Huter: Njegujući zmije u njedrima, odnjegovali smo današnje neprijatelje crnogorskog suvereniteta i jedinstva

Poslanik Demokratske partije socijalista Oskar Huter poručuje da se put Crne Gore od 2006. do 2026. godine ne može opisivati kao jedan, pravolinijski.

Svjesni smo činjenice da Crna Gora danas nije onakva kakvu smo gradili i željeli, kaže Huter, priznavši da i suverenisti imaju udjela u tome.

Danas se, akcentuje, formalno zarađuje više nego 2006. godine, ali je pitanje koliko dobro građani zaista mogu od toga da žive. Smatra da je ključna promjena koja je potrebna Crnoj Gori - povratak ozbiljne državne politike. 

Antena M: 21. maja navršava se 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore. Kada pogledate njen put od tada, čime ste zadovoljni, a čime razočarani?

Huter: U novijoj istoriji Crne Gore nema datuma koji snažnije budi ponos od 21. maja.

Tog dana je, voljom građana, obnovljena nezavisnost milenijumske države – dostojanstveno, demokratski i bez ijedne kapi prolivene krvi.

Važno je priśetiti se konteksta – rata, sukoba, podjela, koji su potresali region dok je Crna Gora pokazala da se najveće istorijske pobjede mogu ostvariti u miru, uz očuvan multietnički sklad i međusobno poštovanje. To nije samo politička pobjeda, već trajna vrijednost i nasljeđe kojim se s pravom ponose sve generacije.

Ipak, put Crne Gore od 2006. do 2026. godine ne može se opisivati kao jedan put, niti kao pravolinijski.

Svjesni smo činjenice da Crna Gora danas nije onakva kakvu smo gradili, stremili, željeli... Neću biti nepošten pa reći da mi, suverenisti, nemamo udjela i odgovornosti za ono što danas živimo.

Imamo i to je nesporno. Njegujući zmije u njedrima, odnjegovali smo današnje neprijatelje crnogorskog suvereniteta, dostojanstva i jedinstva, koji su danas – ni manje ni više – vlast u našoj državi.

Razočaran sam kada vidim koliko malo nacionalnog ponosa i ljubavi prema Crnoj Gori nosi dio naših sugrađana.

Iz toga proizilazi i povlašćen odnos pojedinih političara prema Beogradu, čak i kada je to direktno na štetu sopstvene države.
Period koji živimo od 2020. godine do danas, urušavanje institucija, bezbjednosti, ekonomije i turizma, i činjenica da pored svega Crna Gora i dalje postoji kao država, pokazuju da je u prethodnih četrnaest godina ipak urađen veliki posao na jačanju institucija sistema.

Antena M: Da li se u Crnoj Gori danas živi bolje nego 2006. godine? Šta smatrate ključnom promjenom koju je potrebno sprovesti i na koji način?

Huter: Danas se formalno zarađuje više nego 2006. godine, ali je pitanje koliko dobro građani zaista mogu da žive od tih primanja. Plate rastu, ali obrnuto proporcionalno kupovnoj moći građana.

Pomalo počinjemo da ličimo na period Jugoslavije, kada smo raspolagali milijardama, a nijesmo mogli kupiti gotovo ništa. Ne kažem da smo u toj situaciji, ali poređenje nije bez osnova.

Ključna promjena koja je potrebna Crnoj Gori jeste povratak ozbiljne državne politike i institucija koje rade u interesu građana, a ne partijskih, crkvenih ili tuđih interesa.

Bez jakih institucija nema ni stabilne ekonomije, ni pravde, ni ozbiljne države.



Antena M: Smatrate li da je Crna Gora politički i ekonomski stabilna država u kojoj se građani osjećaju sigurno i imaju povjerenja u institucije?

Huter: U političku stabilnost, u smislu očuvanja mira, ne sumnjam. Ulazak Crne Gore u NATO, nakon obnove nezavisnosti, predstavlja najvažniju stratešku odluku i najveće dostignuće tadašnje državne politike.

Što se ekonomske stabilnosti tiče, stanje je mnogo ozbiljnije nego što vlast pokušava da prikaže.

Plate nominalno rastu, ali životni standard građana zaostaje za tim rastom. Građani danas primaju veće iznose na račun, ali za taj novac ne mogu da priušte više. Troškovi života neumoljivo rastu, osjećaj sigurnosti nestaje, a sve više ljudi živi ili se „spašava” od plate do plate, uprkos statistikama koje vlast predstavlja kao uspjeh.

Povjerenje u institucije opada iz dana u dan – počev od pravosuđa, policije, zdravstva, školstva, pa do kulture. 

Brojni primjeri kojima svakodnevno svjedočimo šokiraju svakog iole osviješćenog građanina i dodatno urušavaju vjeru u institucije sistema.

Antena M: Da li je građanski koncept države, definisan Ustavom, danas ugrožen?Huter: Naravno da jeste.Izglasavanjem Temeljnog ugovora, davanjem Crkvi Srbije prava države u državi, uvođenjem klera u institucije i stvaranjem sistema pod okriljem crkve, ozbiljno je ugrožen građanski koncept države.Građanska država ne može postojati tamo đe popovi postaju politički autoriteti, a građani se dijele po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Danas veliki broj ljudi ima osjećaj da su građani drugog reda, dok se o ključnim društvenim pitanjima više pita crkva nego institucije države. Tu građanske države nema.Crna Gora je antifašistička i građanska država. Zato je skandalozno što se posljednjih godina sve otvorenije rehabilituju i relativizuju ideologije poražene u Drugom svjetskom ratu. Takve pojave ne ugrožavaju samo antifašističko nasljeđe Crne Gore, već direktno podrivaju i njen građanski karakter, društvenu koheziju i temeljne vrijednosti na kojima moderna država počiva.

Antena M: Kako vidite odnose Crne Gore sa susjednim državama i koji su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi za njen razvoj u narednih pet godina?

Huter: Crna Gora mora graditi najbolje moguće odnose sa svim državama regiona, jer upravo u tome i jeste suština evropske ideje – povezivanje država kroz saradnju, međusobno poštovanje i zajednički razvoj.Evropska unija nije nastala na podjelama, već na prevazilaženju istorijskih sukoba i stvaranju prostora stabilnosti, mira i ekonomskog prosperiteta.

Zato vjerujem da Crna Gora treba da vodi odgovornu i otvorenu regionalnu politiku, zasnovanu na dijalogu, dobrosuśedskim odnosima i zajedničkim interesima.Kao mala država, Crna Gora svoju snagu ne gradi kroz konflikte, već kroz partnerstva, regionalnu povezanost, infrastrukturnu saradnju, ekonomske projekte i evropske integracije.Kada je riječ o izazovima za Crnu Goru u narednom periodu, oni nijesu samo ekonomski ili institucionalni. Nažalost, dio izazova i dalje je lociran tamo gdje opstaju velikodržavne politike i hegemonističke težnje, koje su kroz istoriju često usporavale razvoj Crne Gore i dovodile u pitanje njenu stabilnost, samostalnost i evropski put.

Zato je važno da Crna Gora bude politički zrela, institucionalno snažna i međunarodno dobro pozicionirana. Najbolji odgovor na svaku vrstu pritiska jeste demokratska država, jaka ekonomija, vladavina prava i društvo koje zna da čuva svoje interese, a istovremeno gradi dobre odnose sa svima u regionu.

Crna Gora treba da bude faktor stabilnosti i saradnje, ali isto tako mora jasno i samouvjereno da štiti svoje dostojanstvo, suverenitet i evropsku budućnost.