Crna Gora pred 2027: Između evropskog optimizma i neriješenih reformi

Crnogorska vlast se nalazi u relativno povoljnijoj političkoj poziciji pred izbore nego što bi to proizlazilo iz stvarnog stanja reformi i institucionalnih izazova, pri čemu se pozitivan javni ambijent i napredak u procesu evropskih integracija ne poklapaju sa dubljim i strukturnim problemima sistema, ocijenili su na skupu „Crna Gora 2027: godinu prije odluke”.

Put Crne Gore zavisi manje od formalnih političkih poruka, a više od izgradnje funkcionalnih institucija, jačanja demokratske kulture i rješavanja otvorenih pitanja u oblasti vladavine prava, izbornog zakonodavstva i političke odgovornosti, dok će izbori 2027. godine biti svojevrsni referendum o karakteru države Crne Gore, ali i test političke zrelosti svih društvenih aktera, poručeno je na skupu „ Crna Gora 2027: godinu prije odluke” koji su danas organizovali Centar za građansko obrazovanje (CGO) i njemačka Fondacija Friedrich Ebert (FES).

Na izborima 2027. odlučivaće se kakvu Crnu Goru želimo

Otvarajući događaj, izvršna direktorka CGO-a, Daliborka Uljarević, ocijenila je da se Crna Gora nalazi u jednom od politički najvažnijih perioda od obnove nezavisnosti. 

- Parlamentarni izbori 2027. su prvi izbori nakon 2006. na kojima evropske integracije neće biti samo deklarativni spoljnopolitički cilj, već pitanje neposredne političke odgovornosti i sposobnosti da se ispune završni uslovi za članstvo u Evropskoj uniji, ali i da se demonstrira privrženost demokratskim vrijednostima. Oni će pokazati da li je Crna Gora uspjela da izgradi stabilniji i sadržajniji demokratski sistem ili ostaje zarobljena u ciklusima institucionalne slabosti, polarizacije, kratkoročnih političkih kalkulacija i snažnih štetnih uticaja. Zbog toga će izbori 2027. godine biti svojevrsni referendum o tome kakvu državu Crnu Goru želimo, ali i test političke zrelosti svih društvenih aktera - navela je Uljarevi

Ona je istakla i da su optimističke poruke o evropskoj budućnosti Crne Gore dobre, ali da optimizam sam po sebi nije politika, niti je zamjena za reforme.

Uslijedila je panel diskusija “Crna Gora u susret 2027: odnosi snaga, strategije, teme i posljedice“, na kojoj su govorili Aleksandar Musić, politikolog i politički konsultant iz Hrvatske, Ana Stojiljković, politikološkinja i politička konsultantkinja iz Srbije, Nemanja Batrićević, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore i Nikoleta Đukanović, profesorka Humanističkih studija (UDG) u Crnoj Gori, uz moderaciju Zvezdane Kovač, direktorke za strategiju i komunikacije u CGO-u.

Crnogorska vlast pred izbore u puno boljoj poziciji nego što zaslužuje

U osvrtu na aktuelnu situaciju u Crnoj Gori, Aleksandar Musić je ukazao da postoji snažna diskrepanca između onoga što je prema vani i onoga unutrašnjeg, gdje se stvari odvijaju na način koji može odrediti kako će buduće generacije disati.

- Pokret Evropa sad crpi svoj legitimitet i izborni rezultat iz podrške i pohvala iz EU, i taj vanjski element je zadovoljen. No, istovremeno je vezan i za unutrašnji, u kojem se stvarni uticaj vezuje za predsjednika Skupštine. U tom okviru, iako se recituje neka evropska pjesma, država se mijenja iznutra pod uticajem onih koji nijesu ljubitelji građanskog karaktera i suverenosti države. Po mnogim stvarima vlast može biti napadnuta, ali to funkcioniše samo ako neko sa druge strane uspije da probleme adekvatno predstavi građanima, a opozicija to za sada ne uspijeva - kazao je Musić.

Musić je podsjećajući i na činjenicu da će na izbore izlaziti i oni koji su rođeni nakon referenduma, kod kojih, ne prolaze „istrošene priče“, kao i da u uslovima loše političke ponude mnogo toga može proći.

- Prava slika stanja dobila bi se kada bi se uporedilo gdje su političari u Crnoj Gori bili 30. avgusta 2020. godine i gdje se nalaze danas”, kazao je on, uz ocjenu da postoji prostor za različite političke opcije. „Politička borba zahtijeva ozbiljan politički odgovor na postojeće izazove - naglasio je Musić.

Na upite iz publike, naveo je da izbori 2020. godine oni nijesu bili samo posljedica crkvenog uticaja, već šireg političkog procesa, a Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) je označio kao važnog političkog aktera koji uspijeva da ostvaruje svoje ciljeve kroz različite oblike djelovanja.

- Politiku gledam kao široko polje, i u njemu ima mjesta i za jednu intelektualnu, reformističku i procrnogorsku stranku, zasnovanu na zdravom okupljanju Crnogoraca, ali i za opciju koja uključuje okupljanje Crnogoraca i crnogorskih Srba koji vole Crnu Goru više od ičega. Nemojmo zaboraviti da je politika Nove srpske demokratije da se njima ogadi Crna Gora i da ih uvede u jednu priču koja vodi SNS-izaciji crnogorskih Srba. Izbori 2020. godine, koji su završeni pobjedom opozicije i nijesu bili samo crkvena priča. Međutim, to ne govori o tome ko je ubrao plodove. Njih su ubrali Vučić, Brnabić, itd... Uzroci i posljedice su dvije različite stvari. Što se tiče SPC, vidim je kao političkog igrača i veto aktera koji ostvaruje svoje ciljeve kroz diversifikaciju portfelja. Tu političku igru ne možete dobiti apelovanjem, žaljenjem, već samo kvalitetnijom političkom pričom - poručio je Musić.

Identitetske teme i dalje snažnije mobilizuju birače od socio-ekonomskih

Ana Stojiljković je potencirala raskorak između tema koje građani u istraživanjima označavaju kao najvažnije i onih koje ih zaista politički mobilizuju.

- Moje prvo iskustvo sa kampanjama bilo je obilježeno pitanjem: zašto ono što je ljudima najvažnije ne postaje i centralna tema kampanja? Prema svim istraživanjima, ekonomija je gotovo uvijek na prvom mjestu interesovanja građana, ali socio-ekonomske teme u regionalnom kontekstu, same po sebi, najčešće nisu dovoljne da odlučuju izbore. U našem kontekstu, snažnu mobilizacionu moć imaju kolektivni identiteti i kolektivna sjećanja, uključujući ona iz Drugog svjetskog rata i devedesetih godina. Kada ovo kažem, ne aboliram političke partije koje ta osjećanja koriste u političke svrhe, već više želim da ukažem na realnost - naglasila je Stojiljković.

Ona je, takođe, ocijenila i da akteri na ljevici propuštaju da daju veći značaj ovim temama, navodeći da je, na primjer, Demokratska partija socijalista (DPS) regionalno više prepoznata po identitetskim temama, dok manji akteri, zbog ograničenih resursa, svoju šansu mogu tražiti kroz specifične grupe koje mogu mobilisati.

Stojiljković je istakla i da mladi uglavnom nijesu okrenuti tradicionalnim medijima, što, kako je navela, nije nužno dobra okolnost.

- Na društvenim mrežama su izloženi svemu i svačemu, a tu nema kontrole. I to ima svoje posljedice na politiku, a svakako nije povoljno po društvenu koheziju - kazala je ona.

Na interesovanje iz publike, osvrnula i na odnos mladih u Srbiji prema Crnoj Gori, ukazujući da istraživanja pokazuju različite stavove i unutar studentske populacije.

- I među mladima u Srbiji ima svega. Istraživanja na studentskom korpusu pokazuju da čak i oni koji su konzervativniji ili nacionalističkije orijentisani do kraja fakulteta često postaju umjereniji. Ali, ne zaboravimo, oni su, naprosto, proizvod društva u kojem su rasli - objasnila je Stojiljković, dodajući da među njima postoje i ekstremnije desne orijentacije, ali i građanski orijentisani mladi ljudi, kao što je to slučaj i na političkoj sceni.

Kao najoptimističniji okvir za buduće odnose Crne Gore i Srbije izdvojila je proces evropskih integracija, ocjenjujući da bi uspješno priveden kraju mogao značajno doprinijeti relaksaciji odnosa dvije zemlje.

Članstvo u mora biti rezultat unutrašnje transformacije, a ne geopolitke

Nemanja Batrićević je mišljenja da članstvo u EU ne smije biti shvaćeno kao posljedica međunarodnih okolnosti.

- Meni je bitno da se mi reformišemo iznutra i da članstvo dođe kao kruna toga, a ne da zavisi od geopolitike i od ruske agresije na Ukrajinu. Mi strijepimo od rezultata izbora za godinu dana, a to tako ne bi trebalo da bude. Ono što nećemo da kažemo naglas jeste da smo medijska kolonija Srbije. Činjenica da živimo u strahu je nešto što treba da prepoznamo kao zajednica -kazao je on, dodajući da društvo mora otvoreno govoriti i o spoljnim uticajima.

On je ocijenio da političke elite koje zagovaraju evropske integracije nisu građanima dovoljno objasnile šta taj proces suštinski znači.

- Mislim da građanin ne razumije šta EU donosi, osim možda očekivanja da će mu plata biti veća. Evropska unija nije samo ekonomija, već mnogo složeniji skup vrijednosti i obaveza koje građanima treba približiti“, naveo je Batrićević.  „Odbijam da budem emotivno ucijenjen kao pojedinac. Ne smijemo ništa kritički reći o procesu evropskih integracija, a da nas ne optuže da smo euroskeptici. Bili smo proevropski i prozapadni i onda kada je to bilo mnogo ‘zabranjenije’ nego danas - naglasio je Batrićević.

Govoreći o uticaju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Batrićević je ocijenio da je crnogorska državnost i dalje osporena, a njeni institucionalni i identitetski stubovi nedovoljno stabilni.

- Crna Gora mora sarađivati sa međunarodnim partnerima, jer se sama ne može izboriti sa svim izazovima ukoliko Vučić odluči da 2027. godine značajne kapacitete usmjeri ka Crnoj Gori. Ne želim da crnogorske evropske integracije budu nuspojava Vučićeve slabosti u Srbiji, iako se nadam da će on biti dovoljno slab da ne može da nam pričini štetu - poručio je Batrićević.

- Mladi više konzumiraju sadržaje na društvenim mrežama, ali kada govorimo o temama, oni razumiju sve ove probleme - ukazao je on, uz opasku da društvene mreže nisu nacionalno ograničen prostor i da ih to čini posebno složenim terenom, naročito u kontekstu hibridnih uticaja na Crnu Goru.

Batrićević je ocijenio i da crnogorska opozicija ima komunikacioni problem, jer je riječ o kadru koji je dugo bio naviknut na vlast, pa često zadržava distancu, bira medije u kojima nastupa i ne prilagođava dovoljno komunikaciju novim generacijama.

- Vlast je u tom smislu fleksibilnija i to bolje koristi, a ima i više medija - zaključio je Batrićević.

Nedostatak demokratije unutar partija ključni problem političkog sistema

Nikoleta Đukanović podsjetila je na važnost slobode mišljenja i kritičkog sagledavanja evropskih integracija.

- U javnom prostoru je prisutna percepcija prema kojoj nijeste patriota ako kažete da ovaj proces ne teče kako treba. U posljednje vrijeme takvi stavovi se ne posmatraju kao legitimna kritika, već gotovo kao euroskepticizam i neprijateljski odnos prema državi, iako je istina upravo suprotna - kazala je Đukanović, ističući da Crna Gora nije imala uslove da stvori konkretne reforme i promjene koje bi bile u punoj funkciji građana.

- Uspjeh evropskih integracija prečesto se posmatra kroz ekonomsku prizmu, dok se u drugi plan stavljaju pitanja demokratije i vladavine prava, koja bi trebalo da budu suština reformskog procesa - dodala je ona.

Govoreći o izbornoj reformi, Đukanović je ukazala na niz neriješenih pitanja, uključujući zastupljenost žena na izbornim listama, transparentnost biračkog spiska, registre prebivališta i državljanstva, individualne kandidature, zloupotrebu državnih resursa tokom kampanja, kao i položaj romske zajednice.

- Često se može čuti da opozicija opstruira proces, što je velika neistina. Zapravo je Odbor za izbornu reformu bio neefikasan, a jedino oko čega je postignut dogovor bilo je povećanje finansiranja političkih partija. Kada posmatramo svaki izborni proces, vidimo da ne postoji politička volja za suštinsku reformu izbornog zakonodavstva, jer bi ona ugrozila postojeće monopole moći. Moramo imati drugačija pravila igre i drugačije aktere - poručila je Đukanović.

Đukanović je ocijenila da je izborni proces moguće smatrati fer, ali da ga je teško nazvati u potpunosti demokratskim, imajući u sve neadresirane probleme.

- Reforma je do sada sprovođena parcijalno, dok ukupno stanje i dalje ostaje nezadovoljavajuće. Zatvaranje pregovaračkih poglavlja često se kapitalizuje radi prikupljanja političkih poena, predstavljajući se kao partijski, a ne zajednički uspjeh. U mnogim partijama postoji ozbiljan nedostatak znanja, pa se često ni ne pravi jasna razlika između partije i države, a kod jednog broja je, naravno, to svjesni i manipulativni pristup - navela je Đukanović, zaključujući da nedostatak demokratske kulture unutar samih partija predstavlja jedan od ključnih problema političkog sistema.

Događaj je generisao veliko interesovanje, okupljajući oko 80 učesnika iz civilnog sektora, institucija, političkih partija, medija i diplomatskog kora.