0" src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMickeySpajic%2Fstatus%2F1891943947842261142&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0"></amp-iframe></figure></article>

Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić sastao se sa predsjednikom Italije Serđom Matarelom, a, kako je saopštio na svojoj X mreži, bilo je riječi o jačanju strateškog partnerstva i budućnosti Crne Gore na evropskom putu.
Spajić je kazao da je sa Matarelom razgovarao o ekonomskoj saradnji, infrastrukturnim projektima i podršci Italije reformama koje nas vode ka članstvu u Evropsku uniju.&nbsp;
- Nastavljamo da gradimo snažne veze sa ključnim saveznicima, a prilika za dalji dijalog biće i zvanična posjeta Italiji 15. aprila! - poručio je Spajić.&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMickeySpajic%2Fstatus%2F1891943947842261142&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen=""></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Milojko Spajić

Serđo Matarela

Politika

Spajić sa Matarelom: O jačanju strateškog partnerstva i budućnosti Crne Gore na evropskom putu

Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić sastao se sa predsjednikom Italije Serđom Matarelom, a, kako je saopštio na svojoj X mreži, bilo je riječi o jačanju strateškog partnerstva i budućnosti Crne Gore na evropskom putu.
Spajić je kazao da je sa Matarelom razgovarao o ekonomskoj saradnji, infrastrukturnim projektima i podršci Italije reformama koje nas vode ka članstvu u Evropsku uniju. 
- Nastavljamo da gradimo snažne veze sa ključnim saveznicima, a prilika za dalji dijalog biće i zvanična posjeta Italiji 15. aprila! - poručio je Spajić. 
<div class="embed-block"><div style="max-width:550px"><div style="left:0;width:100%;height:0;position:relative;padding-bottom:100%"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMickeySpajic%2Fstatus%2F1891943947842261142&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top:0;left:0;width:100%;height:100%;position:absolute;border:0" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

U posljednjih pola decenije crnogorsko društvo nalazi se u ambijentu u kojem su zamijenjene uloge i gdje je sloboda govora pretvorena u govor mržnje, koji razara društvo iznutra. I to je tiha prijetnja, jer poštovanje različitosti nije slabost, već temelj zajedničkog života u Crnoj Gori. To ocjenjuje poslanica u državnom parlamentu Aleksandra Despotović, komentarišući prijetnje koje su na društvenim mrežama upućene poslanicima Oskaru Huteru i Ivanu Vukoviću.
- Ono što najviše brine je da govor mržnje postaje sve vidljiviji i prihvaćeniji u javnom prostoru. To više nije marginalna pojava, već simptom dubljih problema, političkih podjela, krize identiteta i naravno slabljenja kulture dijaloga - ističe Despotović.
Naglašava da govor mržnje često dolazi od javnih ličnosti, koje su u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, čime se takav način komunikacije normalizuje kao legitiman.
- I kada oni koji imaju moć i vidljivost koriste uvrede i ističu podjele, šalje se poruka da je netrpeljivost dozvoljena, pa čak i poželjna. Time se ne ugrožavaju samo manjinske zajednice, već i pravo svakog građanina na dostojanstvo i slobodno izražavanje bez straha. Ono što je jako važno istaći, jeste da se borba protiv govora mržnje ne može voditi ni samo zakonima. Razvijanje kulture dijaloga, kritičkog mišljenja i medijske pismenosti, posebno među mladima, ključno je za dugoročne promjene. Jer moramo braniti ideju Crne Gore kao zajednice različitih, ali ravnopravnih ljudi - naglasila je Despotović.
<h2>Vlast svakodnevno crta mete neistomišljenicima</h2>
Crnogorska vlast je, potcrtava, osokolila ove pojave, jer njeni predstavnici bez zazora svakodnevno crtaju mete onima koji politički različito misle.
- Ono što brine jeste relativizacija tih događaja i normalizacija nenormalog. Jer vladajuća većina samo retorički govori o jednakim pravima svih, ali ipak postoje oni koji su jednaki od drugih... I institucije su slabe. Institucije ne funkcionišu, jer da one funkcionišu na pravi način, svi koji pokušavaju da unize ugled javnih ličnosti u javnom prostoru, bili bi sankcionisani, međutim, zakoni postoje, ali se ne implementiraju i institucije ne preduzimaju sve što mogu - poručila je sagovorica Antene M.
<h2>Nikad više priče o poštovanju žena, nikad manje poštovanja</h2>
Komentarišući slučaj bivše državne funcionerke Mirjane Pajković, poslanica kaže da nikad nije bilo više priče o poštovanju žena, a nikad manje poštovanja u realnosti.
- Toksični ambijent koji je stvoren i koji je zasnovan na mržnji, proizvodi društvo koje je žedno afera - društvo koje likuje na nesreći drugih, društvo u kome se stvara atmosfera linča i gdje se potpuno zaboravi početni događaj. To je ono što se uvijek zaboravi - ko je žrtva, a ko je nasilnik.
Zaboravlja se da je okidač za sve ustvari neovlašćena distribucija snimaka. Ustav garantuje privatnost, a institucije nijesu jasno odgovorile na ovaj slučaj, koji je pokazao kako ljudi olako kreću u napad i davanje kvalifikacija", navela je Despotović.
Javne ličnosti, dodala je, moraju promijeniti obrazac ponašanja.
- Ne možete stalno targetirati i prozivati ljude bez ikakvih dokaza, time šaljete poruku da svako može da radi šta hoće - poručila je poslanica u emisiji Mentalna higijena.
Dodaje i da društvo mora biti budno, prilagodljivo i odgovorno.
- A ne da čeka samo da zakon reaguje, jer nekada ni zakon ne garantuje da će sve biti regulisano, stoga je prevencija važna, kao i da javne ličnosti šire pozitivnu energiju i empatiju za drugoga. Kritika je u redu, ali ne zarad nekih poena targetirati druge i pozivati na linč - apostrofira Despotović.
<h2>Narativ o otklonu od identitetskih tema opasan i perfidan</h2>
Ove sedmice je obilježen Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Nevladina organizacija Akcija za ljudska prava tim povodom poručila je i da uprkos istorijskim lekcijama, javni prostor u Crnoj Gori danas je opterećen govorom mržnje i predrasudama, koje politički akteri često tolerišu ili čak podstiču kroz ratnu propagandu. Posebno, kažu, zabrinjava istorijski revizionizam koji uporno promoviše Srpska pravoslavna crkva, relativizujući zločine i rehabilitujući ideologije i ličnosti povezane sa fašizmom. Vlast, dodaju, izostankom odlučne reakcije, daje prećutnu saglasnost…
Upitana za komentar o ocjenama HRA Despotović kaže:
- Definicijom “seoske teme” premijer Milojko Spajić je sublimirao odnos vlasti prema temeljnim vrijednostima Crne Gore. Jer narativ u otklonu od identitetskih tema je veoma opasan i perfidan. Jer nama se stalno saopštava da ne treba da se bavimo o prošlošću. A šta se dešava? Ispod površine se dešava pokušaj revizije istorijskih činjenica i znanja o prošlošti.Jer seoske teme su format koji bi trebalo da oblandira promjenu sadržaja koji Crnu Goru čini državom. E sad, šta je suština i šta je važno napomenuti? Da je Crna Gora država koja temelji vrijednosti antifašizma i koja pokazuje da su ti temelji toliko jaki da i poslije poludecenijskog rada na rušenju tih temelja vlast u tome nije uspjela, niti će uspjeti. Dalje, kad govorimo o odnosu Srpske pravoslavne crkve prema određenim pitanjima i promovisanju istorijskog revizionizma, moram reći da Demokratska partija socijalista kojoj pripadam uvijek iznosi mišljenje da je nedopustivo da vjerska organizacija na taj način veliča zločine. Nedopustivo je da veličate nazadnu ideologiju, da veličate te pjesme koje su bile recimo u Zaostru. Crkva se u Crnoj Gori duboko bavi politikom, identitetskim pitanjima, a vlast se tome ne suprotstavlja".
Sud Bosne i Hercegovine prvostepenom presudom je osudio jedno lice na tri godine zatvora zbog veličanja Ratka Mladića i Radovana Karadžića, osuđenika za ratne zločine, tačnije jer je prilikom jednog događaja u Banjaluci izašao na binu držeći njihove fotografije. Na konstataciju da mi, međutim, nemamo epilog brojnih slučajeva podsticanja na mržnju i veličanja ratnih zločinaca, Despotović poručuje:
- Jednostavno i sama vlast, dio vlasti, baštini te određene ideologije. Tako da svi oni koji šire govor mržnje ili pjevaju pjesme koje mogu da uvrijede nekog drugog, osjećaju sigurnost da neće biti kažnjeni. To je ono što sam i na početku rekla. Reakcije su jako slabe, a i kada se započnu procesi, oni se ne završe. I onda naravno, svi ti koji su učesnici takvih događaja, oni se osjećaju vrlo sigurnim, čak i prihvaćenim u društvu".
Slovenija je, dodaje, zabranila veličanje fašizma i nacizma.
- Zato što naravno, korišćenje tih simbola koji mogu da uznemire druge, je prepoznato kao remetilački faktor društva. Jer znate kako, fašizam je pitak, fašizam je plitak i odgovor na njega treba biti britak. A za to morate imati jake institucije, morate imati vlast koja želi sa tim da se obračuna i morate imati sistem koji će jasno osuditi svaki govor mržnje -zaključila je Despotović.

Despotović: Fašizam je pitak i plitak, i odgovor na njega treba biti britak

Asocijacija MNe - USA Cetinje reagovala je povodom prekida suđenja u Osnovnom sudu na Cetinju u slučaju masovnog ubistva u naselju Medovina 2022. godine.
- Zamislite sljedeću scenu: tri i po godine borbe. Suđenje koje se privodi kraju. Sve dokazne radnje završene. Sutkinja spremna. Porodice koje su sahranjivale djecu — konačno pred završnom riječju. I onda , 22. decembra, kao božićni "poklon" , Specijalno državno tužilaštvo traži spise. Tri dana kasnije, predmet nestaje sa Cetinja.Niko ne zna zašto. Ni sutkinja nije obaviještena o razlozima. Pročitajte to ponovo - započinju svoje reagovanje iz ove Asocijacije.
Što SDT krije, kažu, nije pitanje. To je konstatacija.
- Jer kad institucija preuzima predmet u finalnoj fazi postupka , bez obrazloženja, bez transparentnosti, bez elementarne ljudske pristojnosti prema porodicama koje su izgubile sve , tada više ne govorimo o pravnom sistemu. Govorimo o sistemu zaštite. Pitanje je jednostavno: koga štite? Olivera Krivokapić, bivša načelnica MUP-a na Cetinju, tereti se da nije oduzela oružje čovjeku koji je potom pobio deset ljudi, uključujući dvoje djece — Marka i Mašana. Dokazi su izneseni. Činjenice su na stolu. Završna riječ je bila na dohvat ruke. A onda je NEKO povukao ručnu - podsjećaju oni.
<h2>"RADILI SMO NJIHOV POSAO"</h2>
Vesna Pejović, koja je u Medovini izgubila ćerku i unuke, rekla je, dodaju, ono što svi misle, ali malo ko smije da izgovori.
- Mi smo radili njihov posao. Došli smo do istine ne iz priča, već iz vidnih dokaza - podsjećaju iz Asocijacije na njene riječi.
Porodice i novinari su, kažu, vodili istragu. Prikupljali snimke. Tonske zapise. Dokaze koje je, navode, tužilaštvo "zanemarivalo".
- A sada, kada je sve to trebalo da kulminira presudom, SDT interveniše."Simptomatično - kaže advokat Lalić. Ja bih rekao: SKANDALOZNO", stoji u reagovanju.
<h2>NOVOVIĆU, ČEKAMO ODGOVOR</h2>
Vesna Pejović je poručila specijalnom tužiocu Novoviću: "Gledaćemo se u oči. Moraće mi objasniti zašto je ovo urađeno", podsjećaju iz Asocijacije
- Crna Gora takođe čeka objašnjenje. Bar onaj čojski i pošteni dio! Jer ovdje nije u pitanju samo jedan predmet. U pitanju je povjerenje građana u institucije koje bi trebalo da ih štite — a koje, očigledno, štite nekoga drugog. Kad se predmet izuzima pod "velom tajne", javnost ima pravo da pita: čija tajna? I zašto je ta tajna vrijednija od pravde za desetoro mrtvih? - stoji u saopštenju.
<h2>PRAVDA ZAUSTAVLJENA NA KORAKU DO PRESUDE</h2>
Porodice žrtava sada, prema njihovim riječima, lebde u pravnom vakuumu.
"Sutkinja Marija Ćupić , koju su porodice opisale kao "vrhunskog profesionalca" , nije dobila ni osnovno obrazloženje. Sistem koji tako tretira sopstvene sudije, tako tretira i građane. I tako tretira mrtve", ističu u Asocijaciji MNE-USA Cetinje.
Navode i pitanja koja ne smiju ostati bez odgovora.
1. Zašto je SDT zatražio predmet 22. decembra , tri dana prije završnih riječi zakazanih za januar?
2. Ko je donio tu odluku i na čiji zahtjev?
3. Zašto sutkinja koja vodi predmet nije obaviještena o razlozima?
4. Postoji li veza između ovog poteza i osoba koje bi mogle biti kompromitirane presudom?
5. Da li "specijalno" u imenu tužilaštva znači specijalno izuzimanje od odgovornosti?
Ovo, kažu, nije slučajnost.
- U Crnoj Gori smo navikli na "proceduralne manevre" koji se dešavaju tačno kad ne treba. Zastare koje dolaze u posljednji čas. Predmeti koji nestaju. Optužnice koje se gase u tišini. Ali cetinjski masakr nije običan slučaj. Desetoro mrtvih. Dvoje djece. Porodice koje su tri i po godine čekale pravdu. I sada im se kaže: čekajte još. Ne znamo koliko. Ne znamo zašto -podsjećaju oni.
Gospodi iz SDT-a poručuju da Crna Gora gleda.
- Porodice žrtava gledaju. I istorija će zabilježiti , ko je stao na stranu pravde, a ko je stao na stranu "tajne". Desetoro mrtvih. Zar oduzeti životi ne traže pravdu i istinu?! Marko i Mašan zaslužuju zakon koji nosi njihovo ime. A njihove porodice zaslužuju odgovor - zaključuje se u reagovanju.

Slučaj stravičnog zločina u Medovini: Ko se uplašio završne riječi?

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija kontinuirano unapređuje digitalne javne usluge u oblasti obrazovanja. Elektronske usluge, koje su počele da se razvijaju od 2020. godine kao odgovor na pandemiju izazvanu virusom Covid-19, danas predstavljaju ključni segment modernizacije i efikasnijeg funkcionisanja sistema obrazovanja.
Kako je navedeno u saopštenju ovog ministarstva, tokom prošle godine građani su u velikoj mjeri koristili sljedeće elektronske usluge Ministarstva:
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u predškolsku ustanovu – 5.992 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred osnovne škole – 5.400 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred srednje škole – 6.276 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred osnovne muzičke škole – 675 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za elektronski upis na prvu godinu studijskih programa Univerziteta Crne Gore – 3.737podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za smještaj i ishranu u učeničkim i studentskim domovima – 3.730 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za studentski kredit – 5.586 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za stipendije za učenike i studente – 1.444 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za oslobađanje obaveze vraćanja studentskog kredita – 399 podnijetih zahtjeva elektronskim putem (nova elektronska usluga u 2025. godini)
• Podnošenje zahtjeva za akreditaciju programa obuke za stručno usavršavanje zaposlenih u obrazovno-vaspitnim ustanovama – 596 podnijetih zahtjeva elektronskim putem (nova elektronska usluga u 2025. godini).
Elektronske usluge Ministarstva, kako se dodaje, zasnovane su na automatskoj razmjeni podataka sa drugim državnim organima putem Jedinstvenog informacionog sistema za elektronsku razmjenu podataka (GSB). Na ovaj način eliminiše se potreba za pribavljanjem obimne dokumentacije i omogućava brža obrada zahtjeva, uz značajne uštede vremena i troškova za građane. U okviru sistema omogućene su i dodatne funkcionalnosti, poput elektronskog zakazivanja, automatskog bodovanja i drugih procesa koji dodatno unapređuju kvalitet usluge.
Svako podnošenje zahtjeva podrazumijeva elektronsku komunikaciju sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, odnosno Centralnim registrom stanovništva, čime se eliminiše potreba za dostavljanjem izvoda iz matične knjige rođenih. Razmjena podataka ostvaruje se i sa Ministarstvom socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, za potrebe upisa u predškolske ustanove, osnovne i srednje škole, čime se zamjenjuje potvrda o korisnicima materijalnog obezbjeđenja porodice.
Kako pojašnjavaju, u 2025. godini, putem Jedinstvenog informacionog sistema za elektronsku razmjenu podataka (GSB), izvršeno je 33.835 web-servisa ka Ministarstvu unutrašnjih poslova i 18.343 web-servisa ka Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.
Ključni benefiti implementacije ovih elektronskih usluga ogledaju se u sljedećem:
• Značajna ušteda vremena i novca građanima, bez potrebe za pribavljanjem dokumentacije i odlaskom u institucije
• Smanjenje gužvi i obima posla zaposlenima u Ministarstvu unutrašnjih poslova i socijalnim službama
• Eliminisanje gužvi u obrazovnim ustanovama i olakšan rad upisnih komisija kroz bržu obradu zahtjeva i automatsko generisanje rang-lista
• Brža i jednostavnija izmjena zahtjeva za upis iz jedne škole u drugu, odnosno sa jednog fakulteta na drugi
• Mogućnost podnošenja zahtjeva u bilo koje vrijeme (24/7) tokom trajanja konkursa
• Brža analiza podnijetih zahtjeva na svim nivoima obrazovanja
• Efikasnija obrada zahtjeva u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija
• Doprinos zaštiti životne sredine smanjenjem upotrebe papira kroz digitalizaciju dokumentacije.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija nastaviće sa razvojem novih digitalnih rješenja, sa ciljem daljeg unapređenja kvaliteta, dostupnosti i efikasnosti javnih usluga u oblasti obrazovanja.

Elektronske usluge MPNI: Hiljade zahtjeva podnijeto elektronskim putem tokom prethodne godine

Nijesam osoba za koju se može reći da je strašljiva. Navikla sam da se bavim problemima, da ih imenujem, da ih ne guram pod tepih i da tražim načine kako da se s njima nosim.
Pa ipak, kada krenem da razmišljam o svemu onome čemu su moja djeca svakodnevno izložena u online svijetu, ne osjećam se sigurno. Ne osjećam se ni mirno, ni samouvjereno, ni spremno koliko bih željela.
I to nije strah od tehnologije. Nije ni nostalgija za „starim vremenima“. To je nelagoda koja dolazi iz spoznaje da živimo u svijetu koji se mijenja brže nego što mi uspijevamo da ga razumijemo – a kamoli da u tom svijetu budemo pouzdani vodiči svojoj djeci.
Razloga za nelagodu ima mnogo. A pitanje jesmo li spremi za sve to. Postoji čitava industrija zloupotrebe djece koja funkcioniše paralelno sa našim svakodnevnim životima.
Postoje platforme koje koristimo kao da su bezazlene, a dokazano je da nijesu. Postoje algoritmi koji ne služe da informišu, već da zadrže pažnju, po svaku cijenu. I postoji sloj interneta koji ne vidimo, ne razumijemo i često potcjenjujemo – dok istovremeno ni ovaj „vidljivi“ ne znamo da koristimo kako treba.
Iskreno, danas često ne umijem da prepoznam da li je neki video stvaran ili je nastao uz pomoć vještačke inteligencije. Nekad se šokiram onim što vidim, nekad se nasmijem, nekad ostanem zbunjena. A onda me sačeka rečenica: „Ada majko, zar ne vidiš da je to AI?“. U tim trenucima shvatim zašto me zovu Facebook majka, koliko se brzo uloge mijenjaju i zašto smo mi odrasli postali oni koji kasne.
I dok se sve to dešava, mi se kao roditelji najčešće samo vrtimo oko istog rješenja: ZABRANI! Gasi internet. Da im uzmemo telefone, da im zabranimo sadržaje, da ih na silu zaštitimo od svijeta koji nam djeluje opasno i nepoznato. Rjeđe razmišljamo o tome da li smo ga mi uopšte pokušali razumjeti, naučiti da ga čitamo, da se za njega pripremimo i da ga pratimo zajedno s djecom. Kao da nam je zabrana prva i jedina linija odbrane, jer je najbrža i jer od nas traži najmanje učenja.
Ipak, vremenom mi se iskristalisala jedna razlika oko koje nemam dilemu. Kada su u pitanju mala djeca, granice ne mogu biti rezultat improvizacije. One moraju biti jasne, unaprijed postavljene i dosljedne.
Kod tinejdžera je već drugačije. Tu više nema iluzije da ćemo „ugasiti internet“. Koliko god ponekad poželjela da mogu jednim klikom da isključim sve i da se ne borim za svaki slobodan minut bez ekrana, znam da to nije realno. To bi bilo jednako moguće kao i to da me u ovom trenu prestanu oslovljavati sa „druže“.
Neke tokove ne možemo da zaustavimo. I možda je najveća greška koju pravimo upravo to što trošimo energiju pokušavajući da zaustavimo ono što je već dio stvarnosti, umjesto da se zapitamo kako da u toj stvarnosti budemo snalažljiviji, prisebniji i iskreniji.
Prije par godina, pokušavajući da riješim problem sa Metom i Facebookom, sat vremena sam razgovarala sa asistentom, ubijeđena da je u pitanju stvarna osoba. Razgovor je bio smislen, tečan, djelovao je „ljudski“. Tek sjutradan, dok sam pokušavala da na internetu pronađem način da ponovo stupim u kontakt, shvatila sam da sam zapravo razgovarala sa vještačkom inteligencijom.
Taj trenutak mi je bio poraz. Ne zato što sam razgovarala sa AI, nego zato što mi dlaka s glave nije posumnjala da jeste. Zato što sam bila ubijeđena da „bih ja to znala“. Taj mali lični šok bio je mnogo jači od bilo koje statistike. Pokazao mi je koliko je lako povjerovati, koliko se lako oslonimo na pretpostavku da smo „dovoljno pametni“ i koliko brzo potcijenimo kompleksnost svijeta u kojem živimo.
To je za mene medijska pismenost.
Medijska pismenost nije predmet. Nije jedno predavanje. Nije kampanja. Nije ni još jedna lijepa fraza koju ćemo ponavljati u strategijama, dokumentima i javnim nastupima.
Medijska pismenost je svakodnevna praksa. To je navika da zastanemo prije nego što povjerujemo. Prije nego što podijelimo. Prije nego što se uplašimo ili zgrozimo.
To je spremnost da se zapitamo: ko stoji iza ove informacije? Zašto mi je baš sada servirana? Šta se od mene očekuje – da kliknem, da se naljutim, da se uplašim, da kupim, da dijelim?
Problem je što mi, roditelji današnje djece, nikada nijesmo učeni kako da to radimo. Odrasli smo u svijetu u kojem su informacije dolazile sporije, kroz ograničen broj kanala. U svijetu jednog televizora u kući, jednog crtanog u 19:15 i relativno jasne razlike između stvarnog i izmišljenog. Danas živimo u svijetu u kojem se sadržaji proizvode brže nego što mi uspijevamo da ih obradimo, a granica između stvarnog i konstruisanog postaje sve tanja.
Zato me plaši što se kod nas medijska pismenost često svodi na pojam, a ne na vještinu.
Kao da je dovoljno reći djeci „ne vjeruj svemu što vidiš“ i time završiti posao. A vještina se ne uči jednom rečenicom. Ona se gradi vremenom, ponavljanjem, greškama i priznanjem da nešto ne znamo. Plaši me i to što naš strah često postaje glasniji od naše radoznalosti. A strah, kada se nekritički dijeli, ne štiti – on se širi. On stvara paniku, teorije zavjere, nepovjerenje prema svemu i svima. I tada postaje problem ne samo za našu djecu, nego i za cijelo društvo.Ako želimo da djeca odrastaju u svijetu u kojem razlikuju činjenice od manipulacije, moramo prvo priznati da tu razliku često ne pravimo mi. Da i mi klikćemo, dijelimo, vjerujemo i reagujemo impulsivno. Da i mi nekad prihvatamo problematične, lažne ili plasirane sadržaje zdravo za gotovo.
I možda je upravo to prvi i najvažniji korak medijske pismenosti: da se odrasli usude da kažu – ne znam. Ali želim da naučim. I spremna sam da učim zajedno sa svojom djecom. Ne kao autoritet koji sve zna, nego kao roditelj koji je svjestan da je odrastanje danas proces u kojem se i odrasli stalno iznova obrazuju. Jer djeca ne uče najviše iz onoga što im govorimo, nego iz onoga što vide da mi radimo.
Medijska pismenost, na kraju, nije pitanje tehnologije. To je pitanje odnosa prema svijetu. I odgovornosti da priznamo da više nijesmo sigurni vodiči po defaultu – ali možemo to postati, ako prestanemo da se pravimo da znamo sve.

Spajić sa Matarelom: O jačanju strateškog partnerstva i budućnosti Crne Gore na evropskom putu

Tagovi

Despotović: Fašizam je pitak i plitak, i odgovor na njega treba biti britak

Slučaj stravičnog zločina u Medovini: Ko se uplašio završne riječi?

Elektronske usluge MPNI: Hiljade zahtjeva podnijeto elektronskim putem tokom prethodne godine

Priznanje koje dugujemo sebi i djeci

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO